Poslovni broj 66 Gž-2272/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 66 Gž-2272/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marijana Vugića, kao predsjednika vijeća, Vande Senta, kao članice vijeća i izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M., OIB …, iz Z., zastupan po punomoćniku R. Š., odvjetniku u D., protiv tuženika G. J. H., OIB …,iz T., zastupan po punomoćnici D. K., odvjetnici u Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-720/2020-17 od 15. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-720/2020-17 od 15. ožujka 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Šibeniku, presudom poslovni broj P-720/2020-17 od 15. ožujka 2023. odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da mu tuženik isplati iznos od 74.109,00 kn / 9.835,95 eur[1] sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 16. travnja 2020. do isplate, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana (točka I izreke). Također, sud je naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.194,48 eur / 9.000,00 kn, u roku od 15 dana (točka II izreke).

 

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, izreka presude prvostupanjskog suda je razumljiva i ne proturječi sebi ili razlozima navedenim u obrazloženju presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za rješavanje u ovome predmetu su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava ili zapisnika. Dakle, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju određeno ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

 

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na iste prilikom donošenja pobijane presude pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 74.109,00 kn / 9.835,95 eur sa zateznom kamatom temeljem usmeno sklopljenog ugovora o zajmu s tuženikom.

 

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 22. svibnja 2018. i da je tužitelj sukladno čl. 5. Predugovora isplatio tuženiku na ime kapare ukupan iznos od 10.000,00 eur i to dinamikom isplate: 2.000,00 eur u trenutku potpisivanja Predugovora i 8.000,00 eur kasnije. Također, nije sporno niti da je s računa društva P. B. d.o.o. dana 30. kolovoza 2018. tuženiku isplaćen iznos od 74.109,00 kn / 9.835,95 eur.

 

9. Sporno je međutim jesu li tužitelj i tuženik sklopili usmeni ugovor o zajmu i je li tužitelj 30. kolovoza 2018. isplatio tuženiku iznos od 74.109,00 kn / 9.835,95 eur temeljem navedenog ugovora o zajmu pa da bi mu tuženik isti bio dužan i vratiti.

 

10. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava utvrđeno činjenično stanje a onda slijedom toga i pogrešnu primjenu materijalnog prava te navodi da je prvostupanjski sud zanemario iskaze svjedoka J. Đ. i tužitelja Z. M. kao i analitičku karticu konta društva P. B. d.o.o. iz koje je vidljivo da je društvo P. B. d.o.o. knjižilo zajam tuženiku u utuženom iznosu.

 

11. Prvenstveno treba navesti da iz potvrde o izvršenom plaćanju od 30. kolovoza 2018. proizlazi da je društvo P. B. d.o.o. uplatilo na račun tuženika iznos od 74.109,00 kn s navedenom svrhom plaćanja „prema ugovoru o kupoprodaji za Z. M.“ (list 14 spisa) dok je u analitičkoj kartici konta društva P. B. d.o.o. vidljivo da je društvo P. B. d.o.o. knjižilo zajam tuženiku u utuženom iznosu (list 8 spisa). Iz navedenog stoga ne proizlazi da bi Z. M., ovdje tužitelj, imao bilo kakvo potraživanje prema G. J. H., ovdje tuženiku, već to eventualno ima društvo P. B. d.o.o.

 

12. Nadalje, iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi tužitelj imao potraživanje prema tuženiku, jer on u svojem iskazu navodi „da ne zna što je banka knjižila, niti što je J. Đ. napisala, ali da zna da je u knjigovodstvenim knjigama njegove firme opisano kao pozajmica“.

 

13. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima on ističe da je sud zanemario iskaz svjedoka J. Đ., treba navesti da iz iskaza svjedoka J. Đ. proizlazi da ona nema neposrednih saznanja da bi tužitelj i tuženik sklopili usmeni ugovor o zajmu slijedom čega prvostupanjski sud nije zanemario iskaz svjedoka, već je svoju odluku utemeljio na pisanim dokazima, konkretno potvrdi o izvršenom plaćanju od 30. kolovoza 2018. i analitičkoj kartici društva P. B. d.o.o., te na iskazima stranaka, koje za razliku od svjedoka J. Đ., imaju neposrednih saznanja o spornim činjenicama.

 

14. Tužitelj je stoga u ovom postupku bio dužan dokazati postojanje obveznog odnosa po osnovi ugovora o zajmu među strankama, a kako to tužitelj nije učinio, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz napomenu da navedeni iznos koji tužitelj potražuje može eventualno biti predmet nekog drugog postupka.

 

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/ 22, 126/22).

 

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu 21. studenog 2023.

 

 

                 Predsjednik vijeća:

                   Marijan Vugić, v.r.