Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-7/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice Opća bolnica Pula – Ospedale Generale di Pola, Zagrebačka 30, OIB:16089706543, zastupana po punomoćniku Ediju Slivaru, odvjetniku u Puli, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 17. listopada 2024., poslovni broj Pr- 815/2021-23,10. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 17. listopada 2024., poslovni broj Pr-815/2021-23, u točkama I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula – Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos razlike plaće od 250,72 eura, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5,31 eura od 16. rujna 2016. do isplate, - na iznos od 0,08 eura od 16. studenog 2016. do isplate, - na iznos od 4,08 eura od 16. lipnja 2017. do isplate, - na iznos od 0,12 eura od 16. srpnja 2017. do isplate, - na iznos od 1,34 eura od 16. kolovoza 2017. do isplate, - na iznos od 0,23 eura od 16. listopada 2017. do isplate, - na iznos od 13,03 eura od 16. ožujka 2018. do isplate, - na iznos od 5,92 eura od 16. travnja 2018. do isplate, - na iznos od 1,20 eura od 16. svibnja 2018. do isplate, - na iznos od 11,67 eura od 16. lipnja 2018. do isplate, - na iznos od 12,46 eura od 16. srpnja 2018. do isplate, - na iznos od 7,67 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate, - na iznos od 26,50 eura od 16. listopada 2018. do isplate, - na iznos od 7,82 eura od 16. studenog 2018. do isplate, - na iznos od 13,45 eura od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 18,69 eura od 16. siječnja 2019. do isplate, - na iznos od 2,32 eura od 16. veljače 2019. do isplate, - na iznos od 13,47 eura od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 12,78 eura od 16. svibnja 2019. do isplate, - na iznos od 6,26 eura od 16. lipnja 2019. do isplate, - na iznos od 5,07 eura od 16. srpnja 2019. do isplate, - na iznos od 8,04 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate, - na iznos od 1,17 eura od 16. studenog 2019. do isplate, - na iznos od 0,02 eura od 16. prosinca 2019. do isplate, - na iznos od 0,02 eura od 16. veljače 2020. do isplate, - na iznos od 26,21 eura od 16. ožujka 2020. do isplate, - na iznos od 39,72 eura od 16. travnja 2020. do isplate, - na iznos od 5,23 eura od 16. lipnja 2020. do isplate, - na iznos od 0,08 eura od 16. kolovoza 2020. do isplate, - na iznos od 0,76 eura od 16. rujna 2020. do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu: - zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točki I izreke presude - zateznih kamata koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 16. rujna 2016. do datuma priznatog u točki I izreke.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 556,81 eura, sa zateznim kamatama od 18. listopada 2024. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

V Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Ovu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog odluke o parničnom trošku. U žalbi u bitnome navodi kako smatra da sud prvog stupnja pogrešno tumači odredbe Granskog kolektivnog ugovora, kojim je jasno utvrđeno da se dodaci na plaću na prekovremene sate ne plaćaju sve do travnja 2020., već se osnovna plaća uvećava za 50 %. Stoga smatra kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju platiti svi dodaci koji se plaćaju za rad u redovnom radnom vremenu. Ističe kako izračun vještaka nije ispravan, imajući u vidu da se dodaci nisu trebali obračunavati i isplaćivati sukladno KU sve do travnja 2020. Tuženica smatra da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je presuda kontradiktorna i nerazumljiva. Ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženici, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženica traži trošak žalbe u iznosu od 512,50 Eur-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud nalazi da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP), na koje se poziva tuženica, te da nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se pouzdano ispitati.

6. Sud prvog stupnja odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio, te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i osnovano prihvatio tužbeni zahtjev.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na neodređeno vrijeme za isplatu razlike manje isplaćene plaće u utuženom razdoblju po osnovi dodataka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te dodataka za otežane uvjete rada, a na ostvarene prekovremene sate rada, te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor i za privremenu nesposobnosti za rad.

8. S obzirom na utuženo razdoblje (kolovoz 2016. do rujna 2020.) za dodatak na otežane uvjete rada mjerodavna je odredba čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13. i 96/15., u daljnjem tekstu: KU/13) i odredba čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18., u daljnjem tekstu: KU/18) koji je na snazi od 1. ožujka 2018., te Dodatka II citiranog KU (92/19).

9. Odredbom čl. 57. KU/13 odnosno odredbom čl. 55. KU/18 te čl. 21. Dodatka II citiranog KU propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, te su navedena pojedinačna radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice.

10. Dodaci na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta mjerodavna je odredba čl. 59.a Dodatka I KU (Narodne novine 96/15), odnosno čl. 58. KU/18, kojom je propisano da iznimno od čl. 59. (čl. 57.) ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 24. Dodatka II KU/19 koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. izmijenjen je čl. 58. KU na način da je navedeni Dodatak propisan u iznosu od 8%.

11. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka, suprotno žalbenim navodima tuženice, po osnovama iz prethodno navedenih odredbi KU, jer isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodataka za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi, za sve efektivno odrađene sate rada, budući da niti iz jedne odredbe citiranih KU ne proizlazi da tužiteljici to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

12. Tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u posebnim uvjetima rada, pa ima pravo na isplatu dodatka i ima pravo na isplatu dodataka za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu, utvrđenu po knjigovodstvenom vještaku od 219,40 Eur-a, jer radi na radnom mjestu za koje se veže isplatu tih dodatka. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu neisplaćene bruto razlike plaće tužiteljice po osnovi navedenih dodataka, te razliku naknadu plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 31,21 Eur-a, odnosno ukupno 250,72 Eur-a na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

13. Sukladno tome Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/2019-18 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/2013 i 95/2015) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je isto pravno shvaćanje izraženo u velikom broju presuda Vrhovnog suda

Republike Hrvatske (Rev-4911/2019, Rev-2150/2019, Rev-2861/2018, Rev- 744/2019).Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i za razdoblje važenja KU/18 koji ta prava propisuje na identičan način kao i KU/13.

14. Slijedom toga pravilno je tužiteljici dosuđeno ukupno 250,72 Eur-a bruto s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog do isplate (osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima).

15. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, te čl. 155. st. 1. ZPP-a i tužiteljica ostvaruje pravo na troškove kako ih je pravilno odmjerio sud prvog stupnja. Tuženica samo paušalno navodi kako je pogrešno obračunat trošak parničnog postupka u korist tužiteljice.

16. Dakle, s obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude suda drugog stupnja.

17. U nepobijanom dijelu, u točkama II. i IV. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 10. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran