Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 735/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja H. A. K., OIB ... i 2. tužiteljice A. K., OIB ..., oboje na adresi R. N., koje zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika E. Z., OIB ..., iz Z., koga zastupa punomoćnica A. D., odvjetnica u Z. i 2. tuženika H. o. k. d.d. Z., OIB ..., iz Z., koga zastupa punomoćnica T. T. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-81/2020-4 od 5. siječnja 2022., kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2922/2017-50 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-81/2020-4 od 5. siječnja 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2922/2017-50 od 28. studenoga 2019. kao i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-81/2020-4 od 5. siječnja 2022. u dijelu kojim je potvrđeno i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2922/2017-50 od 28. studenoga 2019. u točkama II. i V. izreke i dijelu točke III. izreke te se u tim dijelovima ukida i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2922/2017-50 od 28. studenoga 2019., a predmet se u ukinutim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je I. tužitelj H. A. K. zatražio da mu tuženici solidarno plate iznos od 1.520.00 kn i iznos od 1.095,39 eura, sve sa zatraženim zateznim kamatama, kao i zahtjev II. tužiteljice A. K. da joj tuženice solidarno plate iznos od 1.150,00 kn za sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude. Rješenjem istog suda pod točkom I. izreke utvrđeno da je povučena tužba u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 250,00 EUR-a, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tužiteljima da tuženiku E. Z. naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 6.862,50 kn, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika E. Z. za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa. Pod točkom V. izreke naloženo je tužiteljima da naknade tuženiku H. o. k. d.d. Z. iznos od 5.312,50 kn, dok je pod točkom VI. izreke odbijen zahtjev tuženika H. o. k. d.d. Z. za naknadom troškova preko dosuđenog iznosa.
2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
„I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se potvrđuje:
- presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 125 Pn-2922/2017-50 od 28. studenog 2019. u cijelosti,
- rješenje istog suda u točki II. i V. izreke, te djelomično u odnosu na točku III. za iznos od 5.612,50 kn,
dok se djelomično preinačuje točka III. izreke pobijanog rješenja na način da se tuženik E. Z. odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kn.
II. U nepobijanom dijelu rješenja pod točkom I., IV. i VI. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.
III. Trošak žalbe tužiteljima i odgovora na žalbu tuženiku H. o. k. d.d. Z. se ne dosuđuju.“.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2014/2022-2 od 21. prosinca 2022. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-81/2020-4 od 5. siječnja 2022 u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Je li se u smislu odredbi članka 376. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima/91 dopušteno pozivati na protek subjektivnog trogodišnjeg zastarnog roka i istovremeno na protek objektivnog petogodišnjeg zastarnog roka ako je šteta nastala tek nakon proteka oba navedena roka i ako je oštećenik za štetu te za osobu koja je uzrokovala štetu saznao tek nakon proteka oba navedena roka?“.
4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelji su podnijeli reviziju zbog navedenog pitanja te su predložili da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvati, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženici solidarno naknade štetu za koju tvrde da im je nastala zbog propusta u radu I. tuženika koji je kao odvjetnik zastupao tužitelje u parničnom postupku koji se vodio radi naknade štete nastale u prometnoj nezgodi, a u trenutku štetnog događaja I. tuženik je bio osiguran kod II. tuženika.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
-da je I. tuženik, kao odvjetnik, zastupao tužitelje u postupku naknade štete nastale u prometnoj nezgodi od 25. lipnja 2004.,
-da je I. tuženik, kao punomoćnik tužitelja, dana 15. siječnja 2008. podnio tužbu protiv osiguratelja štetnika pred Općinskim sudom u Rijeci (P-167/08), u kojem je utvrđena isključiva odgovornost osiguranice štetnika,
-da je u navedenom parničnom postupku (P-167/08) dana 15. listopada 2014. Županijski sud u Rijeci donio odluku broj Gž-2216/12 kojom je dio tužbenog zahtjeva odbijen zbog zastare,
-da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. listopada 2017.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužiteljima nastala šteta 25. lipnja 2007. kada je istekao zastarni rok za podnošenje tužbe radi naknade štete nastale u prometnoj nezgodi od 25. lipnja 2004. te da je najkasnije toga dana (25. lipnja 2007.) nastala i povreda ugovorne obveze sa štetnom posljedicom. Računajući početak zastarnog roka od 25. lipnja 2007. nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena po isteku petogodišnjeg zastarnog roka te su primjenom čl. 376. st. 3. i čl. 361. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) tužbeni zahtjev odbili.
11. Pravno shvaćanje na kojem se temelje nižestupanjske presude nije prihvatljivo.
12. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a u smislu odredaba čl. 376. ZOO-a zastara ne može početi teći prije nego što je šteta nastala.
13. Revizijski sud je u više odluka izrazio pravno shvaćanje o početku tijeka zastare potraživanja štete i nastanku štete za stranku kojoj je odvjetnik svojom radnjom ili propustom prouzročio štetu.
13.1. U odluci poslovni broj Rev-485/06 od 4. srpnja 2006. izraženo je pravno shvaćanje da tužitelju (u postupku koju pokrene tužitelj zbog naknade štete koju mu je odvjetnik kao njegov punomoćnik u toj parnici počinio namjerno ili iz grube nepažnje prilikom zastupanja) šteta nastaje kad pravomoćno bude odbijen njegov tužbeni zahtjev iz tog postupka u kojem ga je taj punomoćnik zastupao.
13.2. U odluci broj Revx-150/15 od 15. rujna 2015. se navodi da je šteta zbog povrede ugovorne obveze mogla nastati tek danom pravomoćnosti presude kojom je zahtjev tužiteljica za naknadu štete pravomoćno odbijen, a pogrešnim je ocijenjeno pravno shvaćanje da je tužiteljicama u tom predmetu šteta nastala kada iste više nisu mogle podnijeti tužbu za naknadu štete koju se pretrpjele u prometnoj nezgodi.
13.3. Slično i ovaj sud u odlukama broj Rev-5184/2019 od 19. siječnja 2022., broj Rev-1140/2020-4 od 19. siječnja 2021. te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3538/2018 od 12. studenoga 2020.
13.4. Nadalje, u odluci revizijskog suda broj Revr-81/18 od 11. veljače 2020. izraženo je pravno shvaćanje da se „u slučaju kada stranka tvrdi da joj je odvjetnik svojim propustom prouzročio štetu jer nije poduzeo sve radnje koje je trebao tada se trenutkom nastanka štete ima smatrati onaj u kojem su nastupile pravne posljedice pravomoćnosti odluke...“
14. Osnovano tužitelji osporavaju pravilnost pravnog shvaćanja na kojem se temelji pobijana drugostupanjska presuda. Suprotno shvaćanju suda drugog stupnja, tužiteljima šteta nije mogla nastati prije donošenja drugostupanjske presude (15. listopada 2014.) kojom je dio njihovog tužbenog zahtjeva za naknadu štete (nastale u prometnoj nezgodi) pravomoćno odbijen, niti je zastarni rok potraživanja naknade štete zbog propusta u radu I. tuženika kao odvjetnika mogao početi teći prije nastupanja pravnih posljedica pravomoćnosti te odluke, jer se trenutkom nastanka štete ima smatrati trenutak u kojem su nastupile pravne posljedice pravomoćnosti navedene odluke. Time je ujedno odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena.
15. S obzirom na pogrešan pravni pristup glede trenutka nastanka štete i početka tijeka zastare potraživanja, nisu raspravljene ostale činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
16. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje uvjeti za preinaku nižestupanjskih presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude kao i nižestupanjska rješenja u dijelu odluke o troškovima postupka te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 21. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.