REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23. Povrv-603/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja POLO NORTH d.o.o., OIB 46431412444, Dukićeva ulica - Via Ante Dukić 1, 52100 Pula, zastupanog po punomoćniku Alanu Alagiću, odvjetniku iz Pule protiv tuženika BAUPARTNERS d.o.o., OIB 39933694021, Blanje 62, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku IĆ, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene, 05.svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12.svibnja 2025. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

1. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba posl.br. Ovrv-6640/2021 od 30. studenoga 2021. godine kojim je naloženo tuženiku BAUPARTNERS d.o.o. Zagreb, Blanje 62, OIB: 39933694021 da tužitelju POLO NORTH d.o.o. Pula, Dukićeva 1, OIB: 46431412444 isplati iznos od 24.346,58 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja je stopa promjenjiva, a određuje se u razdoblju od 13.07.2021. do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 669,31 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 30.11.2021. do 31.12.2022. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01.01.2023. do do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište

uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku tuženiku BAUPARTNERS d.o.o. Zagreb, Blanje 62, OIB: 39933694021 da tužitelju POLO NORTH d.o.o. Pula, Dukićeva 1, OIB: 46431412444 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.437,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Ivana Macanić iz Zagreba izdala je rješenje o ovrsi broj Ovrv-6640/21 od 30.11.2021. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 183.439,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.042,99 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate.

Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, pa je ovaj sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tuženik u prigovoru i tijekom postupka osporava rješenje o ovrsi navodeći da tužitelj sukladno ugovoru nije dostavio građevinsku knjigu kojom opravdava i dokazuje izvedene radove i da iz tog razloga građevinska knjiga nije mogla biti ovjerena od strane nadzornog inženjera. Navodi da se radi o dodatnim radovima koje je tužitelj dogovarao direktno s investitorom i da isti nisu predmet ugovora tužitelja i tuženika kao i da ga tužitelj nije kontaktirao u vezi plaćanja računa. Osporava i da su radovi izvedeni.

U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći kako su tužitelj i tuženik dana 24.10.2019. godine sklopili Ugovor o izvođenju radova prema kojem je tužitelj preuzeo obvezu izvesti strojarsku instalaciju (grijanje, hlađenje, solarni sistem, zagrijavanje tople vode, ventilaciju) na dvije kuće za odmor u mjestu Kaštelir, na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Navodi da je investitor bio AD LUX TOURISM d.o.o. te je tuženik za istog obavljao sve radove i obavljao plaćanja. Navodi da je bila riječ o opsežnom poslu te da su se nakon nakon izvršenog dijela posla obračunavale građevinske situacije koje je ovjeravao nadzorni inženjer gradilišta te su prema tome izdavani računi po pojedinim fazama gradnje. Zbog problema sa plaćanjem, odnosno kašnjenja, tužitelj je sljedeće faze radova uglavnom nastavljao nakon sto su bili plaćeni prethodno obavljeni radovi. Navodi da su prethodni računi ispostavljeni nakon svake ovjerene građevinske knjige od strane nadzornog inženjera, a u 2020. godini nisu izvođeni radovi zbog korona pandemije te su zaustavljena plaćanja. Budući da zbog neplaćenih računa tužitelj nije htio nastaviti sa radovima, tuženik je u komunikaciju i plaćanje uključio investitora AD LUX TOURISM (vlasnika i njegove roditelje) te je investitor plaćao račune temeljem cesije. Navodi da je nakon naplate dospjelih dugovanja, održan sastanak sa glavnim izvođačem, vlasnicima i nadzornim inženjerom te su sve su strane potvrdile da su sredstva osigurana te da će čim završi posao i pusti sve u rad, okončanu situaciju platiti stvarni vlasnik cesijom, kao i prethodni račun. Uvjet za plaćanje bio je da tužitelj posao u cijelosti završi i dostavi završno izvješće voditelja građenja odnosno inženjera strojarstva. Ističe da je postupio u cijelosti prema dogovoru, te je poslao građevinski dnevnik na kontrolu nadzoru. Nakon pregleda dokumentacije-građevinske knjige poslane od strane tužitelja, nadzor ga je zvao kako bi sve pregledali i kontaktirali na objektu. Na tom sastanku na objektu prisustvovale su sve stranke, ovjerili su svu dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja Po konačnom pregledu svih knjiga, ovrhovoditelj je poslao završno izvješće te je tužitelj poslao tuženiku sporni račun, sačinjen po završnom obračunu, ali isti nikada nije plaćen.

