Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-686/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserka Trstenjak-Opačak, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB:83416546499, kojeg zastupa Dražan Crnković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1051/2024-8 od 28. studenog 2024., 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1051/2024-8 od 28. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvd-19877/2002 od 26. kolovoza 2002.g. u dijelu u kojem je tuženoj CB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB 83416546499, plati iznos od 73,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na pojedinačne iznose od slijedećeg dana od dana dospijeća do 31. prosinca 2007.g. po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih, a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam/tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

-na iznos od 12,93 EUR od 09.08.2001. g. do isplate

-na iznos od 12,18 EUR od 09.09.2001. g. do isplate

-na iznos od 12,23 EUR od 09.10.2001. g. do isplate

-na iznos od 11,73 EUR od 09.11.2001. g. do isplate

-na iznos od 12,65 EUR od 09.12.2001. g. do isplate

-na iznos od 11,61 EUR od 09.01.2002. g. do isplate, sve u roku od 15 dana, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog i ovršnog troška."

2. Ovu odluku pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga sadržanih u odredbi čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. nastavno: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači i usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka kao i troškove žalbenog postupka, podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, na koje drugostupanjski pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koji se u žalbi tužitelj poziva.

6. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj je 6. kolovoza 2002., podnio prijedlog za donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv 1. ovršenika IB i II. ovršenice CB, na adresi , Zagreb, Jablanska 26, radi naplate potrošene vode koja se odnosi na razdoblje od srpnja do prosinca 2001.

7. Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi broj Ovrvd-19877/02 od 26. kolovoza 2002. kojim je naloženo ovršenicima da namire tražbinu zajedno sa troškom odmjerenim u iznosu u roku 8 dana, a u protivnom da će se nakon pravomoćnosti toga rješenja provesti ovrha koja je zatražena popisom, procjenom, prijenosom i prodajom ovršenikovih pokretnina koje se nalaze u njezinom posjedu.

8. Prema spisu prvostupanjskog suda vidljivo je da je I.ovršeniku rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavljeno 18. listopada 2002., dok je II. ovršenici rješenje o ovrsi broj Ovrvd-19877/02 od 26. kolovoza 2002. dostavljeno tek 5. ožujka 2020., nakon što je prvostupanjski sud (a nakon više poziva ovrhovoditelju da dostavi točnu adresu ), uvidom u JRO MUP RH utvrdio točnu adresu II. ovršenice a koja se nalazi u [adresa].

9. Podneskom od 19. listopada 2011., ovrhovoditelj je podnio sudu prijedlog za promjenu sredstva ovrhe.

10. Ovršenici su uložili prigovor na rješenje o ovrsi broj Ovrvd-19877/02 od 26. kolovoza 2002., dana 10. ožujka 2020., navodeći u istom da ovrhovoditelju ne duguju ništa, da je rješenje o ovrsi doneseno prije 17 godina te da je nastupila zastara potraživanja.

11. Postupajući po čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona ( ''Narodne novine'' broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04 – dalje OZ) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, sud je 1. veljače 2023., stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u odnosu na II. ovršenicu, dok je toč. II. izreke odbacio prigovor I. ovršenika IB kao nepravovremen.

12. Zaključkom od 11. travnja 2023., prvostupanjski sud je razdvojio postupak ovrhe za II. ovršenicu CB, te rješenjima od 14. veljače 2024. i 2. srpnja 2024., pozvao tužitelja da ispravi ovršni prijedlog koji se smatra tužbom, a sve kako bi tužba bila podobna za raspravljanje.

13. Podneskom od 1. kolovoza 2024., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, samo u odnosu na II. tuženu CB, od koje potražuje cjelokupnu tražbinu.

14. Na održanom ročištu 30. listopada 2024., tužitelj je ustrajao kod podneska od 1. kolovoza 2024., dok je tužena istaknula da sa I. tužiteljem (tada I. ovršenikom), nije u braku već 20 godina, te da se obveza odnosi na nekretninu u vlasništvu I. tuženika, te i dalje ističe prigovor zastare a da zbog proteka roka od preko 20 godina, nije razumno očekivati da ima račune za navedenu tražbinu.

15. U čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje ZOO) propisano je da potraživanje naknade za isporučenu vodu zastarijeva za jednu godinu. Kako je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a radi naplate potrošene vode za razdoblje od srpnja do prosinca 2001., dostavljen sudu 6. kolovoza 2002., to pravo na potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

16. Cijeneći da prema zakonom propisanom roku zastare potraživanja tužitelj svoju tražbinu sudskim putem može ostvariti u roku od jedne godine od dana dospjelosti novčanog potraživanja kao i činjenicu da je tužena davno odselila sa adrese u [adresa], te uvažavajući činjenicu da je za I. tuženika rješenje o ovrsi postalo pravomoćno još 2002., od tužene nije razumno očekivati da bi nakon 20 godina po dostavi rješenja o ovrsi imala mogućnost dokazivati svoju tvrdnju da potraživanje tužitelja ne postoji. Oduzimanjem adekvatnog procesnog oružja kojim može osporiti tvrdnje tužitelja tuženoj jeste oduzeta mogućnost da raspravlja pred sudom, a što predstavlja i povredu njezinog ustavnog prava na pravično suđenje.

17. Sudska odluka nije utemeljena na objektivnoj primjeni materijalnog prava ako razlozi za primjenu toga prava ne počivaju na argumentu razumnog ponašanja.

18. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-357/2016 od 01. veljače 2018. godine ukazuje da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo proizvesti apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takva primjena mjerodavnog prava ne bi bila objektivna nego arbitrarna.

19. Tužena je stavljena u poziciju da se dokazima ne može oduprijeti tvrdnji tužitelja o postojanju potraživanja jer joj je sudska odluka dostavljena tek nakon 18 godina zbog procesne pasivnosti tužitelja kao i prvostupanjskog suda koji je adresu tužene provjerio nakon 18 godina. Tuženoj je na ovaj način oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom, a što predstavlja povredu ustavnog prava na pravično suđenje.

20. Osim toga, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je s obzirom na protek vremena od 18. godina od kada je tužena primila rješenje o ovrsi, na tužitelju teret dokaza iz kojeg nedvojbeno proizlazi da predmetno potraživanje prema tuženoj još uvijek postoji i da ono nije podmireno, pogotovo u okolnostima konkretnog slučaja kada je ovrha u odnosu na drugog ovršenika za isti dug provodila. Tužitelj međutim to nije dokazao.

21. Kako navodima žalbe nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

22. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka, budući sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak