Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1882/2024

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER BETA j.d.o.o., Šenoina ulica 3, Zagreb, OIB: 01220662042, protiv prvo tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju, Samoborska cesta 213, Zagreb, OIB: 12794880210, kojeg zastupa stečajni upravitelj VŽ, drugo tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Marin Lazo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba i treće tuženika Eos Matrix d.o.o., Horvatova ulica 82, Zagreb, OIB: 76674680107, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 1. travnja 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika drugo tuženika, punomoćnika treće tuženika i u odsutnosti prvo tuženika, s danom objave 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj: 014-51009951 od 5. svibnja 2011. godine sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su sklopili HYPO ALPE -ADRIA - BANK d.d.; OIB: 14036333877; Zagreb; Slavonska avenija 6 kao Banka/kreditor i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju; OIB: 12794880210; Zagreb (Grad Zagreb), Samoborska cesta 213, kao korisnik kredita"

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi drugo tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji glasi:

"IV. Utvrđuje se da postoji nenovčana tražbina Tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210, Zagreb, Samoborska cesta 213 prema tuženiku Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82 da izda ispravu kojom će dopusti upis uknjižbe brisanja založnog prava provedenog Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Zemljišno knjižni odjel u Zagrebu posl br Z-24101/2011 od 13. svibnja 2011. godine na temelju Ugovora o kreditu broj: 014- 51009951 od 05.svibnja 2011. godine sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su sklopili HYPO ALPE -ADRIA - BANK d.d.; OIB: 14036333877; Zagreb; Slavonska avenija 6 kao Banka/kreditor i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju; OIB: 12794880210, Zagreb, Samoborska cesta 213 kao korisnik kredita/založni dužnik."

II. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"II/ Utvrđuje se da postoji dospjela novčana tražbina tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210; Zagreb (Grad Zagreb); Samoborska cesta 213 prema tuženiku Addiko Bank d.d.; OIB: 14036333877; ZAGREB, Slavonska avenija 6 u iznosu od ____________uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena

-za iznos od _____________EUR po do plateža

koju je tuženik Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877; ZAGREB , Slavonska avenija 6 dužan vratiti stečajnoj masi Tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210; Zagreb, Samoborska cesta 213 u roku od osam dana od pravomoćnosti ove presude.

III/ Utvrđuje se da postoji dospjela novčana tražbina tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210; Zagreb, Samoborska cesta 213 prema tuženiku Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82 u iznosu od koju uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena

-za iznos od _____________EUR po do plateža

koju je tuženik Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb. Horvatova ulica 82 dužan vratiti stečajnoj masi tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210, Zagreb, Samoborska cesta 213, u roku od osam dana od pravomoćnosti ove presude.

V/ Utvrđuje se da ne postoji pravo na odvojeno namirenje na imovini tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210; Zagreb, Samoborska cesta 213 za koristi Tuženika Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb. Horvatova ulica 82 na temelju Ugovora o kreditu broj: 014-51009951 od 05. svibnja 2011. godine sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su sklopili HYPO ALPE

-ADRIA - BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 kao Banka/kreditor i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju, OIB: 12794880210, Zagreb, Samoborska cesta 213 kao korisnik kredita."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. kao kreditor (sada Addiko bank d.d.) i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj: 014-51009951 od 5. svibnja 2011. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) na iznos od 195.000,00 EUR, da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St-1681/2022 od 26. svibnja 2023. otvoren stečajni postupak nad prvo tuženikom AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju, da iz rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama od 13. rujna 2023. proizlazi da stečajni vjerovnik TAMAGO d.o.o. ima tražbinu prema prvo tuženiku, da je Ugovorom o cesiji TAMAGO d.o.o. kao stečajni vjerovnik prvo tuženika ustupio tužitelju dio utvrđene tražbine od 10.000,00 EUR koju ustupitelj ima prema prvo tuženiku. Tužitelj stoga ima pravni interes da podnese predmetnu tužbu jer u slučaju da se utvrdi ono što tužbom traži kao stečajni vjerovnik imao bi veće izglede da naplati svoju tražbinu kada imovina stečajnog dužnika ne bi bila opterećena založnim pravom u korist treće osobe koja temeljem založnog prava ima pravo odvojenog namirenja kao razlučni vjerovnik. Na temelju Ugovora o cesiji od 16. prosinca 2022. kojeg su sklopili drugo tuženik Addiko Bank d.d. kao ustupitelj i treće tuženik Eos Matrix d.o.o. kao primatelj prenose se postojeće tražbine prvo tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju po Ugovoru o kreditu. Iz čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da glavnica za isplatu iznosi 195.000,00 EUR po srednjem tečaju drugo tuženika. Iz sadržaja čl. 4. st. 3. i 4. Ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita dužan vratiti glavnicu te platiti kamate – anuitete po srednjem tečaju drugo tuženika. Iz sadržaja čl. 3. st. 5. Ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita dužan platiti kamate po srednjem tečaju drugo tuženika. Iz Ugovora o kreditu nije razvidno kako se određuje srednji tečaj tuženika, pa je činidba neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor o kreditu ništetan po članku 270. ZOO. Iz čl. 3. st. 1. i čl. 6. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a nisu razvidni promjenjivi parametri, struktura kamatne stope, način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi. Ističe da pojmovi EURIBOR ne predstavljaju općepoznate činjenice, a niti u Ugovoru stoji tko je treća osoba koja određuje pojam EURIBOR. S obzirom da nije određen način određivanja promjenjive kamatne stope što je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, činidba je neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor o kreditu ništetan po čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Iz sadržaja čl. 4. st. 4. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjivost rate - anuiteta otplate kredita. Obzirom da nije određen način određenja visine anuiteta što je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, činidba je neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor o kreditu ništetan. Sve što su ugovorne stranke i to drugo tuženik kao kreditor i prvo tuženik kao korisnik kredita smatrali bitnim te odlučnim, a to je promjenjiva kamata i valutna klauzula su posebno ugovorile, a što je bio uvjet i odlučujuća pobuda suugovaratelja u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, te stvarna volja stranka. Navodi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženicima dopisom od 11. i 12. rujna 2024. radi dostave dokumentacije koja je potrebna radi utvrđenja točne visine tražbina koje prvo tuženik AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju ima prema drugo tuženiku Addiko Bank d.d. i treće tuženiku Eos Matrix d.o.o., ali tuženici nisu tužitelju dostavili traženu dokumentaciju, a bez koje tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev te se ne može provesti vještačenje potrebno radi utvrđenja visine potraživanja. Stoga predlaže da sud naloži tuženicima dostavu iste, a nakon čega će tužitelj točno odrediti visinu novčane tražbine sukladno čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku u odnosu na toč. II. i III. tužbenog zahtjeva kojom traži da sud utvrdi da postoji dospjela novčana tražbina prvo tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju prema drugo tuženiku ADDIKO BANK d.d. i treće tuženiku EOS MATRIX d.o.o. S obzirom da je ništetan Ugovor o kreditu prvo tuženik ima novčanu tražbinu prema drugo tuženiku i treće tuženiku, a koju će tužitelj određeno navesti nakon što tuženici dostave traženu dokumentaciju i nakon provedenog vještačenja.

2. Prvo tuženik AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je stečajni upravitelj prvo tuženika u cijelosti priznao tražbinu treće tuženika na temelju predmetnog Ugovora o kreditu, a koju je treće tuženik stekao od drugo tuženika kao ustupitelja temeljem Ugovora o cesiji od 16. prosinca 2022., a sve sukladno uredno vođenoj knjigovodstvenoj dokumentaciji prvo tuženika koja mu je bila na raspolaganju te stečajni upravitelj nije imao razloga sumnjati da bi tražbina treće tuženika kao stečajnog vjerovnika bila drugačija zbog činjenica koje nisu bile evidentirane u knjigovodstvenoj dokumentaciji i koje mu zbog toga nisu bile ni mogle biti poznate.