U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to: utuženi račun br. 108-PN1-390 (list 7 spisa), Ugovor o izvođenju radova na strojarskim instalacijama od 24.10.2019. i troškovnik (list 45-61, 148-161 spisa), Računi koji su prije plaćeni (list 62-68 spisa), Ugovori o cesiji (list 72-74, 131-134 spisa), Korespondencija između stranaka, dokumentacija, Izjava izvođača o izvedenim radovima (list 75-99, 135-147 spisa), Specifikacija izvedenih radova, fotografije s lica mjesta izvedenih radova, Bankovni izvodi tužitelja, konto kartica i obračun izdanih računa tužitelja (list 165-307 spisa), dokumentacija (list 130-301 spisa), proveden dokaz saslušanjem svjedoka LĆ (list 315-316, 318-319 spisa), UĆ (list 316-317, 319-320 spisa), EĆ (list 321-322 spisa), ŽĆ (list 370-374 spisa).

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP), tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim u cijelosti, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu troškova ovršnog postupka.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu predmetne tražbine u iznosu od 183.439,32 kn po računu tužitelja broj 108-PN1-390 koji se temelji na okončanoj situaciji (list 7 spisa). Tražbina predstavlja cijenu preostalih izvedenih radova na dvije kuće za odmor u mjestu Kaštelir, a investitor radova je bio Ad Lux Tourism, za koje je tuženik obavljao sve radove i vršio plaćanja.

Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o izvođenju radova od 24.10.2019. prema kojem ugovoru je tužitelj preuzeo obvezu izvesti strojarsku instalaciju na dvije kuće za odmor [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Nije sporno da su plaćanja već vršena nakon svake ovjerene građevinske knjige i da je zbog problema u prijašnjim plaćanjima i kovid pandemije tužitelj zaustavio radove te su nakon toga dospjela plaćanja plaćali investitor putem cesije.

Nije sporna visina tužbenog zahtjeva. Nije sporno i da investitor Ad Lux Tourism nije ispunio plaćanje preostalih radova tužitelju.

Između stranaka je sporno jesu li radovi izvedeni i je li tužitelj te radove izvodio kao dodatne radove na zahtjev investitora ili se radovi odnose na dovršetak cjelokupnog posla koji je ugovoren među strankama pa da bi time tuženik bio obveznik plaćanja po utuženom računu. S tim u vezi sporna je pasivna legitimacija tuženika.

Uvidom u Ugovor o izvođenju radova na strojarskim instalacijama od 24.10.2019. (list 45-47 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj kao izvođač obvezao tuženiku kao naručitelju izvesti strojarske instalacije (grijanje, hlađenje, solarni sistem, zagrijavanje tople vode, ventilacije) na dvije kuće za odmor u mjestu Kaštelir. Uvidom u utuženi račun (list 7 spisa) te dovodeći isti u vezu sa Ugovorom koji je sklopljen među strankama kao i e mail korspondenciju među strankama i to posebno e-mail komunikaciju pod nazivom „Zadnja dokumentacija-Zaprimanje dokumentacije", dokumentacija — Voda-stranica dnevnika, voda-prilog I specifikacija, voda prilog 2 skica, strojarnica-prilog I specifikacija, strojarnica-stranica dnevnika, strojarnica-prilog I –skica, e-mail komunikacija pod nazivom „Predavanje i pregled svih građevinskih knjiga", e-mail komunikacija pod nazivom „Završno izvješće", izjava izvođača radova- tehnički-32, izjava izvođača radova-tehnički-74, imenovanje voditelja gradnje strojarstvo – 32, imenovanje voditelja gradnje strojarstvo – 74 sud je utvrdio da je tužitelj da su svi sporni radovi izvedeni, da su radovi izvršeni uredno, da je tuženiku kao glavnom izvođaču dostavljena građevinska knjiga i sva potreba dokumentacija na temelju koje je ispostavljen utuženi račun (list 88 spisa) da je dakle tuženik bio upoznat sa cjelokupnom situacijom i fazama radova pa tako i kompletnim dovršetkom posla od strane tužitelja.

