Poslovni broj: Us I-664/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TĆ, rođenog **.**.1996., u mjestu Grozni, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, smještenog u Prihvatnom centru za strance Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi odobrenja međunarodne zaštite, 12. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/25385, URBROJ: 511-01-212-25-16, od 13. siječnja 2025.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, da odvjetnici Martini Grgec u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, isplati iznos od 625,00 Eura (šestodvadesetpet eura) u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite na teritoriju Republike Hrvatske, uz obrazloženje tuženika kako u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale na osnovanost tužiteljevog straha od proganjanja.
2. Tužitelj u svojoj tužbi navodi kako tuženik nije valjano ocijenio njegov iskaz, odnosno da mu nije poklonio vjeru, propuštajući primijeniti blagodat sumnje, naročito u odnosu na okolnosti vezane uz poziv u vojsku, koji poziv je nastavno uspio pronaći te ga u ovjerenom prijevodu dostavlja u prilogu tužbi. Mišljenja je kako zbog rata (dez)informacijama, vijesti iz Rusije nisu kritički prihvaćene te da čak i iz brojki o sudjelovanju etničke skupine T u ratu koje je utvrdio tuženik, proizlazi da bi njihov postotak u ruskoj vojsci činio oko 6%, dok je njihov postotak u općoj ruskoj znatno veći od postotka ostale ruske populacije, iz kojeg razloga postoji znatno veća šansa da će upravo on biti pozvan da sudjeluje u ratu u Ukrajini. Iz ovog zaključuje da, imajući na umu kako je u Ruskoj Federaciji odbijanje obavljanja vojne službe kazneno djelo, to se u konkretnom radi o djelu proganjanja iz članka 23. stavka 2. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a imajući na umu da je tužitelj pozvan radi služenja u agresorskom ratu protiv druge suverene države, a koja okolnost je u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda (što također predstavlja i političko mišljenje tužitelja zbog kojeg je mišljenja progonjen). Iz opisanog smatra da je dokazao opravdan strah (uslijed poziva u vojsku); djelo proganjanja (iz članka 23. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti); razloge proganjanja (etnička pripadnost i političko mišljenje), a čime smatra da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 20. za odobrenje međunarodne zaštite. Izvan ovog ističe da nije islamistički radikal, da ne podržava takvu ideologiju, niti se s takvim ljudima socijalizira (koliko mu je poznato) te da ne predstavlja opasnost za Republiku Hrvatsku na nekakav drugi način. U tom pogledu ističe da je osporenim rješenjem posve pogrešno utvrđeno činjenično stanje na temelju obavijesti Sigurnosno-obavještajne agencije o kojoj se nije imao prilike očitovati i osporiti zaključke iz te obavijesti. Dodaje da bi svakako htio znati koje su to osobe povezane s islamskim radikalizmom i sigurnosno indikativne kako bi mogao s istima raskinuti sve kontakte, jer ne želi veze s takvim osobama, niti je spreman biti u bilo kakvim odnosima s takvim osobama. Ipak i bez obzira na navedeno, smatra da čak ni postojanje takve okolnosti nije razlog za isključenje azila, sukladno članku 30. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, posebno imajući na umu da bi u slučaju eventualnog vraćanja u Rusku Federaciju njegov život i sloboda bili ugroženi te se zbog primjene načela non refoulment iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, isti ne smije prisilno udaljiti ili vratiti u Rusku Federaciju. Predlaže Sudu da poništiti osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju ocijenio sve dokaze relevantne za primjenu prava u konkretnom slučaju. Dodaje kako je tužitelj uz tužbu priložio poziv vojnog komesarijata Voronežske regije za kojeg navodi da je poziv za mobilizaciju iako taj poziv svojom formom, sadržajem i općenito izgledom ne odgovara pozivu koji se u Ruskoj Federaciji dostavlja vojnim obveznicima. Isto tako tuženik osporava i da je poziv tužitelju uopće dostavljen, budući da okolnosti opisane dostave ne odgovaraju zakonom propisanom postupku. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.