3. Drugo tuženik ADDIKO BANK d.d. u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da tužbu treba odbaciti jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za dopuštenost tužbe na utvrđenje sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku. Ističe da tužbeni zahtjev nije određen i razumljiv. Tužitelj se u tužbi poziva na postojanje pravnog interesa za vođenje ovog postupka, ali iz priloženog proizlazi da tužitelj ima samo ekonomski interes, odnosno ne navodi na koju bi se njegovu pravnu situaciju odrazila eventualna presuda. Sve što tužitelj navodi u parnici odnosi se na njegovu ekonomsku situaciju, odnosno uspješnost naplate od stečajnog dužnika jer tužitelj nije ugovorna strana u navodno ništetnom Ugovoru o kreditu niti je ugovorna strana Ugovora o cesiji između drugo tuženika i treće tuženika na koji se poziva. Naime, interes tužitelja za vođenje ovog postupka jasno je naznačen u toč. 7. Ugovora o cesiji, pa je tužiteljev jedini interes povećanje imovine. U konačnici, kad bi tužitelj u tome bio uspješan, njegov se pravni položaj ni u čemu ne bi promijenio, nego bi se samo povećala njegova imovina, zbog čega je ovdje riječ isključivo o ekonomskom interesu. Tužitelj nije ugovorna strana Ugovora o kreditu čiju ništetnost nastoji utvrditi niti Ugovora o cesiji od 16. prosinca 2022. Stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj je u trenutku podnošenja tužbe znao da je u predmetnom obveznopravnom odnosu došlo do promjene subjekata jer i sam tužitelj to navodi u tužbi. Stoga je tužitelj potpuno promašeno utužio drugotuženika kada je na njegovo mjesto stupio treće tuženik EOS MATRIX d.o.o. Suprotno navodima tužitelja, odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu visina kamatne stope vezana je za šestomjesečni EURIBOR uvećano za maržu od 7% dekurzivno godišnje. S obzirom da je kamatna stopa vezana za šestomjesečni EURIBOR, promjenjivu kategoriju, u skladu s kojim se sukladno odredbama Ugovora o kreditu usklađivala odnosno mijenjala, promjena kamatne stope u skladu je s odredbom čl. 3. kao i odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu na temelju kojega je drugo tuženik bio ovlašten u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Odredbom čl. 23. Ugovora o kreditu ugovorne strane su potvrdile da im je Ugovor o kreditu protumačen te da ga u znak prihvata prava i obveza vlastoručno potvrđuju i ovjeravaju kod javnog bilježnika. Kako je prvo tuženik trgovačko društvo bio je dužan voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te je imao dužnost postupanja povećanom pažnjom prilikom sklapanja Ugovora o kreditu kojim preuzima određene obveze. Da je činidba iz spornih odredbi očito bila odrediva i kao takva u cijelosti prihvatljiva proizlazi i iz postupanja prvo tuženika koji je bezuvjetno prihvaćao izmjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije bilo zabranjeno ugovarati valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora o kreditu ako on može opstati bez ništave odredbe. Prema tome, sve i kada bi sporna ugovorna odredba bila ništetna, a što drugo tuženik izričito osporava, ona ni na koji način ne bi prouzročila ništetnost cijelog Ugovora o kreditu. S obzirom da predmetna odredba nije bila ni uvjet Ugovora o kreditu ni odlučujuća pobuda, to je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu u cijelosti neosnovan. Ističe i prigovor zastare.

4. Treće tuženik EOS MATRIX d.o.o. u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava da je između prvo tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju i drugo tuženika Addiko Bank d.d. sklopljen Ugovor o kreditu, da su drugo tuženik i treće tuženik 16. prosinca 2022. sklopili Ugovor o cesiji i 25. siječnja 2023. Aneks Ugovora o cesiji, a kojima je drugo tuženik Addiko Bank d.d. treće tuženiku Eos Matrix d.o.o. ustupio sva prava, potraživanja i koristi sa svim sporednim pravima i pripadajućim sredstvima osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu. Ističe kako su Ugovorom o cesiji na treće tuženika prenesena potraživanja, a ne ugovorni odnos, pa stoga treće tuženik nije preuzeo ugovornu poziciju banke niti time utjecao na ikakav način na ugovorenu valutnu klauzulu, kamatu, tijek otplate, način knjiženja uplata, način promjene kamatnih stopa i sl., odnosno prema tužitelju nije postupao nepošteno. Banka nije prenijela na treće tuženika Ugovor o kreditu, pa treće tuženik nije postao nositelj svih prava i obveza banke, pa stoga ne može niti odgovarati za eventualne ništetne odredbe kod sklapanja Ugovora o kreditu s obzirom na to da nije ničim utjecao na isti. Nadalje, tužitelj je Ugovor o kreditu sklopio u svojstvu trgovca, poduzetnika koji upravlja ljudskim i materijalnim resursima i preuzima rizik s ciljem stjecanja dobiti, pa u konkretnom slučaju vrijede drugačiji standardi i uvjeti ugovaranja od onih koje sklapaju fizičke osobe kao potrošači za razliku od trgovca kojem je kredit određena vrsta investicije kroz koju očekuje ostvarenje dobiti u okviru svoje gospodarske djelatnosti. Kako se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru u kojem su ugovorne strane ravnopravne te su dužne postupati s pažnjom dobrog stručnjaka koji podrazumijeva postupanje s povećanim stupnjem pozornosti, uz poštivanje pravila struke te poštivanje običaja koji se primjenjuju na njihove odnose, prigovori koje tužitelj iznosi su potpuno neosnovani. Nadalje, tvrdnja tužitelja kako iz Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je korisnik kredita dužan kamate platiti po srednjem tečaju drugo tuženika nije razvidno kako se određuje srednji tečaj tuženika, pa je zbog toga činidba neodređena i neodrediva, zbog čega je Ugovor o kreditu ništetan su neosnovane i usmjerene su na odugovlačenje stečajnog postupka. U Ugovoru o kreditu je više nego jasno određeno na koji način je prvo tuženik u obvezi vratiti glavnicu i kamate, a uvidom u stranicu banke moguće je vidjeti visinu srednjeg tečaja banke na dan plaćanja. Ističe da se tužitelj poziva na sudske odluke koje se odnose na potrošačke ugovore u CHF, a ovdje se radi o trgovačkom ugovoru u EUR.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sud ocijenio neosnovanim, dok je tužbu u preostalom dijelu valjalo odbaciti.

6. Podneskom od 26. veljače 2025. tužitelj je povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da postoji nenovčana tražbina prvo tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju prema treće tuženiku Eos Matrix d.o.o. da izda ispravu kojom će dopustiti upis uknjižbe brisanja založnog prava provedenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel u Zagrebu poslovni broj Z- 24101/2011 od 13. svibnja 2011. na temelju Ugovora o kreditu. S obzirom da se tuženici nisu protivili djelomičnom povlačenju tužbe, sud je odlučio kao u izreci rješenja na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu, zahtjev za utvrđenjem da postoji dospjela novčana tražbina prvo tuženika Autokuća Avis d.o.o. u stečaju prema drugo tuženiku Addiko Bank d.d. i prema treće tuženiku Eos Matrix d.o.o., a koju je drugo tuženik odnosno treće tuženik dužan vratiti stečajnoj masi prvo tuženika Autokuća Avis d.o.o. u stečaju i zahtjev za utvrđenjem da ne postoji pravo na odvojeno namirenje na imovini prvo tuženika Autokuća Avis d.o.o. u stečaju za korist treće tuženika Eos Matrix d.o.o. na temelju Ugovora o kreditu koji su sklopili drugo tuženik kao kreditor i prvo tuženik kao korisnik kredita.

8. Između stranaka nije sporno da su prvo tuženik kao korisnik kredita i drugo tuženik kao kreditor 5. svibnja 2011. sklopili Ugovor o kreditu kojim je drugo tuženik odobrio prvo tuženiku kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 195.000,00 EUR prema srednjem tečaju drugo tuženika za EUR važećem na dan korištenja kredita (čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu). Između stranaka nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St-1681/2022 od 26. svibnja 2023. otvoren stečajni postupak nad prvo tuženikom, da je stečajnom vjerovniku Tamago d.o.o. u tom stečajnom postupku priznata odnosno utvrđena tražbina prema prvo tuženiku kao dužniku, a dio koje je u iznosu od 10.000,00 EUR ustupio ovdje tužitelju na temelju Ugovora o cesiji od 10. rujna 2024. (list 38-39 spisa). Nesporno je da su drugo tuženik Addiko Bank d.d. kao ustupitelj i treće tuženik Eos Matrix d.o.o. kao primatelj 16. prosinca 2022. sklopili Ugovor o cesiji (list 338-352 spisa) kojim je drugo tuženik treće tuženiku ustupio tražbine na temelju Ugovora o kreditu prema prvo tuženiku.

