Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 24 Gž-2835/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 24 Gž-2835/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Miroslava Š.1 (OIB: …) iz S. J., 2. D. Š. (OIB: …) iz S. J., 3. M. Š.2 OIB: … iz S. J., i 4. P. Š. (OIB: …) iz S. J., svi zastupani po punomoćniku Ž. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. c. d.o.o. OIB: … iz Z., i umješača na strani tuženika C. R. d.o.o. (OIB: …), K., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Pn-222/2015-180 od 29. kolovoza 2022., kao i žalbe tuženika protiv dopunske presude istog suda poslovni broj Pn-222/2015-193 od 27. prosinca 2022, u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Pn-222/2015-180 od 29. kolovoza 2022., pod točkama I., II, III., IV., V., VI., X. i XI. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovljeno suđenje.
II. Ukida se dopunska presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Pn-222/2015-193 od 27. prosinca 2022. pod točkom I. izreke, te se predmet vraća istom sudu na ponovljeno suđenje.
III. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u malom Lošinju, poslovni broj Pn-222/2015-180 od 29. kolovoza 2022., presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o., Z., (OIB:…) isplatiti I. tužitelju M. Š.1 iz M. L., (OIB:…), s osnova neimovinske štete iznos od 1.365.000,00 kn/181.166,63 € (milijuntristošezdesetpettisućakuna/stoosmadesetjednutisućistošezdesetšesteuraišezdesettricenta, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o., Z., (OIB:…) isplatiti I. tužitelju M. Š.1 iz M. L., (OIB…), s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege u iznosu od 15.000,00 kn/1.990,84 € (petnaesttisućakuna/tisućudevetstodevedeseteuraiosamdesetčetricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od dana donošenja ove presude, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o., Z., (OIB:…) isplatiti I. tužitelju M. Š.1 iz M. L., (OIB:…), s osnova imovinske štete rente tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 549.000,00 kn/72.864,82 € (petstočetrdesetdevettisućakuna/sedamdesetdvijetisućeosamstošezdesetčetrieuraiosamdesetdvacenta) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđena pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i st.8. Zakona o obveznim odnosima, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o., Z., (OIB:…) isplatiti II. tužiteljici D. Š. iz M. L., (OIB:…), s osnova neimovinske štete iznos od 350.000,00 kn/46.452,98 € (tristopedesettisućakuna/četrdesetšesttisućačetristopedesetdvaeuraidevedesetosamcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o., Z., (OIB:…) isplatiti III. tužiteljici M. Š.2 iz M. L., (OIB:…), s osnova neimovinske štete iznos od 350.000,00 kn/46.452,98 € (tristopedesettisućakuna/četrdesetšesttisućačetristopedesetdvaeuraidevedesetosamcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj
stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
VI. Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o., Z., (OIB:…) isplatiti IV. tužitelju P. Š. iz M. L., (OIB:…), s osnova neimovinske štete iznos od 350.000,00 kn/46.452,98 € (tristopedesettisućakuna/četrdesetšesttisućačetristopedesetdvaeuraidevedesetosamcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
VII. Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja M. Š.1 da mu tuženik na ime zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 € (petnaesttisućakuna/tisućudevetstodevedeseteuraiosamdesetčetricenta) (toč.II. izreke presude), isplati zakonske zatezne kamate tekuće od 27. studenog 2011. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB za razdoblje od 27. studenog 2011. do 31. srpnja 2015.
VIII. Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja M. Š.1, da mu tuženik na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege plati zakonske zatezne kamate koje na svaki iznos od 4.500,00 kn/597,25 € (četiritisućeipetstokuna/petstodevedesetsedameuraidvadesetpetcenta) mjesečno teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa – od 10. dana u mjesecu pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB za razdoblje od 27. studenog 2011. do 31. srpnja 2015.
IX. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o., Z., (OIB:…) isplatiti I. tužitelju M. Š.1 iz M. L., (OIB:…), s osnova imovinske štete izvlačenja i prijevoza osobnog vozila iznos od 1.476,00 kn/195,90 € (tisućučetristosedamdesetšestkuna/stodevedesetpeteuraidevedesetcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2011. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 6. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana."
X. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 393.293,53 kn/ 52.199,02 €, (tristodevedesettritisućedvjestodevedesettrikuneipedesettrilipe / pedesetdvijetisućestodevedesetdeveteuraidvacenta), u roku od 15 (petnaest) dana.
XI. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova postupka ukupnim iznosom od 346.838,13 kn /46.033,33 € (četrdesetšesttisućaosamstotridesetosamkunaitrinaestlipa / četrdesetšestisućatridesettrieuraitridesettricenta)."
1.1. Dopunskom presudom istog suda poslovni broj Pn-222/2015-193 od 27. prosinca 2022, suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku H. c. d.o.o., Z., (OIB:…) I. tužitelju M. Š.1 iz M. L., (OIB:…), s osnova imovinske štete počev od dana 1. veljače 2022. pa nadalje, isplaćivati mjesečnu rentu u visini 4.500,00 kn/597,25 eur do svakog 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se zahtjev prvotužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava prijedloga za donošenje ove dopunske presude."
2. Protiv navedene presude, pod točkom X. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđen trošak postupka, te pod točkom XI. izreke, pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu u osporenom dijelu preinači. Traži naknadu troškova žalbe.
3. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama I., II, III., IV., V., VI. i X. izreke pravodobno se žali tuženik sadržajno zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu u osporenom dijelu preinači ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe. Također je izjavio pravodobnu žalbu i protiv dopunske presude u dijelu pod točkom I. izreke. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu dopunsku presudu u osporenom dijelu preinači ili ukine.
4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev 1. tužitelja za naknadom raznih vidova šteta, zahtjevi 2., 3. i 4. tužitelja za naknadom štete s osnova duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, te zahtjeva svih tužitelja za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:
-dana 26. travnja 2011, oko 16,20 sati, u O., na državnoj cesti D100/2, dogodila se prometna nezgoda kad je osobni automobil marke i tipa Volvo 750 registarske oznake …, kojim je upravljao 1. tužitelj M. Š.1, nakon obilaženja dva vozila – kampera, skrenulo udesno izvan kolnika, zatim se vratilo na kolnik, zarotiralo, sletjelo ulijevo izvan kolnika, udarilo u obližnji panj te na leđni dio palo u morski plićak;
-među strankama je sporno koji je uzrok zanašanja vozila i njegovog slijetanja izvan kolnika;
-od tragova nesreće u policijskom zapisniku su deponirani tragovi kretanja vozila izvan kolnika s desne i lijeve strane kolnika, a na desnom rubu kolnika zatečeno je oštećenje kolnika u vidu jedne rupe;
-prema morskoj obali, ulijevo gledano iz smjera kretanja 1. tužitelja, nisu postavljeni odbojnici;
-na kolniku nije obilježena središnja bijela crta;
-na ovoj dionici kolnika vrijedi opći propis o ograničenju brzine vozila na najviše 50 km/h za vožnju kroz naseljena mjesta;
-u štetnom događaju tužitelj je pretrpio tjelesne ozljede i to ozljedu kralježnice s natučenjem grudnog dijela kralježničke moždine uz neurološki deficit ispod Th 10 i prisutnu spastičnu oduzetost nogu, te je kod tužitelja prisutna jasna klinička slika spastične paraplegije donjih ekstremiteta bez kontrole sfinktera te distalne hipestezije od Th10 na niže;
-zbog ovih tjelesnih ozljeda tužitelj je pretrpio povredu prava osobnosti i materijalnu štetu;
-kod 1. tužitelja je kao posljedica prometne nesreće i pretrpljenih ozljeda zaostao trajni invaliditet u obliku paraplegije, on nema osjet u tijelu od pojasa na dolje, a radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi kralježnice koja je trajnog karaktera, pa 1. tužitelj trpi trajno smanjenje opće životne aktivnosti u omjeru od 85%.