Iz Izjave izvođača o izvedenim radovima iz svibnja 2021. (list 90 spisa) sud je utvrdio da su dakle, tijekom građenja izvedeni svi radovi prema projektu strojarskih instalacija, da je izvršena i primopredaja radova 05.03.2021. i primopredaja dokumentacije i da nije bilo nikakvih prigovora materijalnih nedostataka. Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su radovi specificirani u utuženom računu nedvojbeno sastavni dio ugovora koji je sklopljen među strankama i nedvojbeno je da se odnose na dovršetak radova na objektu iz ugovora i ništa ne upućuje na to da bi se radilo o dodatnim radovima koje je naručitelj posebno naručio. Dakle, utuženi račun (list 7 spisa) se poziva na okončanu situacija za objekte iz ugovora, a okončana situacija je konačni obračun vrijednosti radova kojeg sastavlja izvođač radova i u kojem obračunava naručitelju eventualnu razliku vrijednosti između ukupno izvedenih radova i vrijednosti radova koju mu je ispostavio u prethodnim privremenim situacijama obračunatih u toku građenja (članak 61. stavak 3. Posebnih uzanci o građenju).

Naknadni radovi, dodatni radovi naknadni radovi su takvi radovi koji nisu bili predmet ugovora, ali naručitelj, iz nekog svog razloga, zahtijeva njihovo izvođenje. Višak radova odnosi se na količinu radova koji prelaze ugovorene količine Dakle, za naknadne radove izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja radova. Izvođač koji je izveo višak radova i naknadne radove bez pisane suglasnosti naručitelja, nema pravo na povećanje ugovorene cijene niti na temelju stjecanja bez osnove niti na temelju poslovodstva bez naloga. Ovu pisanu suglasnost naručitelja ne može zamijeniti nalog nadzornog inženjera jer nadzorni organ nema ovlast bez suglasnosti naručitelja odobriti izvođenje naknadnih radova. Dakle, jasno je da bez pisane suglasnosti naručitelja izvođač ne može izvoditi dodatne radove, naknadne ili nepredviđene, osim hitnih nepredviđenih radova niti može za tako izvedene radove zahtijevati dodatno naknadu.

Kao što je već gore navedeno sud je utvrdio na temelju priložene dokumentacije da su radovi za koje tužitelj traži naknadu po računu sastavni dio ugovora, dakle, ne radi se o dodatnim radovima.

Isto tako iz iskaza svjedoka LĆ (list 314-315, 318-319 spisa), zaposlenika tužitelja na radnom mjestu servisera klimatizacijskih sustava i svjedoka UĆ (list 316-317, 319-320 spisa) , zaposlenika tužitelja na radnom mjestu montera centralnog grijanja sud je utvrdio, u bitnom, da su se izvodili radovi dobave i ugradnje sistema PTV unutarnje i vanjske jedinice, dobava i ugradnja instalacija klime i ventilacije, unutarnje i vanjske jedinice ( radovi postavljanja podnog grijanja, fen kojlera - račve bakrenih cijevi, izgradnja strojarnice za obje kuće, postavljanju vanjskih dizalica topline, na dovođenju cijevi do strojarnice bazena, na gruboj i završnoj montaži

- prva i druga faza radova te puštanju cjelokupnog sustava u pogon i to na kontroli rada, ozračivanju, punjenju sustava,). Utvrđeno je da su svi ti radovi, osnovni radovi, s time da su dio osnovnih radova bili i radovi na ventilacionom sustavu podruma prve zgrade. Utvrđeno je da su se dodatno izvršili popravak vodovodnih cijevi koja se spaja na glavni vodomjer, ali zbog puknuća iste, što niti u kojem slučaju ne predstavlja dodatno naručene radove, nego obvezu izvođača na otklanjanju nedostataka. U odnosu na troškovnik termotehničkih instalacija za kuću 2 na str. 58. i koje se stavke iz Troškovnika koje prileže u spisu ovog predmeta na str. 51 - 57 za kuću 1, te 58 - 64 za kuću 2, proizlazi da se radovi iz prethodnog dogovora stavke pod oznakama C, D, E, F i G. te da ukoliko ne bi bili izvedeni neki od predmetnih radova ili ugrađeni neki od predmetnih elemenata, cjelokupni sustav ne bi radio. Iskazuju i da su za radove koje su obavljali vodili dnevnik rada u koji su unosili sve što je rađeno, koliko je materijala potrošeno, što je ugrađeno kao broj utrošenih sati te da su se vodile građevinske knjige.

