Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-127/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ... i ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa direktor FL, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-6/2022-14 od 13. studenog 2023., dana 12. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-6/2022-14 od 13. studenog 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću iznos od 238,90 EUR/1.800,00 kn godišnje za 2017. i 2018. godinu, ukupno 477,80 EUR/3.600,00 kn sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku u istom roku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 373,13 EUR/2.81,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), osim zbog povrede iz točke 3. toga članka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu parničnih troškova.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njezine navode i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2017. i 2018. isplati iznos od po 1.800,00 kn, ukupno 3.600,00 kn, sukladno odredbi članka 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“, broj 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18, dalje: KUG).

6. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, tj. ranije 10.000,00 kn, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a ZPP, koje se odnose na spor male vrijednosti.

7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju, da su stranke sklopile Sporazum broj 512/2018 dana 13. studenog 2018. kojim su utvrdile da tuženik namjerava tužitelju otkazati ugovor o radu, te da će tužitelju radni odnos prestati 30. prosinca 2018. na temelju redovitog otkaza ugovora o radu, da će mu tuženik isplatiti otpremninu od 70.000,00 kn, a neizmirena, a nesporna potraživanja plaće da će mu podmiriti u roku koji neće biti dulji od roka podmire drugim zaposlenicima tuženika, te da nakon potpunog i pravodobnog namirenja ovih potraživanja tužitelj neće od poslodavca potraživati nikakve novčane naknade s tog ili bilo kojeg drugog osnova. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da ovim Sporazumom nije otkazan ugovor o radu nego iskazana namjera poslodavca da redovito otkaže ugovor o radu, pa stoga tužitelj ima pravo na najpovoljnije pravo u smislu odredbe članka 9. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR), pa kako je tužitelj radio do kraja 2018., to da mu pripada pravo na jednokratni dodatak kako za 2017. tako i za 2018. Na kraju sud prvog stupnja otklanja kao neosnovan tuženikov prigovor da se na njega ne primjenjuje KUG, jer je odlukom nadležnog Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 6. veljače 2008. primjena KUG proširena na sve poslodavce i radnike u djelatnosti graditeljstva, te je tuženik dužan isplatiti tužitelju jednokratni dodatak na plaću, sukladno odredbi članka 47. KUG.

9. Prema odredbi članka 2. KUG Ugovor se primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

10. Člankom 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94 – dalje: ZNKD) određeno je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.

11. Člankom 6. stavkom 1. ZNKD određeno je da se subjekti iz članka 2. toga Zakona razvrstavaju u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz članka 2. toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

12. Odlukom ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015., proširena je primjena KUG na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007-NKD 2007.

13. Imajući u vidu citirane odredbe, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda za sada je preuranjen zaključak suda prvog stupnja da se odredbe članka 47. KUG primjenjuju na zaposlenike tuženika. Naime, odredba članka 2. KUG propisuje važenje Ugovora u djelatnostima tako da uz obavljanje djelatnosti građevinarstva upućuje na kumulativnu klasifikaciju sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti.

14. Dakle, u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u sudski registar da bi se primjena tog KUG proširila i na poslodavce i radnike u djelatnosti građevinarstva potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka - da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. -NKD 2007., a u koje područje Nacionalne klasifikacije djelatnosti je razvrstan tuženik, pobijana prvostupanjska presuda nema razloga, pa se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

15. Pritom je navesti da pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju nužno obavljati, dok Državni zavod za statistiku daje stvaran prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju, sukladno članku 2., 5. i 6. ZNKD.

16. Kako dakle, prvostupanjski sud, zbog pogrešnog materijalnopravnog stava da se na pravni odnos stranaka i stranke primjenjuje članak 47. KUG, iz razloga što da je Odlukom nadležnog Ministarstva rada i mirovinskog sustava primjena KUG proširena na sve poslodavce i radnike u djelatnosti graditeljstva, to je propustio dati razloge o odlučnim činjenicama, a koja okolnost po ocjeni ovog suda određuje primjenu KUG na odnose stranaka i ocjenu postojanja traženog prava po tužitelju, pa će u nastavku postupka, uzimajući u obzir izneseni pravni stav ovog suda (koji je suglasan izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 398/23), dati sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama na koje mu je ukazano ovom odlukom te donijeti novu, pravilno obrazloženu odluku u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

19. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Šibeniku, 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić