REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-790/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d., Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, koje zastupaju punomoćnici iz OD Porobija iz Zagreba, radi isplate i dr., dana 12. svibnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2.1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3204799565, broj kreditne partije 7102709672 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 9. svibnja 2005., a koje glase:

"… promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…."

te u odredbi čl. 7.2. koja glasi:

"….. u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…"

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3204799565, broj kreditne partije 7102709672 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 9. svibnja 2005., a kojima se glavnica i anuiteti vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 1. koja glasi:

"… prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita",

u odredbi čl. 2.1. koja glasi:

"… po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

te u odredbi čl. 7.1. koja glasi:

"… po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja." pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 6.686,16 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 11,42 EUR od 14. 03.2008. do isplate,

-na iznos od 9,68 EUR od 14.04.2008. do isplate,

-na iznos od 6,64 EUR od 14.05.2008. do isplate,

-na iznos od 6,39 EUR od 27.06.2008. do isplate,

-na iznos od 6,13 EUR od 21.07.2008. do isplate,

-na iznos od 5,31 EUR od 14.08.2008. do isplate,

-na iznos od 5,51 EUR od 14.09.2008. do isplate,

-na iznos od 11,74 EUR od 14.10.2008. do isplate,

-na iznos od 13,06 EUR od 20.11.2008. do isplate,

-na iznos od 21,43 EUR od 14.01.2009. do isplate,

-na iznos od 22,30 EUR od 02.02.2009. do isplate,

-na iznos od 23,11 EUR od 21.02.2009. do isplate,

-na iznos od 18,42 EUR od 14.03.2009. do isplate,

-na iznos od 19,27 EUR od 14.04.2009. do isplate,

-na iznos od 19,75 EUR od 14.05.2009. do isplate,

-na iznos od 18,23 EUR od 15.06.2009. do isplate,

-na iznos od 17,20 EUR od 03.08.2009. do isplate,

-na iznos od 23,37 EUR od 14.08.2009. do isplate,

-na iznos od 26,20 EUR od 14.09.2009. do isplate,

-na iznos od 24,28 EUR od 14.10.2009. do isplate,

-na iznos od 26,46 EUR od 01.12.2009. do isplate,

-na iznos od 26,96 EUR od 23.12.2009. do isplate,

-na iznos od 31,20 EUR od 14.02.2010. do isplate,

-na iznos od 31,27 EUR od 23.02.2010. do isplate,

-na iznos od 32,62 EUR od 13.04.2010. do isplate,

-na iznos od 36,98 EUR od 20.05.2010. do isplate,

-na iznos od 37,89 EUR od 07.06.2010. do isplate,

-na iznos od 42,90 EUR od 05.07.2010. do isplate,

-na iznos od 45,37 EUR od 05.07.2010. do isplate,

-na iznos od 43,69 EUR od 14.08.2010. do isplate,

-na iznos od 50,22 EUR od 21.09.2010. do isplate,

-na iznos od 46,83 EUR od 29.10.2010. do isplate,

-na iznos od 50,03 EUR od 14.11.2010. do isplate,

-na iznos od 45,01 EUR od 20.12.2010. do isplate,

-na iznos od 40,97 EUR od 17.02.2011. do isplate,