4. Sud je 7. svibnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, u prisutnosti opunomoćenice tuženika, kao i u prisutnosti tumača za ruski jezik, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave te je konačno saslušao tužitelja osobno, na okolnosti navedene u njegovoj tužbi.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Spisu tuženika prileži Zahtjev za međunarodnu zaštitu Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/25385, URBROJ: 511-01-213-24-5, od 13. rujna 2024., sukladno kojem zahtjevu proizlazi kako je tužitelj rođen **.**.1996. u [adresa], Ruska Federacija te da je po narodnosti Š, dok je po religijskoj pripadnosti musliman. Ukazuje kako je prije napuštanja zemlje podrijetla živio u [adresa], u gradu Volokolamsku, gdje je radio u raznim tvornicama te da je navedena adresa jedina adresa na kojoj je živio od napuštanja [adresa], u njegovoj šesnaestoj godini života, do napuštanja Ruske Federacije. Isto tako u zahtjevu je navedeno kako je tužitelj zemlju podrijetla napustio ilegalno sakrivajući se u kamionu do prelaska državne granice sa Bjelorusijom. U Bjelorusiji je kupio kartu za Istambul, nakon toga sa Sarajevo te je taksijem došao na granicu Republike Hrvatske, gdje je zatražio azil. Nakon dolaska u Zagreb, odmah je otišao u Republiku Austriju, kod tete kod koje je boravio do srpnja 2023., kada je vraćen u Republiku Hrvatsku. Nedugo nakon što je vraćen ponovno odlazi u Republiku Austriju te ga ponovno vraćaju u Republiku Hrvatsku. U odnosu na razlog napuštanja zemlje podrijetla navodi strah od mobilizacije te s tim u vezi dodaje da je prvi mobilizacijski poziv dobio krajem svibnja, ili početkom lipnja 2023. godine te i nakon toga još nekoliko poziva poštom. Navodi kako se nakon toga skrivao kod prijatelja, dok mu stric nije organizirao odlazak sa teritorija Ruske Federacije te da će tijekom postupka pokušati dostaviti mobilizacijske pozive. Konačno navodi kako je u siječnju 2023. godine bio uhićen te tada i mučen strujom, a kojom prilikom mu je oduzet i automobil.
8. Spisu tuženika prileži Zapisnik Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/23-06/25385, URBROJ: 511-01-212-24-6, od 23. prosinca 2024., a sukladno kojem je tužitelj iskazao kako su mu, dok je bio u Ruskoj Federaciji, dostavljena četiri poziva u poštanski sandučić i da mu je iste poslao bratić po prijatelju koji je išao u Austriju, kao i da je prvi poziv dobio prije no što je napustio zemlju podrijetla. Opisujući način na koji je napustio zemlju podrijetla navodi kako je otprilike u ožujku ili travnju 2022. godine pozvan u Odjel kadrova u tvornici u kojoj je radio te da su mu tamo rekli da mora na iskaznici dobiti pečat da je u vojnoj evidenciji, jer da neće moći nastaviti raditi. Tada mu je poznanica rekla da, ako će biti u vojnoj evidenciji, tada će ga poslati na jesensko služenje vojnog roka. Ukazuje i kako je zemlju podrijetla napustio ilegalno te da je u prelasku granice bio skriven među stvarima, iz kojeg razloga nije pronađen. Konačno dodaje da je bio kažnjen zbog vožnje s zatamnjenim staklima automobila na način da je zatvoren na 21 dan kada je i mučen u namjeri da prizna da je u Čečeniju unio nedopuštene psihotropne tablete.
9. U svom iskazu, evidentiranom raspravnim zapisnikom od 7. svibnja 2025. tužitelj je iskazao kako je prije napuštanja Ruske Federacije živio u [adresa], na drugoj adresi od one na kojoj je bio prijavljen te da je odlučio napustiti [adresa] kada je dobio mobilizacijski poziv. Iskazuje kako je poziv zaprimio nakon što je već napustio zemlju podrijetla i kad se nalazio u Republici Austriji. Pojašnjavajući razlog napuštanja zemlje podrijetla u periodu kad još i nije dobio mobilizacijski poziv, navodi kako se otišao registrirati u vojni komesarijat po nalogu društva u kojem je radio gdje je upoznat da će biti mobiliziran. Iskazuje kako je zemlju podrijetla napustio na način da mu je stričev prijatelj, koji se bavi transportom na relaciji [adresa] – [adresa] – Francuska, omogućio da se sakrije u jednom od njegovom kamiona što je i učinio. Iskazuje kako je došavši na granicu s Bjelorusijom izašao iz kamiona, legalno prešao granicu, ponovno se sakrio u kamionu i bio dovezen do Minska. Tužitelj je iskazao i kako nije povezan sa islamskim radikalizmom niti će to ikad biti, kao i da nije ni simpatizer takvog pokreta, niti bi to bili njegovi poznanici. Iskazao je i kako ne voli oružje, niti ga je ikad držao u rukama. Odgovarajući na upite stranaka tužitelj je iskazao kako je njegova prijavljena adresa prebivališta isto u [adresa], ali da na njoj nije živio otprilike pet godina. Isto tako iskazao je kako je točno da je zaprimio nekoliko poziva, ali da mu je samo jedan dostavljen u Austriju, dok je ostale pozive njegov bratić isparao. Konačno je odgovorio i kako je točno da je izjavio kako je bio mučen u Čečeniji tijekom 2022. i 2023. godine, dakle u vrijeme za koje sada iskazuje da je živio u [adresa], ali da se to dogodilo kada je jednom prilikom otputovao u Čečeniju Automobilom.
