1

Poslovni broj:  37.Gž-1998/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj:  37.Gž-1998/2022-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari I.-tužiteljice-protutužene M. K.1 iz Z.1, OIB: …, II-tužiteljice-protutužene K. K. iz Z.1, OIB: …, III-tužitelja protutuženika I. K. iz Z.1, OIB: …, IV-tužiteljice-protutužene L. K. iz Z.1, OIB: …, V-tužiteljice-protutužene M. K.2 iz Z.1, OIB: …, i VI-tužitelja-protutuženika J. K. iz Z.1, OIB: …, sve zastupa punomoćnik D. P., odvjetniku u Z.2, protiv tuženika-protutužitelja ured iz Z.2, OIB: … kojega zastupaju punomoćnici J. M. i H. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z.2, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I.-VI.-tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2510/21-11 od 28. travnja 2022., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj Pn-2510/21-24 od 22. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2023.

 

                                            

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2510/21-11 od 28. travnja 2022., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pn-2510/21-24 od 22. kolovoza 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke i predmet se u tome dijelu vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ured iz Z.2, OIB: …, isplatiti I-tužiteljici-protutuženici M. K.1 iz Z.1, OIB: …, iznos od 100.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2008. godine do isplate, II-tužiteljici-protutuženici K. K. iz Z.1, OIB: …, iznos od 100.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2008. godine do isplate, III-tužitelju-protutuženiku I. K. iz Z.1, OIB: …, iznos od 100.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2008. godine do isplate, IV-tužiteljici-protutuženici L. K. iz Z.1, OIB: …, iznos od 100.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2008. godine do isplate, V-tužiteljici-protutuženici M. K.2 iz Z.1, OIB: …, iznos od 100.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2008. godine do isplate, te VI-tužitelju-protutuženiku J. K. iz Z.1, OIB: …, iznos od 100.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2008. godine do isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima isplatiti tuženiku-protutužitelju ured, Z.2, OIB: …, iznose kako slijedi:

I-tužiteljici-protutuženici M. K.1, OIB:…, iznos od 690.850,10 kn,

II-tužiteljici-protutuženici K. K., OIB:…, iznos od 558.640,15 kn,

III-tužitelju-protutuženiku I. K., OIB: …, iznos od 553.455,27 kn,

IV-tužiteljici-protutuženici L. K., OIB: …, iznos od 553.455,27 kn,

V-tužiteljici-protutuženici M. K.2, OIB: …, iznos od 539.936,08 kn,

VI-tužitelju-protutuženiku J. K., OIB: …, iznos od 553.455,27 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 15. srpnja 2021. godine pa do isplate, sve po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su izjavili I.-VI.-tužitelji-protutuženici (dalje: tužitelji) pobijajući ju u dijelu pod točkom II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH i 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje odbijanje zahtjeva tuženika u cijelosti i prihvaćanje njihovog zahtjeva za naknadu parničnih troškova.

 

3. Žalbu protiv presude izjavio je tuženik-protutužitelj (dalje:tuženik) pobijajući ju zbog pogrešne primjene materijalnoga prava u dijelu pod točkom I. i III. izreke, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenih zahtjeva I.-VI.-tužitelja i prihvaćanje njegovog zahtjeva za naknadu parničnih troškova.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelji su osporili njenu osnovanost i predložili odbijanje, tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja osporio njenu osnovanost i predložio njeno odbijanje.

 

5. Žalba I.-VI.-tužitelja je osnovana, žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev I.-VI.-tužitelja za naknadu štete zbog smrti supruga I.-tužiteljice, sina II.-tužiteljice i oca III.-VI.-tužitelja V. K. u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. listopada 2007. na autocesti A3, tužitelji tvrde da je za nezgodu odgovoran osiguranik tuženika R. G. iz Republike S. koji je kritične zgode upravljao osobnim vozilom marke Mercedes reg.oz. EBE-RV231 (D) i izazvao lančani sudar.

