Poslovni broj 22 Gž-1496/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž-1496/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja M. E. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz R., protiv tuženika E. o. d.d., podružnica R., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i dr. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-322/20-3 od 16. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-322/20-3 od 16. studenog 2020. u toč. 1. izreke za iznos od 12.315,57 kn.

 

              II. Preinačuje se navedena presuda u toč. 1. izreke za iznos od 180,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i sudi:

 

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 180,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

 

              III. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u toč. 2. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 26.720,00 kn.

 

              IV. Preinačava se navedena presuda u toč. 2. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 621,73 eur[1]/4.684,43 kn, kao i u toč. 3. izreke i u tom dijelu sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 621,73 eur/4.684,43 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 15. rujna 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.184,43 eur/8.924,08 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 21. studenog 2023. do isplate, po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

              V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 54,02 eur/406,98, u roku od 15 dana.

 

              VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.495,57 kn sa zateznom kamatom na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. 1.), u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 43.900,00 kn (za iznos od 31.404,43 kn) zahtjev tužitelja je odbijen (toč. 2.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova (toč. 3.)

 

2. Protiv navedene presude u toč. 1. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

 

3. Protiv navedene presude u toč. 2. i 3. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 ZPP, s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

 

4. Žalbe su djelomično osnovane.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 43.900,00 kn (33.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete i 10.900,00 na ime naknade imovinske štete-list 251 spisa), proizašle iz prometne nezgode koja se dogodila dana 22. veljače 2017., kada je tužitelj stradao kao vozač motocikla, time da nije bio sporan osnov, već visina tužbenog zahtjeva.

 

6. Sud prvog stupnja usvaja djelomično tužbeni zahtjev, s obrazloženjem, između ostalog, da je uz iznos od 7.600,00 kn isplaćenog prije pokretanja tužbe, dana 07. prosinca 2018. g. tuženik tužitelju isplatio daljnji iznos od 11.703,23 kn s time da je tuženik tek u podnesku od dana 24. rujna 2020. g. specificirao na što se odnosi tako isplaćeni iznos, a na što se punomoćnik tužitelja očitovao (list 253 spisa) da je tek sada prvi put od tuženika dobio obrazloženje što je to djelomično plaćeno, a da je sa time bio upoznat ranije da bi tužitelju izdao račun za plaćene parnične troškove, no da to nije učinio već da je tužitelju dostavio isplatnicu iz koje je razvidno da je uplaćen iznos od 11.703,23 kn uplaćen stranci u cijelosti s osnova dijela naknade štete. Iz Isplatnice na koju se poziva punomoćnik tužitelja proizlazi (list 255 spisa) da je potpisom iste tužitelj potvrdio da je dana 12. prosinca 2018. g. od strane odvjetnika J. P. primio iznos od 11.703,23 kn s osnova nespornog dijela naknade štete po nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-409/17 od 7.11.2018. g., a koji iznos je na račun odvjetničkog ureda platio tuženik dana 7.12.2018. g. Odredbom čl. 171. st. 1. ZOO/05 propisano je da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. St. 2. istoga članka je propisano da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. St. 3. je propisano da ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije. St. 4. je propisano da ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima. Čl. 172. ZOO je propisano da se u slučaju ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Kako tuženik najkasnije prilikom ispunjenja nije odredio na što se odnosi isplaćeni iznos od 11.703,23 kn prilikom uračunavanja valja primijeniti citirane kogentne odredbe ZOO prema kojima prednost u namirenju imaju troškovi, ispred kamata i glavnice.

 

7. Obje stranke iznose identične prigovore i to da je sud prvog stupnja prihvatio (djelomično) tužbeni zahtjev primjenom metode uračunavanja, iako tužitelj svoj zahtjev nije temeljio na uračunavanju; što se tiče dijela obrazloženja prvostupanjske presude o redoslijedu uračunavanja, odredba čl. 172 ZOO/05 nije prisilni propis, odnosno ius cogens, te je pogrešno mišljenje suda prvog stupnja da navedena zakonska odredba primjenjuje uvijek u slučaju konkurencije glavne i sporedne tražbine, već kada je od strane dužnika određen redoslijed ispunjenja kojem se vjerovnik nije protivio, tada vjerovnik nema pravo naknadno vršiti uračunavanje prema odredbama čl. 172 ZOO, niti je to tužitelj učinio, jer je sve uplate učinio nespornim i nije uopće svoj zahtjev postavio na način da je primijenio metodu uračunavanja, niti je zahtijevao od suda da o njegovom tužbenom zahtjevu odluči na način da izvršene uplate uračunava na način da je izvršenom uplatom nespornih iznosa tuženik podmirio tužitelju troškove, kamate pa tek onda glavnicu.

 

8. U ovoj pravnoj stvari među strankama i nije sporno da je tuženik prije donošenja pobijane presude isplatio tužitelju najprije iznos od 7.600,00 kn i zatim još, tijekom postupka, iznos od 11.703,23 kn. Tuženik je dana 15. studenog 2017. godine, dakle prije nego je tužitelj podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, isplatio tužitelju i iznos od 7.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete i iznos od 600,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, a što je tuženik istaknuo još na ročištu održanom dana 29. siječnja 2018. godine. Nadalje, tuženik je dana 7. prosinca 2018. godine (nakon donošenja ranije prvostupanjske presude) na žiro račun punomoćnika tužitelja uplatio i iznos od ukupno 11.703,23 kn i to specificirano kako slijedi:[1] iznos od 3.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete;[2] iznos od 16,82 kn na ime zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.000,00 kn;[3] iznos od 138,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu;[4] iznos od 0,77 kn na ime zakonskih zateznih kamata na iznos od 138,00 kn;[5] iznos od 4.500,00 kn na ime naknade izgubljene zarade;[6] iznos od 25,22 kn na ime zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.500,00 kn;[7] iznos od 4.022,42 kn na ime parničnih troškova.

 

9. Tužitelj je sve navedene uplate potvrdio i učinio nespornima, te je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi u kojem potražuje od tuženika isplatu iznosa od ukupno 43.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

9.1. Tužitelj nije svoj tužbeni zahtjev postavio na način da je primijenio metodu uračunavanja niti je zahtijevao od suda da o njegovom tužbenom zahtjevu odluči na način da isplate izvršene od strane tuženika uračunava na način da utvrđuje da je izvršenom isplatom nespornih iznosa tuženik podmirio tužitelju troškove, kamate pa tek onda glavnicu.

 

10. Stoga je, kako to pravilno prigovaraju i tužitelj i tuženik sadržajem žalbe, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP u vezi s pogrešnom primjenom odredaba čl. 171. I čl. 172. obzirom da je pogrešno prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja primijenio metodu uračunavanja ispunjenja obveze.

 

11. Tužitelj je jedino tijekom postupka prigovorio da nije znao koji mu je iznos plaćen s osnova parničnih troškova te da zbog toga nije mogao izdati račun tužitelju. Međutim, takvi navodi punomoćnika tužitelja su bespredmetni, jer predmet ovog spora nije odnos tužitelja i njegovog punomoćnika, a osim toga u tužbenom zahtjevu i izreci presude uvijek se navodi da se parnični troškovi imaju isplatiti tužitelju a ne njegovom punomoćniku, te punomoćnik za svoje usluge račun može izdati i nakon svake obavljene radnje, a nije dužan čekati odluku suda niti uplatu od strane tuženika. Osim toga, tuženik ističe kako su troškovi u iznosu od 4.022,42 kn posebno isplaćeni na račun punomoćnika tužitelja, što je razvidno iz priloženih potvrda o plaćanju. Obzirom da tužitelj na izvršene uplate tuženika nije reagirao na način da ne prihvaća da mu se izvršenim plaćanjem obveze podmiruju onim redoslijedom koji je odredio tuženik, smatra se da se s takvim redoslijedom suglasio pa se naknadno ne može koristiti pravom uračunavanja prema odredbi čl. 172. ZOO. U ovoj pravnoj stvari je tužitelj zapravo reagirao na način da je potvrdio da mu je tuženik isplatio nesporni iznos naknade štete i iz tog razloga nije niti posebno uređivao tužbeni zahtjev već je ostao kod tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, pa je i ovo razlog zbog kojeg prvostupanjski sud nije imao nikakve osnove za primjenu metode uračunavanja.

 

12. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika jer je tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu koji premašuje iznose naknade koji su dosadašnjom sudskom praksom dosuđivani za istu težinu povrede i stupanj trajnih posljedica strah i bolove u predmetima iste pravne i slične činjenične osnove. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, te činjenice utvrđene nalazom vještaka, tuženik je stava kako je po prvostupanjskom sudu utvrđenom naknadom cjelokupne neimovinske štete u iznosu od 18.000,00 kn (bez umanjenja za nesporno isplaćeni iznos od ukupno 10.000,00 kn (najprije 7.000,00 kn i zatim još 3.000,00 kn) prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te tužitelju dosudio previsoku naknadu neimovinske štete, te je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke trebao odbiti tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u cijelosti.

 

13. Tužitelj, pak, u žalbi ističe da je sud prvog stupnja na ime neimovinske štete utvrdio preniski iznos od 18.000,00 kn, jer su se promijenili Orijentacijski kriteriji za naknadu neimovinske štete, koje je sud prvog stupnja propustio primijeniti.

 

14. Od 15. lipnja 2020. u primjeni izmijenjeni orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 zauzeto je pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, koje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske su sudovi dužni primjenjivati na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. u svim stupnjevima suđenja (tako VSRH u Rev-660/21 od 14. rujna 2021. i dr.).

 

15. Po mišljenju ovoga suda u pogledu visine dosuđene naknade neimovinske štete pobijana je presuda nezakonita iz slijedećih razloga: Prilikom utvrđivanja i dosuđivanja novčane naknade na ime povrede prava osobnosti zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, sud prvog stupnja je na temelju raspoloživog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO.

 

16. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Ž. C. od 26.04.2018. (list 175-182 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice II-III stupnja, udarac u lijevo rame, te udarac u lijevo koljeno. Prema mišljenju vještaka tužitelj je zadobio višestruke ozljede od kojih je dominantna ozljeda vratne kralježnice. U ranom posttraumatskom tijeku izražena je manja bolnost te je kroz 7-10 dana korištena imobilizacija tipa schanz. Današnja klinička slika otežava obavljanje zahtjevnijih radnji i aktivnosti koje iziskuju dugo i jako funkcijsko-fizičko opterećenje vratne kralježnice što posebno dolazi do izražaja kod obavljanja svakodnevnih profesionalnih aktivnosti u smjeni od 8-12 sati gdje je izložen potrebi stalnog angažmana vratne kralježnice (radi na dizalici, dugi boravak u prisilnom položaju prignutog vrata, potreba okretanja istog i sl.) kao i kod aktivnosti s potrebom pune gms navedene muskulature. Isto je prisutno i kod povremenog obavljanja težih i zahtjevnijih radnji u i oko kućanstva. Shodno navedenom trajne posljedice koje se odnose isključivo na predmetnu ozljedu reduciraju opću životnu aktivnost tužitelja u brojčanom iskazu od oko 3%. Prema mišljenju vještaka tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 24-36 sati neposredno nakon nezgode, bolovi srednjeg intenziteta trajali su ukupno 6-8 dana, bolovi slabijeg intenziteta 30-35 dana, dok da bolovi povremenog karaktera ulaze u brojčani iskaz trajnog umanjenja opće životne aktivnosti. Prema mišljenju vještaka tužitelj je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta unutar jednog sata, sekundarni strah srednjeg intenziteta trpio je ukupno 7-10 dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta 15-20 dana. Prema mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna povremena tuđa nestručna pomoć kroz 1-2 tjedna, 2-3 sata tjedno za povremene teže i zahtjevnije aktivnosti u i oko kućanstva.

 

17. Prilikom donošenja odluke sud prvog stupnja je prihvatio nalaz i mišljenje dr. Ž. C. kao objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke tim više što niti stranke na isti nisu imale primjedbi.

 

18. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

19. Cijeneći mišljenje vještaka, imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti, tj. jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj trpio u svezi sa štetnim događajem, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha, te imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužitelja stav je suda prvog stupnja da tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada novčana naknada u iznosu od 18.000,00 kn. Kako je među strankama nesporno da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe, dana 15.11.2017., na ime neimovinske štete isplatio iznos od 7.000,00 kn pripada mu iznos od 11.000,00 kn. Na ime tuđe pomoći i njege cijeneći mišljenje vještaka i iskaz tužitelja sud je tužitelju dosudio iznos od ukupno 180,00 kn cijeneći pritom sat tuđe pomoći i njege, sukladno čl. 223. ZPP na iznos od 30,00 kn.

 

20. Po mišljenju ovoga suda, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelju utvrdio naknadu u iznosu od 18.000,00 kn, koji iznos je umanjio za isplaćeni iznos od 7.000,00 kn, umjesto ispravno trebao je utvrditi naknadu u iznosu od 27.000,00 kn i isti umanjiti za isplaćeni iznos na ime neimovinske štete od 7.000,00 kn i daljnjih 3.000,00 kn, te mu dosuditi 17.000,00 kn.

 

21. U pogledu dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na ime tuđe pomoći i njege dosudio daljnjih 180,00 kn, polazeći od pogrešnog utvrđenja da cijena sata nestručne tuđe pomoći iznosi 30,00 kn, umjesto iznos od 20,00 kn. Obzirom da je tuženik na ime naknade za tuđu pomoć i njegu već isplatio tužitelju iznos od 138,00 kn (list 246), odnosno za 1-2 tjedna, 2-3 sata tjedno, to je prvostupanjski sud trebao u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja za naknadu na ime tuđe pomoći i njege, kako to osnovano prigovara tuženik.

