Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-110/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TD, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika TD podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, pod brojem K-551/2024 od 4. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika TD kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-551/2024 od 4. veljače 2025. optuženi TD poglašen je krivim za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 79. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) od optuženog TD oduzeti su predmeti i to: - mobilni telefon mobilni uređaj marke Honor, IMEI broja [IMEI broj], sa umetnutom SIM karticom nepoznatog operatera, oduzetog od okrivljenika prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske, PP Ivanec, br. 01537462., a što se povjerava nadležnoj policijskoj upravi, koji će isto po pravomoćnosti presude uništiti.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom TD je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja, na zadržavanju i u istražnom zatvoru, i to od 04. rujna 2024. u 15,00 sati, pa nadalje.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi TD dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 (petsto) eura, kao paušal, u roku od 15 (petnaest) dana, te je dužan platiti nagradu i troškove branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će se donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi TD, putem svoje braniteljice Stelle Mudri, odvjetnice iz Varaždina, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, uz prijedlog da se preinači pobijana presuda na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, podredno ukine prvostupanjska presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu je podnesen od strane Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu u kojem se predlaže odbiti optuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
6. Žalba optuženika TD nije osnovana.
7. Nije u pravu optuženi TD kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da su ti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica dao jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. Izreka pobijane presude nije nerazumljiva, niti je proturječna sama sebi i razlozima presude.
8. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te nije u pravu žalitelj kada smatra da u postupku nije dokazano da bi okrivljeni prevozio migrante iz koristoljublja, jer nije kod okrivljenika nađen novac, a svjedoci, suputnici u vozilu su izjavili kako okrivljeni od njih nije tražio novac, te da nije dokazano da bi okrivljeni postupao s izravnom namjerom.
9. Naime, prvostupanjski sud je iskaz svjedoka BD i UD pravilno ocijenio nevjerodostojnim, kao i obranu okrivljenika, budući su navedeni iskazi proturječni i nelogični, jer nije logično da bi okrivljeni preuzeo osobe, koje prvi puta vidi, radi kupovine jeftinije hrane i vozio izvan Zagreba, u Lepoglavu, prema hrvatsko-slovenskoj granici.
10. Uzevši u obzir da je optuženik preuzeo 4 kineska državljanina, za koja je znao da nemaju dokumente za ulazak u Republiku Sloveniju i s kojima se kretao u smjeru Republike Slovenije, budući je zaustavljen od strane policijskih službenika u Lepoglavi, te da je okrivljeni cijelo vrijeme bio u kontaktu s osobom imena PU koji mu je rekao da će zateći 4 kineska državljanina, davao upute kuda treba ići i slao kartu za navigaciju, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je okrivljeni išao u Zagreb ciljano, kako bi preuzeo 4 kineska državljanina i taj posao radio iz koristoljublja, jer je općepoznato da se takav posao obavlja isključivo zbog zarade, a i sam svjedok BD navodi da su u konačnici imali namjeru otići u Italiju, a za što su dogovorili i plaćanje s jednim državljaninom Kine.
11. Dakle, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11, upravo na način kako je to opisano u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.
12. Budući je žalba optuženika usmjerene na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženog i to da je neosuđivan u Republici Hrvatskoj, lošeg imovnog stanja, da se brine o roditeljima, te da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, dok je od otegotnih okolnosti uzeto u obzir da je optuženi, kao strani državljanin, u Republiku Hrvatsku došao isključivo i u namjeri da počini kazneno djelo.
13. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva), primjerena kazna svim navedenim okolnostima, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
14. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.
15. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima pravilno utemeljio na odredbi članka 148. stavak 1. ZKP/08. obvezujući optuženika na podmirivanje paušalne svote u iznosu od 500 eura, kao i nagrade i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, cijeneći sve relevantne okolnosti koje utječu na odluku o troškovima, trajanje i složenost postupka, te materijalne prilike optuženika.
16. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene ni ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Dubrovniku 12. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Nikša Lučić