 

7. Nije sporan štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika, sporna je odgovornost. 

 

8. Presudom suda prvoga stupnja od 27. studenog 2014. naloženo je tuženiku platiti:

 

- I-tužiteljici M. K.1 iznos od 320.846,04 kn

- II-tužiteljici K. K. iznos od 233.500,00 kn

- III-tužitelju mldb. I. K. iznos od 231.000,00 kn

- IV.-tužiteljici mldb. L. K. iznos od 231.000,00 kn 

- V.-tužiteljici mldb. M. K.2 iznos od 231.000,00 kn 

- VI.-tužitelju mldb. J. K. iznos od 231.000,00 kn.,

 

pored navedenih iznosa glavnice tužiteljima su dosuđene i zakonske zatezne kamate na pojedine pobliže određene iznose i parnični troškovi.

 

9. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev Itužiteljice za isplatu iznosa od 2.284,96 kn, kao i zahtjev iste da joj se na dosuđeni iznos od 56.989,14 kn dosudi zatezna kamata tekuća od 09. listopada 2007. pa do 26. studenog 2014.

 

10. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je utvrdio isključivu odgovornost osiguranika tuženika jer je kritične zgode, zbog nailaska na maglu naglo smanjio brzinu kretanja vozila na oko 10 do 20 km/h a da nije uključio sve pokazivače smjera i skrenuo na zaustavnu prometnu traku, čime je postao neočekivana prepreka na kolniku za ostalih 7 vozača koji su naišli iza njega, krećući se istom prometnom trakom u istom smjeru. Odbijen je prigovor tuženika o odgovornosti vozača teretnog vozila MAN riječkih reg. oznaka koji je uspio zaustaviti vozilo iza osiguranika tuženika ali je propustio također uključiti pokazivače smjera i upozoriti vozače koji su nailazili na opasnost.

 

11. Presudom ovog Županijskog suda posl.br. Gž-2424/15 od 20. rujna 2016. godine odbijena je žalba tuženika i potvrđena citirana prvostupanjska presuda dok su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2342/2017 od 4. svibnja 2021.ukinute obje presude u dosuđujućem dijelu i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

12. U citiranom rješenju Vrhovni sud je ocijenio nejasnim zaključak o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika i isključenju suodgovornosti vozača vozila MAN koji je uspio zaustaviti svoje vozilo iza vozila Mercedes bez kontakta s njim i pri tome propustio upaliti pokazivače smjera kao upozorenje vozačima  koji su nailazili. U istim prilikama vidljivosti bilo bi za očekivati da bi se vozilo SCANIA zaustavilo prije naleta na vozilo MAN i da ne bi prepriječilo prolaz vozilima koja su nailazila iza njega, da je vozač vozila MAN uključio pokazivače smjera.

 

13. U kaznenom postupku vođenom pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod br. Ks-48/09 presudom od 20. ožujka 2014. (list 434. spisa), pravomoćnom dana 11. prosinca 2014., za ovu prometnu nezgodu proglašeni su krivima osiguranik tuženika R. G. kao I.-okrivljeni i J. J. kao II.-okrivljeni.

 

14. Iz izreke presude u pogledu dinamike nezgode proizlazi da je 9. listopada 2007. oko 5.15 sati I.-okrivljeni upravljao osobnim vozilom marke Mercedes njemačkih registarskih oznaka južnim kolnikom autoceste A3, desnom prometnom trakom, dionicom L.-I. R. u smjeru istoka, na kojem dijelu je brzina kretanja ograničena na 100 km/h, dolaskom do 38. km i 600 m, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći,. protivno odredbi čl. 52. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kada je naišao na maglu naglo je smanjio brzinu kretanja na oko 10 do 20 km/h, propustio vozače koji su nailazili upozoriti na to uključivanjem pokazivača smjera i nastavio se kretati tako smanjenom brzinom desnom prometnom trakom, iza njega je naišlo osobno vozilo marke VW Jetta brzinom od oko 100 km/h čiji je vozač po uočavanju vozila I.-okr. poduzeo naglo kočenje i skretanje u desno, u zaustavnu traku, pri čemu je prednjim lijevim dijelom ostrugao desni bočni dio vozila I.-okr. koje se i dalje smanjenom brzinom kretalo po desnoj traci, kojom je naišlo vozilo MAN kojim je upravljao II.-okr. J. J. brzinom od oko 80 km/h, te je po uočavanju vozila I.-okr. počeo smanjivati brzinu kretanja kontinuiranim kočenjem do zaustavljanja u poziciji stražnjim dijelom na desnoj traci a prednjim dijelom na zaustavnoj traci, pri čemu je također propustio uključiti sve pokazivače smjera radi upozorenja vozilima koja nailaze, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, zbog čega je vozač tegljača SCANIA s poluprikolicom, bugarskih reg. oznaka, krečuči se desnom prometnom trakom, ugledavši vozilo MAN koje se kretalo znatno smanjenom brzinom bez uključenih pokazivača smjera, naglo započeo kočiti te skrenuo u lijevu prometnu traku kako bi izbjegao nalet na vozilo MAN pri čemu je poluprikolica ostala zakošena prednjom dijelom na lijevoj voznoj traci a stražnjim dijelom na desnoj traci, nakon čega je na stražnji dio iste naletjelo vozilo marke BMW koje se zanijelo stražnjim dijelom u lijevo i nasjelo na lijevu zaštitnu ogradu kolnika, nakon čega je vozilo marke Honda Civic naišlo desnom prometnom trakom i naletjelo  prednjim lijevim dijelom na stražnji desni dio poluprikolice tegljača SCANIA, nastavilo strugati uz desni bok poluprikolice te prednjim dijelom podletjelo pod stražnji dio vozila MAN koje je bilo zaustavljeno na desnoj voznoj traci, nakon čega je naišlo vozilo marke Ford Galaxy kojim je upravljalo prednik ovdje tužitelja V. K. desnom prometnom trakom i naletjelo prednjim lijevim dijelom na stražnji desni dio poluprikolice tegljača SCANIA te se zanijelo u desno nakon čega je na lijevi bok vozila Ford Galaxy naletjelo prednjim dijelom kombi vozilo VW Transporter te odbacilo vozilo Ford Galaxy u desno a prednjim dijelom udarilo stražnji desni dio poluprikolice tegljača SCANIA, kojom prilikom su smrtno stradali uz prednika tužitelja V. K. i vozač i putnik u kombi vozilu dok je troje drugih sudionika zadobilo teške tjelesne ozljede.

 

15. Oboje okrivljenika  su proglašeni krivima jer su na opisani način, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa  izazvali nesreću u kojoj je prouzročena smrt tri osobe i počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 1., 2. i 4. Kaznenog zakona te su osuđeni na uvjetnu kaznu zatvora od 2 godine svaki.

 

16. Budući da je pravomoćnom presudom u kaznenom postupku utvrđena odgovornost i osiguranika tuženika i vozača kamiona MAN za kazneno djelo kojim su prouzročili prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja te da je prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za takvu pravomoćnu presudu kaznenog suda, doprinos štetnom događaju i suodgovornost vozača teretnog vozila MAN (osiguranog kod drugog osiguratelja) nije moguće isključiti. Već zbog toga nije osnovan žalbeni navod tužitelja o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika.

 

17. Sukladno nalogu iz citiranog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, radi razjašnjenja mogućnosti izbjegavanja naleta, prvostupanjski sud je temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrdio (list 124. spisa) da u slučaju da je osiguranik tuženika nailaskom u područje magle skrenuo na desnu prometnu traku i tamo usporio ili zaustavio vozilo sa upaljena sva četiri pokazivača smjera, do nesreće ne bi došlo budući da bi sva vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi nesmetano prošla mjesto nesreće lijevim i desnim prometnim trakom.

 

18. Da je vozač teretnog vozila MAN koji se zaustavio iza vozila osiguranika tuženika na desnoj voznoj traci upalio sva četiri pokazivača smjera imao bi vozač vozila Scania mogućnost njegovog ranijeg uočavanja.

 

19. Da se vozilo Scania u takvoj situaciji uspjelo zaustaviti iza vozila MAN na desnoj voznoj traci, vozilo BMW bi prošlo neoštećeno po lijevoj voznoj traci  dok bi na stražnji dio poluprikolice Scanie naletjelo vozilo Honda, prednik tužitelja i VW Transporter sa približno istim posljedicama kao u konkretnom slučaju jer su se ta vozila kretala desnom voznom trakom.

 

20. Da se vozilo Scania uspjelo zaustaviti na lijevoj voznoj traci, uz vozilo MAN i bez naleta na njega, vozilo BMW naletjelo bi na stražnji dio poluprikolice tegljača SCANIA dok bi vozila Honda, prednika tužitelja i VW Transporter naletjela na stražnji dio zaustavljenog vozila MAN.

 

21. Imajući u vidu odgovornost utvrđenu pravomoćnom kaznenom presudom doprinos štetnom događaju i suodgovornost vozača teretnog vozila MAN (osiguranog kod drugog osiguratelja), kako je već rečeno, nije moguće isključiti. Polazeći i od činjenica utvrđenih u ovom postupku temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio veći doprinos osiguranika tuženika (u omjeru od 70%) jer je zbog njegove nepropisne vožnje, naglim i znatnim smanjivanjem brzine kretanja bez upozorenja vozačima koji su nailazili i bez skretanja na zaustavnu traku on upravo doveo vozača kamiona MAN u situaciju da i sam poduzme radnju kontinuiranog kočenja pri čemu je i on propustio upozoriti ostale vozače uključivanjem svih pokazivača smjera. Promašena je tvrdnja tuženika kojom sudu imputira stav  da je njegov osiguranik u situaciji nailaska na maglu trebao i dalje voziti istom brzinom usprkos smanjenoj vidljivosti. Takav stav ne proizlazi iz kaznene niti ovdje prvostupanjske presude kojima mu se stavlja na teret što pri naglom smanjenju brzine nije upozorio uključenjem pokazivača smjera vozače koji su nailazili i što se znatno i naglo smanjenom brzinom nastavio kretati desnom trakom umjesto da je skrenuo u zaustavnu traku.

 

22. Tako i odredba čl. 52. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 105/04) propisuje da vozač ne smije mijenjati način upravljanja vozilom naglim smanjenjem brzine kretanja osim u slučaju neposredne opasnosti. U st. 2. istog članka je propisano da vozač koji namjerava znatnije smanjiti brzinu kretanja vozila ili ga zaustaviti dužan je to učiniti osim u slučaju neposredne opasnosti na način kojim neće ugroziti ili u većoj mjeri ometati druge vozače koji se kreću iza njega a i te je vozače o svojoj namjeri dužan upozoriti uključivanjem stop svjetla ili svih pokazivača smjera.

 

23. Zbog izloženih razloga neosnovani su navodi obje žalbe kojima se osporava pravilnost odluke o omjeru suodgovornosti.

 

24. Nesporno je da je tuženik isplatio tužiteljima u ovršnom postupku, temeljem ranije pravomoćne prvostupanjske presude od 27. studenoga 2014., dosuđene iznose.

 

25. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo pravomoćnu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, tuženik je 13. listopada 2021. u ovom predmetu podnio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa isplaćenih tužiteljima temeljem pravomoćne presude koja je ukinuta, sa zateznom kamatom od dana kada je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske dostavljeno punomoćniku tužitelja tj. od 15. srpnja 2021. (list 507. spisa).

 

26. Podneskom od 8. prosinca 2021. (list 530.) tužitelji su pozivom na izmijenjene orijentacijske kriterije povisili iznose tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika (za svakog po 330.000,00 kn) i uz to istaknuli zahtjeve za naknadu materijalne štete no od tih su iznosa odbili sve isplaćeno po ranijoj, ukinutoj presudi i slijedom toga zatražili samo isplatu razlike neimovinske štete u iznosu od po 100.000,00 kn svakom.

 

27. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO) tužiteljima, supruzi, majci i djeci pokojnog V. K. priznao pravo na naknadu neimovinske štete zbog duševnih boli koju trpe zbog njegove smrti te zaključio da bi obzirom na intenzitet povrede iznos od 330.000,00 kn predstavljao pravičnu naknadu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. toga Zakona a budući da su oni zatražili isplatu po 100.000,00 kn svaki, zahtjevi su prihvaćeni kao osnovani.