 

22. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je usvojio zahtjev za naknadu izgubljene zarade, zbog čega je pobijana presuda i u tom dijelu nezakonita, jer je tuženik već isplatio tužitelju na ime naknade za izgubljenu zaradu iznos od 4.500,00 kn (list 246).

 

23. Dakle, tužitelju je, protivno žalbenim navodima oba žalitelja, trebalo dosuditi na ime neimovinske štete iznos od 17.000,00 kn, pa kako je istom u toč. 1. izreke dosuđen iznos od 12.315,57 kn, to je tužitelju trebalo dosuditi daljnji iznos od 621,73 eur/4.684,43 kn, dok je tužitelja s iznosom od 180,00 kn na ime tuđe pomoći i njege trebalo odbiti.

 

24. Na ime uništene kacige tužitelj potražuje iznos od 1.000,00 kn, te nadalje navodi da mu je tuženik po ovoj osnovi isplatio iznos od 600,00 kn, pa dakle ustraje na isplati daljnjeg iznosa od 400,00 kn. Prema pravilnom stavu suda naknada u iznosu od 600,00 kn koju je tuženik isplatio tužitelju na ime uništene kacige stare šest godina u trenutku nezgode a koja je nova plaćena oko 150,00 eura je primjerena naknada, te je zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa od 400,00 kn za uništenu kacigu sud prvog stupnja pravilno odbio.

 

25. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na iznos naknade dosuđene na ime povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje od dana 15. rujna 2017. godine, kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO.

 

26. Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, na koju upućuju i žalitelji, jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni ispravama i izvedenim dokazima, sve zbog pogrešne primijene metode uračunavanja ispunjenja obveze, ali su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz čl. 373a ZPP, jer je sve bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, te je primjenom navedene odredbe čl. 373a st. 1 toč. 2 odlučeno kao u izreci ove presude.

 

27. Djelomičnim preinačenjem pobijane presude povećan je uspjeh tužitelja u postupku, koji je uspio u pogledu osnove u cijelosti, a u odnosu na tužbeni zahtjev 65% (postavljeni zahtjev iznosi 43.900,00 kn, tužitelj je uspio sa 17.000,00 kn plus 11.703,23 kn što iznosi 28.703,23 kn), pa je tužitelj u konačnosti uspio u omjeru od 82,5% (65 plus 100/2), dok je tuženik uspio sa 17,5%. Kada se od uspjeha tužitelja koji je veći postotak oduzme postotak tuženika, to je tužitelju trebalo dosuditi parnični trošak u omjeru od 65%. Stoga je tužitelju trebalo priznati na ime troškova parničnog postupka, koji se sastoji sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) od troška sastava odštetnog zahtjeva (1.000,00 kn; Tbr, 28. Tarife), sastava tužbe (1.000,00 kn; Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podnesaka od 16.01.2018. (1.000,00 kn; Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištima dana 29.01.2018., 21.02.2018., 06.07.2018., 26.09.2018., 15.7.2020., 09.09.2020. i 30.09.2020. (1.000,00 kn x 7; Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te troška zastupanja na ročištima za objavu presude (500,00 knx2; Tbr. 9. toč. 3. Tarife), što ukupno iznosi 11.000,00 kn, odnosno uvećano za trošak PDV-a po stopi od 25% (2.750,00 kn) 13.750,00 kn (broju i vrstama radni nije prigovoreno), sve razmjerno uspjehu u sporu od 65%, iznos od 8.937,50 kn, više trošak sudskih pristojbi na tužbu 790,00 kn i presudu 790,00 kn, ili prema uspjehu u sporu od 65%, u iznosu od 1.027,00 kn, ukupno 9.964,50 kn više trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, sveukupno 12.964,50 kn. Kako je tuženik tijekom postupka nesporno na ime troška već isplatio tužitelju iznos od 4.022,42 kn (list 246), to mu treba isplatiti na ime parničnog troška iznos od 1.184,43 eur/8.924,08 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove drugostupanjske presude.

 

28. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 54,02 eur/406,98 kn (trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn plus PDV 25% u iznosu od 312,50 kn plus plaćena pristojba na žalbu 1.345,00 kn, ukupno 2.907,00 kn), prema uspjehu sa žalbom od 14%.

 

29. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu (180,00 kn).

 

U Zagrebu 21. studenog 2023.

 

 

                                                                                                                                Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.