9. Između stranaka je sporno je li Ugovor o kreditu ništetan iz razloga što iz Ugovora o kreditu odnosno iz odredbi čl. 2. st. 1., čl. 3. st. 5 i čl. 4. st. 3. i 4. Ugovora o kreditu nije razvidno kako se određuje srednji tečaj drugo tuženika i iz razloga jer u Ugovoru o kreditu odnosno u odredbama čl. 3. st. 1. i čl. 6. Ugovora o kreditu nije određen način određivanja promjenjive kamatne stope, pa da je stoga ugovorena promjenjivost rate – anuiteta otplate kredita (čl. 4. st. 4. Ugovora o kreditu) zbog čega je činidba neodređena i neodrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) te jesu li ugovorne odredbe o primjeni srednjeg tečaja drugo tuženika i promjenjive kamatne stope bile uvjet Ugovora o kreditu i odlučujuća pobuda drugo tuženika zbog koje je Ugovor o kreditu sklopljen u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a. Između stranaka je sporno i je li tužba dopuštena, aktivna i pasivna legitimacija i je li tražbina iz toč II. i III. tužbenog zahtjeva zastarjela.

10. Odredbom čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorne strane odnosno prvo tuženik kao korisnik kredita i drugo tuženik kao banka odnosno kreditor ugovorili su da banka odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 195.000,00 EUR prema srednjem tečaju banke za EUR važećem na dan korištenja kredita.

11. Odredbom čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se na iskorišteni iznos kredita obračunavaju kamate, a visina kamatne stope vezana je za šestomjesečni EURIBOR s dodatkom marže od 7%, dekurzivno godišnji. Kamate se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete (čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu). Kamatna stopa vezana je za šestomjesečni EURIBOR te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati (čl. 3. st. 3. Ugovora o kreditu). Za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope utvrđuje se na dan puštanja kredita, a dalje se utvrđuje dva puta godišnje svakog posljednjeg dana u polugodištu za slijedeće polugodište, odnosno svakog 31. prosinca i 30. lipnja u godini i uvijek se zaokružuje na slijedeću višu četvrtinu i uvećava se za ugovorenu maržu iz stavka 1. ovog članka (čl. 3. st. 4. Ugovora o kreditu). Korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru o kreditu izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope čl. 6. st. 6. Ugovora o kreditu).

12. Odredbom čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu prvo tuženik kao korisnik kredita i drugo tuženik kao kreditor ugovorili su da se visina mjesečnog anuiteta utvrđuje planom otplate koji čini sastavni dio Ugovora o kreditu i koji će banka dostaviti korisniku kredita po isplati odnosno iskorištenju kredita. Anuiteti se podmiruju u kunama obračunatim prema srednjem tečaju drugo tuženika za EUR važećim na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća počevši od 1. kolovoza 2011. dok je odredbom st. 4. istog članka ugovoreno da će banka o promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti korisnika kredita koji svojim potpisom na Ugovoru o kreditu izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o promjeni visine anuiteta.

13. Odredbama čl. 6. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu kreditor i korisnik kredita ugovorili su da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke te da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te načinu obračuna u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