10. Cijeneći naprijed navedeni iskaz tužitelja i komparirajući istog s njegovim ranijim iskazima, Sud nalazi kako je isti općenito nevjerodostojan te protivan ranijim iskazima tužitelja. Prvotno Sud potpuno neživotnim pa tada i nevjerodostojnim, uzima iskaz tužitelja vezan uz razloge napuštanja zemlje podrijetla. Naime po iskazu tužitelja on je zemlju podrijetla napustio prije no što je zaprimio mobilizacijske pozive i to iz razloga što mu je službena osoba rekla da će biti pozvan u vojsku. Razmatrajući ovakav iskaz i čak pod pretpostavkom da osoba u mobilizacijskom centru ima saznanja da će upravo tužitelja uputiti u rat, potpuno protivno životnoj logici bilo bi da takva službena osoba o toj okolnosti obavještava osobe koje će se prisilno regrutirati dajući im vrijeme da mobilizaciju izbjegnu. S tim u vezi suprotan je ovom iskazu raniji iskaz tužitelja u kojem je naveo da se skrivao po [adresa], budući je sam u iskazu pred sudom naveo kako i nije živio na adresi na kojoj je prijavljen pet godina prije no što je napustio zemlju podrijetla. Nadalje, Sud nalazi nesklad u iskazima tužitelja u dijelu u kojem govori o načinu na kojeg je napustio zemlju podrijetla. S tim u vezi Sud ukazuje kako je u svojim ranijim iskazima tužitelj naveo kako je državnu granicu s Bjelorusijom prešao skriven među stvarima u kamionu, dok je na iskazu pred sudom naveo kako je granicu s Bjelorusijom prešao legalno, jer se to potpuno moguće. Isto tako potpuno je neživotno da se tužitelj skriva u kamionu tijekom putovanja po teritoriju Ruske Federacije i Bjelorusije, ali da na graničnom prijelazu, a kojeg nadziru službene osobe obaju zemalja legalno prelazi granični prijelaz. Sud nalazi i kako je tužitelj izmijenio svoje ranije iskaze u kojima navodi da može dostaviti mobilizacijske pozive, dok je na iskazu pred sudom iskazao kako to nije u mogućnosti, budući da su ti pozivi (osim jednog), rasparani i bačeni od strane njegovog bratića. Konačno, Sud navodi i kako je u ovom predmetu pribavio spis Sigurnosno obavještajne agencije čiji sadržaj je u potpunoj suprotnosti s dijelom iskaza tužitelja u kojem navodi svoju povezanost s oružanim islamski radikalizmom, a što ima uticaj na opću vjerodostojnost iskaza. Slijedom navedenih razloga, Sud uzima za točnim činjenična utvrđenja naznačena u osporenom rješenju.
11.1. Člankom 20. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23. – u daljnjem tekstu Zakon), određeno je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
11.2 Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
11.3. Člankom 21. stavkom 2. Zakona određeno je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
12. Budući da, a uzimajući u obzir naprijed navedena činjenična utvrđenja, proizlazi kako u konkretnom slučaju ne postoje osnovani razlozi koji bi doveli do osnovanog straha tužitelja da će povratkom u zemlju podrijetla, biti proganjan zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno ni razlozi koji ukazuju da će se povratkom suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, Sud zauzima stav da u ovom predmetu ne postoje okolnosti za odobrenjem azila, ni supsidijarne zaštite.
13. Iz razloga naprijed navedenih okolnosti u ukupnosti Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.
14. U odnosu na prigovor tužitelja kako je protivno načelu non – refoulment udaljiti stranca u zemlju podrijetla ukoliko bi mu se njegovim povratkom ugrozio život, Sud navodi kako u ovom sporu, ali ni u postupku koji mu je prethodio, na niti jedan način nije dokazana takva okolnost.
15. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točci I izreke ove presude.
16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22. – u daljnjem tekstu Pravilnik).
17. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 625,00 Eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak pristupa na ročište po pozivu suda, što ukupno, uz uvećanje pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, iznosi 625,00 Eura. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
18. U odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadom troškova Sud navodi kako podnesak tužitelja od 10. travnja 2025., nema utjecaj na odluku u ovom upravnom sporu, budući se istim traži promjena opunomoćenika i podnosi zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći za daljnje troškove. Isto tako Sud nije priznao troškove besplatne pravne pomoći za sastav tužbe, budući da ista i nije sastavljena po odvjetnici kojoj bi naknada trebala biti isplaćena, odnosno koja bi uopće i imala pravo na besplatnu pravnu pomoć. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.
Zagreb, 12. svibnja 2025.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Martina Grgec, Zagreb, Bukovačka cesta 51,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne
Poslove, Zagreb, Ilica 335,
3. U spis