6. Na utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz čl.29., čl.230., čl. 1100., 1101. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), čl.57. st.1. t. 6. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, dalje: ZSS), čl. 18., čl. 23., i čl. 55. Zakona o javnim cestama (" Narodne novine" broj: 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, 91/10, 84/11, dalje: ZJC) te odlučio kao u izreci osporene presude.
7. Po mišljenju prvostupanjskog suda za nastanak prometne nesreće, te posljedično za nastanak teških tjelesnih ozljeda kod 1. tužitelja M. Š.1, isključivo je odgovoran tuženik H. c. d.o.o. Sud prvog stupnja ističe kako je na temelju očevida i vještačenja prometnih vještaka sa sigurnošću utvrdio, a to proizlazi i iz spisu priležećih fotografija i fotografija priležećih spisu prekršajnog suda poslovni broj P-516/11, da se na dijelu ceste kojeg je 1. tužitelj M. Š.1 zahvatio svojim vozilom nalazi oštećenje kolnika u vidu rupe (fotografije iz Prekršajnog spisa F1, F2, F3, F4, F5, F6, F7- obilježene brojem 1). Stoga prvostupanjski sud smatra da do ozljeda koje je 1. tužitelj M. Š.1 pretrpio ne bi došlo da na cesti kojom se 1. tužitelj kretao, nije postojala naprijed navedena udarna rupa, i da je na mjestu izlijetanja tužiteljevog vozila postojala zaštitna ograda koja bi spriječila slijetanje vozila sa ceste u more i prevrtanje vozila 1. tužitelja M. Š.1.
8. Međutim, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi presude su dijelom proturječni, dijelom presuda nema uopće razloga, dijelom u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime je ostvaren bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9. U ovom predmetu su izvedena tri prometna vještačenja, prvo po vještaku B. M., drugo po vještaku M. B. i treće po fakultetu u Z.
10. Zaključak vještaka M. jest kako je s gledišta dinamike kretanja vozila osnovni element doprinosa nastanku prometne nesreće brzina kretanja vozila tužitelja, te ukoliko se on kretao uputnim brzinama, odnosno ograničenim brzinama kretanja, i da je tad došlo do destabilizacije vozila na kolniku, tek tada bi se potencirao doprinos nezgodi od strane H. c. koja je zadužena za održavanje prometnica (list 229 spisa). Dakle, po vještaku M. osnovi uzrok nesreće jest brzina kretanja 1. tužiteljevog vozila.
11. Nezadovoljan rezultatima ovog vještačenja 1. tužitelj predlaže novo vještačenje po drugom vještaku što sud prvog stupnja prihvaća te kao vještaka imenuje M. B.. Vještak B. zaključuje kako do ove nesreće ne bi došlo da vozilo nije lijevim kotačima naletjelo na udarnu rupu uz desni rub kolnika, i ne pridaje nikakav značaj brzini te načinu kretanja 1. tužiteljevog vozila prije toga.
12. Na prijedlog tuženika sud određuje nadvještačenje koje povjerava fakultetu u Z. Iz vještačenja fakulteta u Z., koje je povjereno T. P., proizlazi kako je do destabilizacije vozila došlo kad je Š. zaobišao kampere krećući se kroz lijevi zavoj iz razloga smanjenja bočnog prianjanja pneumatika, a na koju je tužitelj po svemu sudeći i najvjerojatnije s namjernom stabilizacije vozila reagirao zakretanjem kola upravljača, a što je automobil dovelo u dinamički labilnu ravnotežu, te je nakon najvjerojatnije još jednog zakretanja kola upravljača došlo do potpune destabilizacije automobila. Do potpune destabilizacije vozila dolazi kad je vozilo pri brzini od oko 42 km/h naišlo desnim kotačima na oštećenje na kolniku. Ističe se kako je oštećenje na kolniku moglo doprinijeti intenzitetu zanošenja, ali nije moglo biti neposrednim uzrokom destabilizacije osobnog automobila tužitelja.