-na iznos od 42,97 EUR od 21.03.2011. do isplate,

-na iznos od 44,32 EUR od 21.03.2011. do isplate,

-na iznos od 42,07 EUR od 19.04.2011. do isplate,

-na iznos od 51,41 EUR od 20.05.2011. do isplate,

-na iznos od 53,94 EUR od 13.06.2011. do isplate,

-na iznos od 61,97 EUR od 14.07.2011. do isplate,

-na iznos od 59,03 EUR od 20.09.2011. do isplate,

-na iznos od 53,09 EUR od 21.09.2011. do isplate,

-na iznos od 48,13 EUR od 18.10.2011. do isplate,

-na iznos od 48,34 EUR od 14.11.2011. do isplate,

-na iznos od 48,81 EUR od 14.12.2011. do isplate,

-na iznos od 53,91 EUR od 14.01.2012. do isplate,

-na iznos od 55,33 EUR od 17.02.2012. do isplate,

-na iznos od 53,67 EUR od 29.03.2012. do isplate,

-na iznos od 54,18 EUR od 14.05.2012. do isplate,

-na iznos od 54,24 EUR od 14.05.2012. do isplate,

-na iznos od 55,62 EUR od 14.06.2012. do isplate,

-na iznos od 54,00 EUR od 14.07.2012. do isplate,

-na iznos od 54,03 EUR od 14.08.2012. do isplate,

-na iznos od 50,29 EUR od 14.09.2012. do isplate,

-na iznos od 53,27 EUR od 06.11.2012. do isplate,

-na iznos od 53,86 EUR od 06.11.2012. do isplate,

-na iznos od 53,71 EUR od 27.12.2012. do isplate,

-na iznos od 52,17 EUR od 22.02.2013. do isplate,

-na iznos od 53,79 EUR od 27.02.2013. do isplate,

-na iznos od 52,60 EUR od 18.03.2013. do isplate,

-na iznos od 49,86 EUR od 17.05.2013. do isplate,

-na iznos od 49,50 EUR od 12.06.2013. do isplate,

-na iznos od 49,42 EUR od 20.06.2013. do isplate,

-na iznos od 49,28 EUR od 14.07.2013. do isplate,

-na iznos od 50,24 EUR od 28.08.2013. do isplate,

-na iznos od 52,83 EUR od 30.09.2013. do isplate,

-na iznos od 52,02 EUR od 31.10.2013. do isplate,

-na iznos od 52,66 EUR od 02.12.2013. do isplate,

-na iznos od 54,50 EUR od 13.12.2013. do isplate,

-na iznos od 53,85 EUR od 31.01.2013. do isplate,

-na iznos od 22,07 EUR od 18.02.2014. do isplate,

-na iznos od 23,33 EUR od 31.03.2014. do isplate,

-na iznos od 22,24 EUR od 15.04.2014. do isplate,

-na iznos od 20,70 EUR od 14.05.2014. do isplate,

-na iznos od 21,07 EUR od 16.06.2014. do isplate,

-na iznos od 22,35 EUR od 31.07.2014. do isplate,

-na iznos od 22,88 EUR od 16.08.2014. do isplate,

-na iznos od 23,03 EUR od 16.09.2014. do isplate,

-na iznos od 23,83 EUR od 15.10.2014. do isplate,

-na iznos od 24,99 EUR od 14.11.2014. do isplate

-na iznos od 25,04 EUR od 30.12.2014. do isplate,

-na iznos od 25,32 EUR od 14.01.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.02.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.03.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.04.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 16.05.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.06.2015 do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.07.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.08.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 15.09.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.10.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.11.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.12.2015. do isplate,

-na iznos od 25,36 EUR od 14.01.2016. do isplate,

-na iznos od 39,63 EUR od 14.02.2016. do isplate,

-na iznos od 38,34 EUR od 18.03.2016. do isplate,

-na iznos od 37,91 EUR od 14.04.2016. do isplate,

-na iznos od 36,15 EUR od 14.05.2016. do isplate,

-na iznos od 39,53 EUR od 20.06.2016. do isplate,

-na iznos od 37,34 EUR od 14.07.2016. do isplate,

-na iznos od 38,12 EUR od 14.08.2016. do isplate,

-na iznos od 37,21 EUR od 14.09.2016. do isplate,

-na iznos od 38,52 EUR od 14.10.2016. do isplate,

-na iznos od 40,86 EUR od 14.11.2016. do isplate,

-na iznos od 41,22 EUR od 14.12.2016. do isplate,

-na iznos od 40,58 EUR od 31.01.2017. do isplate,

-na iznos od 40,96 EUR od 14.02.2017. do isplate,

-na iznos od 38,75 EUR od 14.03.2017. do isplate,

-na iznos od 40,05 EUR od 14.04.2017. do isplate,

-na iznos od 35,35 EUR od 14.05.2017. do isplate,

-na iznos od 36,70 EUR od 14.06.2017. do isplate,

-na iznos od 34,37 EUR od 14.07.2017. do isplate,

-na iznos od 27,79 EUR od 16.08.2017. do isplate,

-na iznos od 27,66 EUR od 20.09.2017. do isplate,

-na iznos od 27,84 EUR od 14.10.2017. do isplate,

-na iznos od 28,19 EUR od 14.11.2017. do isplate,

-na iznos od 27,49 EUR od 14.12.2017. do isplate,

-na iznos od 23,83 EUR od 14.01.2018. do isplate,

-na iznos od 27,08 EUR od 14.02.2018. do isplate,

-na iznos od 24,66 EUR od 14.03.2018. do isplate,

-na iznos od 21,84 EUR od 14.04.2018. do isplate,

-na iznos od 20,06 EUR od 14.05.2018. do isplate,

-na iznos od 24,33 EUR od 14.06.2018. do isplate,

-na iznos od 23,80 EUR od 14.07.2018. do isplate,

-na iznos od 29,65 EUR od 14.08.2018. do isplate,

-na iznos od 30,59 EUR od 14.09.2018. do isplate,

-na iznos od 27,06 EUR od 14.10.2018. do isplate,

-na iznos od 29,08 EUR od 14.11.2018. do isplate,

-na iznos od 29,39 EUR od 14.12.2018. do isplate,

-na iznos od 29,75 EUR od 14.01.2019. do isplate,

-na iznos od 28,36 EUR od 14.02.2019. do isplate,

-na iznos od 28,83 EUR od 16.03.2019. do isplate,

-na iznos od 29,84 EUR od 14.04.2019. do isplate,

-na iznos od 29,07 EUR od 14.05.2019. do isplate,

-na iznos od 30,93 EUR od 14.06.2019. do isplate,

-na iznos od 32,11 EUR od 15.07.2019. do isplate,

-na iznos od 35,95 EUR od 14.08.2019. do isplate,

-na iznos od 34,56 EUR od 14.09.2019. do isplate,

-na iznos od 34,71 EUR od 14.10.2019. do isplate,

-na iznos od 36,64 EUR od 14.11.2019. do isplate,

-na iznos od 34,96 EUR od 14.12.2019. do isplate,

-na iznos od 38,01 EUR od 14.01.2020. do isplate,

-na iznos od 41,54 EUR od 14.02.2020. do isplate,

-na iznos od 45,62 EUR od 14.03.2020. do isplate,

-na iznos od 46,73 EUR od 14.04.2020. do isplate,

-na iznos od 45,85 EUR od 14.05.2020. do isplate,

-na iznos od 42,67 EUR od 14.06.2020. do isplate,

-na iznos od 42,74 EUR od 14.07.2020. do isplate,

-na iznos od 39,71 EUR od 14.08.2020. do isplate,

-na iznos od 40,76 EUR od 14.09.2020. do isplate,

-na iznos od 42,36 EUR od 14.10.2020. do isplate,

-na iznos od 41,15 EUR od 14.11.2020. do isplate,

-na iznos od 41,15 EUR od 14.12.2020. do isplate,

-na iznos od 41,25 EUR od 14.01.2021. do isplate,

-na iznos od 41,05 EUR od 14.02.2021. do isplate,

-na iznos od 36,98 EUR od 14.03.2021. do isplate,

-na iznos od 38,01 EUR od 14.04.2021. do isplate,

-na iznos od 37,58 EUR od 14.05.2021. do isplate,

-na iznos od 38,04 EUR od 14.06.2021. do isplate,

-na iznos od 38,62 EUR od 14.07.2021. do isplate,

-na iznos od 38,97 EUR od 16.08.2021. do isplate,

-na iznos od 38,19 EUR od 14.09.2021. do isplate,

-na iznos od 41,23 EUR od 14.10.2021. do isplate,

-na iznos od 43,97 EUR od 14.11.2021. do isplate,

-na iznos od 46,90 EUR od 14.12.2021. do isplate,

-na iznos od 45,96 EUR od 14.01.2022. do isplate,

-na iznos od 44,30 EUR od 14.02.2022. do isplate,

-na iznos od 51,59 EUR od 14.03.2022. do isplate,

-na iznos od 53,28 EUR od 14.04.2022. do isplate,

-na iznos od 47,53 EUR od 14.05.2022. do isplate,

-na iznos od 47,14 EUR od 14.06.2022. do isplate,

-na iznos od 57,85 EUR od 14.07.2022. do isplate,

-na iznos od 60,31 EUR od 14.08.2022. do isplate,

-na iznos od 61,48 EUR od 14.09.2022. do isplate,

-na iznos od 60,54 EUR od 14.10.2022. do isplate,

-na iznos od 57,67 EUR od 14.11.2022. do isplate,

-na iznos od 57,96 EUR od 14.12.2022. do isplate,

-na iznos od 53,98 EUR od 14.01.2023. do isplate,

-na iznos od 57,96 EUR od 14.02.2023.do isplate,

-na iznos od 59,97 EUR od 14.03.2023. do isplate,

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak 2.177,76 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude 12. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

V Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška.