Iz svjedoka EĆ (list 319-322 spisa) koji je bio podizvođač tuženika sa zadatkom izvedbe elektroinstalacija na predmetnim kućama u [adresa] sud je utvrdio, u bitnom, da su svi radovi specificirani u utuženom računu ( dobava i ugradnja sistema PTV, instalacije klime i ventilacije te podnog grijanja i hlađenja) izvedeni, a po pripremi elektroinstalacije koju je on izvršio te je potom sustav pušten u rad od strane zakonskog zastupnika tužitelja te je isti sustav i radio. Svjedoku nije poznato da bi investitor nakon završetka radova naručio dodatne radove osim što mu je poznato da je naručio vještačenje izvedenih strojarskih radova. Proizlazi i da bi njegovom društvu investitor plaćao dospjele tražbine, a da je on svoje fakture ispostavljao tuženiku. U preostalom dijelu njegovog iskaza sud nije mogao utvrditi bitne činjenice. Iz iskaza svjedoka ŽĆ ( list 370-374 spisa) koji je obavljao poslove nadzora građevinskih i obrtničkih radova, sud je utvrdio da je obavljena dobava i ugradnja sistema PTV, klima, ventilacija, dobava i ugradnja podnog grijanja i hlađenja, da su ovi prethodni radovi učinjeni prema troškovniku, dakle, u bitnom utvrđeno je da su svi predmetni radovi iz utuženog računa izvedeni u cijelosti. Proizlazi ima saznanja da je sastanku u siječnju 2021. dogovoreno da se daljnji radovi ugovaraju koji su potrebni za dovršetak do potpune gotovosti, odvijaju po usmenoj narudžbi investitora te da je bilo dogovoreno da će te radove platiti investitor. Dalje je utvrđeno da se troškovnik odnosi na glavnog izvođača i njegovih kooperanata, podizvođača, a da je glavni izvodač tuženik, a podizvođači su bili ovdje tužitelj i tvrtka Sale d.o.o. Utvrđeno je da tužitelj nije htio nastaviti radove zbog neplaćanja te da je te radove trebao platiti platiti glavni izvođač odnosno tuženik. Svjedok iskazuje da mu nije poznato da li su ti radovi izvedeni kao dodatni radovi.

Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih svjedoka, ovaj je sud prihvatio iskaze u cijelosti kao istinite i uvjerljive s obzirom da se podudaraju s dokumentacijom priloženom u spis, a o predmetu spora imaju neposrednih saznanja i dovoljno stručnog iskustva da mogu procijeniti jesu li to radovi koji ulaze u opseg radova koje uobičajeno izvode, a i u cijelosti se podudaraju i jedan s drugim. Iz tako provedenog postupka sud je utvrdio da su svi dogovoreni radovi specificirani u utuženom računu izvedeni, da su izvedeni uredno i da je sustav funkcionirao, se radi o osnovnim radovima i temeljnim radovima koji su dio osnovnog ugovora odnosno da se ne radi o dodatnim radovima koje bi investitor posebno naručio. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza iskaza nadzornog inženjera koji također govori o radovima koji su bili potrebni za dovršetak do potpune gotovosti, dakle, jasno je da se ne radi o dodatnim radovima nego o radovima koji se odnose na dovršetak cjelokupnog posla koji je ugovoren među strankama. Tim više što je nadzorni inženjer potvrdio navode tužitelja da su postojali problemi oko izvođenja radova zbog neplaćanja zbog čega tužitelj nije htio nastaviti radove te da je upravo to predmetne radove trebao platiti glavni izvođač tj.tuženik. Činjenicu da se radilo o radovima koji su potrebni za dovršetak posla, a koje je tužitelj zaustavio zbog neplaćanja niti u kojem slučaju ne mijenja iskaz nadzornog inženjera da je na sastanku dogovoreno da će te radove radove platiti investitor i to zbog toga što su tužitelj i tuženik u odnosu izvođača i naručitelja, pa da li će račune tužitelja zapravo plaćati investitor su potpuno irelevantni za razrješenje spora, a mogao ih je i platiti kao što je tužitelj od njega i mogao zahtijevati tražbinu ali nije obvezan. Isto tako utvrđeno je i da se poslovni odnos svjedoka HĆ vlasnika društva Sale d.o.o. koji je bio podizvođač tuženika i koji je izvodio elektroinstalacije na predmetnim objektima odvijao na način da je račune ispostavljao tuženiku, a da ih je plaćao investitor. Bitna činjenica je da je nedvojbeno utvrđeno da se ne radi o posebno naručenim dodatnim radovima nego o radovima koje je bilo potrebno izvršiti da se posao dovrši, a koji tužitelju nije plaćen.