13. Dakle, sva tri nalaza i mišljenja su bitno različita. Sud ne daje jasne razloge koje od ovih vještačenja prihvaća i zbog čega. Sud prvog stupnja ne prihvaća nalaz vještaka M. ali za taj zaključak ne pruža dovoljno jasne razloge. Iz obrazloženja bi se dalo naslutiti kako sud prvog stupnja prihvaća treće vještačenje – nadvještačenje, ali iz njega ne prihvaća osnovni dio končanog zaključka. Jer zaključak prvostupanjskog suda kako do nesreće i ozljeđivanja "ne bi došlo da na cesti kojom se 1. tužitelj kretao, nije postojala naprijed navedena udarna rupa, i da je na mjestu izlijetanja tužiteljevog vozila postojala zaštitna ograda" ne proizlazi iz nalaza i mišljenja nadvještačenja povjerenog fakultetu u Z. Upravo suprotno. Kako je gore već rečeno, u nalazi u mišljenju fakulteta u Z. ističe se, kao jedan od temeljnih zaključaka, kako je do potpune destabilizacije automobila došlo prije no što je vozilo 1. tužitelja naišlo na oštećenje na kolniku. Dio tog zaključka sud prvog stupnja čak citira u obrazloženju (točka 65). A iz tog zaključka proizlazi kako eventualno neodržavanje kolnika nije u uzročnoj vezi s "potpunom destabilizacijom vozila".
14. Valja dodati kako od činjenice postojanja krivnje tuženika i uzročne veze s ozljeđivanjem 1. tužitelja zavisi osnovanost zahtjeva svih tužitelja o kojima je sud prvog stupnja odlučio kako u osnovnoj tako i u dopunskoj presudi.
15. Nadalje, glede zaštitne ograde čije nepostavljanje sud prvog stupnja smatra krivnjom tuženika, a na što također upire žalba tuženika, sud nije dao jasne razloge zašto je tuženik bio u obvezi na onoj dionici ceste sagraditi zaštitnu ogradu. Jer odredba iz čl. 23. st. 1. alineja 1. ZUC kako su H. a. d.o.o., H. c. d.o.o., uprava, Upravno tijelo grada Z. odnosno koncesionar dužni na temelju ovoga Zakona i drugih propisa osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene, je do te mjere uopćena da se iz nje ne može zaključiti postojanje obveze tuženika da ondje izgradi zaštitnu ogradu.
16. A sve da ta obveza i postoji upitno je postojanje uzročne veze između nepostavljanja ograde i štetne posljedice – teškog ozljeđivanja 1. tužitelja. O tome sud prvog stupnja ne pruža razloge.
17. Pa kako je time ostvarena bitna povreda procesnih propisa iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju upravo upire žalba tuženika, valjalo je po čl. 369. st. 1. ZPP uvažiti žalbe kao osnovane i ukinuti presudu, kao i dopunsku presudu, prvog stupnja u osporenim dijelovima i vratiti predmet istom sudu na ponovno suđenje.
18. Kako je ishod postupka još neizvjestan valjalo je po čl. 166. st. 3. ZPP ukinuti i ožalbljene odluke o troškovima postupka pa će o tome biti odlučeno u konačnoj odluci.
19. U ponovljenom postupku, sud će prvog stupnja ocijeniti izvedene dokaze i utvrditi bitne činjenice te na njih primijeniti materijalno pravo i donijeti novu zakonitu odluku. Valja voditi računa, kako u ovom slučaju tuženik odgovara samo ako mu se dokaže krivnja koja je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. U konkretnom slučaju to znači, ako se dokaže da je predmetno oštećenje kolnika bilo osnovni uzrok zanošenja vozila 1. tužitelja, njegovog slijetanja izvan kolnika i tjelesne ozljede 1. tužitelja. A od toga posljedično zavisi i osnovanost zahtjeva za naknadu štete ostalih tužitelja.
U Zagrebu 21. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević, v.r.