REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-26/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirka Svirčevića, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Vedrana Pavelića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LŽ zbog kaznenog djela iz članka 155. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku Draženu Biliću protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-924/2020-35. od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika LŽ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je proglasio krivim okrivljenika LŽ za počinjenje kaznenog djela bludne radnje iz članka 155. stavak 2. u vezi članka 153. stavak 2. KZ/11.

2. Za počinjeno kazneno djelo okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda tako da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako on u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19., 80/2022. i 36/24. dalje ZKP/08.) u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 6. i 8. ZKP/08. optuženi je dužan nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka i to na ime paušala u iznosu od 200,00 eura, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450, kao i troškove na ime nužnih izdataka oštećene i nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice, o čemu će se donijeti posebno rješenje nakon dostava podataka sudu.

4. Protiv prvostupanjske presude žali se okrivljeni TŽ po branitelju odvjetniku Draženu Biliću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi ga optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je na raspravi odbio dokazni prijedlog obrane da se kao svjedoci ispitaju ŽŽ, RŽ i JŽ. Ovaj drugostupanjski sud smatra da su činjenice i okolnosti na koje su po prijedlogu obrane trebali biti ispitani predloženi svjedoci nevažne za pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u ovom kaznenom postupku. Naime, iz samog prijedloga obrane za ispitivanjem ovih svjedoka jasno je da nitko od njih nije bio očevidac događaja i nema neposrednih saznanja o događaju koji je predmet optužbe. Utvrđivati osobnost žrtve kaznenog djela na način da se o tome ispituju svjedoci po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je nepotrebno i ne doprinosi pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja. Vjerodostojnost iskaza svjedoka, u ovom slučaju žrtve OŽ može se ocjenjivati usporedbom njezinog iskaza sa obranom okrivljenika, te iskazima drugih već ispitanih svjedoka i materijalnim dokazima, tako da nije bilo potrebe ispitivati predložene svjedoke koji bi još nešto govorili o osobnosti žrtve. U svezi žalbenih navoda okrivljenika da je kao svjedoka trebalo ispitati RŽ koja je nadređena okrivljeniku i žrtvi, a vezano za ponašanje žrtve nakon predmetnog događaja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se u tome kako se ponašala odnosno osjećala žrtva nakon predmetnog događaja u dovoljnoj mjeri može utvrditi iz iskaza same žrtve OŽ, te svjedoka SŽ kao i medicinske dokumentacije za oštećenu koja se nalazi na stranicama 101 do 106 kaznenog spisa, pa nije bilo potrebe o tome ispitivati RŽ. To se odnosi i na žalbeni navod da bi se ispitivanjem predloženih svjedoka moglo utvrditi da je OŽ već prijetila drugome zaposleniku bolnice da će ga prijaviti za silovanje. Budući da žrtva to poriče, a nikakve prijave vezano za navedeno silovanje nije bilo niti o tome ima bilo kakvih materijalnih tragova, nepotrebno je utvrđivati navedenu činjenicu jer tim dokazima odnosno utvrđenjima se ne bi moglo utvrditi ništa što bi utjecalo na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u ovom kaznenom postupku.

7. 1. Unatoč činjenici da je prvostupanjski sud na raspravi od 25. srpnja 2022. zabranio pitanje branitelju okrivljenog – žrtvi da li je prije opisanog događaja bila u intimnoj vezi s okrivljenim, iz prethodno danog iskaza žrtve OŽ u svojstvu svjedoka proizlazi da žrtva – svjedok OŽ prije predmetnog događaja iz optužbe nije bila u intimnoj vezi s okrivljenikom. Naime na strani 147 spisa odnosno srani 2 zapisnika s rasprave od 25. srpnja 2022. žrtva je između ostalog iskazala da je prije ovog događaja sa okrivljenikom radila zajedno svega pet do šest smjena kako noćnih tako i dnevnih i nikada se ovako nešto nije dogodilo, iz čega jasno proizlazi da ona poriče da je bila u intimnoj vezi s okrivljenikom, pa zabrana prvostupanjskog suda na postavljanje tako direktnog pitanja po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bila od utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, odnosno žrtva je posredno odgovorila na ovo pitanje i prije nego što je ono postavljeno. Iz zapisnika sa rasprave od 25. srpnja 2022. proizlazi da je točan žalbeni navod okrivljenika da je prvostupanjski sud zabranio pitanje branitelja okrivljenog zašto svjedokinja događaj nije prijavila dežurnom liječniku u bolnici, s obrazloženjem da je svjedokinja već ranije to iskazivala, iako se iz zapisnik sa rasprave ne vidi da je o tome iskazivala odnosno kako je odgovorila u vezi tog pitanja. No, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedena zabrana odgovora na to pitanje nije od takvog značaja koji bi mogla dovesti u pitanje pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. Naime iz cjelokupnog iskaza žrtve proizlazi da ona neposredno nakon predmetnog događaja nije niti imala namjeru prijaviti okrivljenika za počinjeno djelo na njezinu štetu očekujući da će se on tražiti premještaj sa odjela, tako da ona više ne mora raditi s njim, pa se u tom kontekstu može tumačiti i izostanak njezinog obraćanja dežurnom liječniku u bolnici, jer bi u tom slučaju djelo okrivljenika odmah službeno izašlo na vidjelo odnosno moguće vrlo je velika vjerojatnost da bi dežurni liječnik prijavio policiji a žrtva to očito u tom trenutku nije htjela.

7. 2. Činjenica na koju se u žalbi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje poziva okrivljenik po branitelju da je žrtva – svjedok između ostalog iskazala da okrivljenika ne bi prijavila da je otišao sa odjela nefrologije te da je kaznenu prijavu protiv njega podnijela tek 5. studenoga 2019. odnosno tri do četiri tjedna nakon spornog događaja i to tek nakon što je okrivljeni prijavio nju i njezinog supruga nadređenim u bolnici da ga isti ucjenjuju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu s obzirom na prirodu kaznenog djela za ovaj drugostupanjski sud nije nelogično i neživotno da je žrtva na neki način sve htjela prešutjeti i kazneno ne prijaviti okrivljenika pod uvjetom da ne mora više s njim raditi na istom odjelu u bolnici. Kada je žrtva shvatila da se okrivljenik neće pridržavati ranijeg dogovora odnosno obećanja kojega je i žrtvi i njezinom suprugu dao u SMS poruci u kojoj im se ispričava zbog počinjenog i obećava da će tražiti premještaj na drugi odjel ili u drugu bolnicu, te ih zamoljava da protiv njega ništa ne poduzimaju, za razumjeti je žrtvu da je tek onda odlučila protiv okrivljenika podnijeti kaznenu prijavu.

7. 3. Zaključno u vezi žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio poklanjajući vjeru iskazu žrtve OŽ koja u svoja dva iskaza detaljno i okolnosno iskazivala te potvrdila sve bitne pa i one manje bitne činjenične navode iz optužbe. U njezina dva iskaza nema nikakvih međusobnih suprotnosti ili proturječnosti koje bi dovele do sumnje u vjerodostojnost tih iskaza. Njezin iskaz u bitnom potvrđuje i svjedok PŽ koje mu se žrtva jedinome povjerila o tome što joj je radio okrivljenik, te je i iskaz SŽ u svim bitnim dijelovima sukladan iskazu žrtve. Na kraju SMS poruka koju je okrivljenik poslao žrtvi OŽ potvrđuje navode žrtve jer se u istoj poruci okrivljenik žrtvi ispričava, obećava da se to više neće ponoviti, obećava da će zatražiti premještaj i moli žrtvu za razumijevanje. Sve navedeno u pobijanoj prvostupanjskoj presudi pravilno je utvrdio prvostupanjski sud, a svoje utvrđenje detaljno je i argumentirano obrazložio u točki 11. do 13. obrazloženja pobijane presude. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog povrede kaznenog zakona. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da na njegovoj strani postoje okolnosti koje isključuju krivnju. Osim obrane okrivljenika niti jedan drugi dokaz ne potvrđuje njegove navode da je bio u intimnoj vezi sa žrtvom OŽ, pa da bi se onda na njega mogao primijeniti navedeni institut isključenja krivnje kao što je to učinio Vrhovni sud RH u presudi koju okrivljenik po branitelju citira u žalbi poslovni broj Kž-1115/93-3. od 25. listopada 1994.

9. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u prvostupanjskom postupku okrivljeniku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Za razliku od žalbenih navoda okrivljenika time što je prvostupanjski sud povjerovao iskazu oštećene i njezinog supruga prvostupanjski sud nije bio pristran odnosno nije se stavio na stranu žrtve kako to tvrdi okrivljenik u žalbi. Prvostupanjski sud je kritički analizirao i ocijenio i iskaze svjedoka UŽ, ĐŽ, ZŽ, FŽ i BŽ, te nije točna žalbena tvrdnja da im nije poklonio nikakvu vjeru. Naime navedeni svjedoci su iskazali da nemaju nikakvih saznanja o događaju koji je predmet ove optužnice i prvostupanjski sud im u tom dijelu vjeruje, a vjeruje im i u dijelu u kojem su iskazali da se žrtva OŽ baš nije dobro prilagodila i adaptirala u radnu sredinu na Odjelu nefrologije, no ta činjenica ne znači i nema nikakve veze s utvrđenjem prvostupanjskog suda da o predmetnom događaju žrtva govori istinu. Prema tome, prvostupanjski sud je prilikom ocjene svih provedenih dokaza bio nepristran kako je to i propisano u Ustavu RH i članku 6. točka 1. Konvencije.

10. Okrivljenik se ne žali zbog odluke o kazni, no žali se zbog pogrešno i nepotuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se po sili zakona ima smatrati da se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni ovaj drugostupanjski sud je našao da je kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja je okrivljeniku izrečena u granicama propisane za ovo kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim. U obrazloženju pobijane presude u točki 15. prvostupanjski sud je iznio svoje razloge zbog kojeg je okrivljeniku odmjerio ovakvu kaznu zatvora, te je na njegovoj strani cijenio sve olakotne okolnosti i nije našao otegotnih okolnosti. Stoga drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku odmjerio odgovarajuću kaznu zatvora, te da je bio u pravu kada je, zbog većeg broja olakotnih okolnosti i ne postojanja otegotnih okrivljeniku izrekao i uvjetnu osudu tako da niti kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće biti izvršena ako okrivljenik u roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo.

11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti

12. Budući da je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika LŽ i da nema povreda zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482.ZKP/08 odbio je njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 9. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mirko Svirčević