 

28. Nije osnovan prigovor tuženika da je riječ o preinačenom zahtjevu tužitelja te da je stoga zateznu kamatu trebalo dosuditi od dana kad je takav zahtjev podnesen.

 

29. Naime, po mišljenju ovoga suda, povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije preinačen tužbeni zahtjev, neovisno o odredbi čl. 191. st. 1. i st. 2. ZPP prema kojoj je riječ o preinaci tužbe.

 

30. Za ocjenu je li preinačen zahtjev odlučno je da li je riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva a kada je riječ o generičkoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenični osnov, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Stoga, ako su tužitelji povisili iznos zahtjeva za isplatu naknade iste vrste štete, iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi.

 

31. Kada bi se dosljedno primijenio stav da povećani iznos ovakve vrste zahtjeva predstavlja novi zahtjev po kojem je parnica pokrenuta danom preinake, onda bi tužitelj taj zahtjev mogao utužiti i u posebnoj parnici, i tako u odnosu na svako daljnje eventualno povećanje iznosa, a nema spora da bi to bilo protivno zabrani dvostruke litispendencije.

 

32. I sama odredba čl. 191. st. 1. ZPP koja definira preinaku tužbe razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, u biti time potvrđuje da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. Stoga je po mišljenju ovog suda značenje ove odredbe samo procesne naravi i njena je svrha da se i povišenje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koja predstavlja procesnu radnju) kako bi ta dispozicija bila uvjetovana tamo navedenim ograničenjima (čl. 190. ZPP).

 

33. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke.

 

34. U dijelu presude pod točkom II. kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za isplatu ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka.

 

35. Naime, ovaj zahtjev tuženik je podnio nakon ukidanja pravomoćne presude temeljem koje je tužiteljima u ovršnom postupku isplatio dosuđene iznose.

 

36. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga a ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. U st. 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i onda kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

37. Budući da je osnova temeljem koje je isplata izvršena tužiteljima ukidanjem pravomoćne presude otpala, zahtjev tuženika za vraćanje isplaćenog je osnovan.

 

38. Međutim, u smislu odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO on ima pravo samo na povrat onoga što je platio temeljem ukinute osnove a to ovdje znači glavnicu, kamate i troškove parničnog postupka.

 

39. U obrazloženju prvostupanjske presude nisu navedeni određeni razlozi o strukturi potraživanja tuženika, sud navodi da isplata nije sporna. Međutim, tužitelji u žalbi osnovano ukazuju da su osporili osnov i iznos potraživanja, naime sama činjenica da je isplata izvršena ne znači da tuženik ima pravo na povrat temeljem čl. 1117. st. 2. ZOO već to ovisi da li je isplata izvršena temeljem ukinute osnove ili nije. U ovom slučaju nije sporno da je tražbina tužitelja bila isplaćena u ovršnom postupku, tužitelji tvrde da tražbina tuženika za povrat plaćenog uključuje i troškove ovršnog postupka i neke isplate odvjetnicima.

 

40. Temeljem odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO ne vraća se i trošak ovršnog postupka jer on nije isplaćen tužiteljima temeljem ukinute osnove već je u pitanju tražbina isplaćena po drugoj osnovi.

 

41. Kako u obrazloženju dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženika za isplatu nisu navedeni određeni razlozi o njenoj strukturi (niti ju je moguće pouzdano utvrditi iz priloženih dokaza) i kako, suprotno obrazloženju, njen osnov i iznos nisu nesporni, pravilnost ove odluke nije moguće ispitati.

 

42. Zbog toga je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističu tužitelji pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP presuda u tome dijelu ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje sudu prvoga stupnja radi otklanjanja opisanih nedostataka i donošenja nove, zakonite odluke, ocjenom ostalih žalbenih navoda.

 

43. Kako se o troškovima postupka odlučuje ovisno o konačnom uspjehu stranaka u sporu valjalo je, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP ukinuti i pobijanu odluku o parničnom trošku i predmet vratiti sudu prvoga stupnja koji će o tim zahtjevima odlučiti konačnom odlukom.

 

44. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

 

U Zagrebu, 21. studenoga 2023.

 

Predsjednik vijeća:      

Ksenija Grgić, v.r.