VI Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su 9. svibnja 2005. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor su sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3204799565, broj kreditne partije 7102709672 kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 42.400,00 CHF. Ugovor da sadrži ugovorenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi a koja kamatna stopa je bila promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta.

1.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali u ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

1.2. Navedenom odlukom da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke s učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke-tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.

1.3.Temeljem ugovora o kreditu banka da je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 42.400,00 CHF-a prema srednjem tečaju CHF Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita Ugovorom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 222,29 CHF prema srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja, a u iznosu anuiteta o kojem će Kreditor/tuženik obavijestiti Korisnika kredita/Tužitelja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan sklapanja predmetnog ugovora (9. svibnja 2005.) srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi HNB-a iznosio je 4,745541. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. god. pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom da se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda u RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine te poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a kojom se utvrđuje:

- ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope,

- ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu švicarskog franka,

obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke.

1.4. Sve opisane odredbe ugovora o primjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa, te tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja prethodnog ugovora (4. rujna 2008.) bio važeći prema tečajnoj listi HNB-a – 4,745541 obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit znatno preplatio za određeni novčani iznos, no kako mu tužena banka nije dostavila dokumentaciju potrebnu za izradu izračuna, tužitelj u ovom trenutku ne može postaviti točno određenu visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.

1.5. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 26. ožujka 2025. precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 6.686,16 EUR po osnovu ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu i to pojedinačnih iznosa kako je navedeno u izreci ove presude sve sa zateznom kamatom od plaćanja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

2.1. Osim navedenog tuženik osporava tužiteljici svojstvo potrošača jer da ona nije potrošač već poduzetnica. Ona da je vlasnica zajedničkog obrta „4%“ zajedno s AJ.

2.2. Tuženik ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije jer da se sve uplate po navedenom kreditu ne mogu povezati s tužiteljicom obveze po kreditu otplaćivao i AJ.

2.3. Što se valutne klauzule tiče tuženik ističe da je korisnik kredita bio upoznat s valutnim rizikom i to da je jasno navedeno u čl. 1. ugovora. Nadalje, valutna klauzula da je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Banka da nije znala niti morala znati za rast tečaja CHF. Isto tako, nije sporan niti drugi bitni sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom da je bila ugovorena početna kamata od 4,90%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom da je stoga zakonita i da ne premašuje zakonom određene iznose.

2.4. Tuženik da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora pružio sve potrebne informacije. Tuženik ističe da je u konkretnom pravnom sporu o pojedinačnom ugovornom odnosu, nužno utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnim i poznatim informacijama. Počevši od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenja se u skladu s promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M LIBOR za CHF). Prema tome, od 1. siječnja 2013. da su promjene kamatne stope vezane za referentnu javno dostupnu stopu. Tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.

2.5. Na ročištu održanom 27. ožujka 2025. tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare na sve preinačene iznose i osporio tužitelju zatraženi tijek zatezne kamate.

3. Sud je na ročištu održanom 27. ožujka 2025. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva cijeneći da je to svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka kao i činjenicu da prije provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije mogla točno znati koliki ju iznos pripada po osnovu ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

4. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o namjenskom kreditu, otplatni plan, provedeno je financijsko vještačenje, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka te je saslušana tužiteljica i svjedok AJ.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, najprije za utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3204799565, broj kreditne partije 7102709672 kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 9. svibnja 2005., koje su sadržane u čl. 1., 2. (2.1..) te u odredbi čl. 7.1. i 7.2., toga Ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli) te zahtjev za isplatu iznosa od 6.686,16 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od dospijeća do isplate na ime preplaćenih mjesečnih anuiteta nastalih zbog valutne klauzule i promjenjive kamate.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3204799565, broj kreditne partije 7102709672 dana 9. svibnja 2005., koji je ovjeren kod javnog bilježnika 12. svibnja 2005. i to u kunskoj protuvrijednosti od 42.400,00 CHF s rokom otplate od 360 mjeseci u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja te da je namjena kredita bila za kupnju urbaniziranog zemljišta,

- da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa od 4,90% godišnje, te je ugovoreno da je kamata promjenjiva su skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (tuženika),

- nesporno je da su stranke ugovorile valutnu klauzulu kredita u CHF na način da se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja,

- nesporno je da je tuženik početnu kamatnu stopu mijenjao tijekom trajanja otplate kredita te da je tečaj CHF rastao.