Iz provedenog postupka sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tuženik kao izvođač (glavni izvođač) iz ugovornog odnosa sa investitorom, potencijalno osnovnog ugovora, angažirao tužitelja kao podizvođača (kao i društvo Sale d.o.o. koje je na predmetnim objektima izvodio elektroinstalacije) kao i da je te radove tužitelj uredno obavio.

Dakle u ovom konkretnom slučaju tužitelj i tuženik su u odnosu izvođača i naručitelja, a ugovor je očito sklopljen između investitora kao naručitelja i tuženika kao izvođača te je potom tuženik povjerio obavljanje dijela posla tužitelju. Isto potvrđuje i iskaza nadzornog inženjera.

Stoga, neovisno o činjenici što je sklopljen i ugovor između tuženika očito kao izvođača i investitora, naručitelja, ugovorne strane su ovdje tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj i tužitelj može potraživati naknadu za izrađeno djelo od tuženika kao naručitelja jer sukladno čl.336.st.1. ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane i tužitelja se u biti ne tiče ugovorni odnos tuženika i investitora.

Prema čl.600 st.1.ZOO propisano je da ako iz ugovora ili naravi posla ne proizalzi što drugo, izvođač nije dužan posao obaviti osobno. Izvođač i nadalje odgovara naručitelju za izvršenje posla i kad posao ne obavi osobno (st.2.).

Ono što je bitno naglasiti je da, osim što je iz dokaznog postupka utvrđeno da je tuženik angažirao tužitelja kao podizvođača, da je prema prirodi posla izvođač obveznik plaćanja posla podizvođaču jer se oni nalaze u samostalnom poslovnom odnosu te podizvođač nije u pravnom odnosu sa naručiteljem, investitorom ( pa niti u slučaju kada je investitor rekao da će platiti dovršetak posla), iako mu se ima pravo i neposredno obratiti ako su ispunjenje pretpostavke ali nije na to obvezan jer je njegov dužnik izvođač.

Naime, odredbom čl. 602. ZOO-a propisano je kako se za naplatu svojih potraživanja od izvođača njegovi suradnici (podizvođači) mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati ta potraživanja na teret svote koju u tom času duguje izvođaču, ako su

ta potraživanja priznata.

Iako izvođačevi suradnici (podizvođači) nisu u pravnom odnosu s naručiteljem i u pravilu ne mogu od njega tražiti isplatu onog što im duguje izvođač, odredba ovog članka ih ovlašćuje da se iznimno obrate neposredno naručitelju sa zahtjevom da im isplati tražbinu koju imaju prema izvođaču i to na teret iznosa koji u tom trenutku duguje izvođaču za radove koje je izvršio njegov suradnik (podizvođač).

Dakle, pretpostavke za ostvarenje ovog zahtjeva, koje moraju biti kumulativno ispunjene, su: 1. da postoji tražbina suradnika (podizvođača) prema izvođaču, 2. da je dospjela tražbina podizvođača prema izvođaču; 3. da je dospjela tražbina izvođača prema naručitelju; 4. da je podizvođač pozvao naručitelja da mu isplati dospjelu i priznatu (što znači bezuvjetno priznatu ili utvrđenu pravomoćnom presudom) tražbinu koju ima prema izvođaču i 5. da u trenutku podnošenja toga zahtjeva naručitelj duguje izvođaču.

