Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-454/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, OIB: 25609559342, Zagreb, Ksaver 208, protiv ovršenika TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, radi izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-1334/2022-4 od 21. prosinca 2022., dana 12. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja Ovr-1334/2022-4 od 21. prosinca 2022., izvan žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20; u nastavku: OZ).

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem i zaključkom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od 6. prosinca 2022. za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, pod brojem OV-1846/16 od 29. prosinca 2016., izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a ( točka I. izreke ), kao i prijedlog za odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju zadužnice (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev ovršenika za naknadom troška postupka za sastav prijedloga u iznosu od 622,14 eura ( točka III. izreke ). Istovremeno je zaključkom sadržanim u prvostupanjskoj odluci upućen ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika, zbog razloga iz kojeg je izjavio žalbu ( čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a ) te da dokaz o tome dostavi sudu, uz upozorenje da pokretanje takve parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarivanje ovrhovoditeljeve tražbine (točka I. i II. izreke zaključka).

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu je uložio ovršenik pobijajući isto iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, podredno vrati spis prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz dosuđivanje naknade troška žalbenog postupka, na teret ovrhovoditelja.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te nastaviti sa postupkom prisilne naplate.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ u svezi čl. 210. st. 2. OZ-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, drugostupanjski sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka.

6. Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da je u konkretnom slučaju protiv ovršenika pokrenut postupak izravne naplate u sklopu kojeg je ovrhovoditelj temeljem čl. 209. st. 1. OZ-a podnio Financijskoj Agenciji 25. 10. 2022., zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika, na temelju zadužnice, javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, pod brojem OV-18464/2016 od 29. prosinca 2016., koja glasi na ispunjenje novčane tražbine, kojim je zatraženo provođenje naplate tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu ( str. 10 spisa).

7. Prijedlogom od 6.12.2022. ovršenik je nakon saznanja o blokadi svojih računa radi izravne naplate ukupnog iznosa od 481.835,84 kn ( koji se sastoji od glavnica – 375.505,00 kn, redovne kamate – 10.327,72 kn, zatezne kamate – 94.003,12 kn i troška blokade – 2.000,00 kn ), Općinskom sudu u Sesvetama podnio prijedlog za donošenjem rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavanju nedopuštenima, a podredno prijedlog za donošenjem rješenja kojim će se naložiti odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ( čl. 210. st. 1. OZ-a ).

8. Takav prijedlog ovršenik u bitnom temelji na navodima da mu nije bilo poznato da bi on ili njegov prednik imali bilo kakvo dugovanje prema ovrhovoditelju, da nije bio u nikakvom odnosu sa ovrhovoditeljem, niti je upoznat sa izdanom bjanko zadužnicom temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu. Ovršenik ne spori da je rješenjem o nasljeđivanju br. O-9/2020 od 21.07.2020. proglašen nasljednikom iza pok. MM, ali ističe da imovina koju je nasljedio nije stvarno vlasništvo prednika, nego da pripada trgovačkom društvu Tempo Grosßhandels GmbH, odnosno podredno ovršeniku kao osnivaču i direktoru istog društva. Ovršenik u postupku detaljno elaborira porijeklo naslijeđene imovine, zaključujući da iako je nasljednik iza MM, smatra kako ne može svojom imovinom odgovarati za njegova dugovanja, a jer naslijeđena imovina pripada njemu odnosno navedenom stranom pravnom društvu, i koju je njegov prednik navodno držao samo radi olakšanja naplate. U odnosu na prijedlog za odgodom izdavanja naloga bankama navodi kako postoji opasnost da, ukoliko se prijenos sredstava izvrši, neće imati priliku po provedenom parničnom ili kaznenom postupku protiv ovrhovoditelja doći do svojeg novca, a isti je osoba starije dobi, pa da će tim, neosnovanim, prijenosom biti ozbiljno ugrožena kako njegova egzistencija, tako i povrat potraživanja Tempo Grosßhandels GmbH .

9. Na temelju dostavljene dokumentacije i provedenog postupka, prvostupanjski sud je odbio prijedloge ovršenika od 6. prosinca 2022. za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju zadužnice, pri čemu je takvu odluku jasno, razumljivo i dostatno obrazložio ukazujući pravilno na primjenu materijalnog prava, u konkretnom slučaju odredaba čl. 209. st. 1. i 5., 210. st. 1. i 2., 214. st. 1. OZ-a te čl. 50. i 53. OZ-a.

10. Prvostupanjski sud je pritom prijedlog ovršenika, utemeljen na prigovoru visine naslijeđene imovine odnosno prigovoru da kao zakonski nasljednik iza pokojnog MM ne odgovara svom svojom imovinom, pravilno ocijenio žalbenim razlogom koji suštinski predstavlja razlog propisan čl. 50. st. 1. toč.10. OZ-a, obzirom da je riječ o prigovoru koji je usmjeren na tvrdnju da je ispunjenje tražbine ovrhovoditelja, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka. Obzirom da je predmetna zadužnica ovršna isprava te nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, niti je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, niti je ovrha određena na predmetima koji su izuzeti iz ovrhe iz čl. 4. st. 4. i 5.OZ-a, odnosno na kojima je mogućnost ovrhe ograničena, dakle, nije utvrđeno postojanje žalbenih razloga, izvan žalbenih razloga iz čl. 50.st. 1.toč.10. OZ-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, prvostupanjski sud je na temelju čl. 210. st. 2. OZ- a, u svezi s čl. 50. st. 5. te čl. 52. st. 3. i 6. OZ-a, odbio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. pobijanog rješenja.

11. Izneseno stajalište u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da su u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđene sve relevantne činjenice na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 355. i 356. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

12. Naime, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj je kao zajmodavatelj 29.12.2016. zaključio sa pravnom osobom i korisnikom CACAO group d.o.o. te GM u svojstvu sudužnika, Ugovor o zajmu broj [broj] ( str. 11-20 spisa ), koje je u sebi sadržavao i instrumente osiguranja ( čl. 4. Ugovora ), konkretno zadužnicu sudužnika MM potpisanu i potvrđenu kod javnog bilježnika, na iznos od 375.505,00 kn, uvećanog za zakonske zatezne kamate i pripadajuće troškove. Iz same zadužnice ( str. 21-22 spisa), ovjerene kod javnog bilježnika Alemke Gajski 29. 12. 2016. pod brojem OV-18464/2016, proizlazi da je MM tim putem dao suglasnost da se radi naplate navedene tražbine ovrhovoditelja kao vjerovnika, zaplijene sve računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu sa izjavom sadržanom u zadužnici, isplaćuje vjerovniku. Predmetna zadužnica predstavlja ispravu koja temeljem čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika, i koja činjenica je navedena i u samoj zadužnici.

13. Nadalje, nije sporno da je ovršenik temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja O-972020, UPP-OS- 6/2020-11 od 21. srpnja 2020., proglašen zakonskim nasljednikom u cijelosti iza nećaka, sada pokojnog MM, preminulog **.**.2018.

14. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, navodi ovršenika izneseni u žalbi, a kojima prije svega upire na zaključak sa sjednice Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022., nisu od utjecaja na pravilnost donesene odluke prvostupanjskog suda.

15. Naime, točno je da se na navedenoj sjednici kao jedno od spornih pitanja, raspravljalo o obvezama ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi, te je donesen slijedeći zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.“

16. Međutim, obveza provođenja takve kontrole je utvrđena u ovršnim postupcima koji se provode na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a što predstavlja i zadužnica, ali samo onda kada proizlaze iz potrošačkih ugovora. Iako se poziva na takvu obvezu koja proizlazi za potrošačke ugovore, žalitelj ne dokazuje da bi pravni postao koji je sklopljen u konkretnom slučaju predstavljao potrošački ugovor odnosno ugovor sklopljen između trgovca i potrošača.

17. Pri tome valja primijetiti da ugovor o zajmu koji je ovrhovoditelj zaključio 29. 12. 2016. sa CACAO group d.o.o. te GM u svojstvu sudužnika, predstavlja pravni posao sklopljen između dvije pravne osobe, pri čemu iz dostavljenog ugovora nije razvidno da bi prednik ovršenika djelovao u svojstvu potrošača već naprotiv unutar svoje trgovačke, poslovne i profesionalne djelatnosti ( kao ovlaštena osoba za zastupanje korisnika zajma CACAO group d.o.o. ), a kako sadržajno u navodima žalbe ističe i sam ovršenik. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru u kojem bi postojala obveza kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, a kako pogrešno ističe žalitelj.

18. U odnosu na žalbene navode ovršenika usmjerene na to da nije u nikakvom pravnom odnosu sa ovrhovoditeljem te da nije bio upoznat sa predmetnom zadužnicom, valja ukazati kako je trenutkom smrti prednika ovršenika, sada pokojnog MM, te naknadnim donošenjem deklaratornog rješenja o nasljeđivanju, ovršenik postao univerzalni sukcesor koji na temelju odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ( „Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje: ZN ) odgovara za ostaviteljeve dugove svojom imovinom do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

19. Odredbom čl. 209. st. 8. OZ-a je propisano da će Agencija provesti ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz članka 32. stavka 2. u svezi čl. 32. st. 1. OZ-a, pa kako izdana zadužnica ima učinak rješenja o ovrsi na temelju koje se može tražiti ovrha( čl. 214. st. 1. OZ-a ), a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju je dokazano da je ovršenik zakonski nasljednik dužnika, to je vjerovnik pravilno i osnovano podnio zahtjev za izravnom naplatom protiv ovršenika kao dužnika.

20. Također, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je ovršenik oglašen isključivim zakonskim nasljednikom iza osobe koja je dala zadužnicu kao instrument osiguranja, predstavlja javnu ispravu temeljem koje je ovrhovoditelj ovlašten kako pokrenuti, tako i nastaviti provoditi ovrhu ( čl. 209. st. 10. OZ-a).

21. Niti žalbeni navodi ovršenika usmjereni na tvrdnju da imovina i nekretnina koju je naslijedio iza pokojnog nećaka MM, ne predstavlja imovinu u stvarnom vlasništvu njegova prednika ( već da je riječ o imovini koja je pripadala upravo ovršeniku i pravnoj osobi Tempo Grosßhandels GmbH ) nisu osnovani niti dokazani, obzirom da ovršenik istima pokušava anulirati učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, pri čemu je osobno sudjelovao u ostavinskom postupku te očigledno nije ulagao prigovore niti u odnosu na svojstvo zakonskog nasljednika, niti u pogledu ostavinske imovine koja je pravomoćno utvrđena tim postupkom.

22. U odnosu na žalbene razloge usmjerene na osporavanje rješenja kojim se odbija prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa za odgodom izdavanja naloga bankama, ovršenik osim pukog isticanja takvih navoda, nije dokazao postojanje opasnost da, ukoliko se prijenos sredstava izvrši, neće imati priliku doći do svojeg novca, niti da će prijenosom biti ozbiljno ugrožena njegova egzistencija te povrat potraživanja Tempo Grosßhandels GmbH, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno takav prijedlog odbio primjenom odredbi čl. 210. st. 2. u svezi čl. 65. OZ-a.

23. I odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita ( čl. 154. st. 4. ZPP- a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a te čl. 14. st. 4. i 5. OZ-a ) slijedom čega niti izneseni prigovori u tom smjeru nisu osnovani.

24. Slijedom svega navedenog, kako ovršenik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, to je žalbu protiv pobijanog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi, izvan razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I. izreke.

25. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ) pa je glede istog odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

Sudac

Vedran Medaković