8. Među strankama je sporno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka ništetne i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a vezano uz navedeno valja utvrditi i je li tužena obvezna (i u kojem iznosu) isplatiti tužitelju novčane iznose koje tužitelj potražuje. Sporno je među strankama mogu li se presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, VTS-a poslovni broj Pž-7129/13 i presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 primijeniti u ovom postupku odnosno je li istima odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva tužitelja. Isto tako je sporno je li na ovaj pravni odnos stranaka primjenjiva odluka Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe prema kojoj je glavnica kredita vezana uz tečaj švicarskog franka, dakle ugovorena valutna klauzula. Sporna je aktivna legitimacija tužiteljice te osnovanost istaknutog prigovora zastare i prigovora potrošača.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka i tuženik, u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje u tekstu: ZZP/07), i to čl. 96. i 97. toga Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke (tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, u relevantnim dijelovima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).

9.2. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji u članku 2. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u članku 1. i 7. odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj se pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

9.3. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. (Narodne novine broj 70/19) u odredbi članka 502.c dodano je da se mogu isticati, pored zahtjeva za naknadu štete i zahtjevi za isplatu, kakav je i ovaj, stoga navedena odredba niti na koji način ne derogira primjenu mjerodavnih odredaba Zakona o obveznim odnosima.

9.4. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odredba sadržana je i u čl. 138.a ZZP/07.

9.5. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9.6. Stoga, kako je u presudi donesenoj u kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli, o tome, po ocjeni ovoga suda, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak u ovom individualnom sporu, već su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, cijeneći pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite na koja se tužitelj pozvao, slijedom svega obrazloženog, utvrđene ništetnima.

9.7. Pritom valja napomenuti da tuženik u individualnom sporu, poput ovoga, može predlagati izvođenje određenih dokaza s ciljem dokazivanja da tužiteljica nije potrošač odnosno da je tijekom pregovara prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljicom pregovarao odnosno da je tužiteljica bila informirana o svim bitnim značajkama i parametrima promjene kamatne stope odnosno djelovanja i posljedica ugovorene valutne klauzule. U ovom postupku tuženik nije predlagao dokaze na te okolnosti, ali je tužiteljica predložila da bude saslušana u svojstvu parnične stranke što je sud prihvatio te saslušao tužiteljicu i svjedoka AJ.

9.8. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su novac kojeg su dobili realizacijom toga Ugovora o namjenskom kreditu sa Zagrebačkom bankom utrošili na rješavanje stambenog pitanja svoje obitelji i to prvotno kupnjom nekretnine građevinskog zemljišta u Juršićima, gdje su bili započeli gradnju, ali zbog nedostatka sredstava nisu ju mogli dovršiti pa su tu nekretninu prodali i tim novcem od prodaje započeli dogradnju nekretnine u [adresa] u vlasništvu roditelja njezina supruga. U toj nekretnini i danas žive. Potvrdila je činjenicu da su ona i suprug bili suvlasnici obrta, riječ je o trgovačkom obrtu koji je bio registriran 2008. Godine, a djelatnost da mu je bila prodaja proizvoda putem interneta odnosno izvan prodavaonica, štandova i tržnica. Tu djelatnost obavljali su dvije ili tri godine, ali kako im nije išlo odlučili su zatvoriti obrt. Djelatnica tuženika da joj je predočila i objasnila elemente ugovora, činilo joj se da razumijem, taj joj je ugovor bio najpovoljniji jer je bila najniža kamata. Tvrdi da nije razumjela da bi tečaj i kamata mogli rasti i padati jer da joj je jasno pisalo koliko iznosi kamata. Ne osporava da je vidjela otplatni plan. Osobno da je otplaćivala kredit trajnim nalogom.

9.9. Svjedok AJ, suprug tužiteljice i sudužnik po predmetnom ugovoru o namjenskom kreditu, potvrdio je da su on i supruga obrt otvorili tri godine nakon što su podigli taj kredit. Obrt da su otvorili radi obavljanja djelatnosti internetske prodaje tzv. Internet trgovina. Taj obrt da su imali otvoren svega dvije godine no kako nismo bili zadovoljni zaradom odlučili su ga zatvoriti. Ugovor o namjenskom kreditu sa Zagrebačkom bankom sklopili su s ciljem kupnje građevinskog zemljišta, naime 2005. Godine, supruga i on da su živjeli zajedno s njegovim roditeljima, njihova kćer da je tada imala pet godina, a sin godinu i par mjeseci pa da im uvjeti života s njegovim roditeljima u stanu od 60 m2 više nisu bili zadovoljavajući. Zemljište koje su kupili bilo je građevinsko i već je bio izrađen projekt za prizemnicu tako da su se odlučili na kupnju toga zemljišta na kojem su započeli sa građevinskim radovima, no kako nisu imali novaca za završetak gradnje odlučili su se za prodaju. Tu su nekretninu odnosno započetu gradnju prodali 2007. godine, a novcem kojeg su za nju dobili nadogradili su vikendicu u [adresa] koja je imala cca 40 m2 i prilagodili si ju za život s dvoje djece. U toj nekretnini da žive i dan danas.

9.10. Sud je iskaz tužiteljice i svjedoka prihvatio u cijelosti kao vjerodostojnog jer su iskazivali logično i životno uvjerljivo, u suglasju s materijalnim dokazima iz spisa, uz napomenu da ni tuženik njegov iskaz nije osporio.

10. Prema članku 3. stavak 1. točka 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.

10.1. Status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi da je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

10.2. Iz izvatka iz obrtnog registra utvrđeno je da su tužiteljica i njezin suprug otvorili obrt 15. siječnja 2008. dakle gotovo tri godine nakon što su podigli predmetni kredit. Dakle u času realizacije kredita oni nisu bili vlasnici obrta niti iz djelatnosti za koju je registriran – ostala trgovina na malo izvan prodavaonica, štandova i tržnica – ne proizlazi zaključak da im je za obavljanje tog obrta trebalo urbanizirano zemljište koje su kupili predmetnim kreditom.

10.3. Na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka AJ koji su naveli da su predmetno urbanizirano zemljište kupili s ciljem izgradnje obiteljske kuće kojom bi bili riješili stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, kao i drugih okolnosti da su obrt otvorili gotovo tri godine nakon realizacije toga kredita, a osobito da niti iz jednog drugog dokaza ne proizlazi drugačije, sud je utvrdio da tužiteljica ima svojstvo potrošača 10.4. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona prilikom sklapanja toga Ugovora o kreditu imala svojstvo potrošača jer je postupala kao fizička osoba te je sredstva koje je ostvarila utrošila namjenski za kupnju urbaniziranog zemljišta s ciljem zadovoljenja osobnih potreba, odnosno potreba njegove obitelji.

10.5. Tuženik koji tužiteljici osporava svojstvo potrošača prema teretu dokaza nije dokazao suprotno.

11. Nadalje, valja ukazati da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužiteljice i tuženika, suprotno navodima tuženika, sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite. Valja ukazati i da presudom donesenom u kolektivnom sporu nije određeno da je bitna namjena kredita za utvrđenje (ne)dopuštenosti pojedinih ugovornih uglavaka te u konačnici primjeni učinaka predmetne presude u ovakvom individualnom sporu.

12. Osim toga, nepoštenost odnosno ništetnost navedenih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u tom razdoblju utvrđena je iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti, odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

12.1. Iako je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ipak je predmetna odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.

12.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

12.3. Nije, dakle, nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi i kako (utjecajem kojih faktora) do nje dolazi, naime svaki porast kamatne stope uzrokuje povećano kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i time je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužitelja.

12.4. Pritom, nije odlučna okolnost niti da visina kamatne stope tijekom otplatnog perioda nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu kamatnu stopu, jer navedena okolnost ne može biti opravdanje za jednostrano mijenjanje kamatne stope od strane tuženika, bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i načina njihove primjene. Nije relevantan niti navod tuženika da je povećanje kamatne stope bilo gospodarski opravdano, i to sve iz razloga jer način promjene kamatne stope nije preciziran.

13. Glede valutne klauzule, nije sporno da je njezino ugovaranje dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05. Međutim, odredbe o valutnoj klauzuli podliježu testu poštenosti (očito u smislu čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), s obzirom da je u kolektivnom sporu već pravomoćno utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, čemu su nacionalni sudovi pravomoćno ocijenili da odredba o valutnoj klauzuli CHF podliježe testu poštenosti (u smislu čl. 4. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ i relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača) i ocijenili ju nepoštenom i ništetnom, a čime su sudovi u pojedinačnim postupcima (kakav je i ovaj) vezani.

13.1. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik (zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta), a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.

13.2. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom švicarski franak i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba opravdano ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, što je sve u skladu s pravom Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005. pa su sudovi Republike Hrvatske obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača pa se radi o ništetnim odredbama.

14. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva i odlučio kao u točki I i II izreke ove presude.

15. Prema čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15.1. Tužiteljica stoga ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO/05 o stjecanju bez osnove zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO/05 kao opće pravilo i čl. 1115. kao pravilo o opsegu vraćanja). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu nezakonitom promjenom kamatne stope i ništetnom odredbom o valutnoj klauzuli od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti. Pritom, stav je ovoga suda da je tuženik nepošten stjecatelj jer je, s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03, već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, posljedično ništetne i da mu, sve ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primio, ne pripada.

15.2. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

16. S obzirom na utvrđenje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene, a time i ništetne (a nije upitno da predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez odredbe o valutnoj klauzuli te bez dijela odredbe o kamatama koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u smislu povećanja početno ugovorene stope od 4,90 %) te s obzirom da tužiteljica ima pravo na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazila da navedenih nepoštenih odredaba nije bilo, prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva valjalo je za cijelo kreditno razdoblje uzeti u obzir početni tečaj, kao jedini valjano određen, a time i pošten.

17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Galprom d.o.o Pula.

17.1. Vještak je u nalazu i mišljenju izračunao razliku između plaćenih mjesečnih anuiteta prema Ugovoru o nenamjenskom kreditu broj 3204799565 od 9. svibnja 2005. i mjesečnih anuiteta formiranih primjenom kamatne stope od 4,9% godišnje i tečaja za CHF važećeg u vrijeme isplate kredita. Pozitivna /preplata/ za razdoblje od 14. ožujka 2008. do 14. ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 6.686,16 EUR, prikazano pojedinačno po datumima i iznosima preplata u tabeli br.2. priloga nalaza. Dok negativne razlike za razdoblje od 1. srpnja 2005. do 1. veljače 2008. iznose 2.147,50 HRK protuvrijednost od 285,02 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije izraženog u paritetu 1 euro= 7,534500 HRK i prikazano pojedinačno po datumima /stupac 4/ i iznosima/stupac 8/ tabele br.1. priloga nalaza.

17.2. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

17.3. Tuženik se nije posebno očitovao na nalaz i mišljenje niti ga je izričito osporio.

17.4. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga objektivnim i stručnim, izrađenim na temelju dokumentacije u spisu, u skladu sa zadatkom suda i stajalištima iznesenima u ovoj odluci.

18. Odlučujući o prigovoru zastare potraživanja tužiteljice taj je prigovor utvrđen neosnovanim. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, kako je to propisano odredbom čl. 215. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15; dalje ZOO). Visoki trgovački sud RH donio je pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tuženika između ostalog i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu, kakav je bio i Ugovor o kreditu sklopljen između ovdje stranaka, a koja presuda je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača sukladno odredbi čl. 118. Zakona zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to je ocjena ovog suda da se u konkretnom slučaju početak tijeka zastare za isplatu tužitelju stečenog bez osnove u odnosima prema tuženoj vezuje za pravomoćnost presude u kolektivnom sporu. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te zastara individualnih restitucija zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je 13. lipnja 2014. Stoga, zastara prava potraživanja po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. dakle nastupila je 13. lipnja 2019. Kako je tužiteljica zahtjev za isplatu prema tuženiku postavila 7. lipnja 2019. to proizlazi da je njezin zahtjev za isplatom razlike zbog ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi podnesen prije proteka zastarnog roka od pet godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske je tako 1. ožujka 2022. u svom priopćenju „Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF“ naveo da ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19. U odnosu na ništetnu odredbu kojom se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka pravomoćnošću presude VTS RH posl.br. Pž-6632/17 tužitelj kao i ostali korisnici kredita došli su u situaciju da zahtijevaju povrat onoga što su preplatili temeljem ništetne odredbe ugovora. Dakle, od 14. lipnja 2018. pa nadalje korisnici kredita mogu od banaka tražiti povrat preplaćenih iznosa, odnosno pokretati sudske postupka radi isplate. Početak tijeka zastarijevanja počinje teći s danom 15. lipnja 2018., što bi značilo da tužiteljica od tada ima pet godina vremena zahtijevati povrat preplaćenog iznosa. Da je navedeni prigovor zastare neosnovan jasno proizlazi iz nedavne revizijske odluke broj Rev-2245/17 u kojem predmetu je već odlučeno o ovom pravnom pitanju. U navedenoj odluci Vrhovni sud RH navodi: "Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe". Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019. utvrđeno je da od dana donošenja prethodno citirane odluke do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 5 godina. Zbog toga u preostalom dijelu prigovor zastare nije osnovan jer zastara prava potraživanja po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 14. lipnja 2023. dok je tužba u ovom predmetu podnesena prije proteka roka zastare.

20. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, te da je kamata bila u visini ugovorenih 4,90% tužiteljica je, na ime tečajnih razlika i promjenjive kamate više uplatila 6.686,16 EUR.

21. Naime, u postupku je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na povrat razlike zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita prema početnom otplatnom planu i na povrat razlike zbog promjena kamatne stope. Radi se o iznosima koji su tuženiku neosnovano pripali, pa ih je obvezan vratiti tužiteljici prema odredbama iz čl. 1111. ZOO o stjecanju bez osnove.

22. Slijedom navedenoga, prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu, odnosno onih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF te zahtjev za isplatu iznosa s osnove više uplaćene tečajne razlike i promjenjive kamatne stope u iznosu od 6.686,16 EUR temeljem čl. 1111. ZOO-a, dakle one iznose koje je tužiteljica pretplatila u razdoblju otplate kredita, a koji se odnose na razliku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, te na promjenu kamate stope u odnosu na početno ugovorenu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

23. Tužiteljici su priznate i zatezne kamate na preplaćeni iznos od plaćanja pojedinačnih mjesečnih iznosa sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a temeljem čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a.

24. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva koju je tužiteljica učinila nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, no sud je istu dopustio na temelju čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP). Tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, jer je ona za egzaktnu visinu svoje tražbine mogla saznati tek nakon provedenog dokaza vještačenjem, zbog čega je sud unatoč protivljenju tuženika preinaci tužbe, temeljem čl. 190. st. 3. ZPP dopustio preinaku. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužiteljica bi bila onemogućena u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

24.1. Što se tiče istaknutog prigovora zastare na preinačene iznose valja istaći da je taj prigovor tuženika neosnovan jer je tužiteljica već u tužbi podnesenoj 7. lipnja 2019. istaknula zahtjev za isplatom po toj istoj osnovi čime je prekinula zastaru, a preinaka tužbe učinjena podneskom od 26. ožujka 2025. joj je dopuštena. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP) , zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

25. Sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da treba uzeti u obzir i negativne razlike jer tuženik u ovoj pravnoj stvari nije postavio protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja niti je postavio materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. 15.1. Prigovor tuženika da je sud trebao uzeti u obzir i razdoblja primjene nižeg tečaja (tzv. "negativne razlike") od početno ugovorenog, odnosno i negativne, a ne samo pozitivne razlike, nije osnovan. U situaciji kada vjerovnik samostalno potrošaču smanjuje anuitet zbog primjene nižeg tečaja od početno ugovorenog on time ne uzrokuje povredu interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovu ugovornom odnosu, da bi takvo smanjenje anuiteta zbog nižeg tečaja imalo za posljedicu ništetnost. Odredbe o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. do 1120. ZOO-a) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja i to po prirodi stvari nije ni moguće jer nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tuženika.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Visina troškova odmjerena je prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., 12/24, dalje: Odvjetnička tarifa).

26.1. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištu 21. rujna 2020., 1. veljače 2022., 29. lipnja 2022. Tbr. 9/1 (3x100 bodova), za sastav neobrazloženih podneska od 9. prosinca 2019., 6. ožujka 2020., 7. srpnja 2020. 14. listopada 2020. i 30. lipnja 2022. Tbr.8/4 (5x25 bodova), sastav podneska od 17. rujna 2020. i 26. ožujka 2025. Tbr. 8/1 (2x100 bodova), odnosno ukupno 725 bodova, što uvećano za PDV i vrijednosti boda od 2,00 EUR iznosi 1.812,50 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak izrade nalaza i mišljenja (obračuna preplate) u iznosu od 265,45 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,81 EUR tako da ukupan trošak priznat tužiteljici iznosi 2.177,76 EUR.

26.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 1. veljače 2022. jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka naime u njemu tužiteljica navodi da je uplatila predujam za vještačenje što ne odgovara istini jer je predujam tek kasnije uplaćen.

26.3. Tužena nije uspjela u sporu pa je njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

27. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli 12. svibnja 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.