- 1 -              Rev 664/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 664/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., protiv tuženika H. - H. p. d.d., Z., OIB ..., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-44/2018-2 od 22. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-380/17-13 od 23. studenog 2017., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao dana 23.02.2016. te da se poništava odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu pod br. DE-05-3665/15 od 18.02.2016.g. te Odluka pod br. HP-07/4-6546/16 od 16.03.2016.g., pa da je dužan tuženik tužitelja vratiti na radno mjesto voditelja tima za ekspres dostavu u organizacijskoj jedinici Divizija ekspres, Sektor ekspres dostave grupe područja 3, na području S.-d. ž., odnosno na neko drugo radno mjesto uzimajući u obzir njegovu osposobljenost. Odbijen je i zahtjev za isplatu iznosa od 130.418,87 kn sa zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude (toč. I. izreke); odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je u pobijanom dijelu (toč. I. izreke) prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad te isplatu pripadajuće plaće.

 

7. U postupku koji je prethodio reviziji nije bilo sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu za radno mjesto voditelj tima za ekspres dostavu u organizacijskoj jedinici Divizija ekspres, Sektor ekspres dostave grupe područja 3, na području S.-d. ž., da je tuženik taj ugovor otkazao tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu od 18. veljače 2016. te da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio odlukom od 16. ožujka 2016., te nastavno tome i predmetnu tužbu sve u smislu odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR). Nadalje, nije sporno da je tuženik proveo savjetovanje sa radničkim vijećem koje se protivilo namjeravanoj odluci o otkazu.

 

8. U revizijskom stadiju postupka tužitelj osporava da pobijana odluka o otkazu ima zadovoljavajuću formu, da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i je li istu donio unutar propisanog roka od 15 dana od saznanja o navedenoj povredi (čl. 116. st. 2. ZR-a).

 

9. Pošavši od utvrđenja

- da je pobijanom odlukom tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa uz obrazloženje da se osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa sastoje o istupanju radnika, u više navrata, na društvenoj mreži F., pisanjem krajnje negativnih komentara u kojima iznosi uvrede, klevete i teške optužbe na račun poslovanja i gospodarenja sredstvima od strane poslodavca, uvrede na račun zaposlenih u kojima između ostalog optužuje i za niz nezakonitih radnji, poput: "Ljudski resursi čine nezakonite radnje i nikome ništa"…, "nama kandidatima prišiju poremećaj ličnosti"…, "pametna kolegica se povukla jer vidi da ima posla s nesposobnim poslodavcem"…, a koje optužbe idu do te mjere da poslodavca kvalificira odgovornim za smrt bivšeg radnika, pa se tako navodi "da ga je pošta ubila pripremajući mu otkaz";

- da je narušavanje ugleda društva istupanjem u javnosti bilo putem medija i društvenih mreža, kao i davanje izjava medijima o radu poslodavca bez suglasnosti društva propisano kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa člankom 45. stavak 1. točka 10. Pravilnika o radu poslodavca;

- da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane;

- da navodi iz odluke o otkazu imaju uporište u sadržaju F. stranica M. F.;

- da upravo tužitelj stoji iza tekstova objavljenih na njegovoj F. stranici,

Prvostupanjski sud zaključuje da je takvim ponašanjem tužitelj počinio tešku povredu iz radnog odnosa i to iznošenjem neprimjerenih i negativnih komentara na račun poslodavca na svojoj F. stranici što je dovelo do nemogućnosti daljnje suradnje između stranaka, posebno zbog toga što je F. kao društvena mreža dostupna velikoj većini građana Republike Hrvatske koji čitajući takve napise mogu steći krajnje negativan dojam o tuženiku pa nastavno utvrđuje da je tužitelj time prekršio i etički kodeks tuženika (čl. 5.).

 

10. Ocjenjujući pravovremenost odluke o otkazu, na temelju sadržaja iskaza svjedokinje S. Š. sud prvog stupnja utvrđuje da je neposredno nadređeni tužitelju za predmetne objave saznao u razdoblju između 5. i 8. veljače 2016., pa kraj utvrđenja da je zapisnik o uzimanju obrane tužitelja sačinjen kod poslodavca 10. veljače 2016. utvrđuje da je odluka o izvanrednom otkazu 18. veljače 2016. donesena u zakonom propisanom roku od 15 dana, slijedom čega otklanja kao neosnovan prigovor o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu zbog prekoračenja roka iz čl. 116. st. 2. ZR-a. Posljedično utvrđenju o dopuštenosti odluke o otkazu prvostupanjski sud odbio je zahtjeve tužitelja za vraćanje na rad i isplatu pripadajuće plaće.

 

11. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje i izraženo shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

12. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

 

13. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj ne obrazlaže pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 391. st. 2. i 3. ZPP-a nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

14. Tužitelj tvrdnju o nedostatku forme i sadržaja odluke o otkazu nije iznosio u žalbi niti je drugostupanjski sud o toj tvrdnji izrazio shvaćanje, pa tužitelj više ne može s uspjehom u revizijskom stadiju postupka isticati tvrdnju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava na koju sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. st. 3. ZPP-a). Stoga revizijski navodi vezani na nedostatke forme i sadržaja odluke o otkazu kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

15. Tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu saznanja tuženika za počinjenje povrede. Budući da se revizija iz čl. 382.a ZPP-a ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

16. Na utvrđeno činjenično stanje da je tuženik za objave tužitelja na njegovoj F. stranici doznao između 5. i 8. veljače 2016., a da je odluka o izvanrednom otkazu donesena 18. veljače 2016. pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 116. st. 2. ZR-a kada su odluku o otkazu ocijenili pravovremenom.

 

17. Suprotno tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. ZR-a kada su ocijenili da postupanje tužitelja predstavlja počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

17.1. Naime i prema ocjeni ovog suda, krajnje je neprihvatljivo postupanje tužitelja koji, bez dostatnog obrazloženja, na javno dostupnim stranicama, iznosi tvrdnje o nezakonitom poslovanju tuženika, pa ga i optužuje uzrokovanje samoubojstva jednog radnika. Svojim objavama, upravo zbog izostanka konkretiziranja tvrdnji o nezakonitom poslovanju tuženika, tužitelj nije ostvarivao svoje ustavno pravo slobode mišljenja i izražavanja mišljenja, već se je zadržao na nivou vrijeđanja tuženika kao svog poslodavca. Takvim postupanjem, kako to zaključuju i nižestupanjski sudovi tužitelj povrijedio je obvezu pridržavanja Etičkog kodeksa H.-H. p. d.d. koji u čl. 5. propisuje obvezu radnika da izbjegavaju bilo kakve aktivnosti koje su suprotne interesima H. p.

 

18. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da su na strani tuženika postojali opravdani razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužitelju na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a koja propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

19. Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

20. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 21. studenoga 2023.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                      Ivan Vučemil, v.r.