Navedeno pravo podizvođača je poseban (zakonom propisan) oblik vjerovničke ili aktivne solidarnosti , a ne dužničke ili pasivne. Dakle, pod pretpostavkama iz odredbe čl. 602. ZOO-a, podizvođač postaje naručiteljev (solidarni) vjerovnik (uz izvođača) za tražbinu koja inače pripada izvođaču.

Opća odredba o sadržaju vjerovničke solidarnosti propisuje, kao glavni pravni učinak te solidarnosti, kako svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze sve dok jedan od njih ne bude namiren. Nakon ispunjenja obveze prema jednom od vjerovnika, obveza se gasi i prema drugim vjerovnicima. Međutim, pravo izbora vjerovnika kojem će obveza biti ispunjena pripada dužniku. To pravo ima do trenutka dok neki od vjerovnika ne zatraži ispunjenje. Nakon toga obvezu može ispuniti samo njemu.

Ova opća pravila primijenjena na podizvođačevo pravo izravne naplate tražbine od naručitelja (čl. 602. ZOO-a) znače sljedeće: 1. nakon što naručitelj isplati tražbinu izvođaču, podizvođač više ne može tražiti isplatu od naručitelja, jer je njegova obveza plaćanjem prestala i 2. da nakon suradnikova (podizvođačeva) zahtjeva za isplatu naručitelj više ne može isplatiti izvođača do visine iznosa suradnikove tražbine.

U

protivnom,

odgovara

suradniku

za

štetu.

Kako iz predmetnog spisa proizlazi da naručitelj ( Ad Lux Tourism d.o.o.) nije ukupnu obvezu prema izvođaču , ovdje tuženiku ispunio, što stranke i nisu dovodile u pitanje, to tužitelj (podizvođač) mogao je eventualno i od njega zahtijevati plaćanje potraživanja koje je imao prema izvođaču, međutim kako na to nije obvezan tako imao pravo tržiti naplatu potraživanja prema izvođaču jer je izvođač njego dužnik bez obzira što bi tužitelj eventualno imao pravo i na neposredno obraćanje naručitelju. U obveznopravnom odnosu nalaze se izvođač i njegov suradnik i naknadu iz tog ugovornog odnosa prvenstveno je dužan isplatiti izvođač, bez obzira je li on naplatio svoju dospjelu tražbinu od naručitelja.

Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da utvrđene okolnosti konkretnog slučaja pružaju valjani osnov za zaključak da je među strankama uspostavljen obveznopravni odnos odnosno ugovorni odnos u izvršenju kojeg je tužitelj kao podizvođač obavio radove tuženiku kao izvođaču, te u svezi s time ispostavio tuženiku račun, a tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu koja se sastoji u plaćanju cijene po predmetnom računu.

Iz isprava koje je dostavio tužitelj i kako su radovi u građevinskoj knjizi potpisani sud mišljenja da je visina naknade obračunata sukladno ugovoru, a visina naknade je razvidna iz utuženog računa (temeljem okončane situacije). Sud je uvjerenja, da je tužitelj bio obračunavao višu cijenu od one koja je bila ugovorena, tuženik bi zasigurno reklamirao račune tužitelju, ukazujući na pogrešno obračunatu visinu cijene usluge. Stoga je, ocjenjujući raspoložive i izvedene dokaze, sud utvrdio da je cijena obračunavana sukladno ugovoru između tužitelja i tuženika, te je ta cijena i utužena u ovome predmetu. Naime, s obzirom na to da je tijekom postupka tuženik paušalno osporio visinu bez posebnog osporavanja samog izračuna tužitelja( tuženik je svoj prigovor iscrpljivao u tome da je investitor dužan platiti preostali iznos) valja zaključiti kako su navedene isprave dovoljan dokaz visine tužbenog zahtjeva, a da tuženik nije sa uspjehom osporio visinu tužbenog zahtjeva.

U svakom slučaju, tuženiku je dana prilika da se očituje na navode i zahtjeve protivne strane (čl. 5. ZPP-a), što tuženik nije učinio niti je osporavao dostavljene isprave, a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

Člankom 590. ZOO je propisano da ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvođenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl. a naručitelj se obvezuje platiti za to naknadu. Imajući u vidu odredu Zakona o obveznim odnosima, a uzimajući u obzir da je tuženik tužitelja angažirao za određene radove, koje je tužitelj izvršio, tužitelj osnovano potražuje isplatu cijene od tuženika odnosno tuženik je obveznik plaćanja računa. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim jer se ne odnose na činjenice koje su prvenstveno relevantne za donošenje odluke ili se odnose na utvrđenje nespornih činjenica te je ocijenio nepotrebnim saslušavati stranke jer su činjenice dovoljno utvrđene, a stranke se saslušavaju ako nema drugih dokaza, a svjedoci su iskazivali vjerodostojno i uvjerljivo te sud daje veće težinu svjedocima nego strankama koje su zainteresirane za ishod spora. Sud je odbio i prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka djelatnik tuženika te da je taj svjedok iskazivao drugačije (da tuženik nije naručio usluge ili da ih je naručio investotor ili da nisu obavljene usluge ) sud bi primjenom pravila o teretu dokaza ipak donio istu odluku, dajući veću težinu iskazu više svjedoka koji su su iskazivali vjerodostojno, a posebno imajući u vidu i isprave u spisu. Osim toga sud je kao što je gore obrazloženo posebno cijenio ugovorni odnos među strankama i svojstvo izvođača i podizvođača te je ocijenio da je pravno neodlučujuće da li će račune tužitelja zapravo plaćati investitor jer je tužitelj u ugovornom odnosu sa tuženikom, a nedvojbeno je utvrđeno, posebno cijeneći iskaza nadzornog inženjera da se nije radilo o radovima koji su posebno ugovoreni kao dodatni radovi nego o radovima koji su bili potrebni za dovršetak posla. S obzirom da je iz provedenog dokaznog postupak nedvojbeno utvrđeno da su radovi izvedeni sud nije smatrao potrebnim provođenje očevida kao niti pribavu spisa u postupku ishodovanja uporabne dozvole, a valja reći da kvaliteta izvedenih radova nije bila predmet spora.

Budući je tužitelj svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti izvršio dok tuženik svoju obvezu isplate naknade nije, ovaj sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti, pa je na temelju odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine": 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) presudio kao u toč. I. izreke presude.

Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155., 158. st. 1. i čl. 164. ZPP-a.

Platni nalog održan je na snazi u dijelu troška ovršnog postupka koji se sastoji od troška sastava ovršnog prijedloga po Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br.142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT) uvećano za PDV od 25% ili sveukupno 414,76 EUR te su mu priznati i troškovi predujma javnobilježničke naknade prema odredbi čl.7.st.1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 9/21), koja uvećana za PDV od 25% iznosi 4,14 EUR, te ostatka nagrade i naknade koja uvećana za PDV od 25% iznosi 250,41 EUR ili sveukupno 669,31 EUR, slijedom čega je platni nalog iz rješenja o ovrsi u tom dijelu primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo održati na snazi i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl.30.st.2.OZ-a.

Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: OT), a odnose se na troškove sastava podneska u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), u iznosu od 50,00 EUR za sastav podneska od 19.03.2024. (Tbr. 8/4 OT), u iznosu od po 500,00 EUR za pristup ročištima 20.02.2024., 30.04.2024., 25.06.2024., 30.09.2024., 07.03.2025. i 05.05.2025. (Tbr. 9/1 OT), u iznosu od po 500,00 EUR sve uvećano za PDV 25% ili 887,50 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 4.437,50 EUR.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19.03.2024. zatražen u iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV od 25% po Tbr. 8/1, iznad priznatog iznosa, jer za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr.7/1 OT ali ne više od 25 bodova, kao niti zatraženi trošak za zastupanje na ročištu 07.02.2025. jer se navedenog datuma ročište nije niti održalo.

U Zagrebu, 12. svibnja 2025.

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

1.Dostaviti tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu

2. Dostaviti tuženiku po pun.

3.PISARNICA –kal. pravomoćnosti- 30 dana