14. U odnosu na tvrdnju tužitelja kako iz Ugovora o kreditu nije razvidno kako se određuje srednji tečaj drugo tuženika, pa da je činidba neodređena i neodrediva zbog čega je Ugovor o kreditu ništetan valja naglasiti da banke, pa ni drugo tuženik u konkretnom slučaju ne određuju srednji tečaj u pravom smislu već ga preuzimaju kao referencu jer srednji tečaj određuje središnja banka (HNB) ili se temelji na prosjeku tržišnih tečajeva. Srednji tečaj je prosječna vrijednost između kupovnog i prodajnog tečaja određene valute u nekom trenutku te se ne koristi za konkretnu kupnju ili prodaju valute već kao informativna vrijednost ili referenca. Srednji tečaj određuje središnja banka odnosno u Hrvatskoj Hrvatska narodna banka svakog radnog dana objavljuje srednji tečaj za EUR i druge valute koji se temelji na kretanjima na međunarodnim tržištima. U eurozoni Europska središnja banka objavljuje dnevne referentne tečajeve na temelju prosjeka iz više banaka. Banke koriste srednji tečaj kao bazu, ali dodaju svoju maržu za kupovni tečaj (niži od srednjeg) kada otkupljuju valutu i za prodajni tečaj (viši od srednjeg) kada prodaju valutu. U predmetnom Ugovoru o kreditu određeno je da se anuiteti podmiruju u kunama obračunatim prema srednjem tečaju drugo tuženika odnosno banke za EUR važećim na dan dospijeća, pa činidba odnosno novčana obveza korisnika kredita nije izričito određena jer u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije znao točan iznos anuiteta unaprijed, ali ona je odrediva jer postoji jasno i provjerljivo mjerilo po kojem se može izračunati visina mjesečnog anuiteta, a to je srednji tečaj banke na dan dospijeća. Dakle, nije riječ o neodredivoj činidbi u smislu čl. 269. st. 2. ZOO-a jer se činidba može odrediti na dan dospijeća na temelju javno objavljenog tečaja banke. Valjda istaknuti da je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da banka odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 195.000,00 EUR prema srednjem tečaju banke za EUR važećem na dan korištenja kredita, pa kada je banka korisniku kredita na raspolaganje dala odnosno isplatila iznos od 195.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke, tada korisnik kredita tu činidbu očito nije smatrao neodređenom i neodredivom jer je u trenutku potpisivanja Ugovora o kreditu pristao da se obveza banke (isplata kredita) veže uz srednji tečaj banke na dan korištenja odnosno isplate kredita. U konkretnom slučaju, nije riječ o potrošačkom ugovoru jer su obje ugovorne strane trgovačka društva. Stoga je prvo tuženik u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i ispunjavanja svojih obveza iz Ugovora o kreditu bio dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno savjesno, razumno i odgovorno te je bio dužan donositi promišljene odluke na temelju prethodne informiranosti.

15. U odnosu na tvrdnju tužitelja da nije određen način određenja promjenjive kamatne stope pa da je stoga činidba neodređena i neodrediva, prema shvaćanju ovog suda Ugovor i kreditu nije ništetan jer odredbu čl. 6. Ugovora o kreditu valja tumačiti u skladu s ostalim ugovornim odredbama, a posebno sa odredbom čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu prema kojoj se na iskorišteni iznos kredita obračunavaju kamate, a visina kamatne stope vezana je za šestomjesečni EURIBOR, s dodatkom marže od 7%, dekurzivno godišnje. Prema odredbi čl. 3. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu su ravnopravni. U konkretnom slučaju nije razvidno u čemu bi se sastojala neravnopravnost u obveznom odnosu između prvo i drugo tuženika. Korisnik kredita i kreditor ugovorili su da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke te da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te načinu obračuna u skladu s promijenjenom kamatnom stopom (čl. 6. Ugovora o kreditu). Prvo tuženik odnosno korisnik kredita na to je pristao svojom voljom. Međutim, u čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu određeno je kako se određuje visina kamatne stope i to da je ista vezana za šestomjesečni EURIBOR s dodatkom marže od 7%, dekurzivno godišnje. EURIBOR je referentna kamatna stopa po kojoj banke unutar eurozone međusobno posuđuju novac na određene rokove u EUR, a izračunava se svakog radnog dana i objavljuje ga European money markets institute (EMMI). EURIBOR odražava trošak novca između banaka pa kad EURIBOR raste, rastu i kamate koje klijenti plaćaju bankama i obrnuto. S obzirom da je Ugovor o kreditu zaključio prvo tuženik koji je trgovačko društvo, od njega se očekuje povećan stupanj pažnje, znanja i informiranosti, pa se ne može kao obični potrošač pozivati na to da mu pojam EURIBOR nije bio poznat ili jasan. U konkretnom slučaju prvo tuženik koji je i zaključio Ugovor o kreditu u tom smislu nije iznosio nikakve prigovore, a kredit otplatio nije, zbog čega je treće tuženiku na kojeg je drugo tuženik prenio potraživanje na temelju Ugovora o kreditu prema prvo tuženiku, priznata tražbina u stečajnom postupku nad prvo tuženikom. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da banka odnosno drugo tuženik nije proizvoljno određivao visinu kamatne stope, jer iz odredbi čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu proizlazi da je kamatna stopa vezana uz EURIBOR i da je banka svojom Odlukom usklađivala kamatnu stopu prema kretanju šestomjesečnog EURIBOR-a.

16. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba korisnika kredita sastojala se u obvezi plaćanja kamata (određenog iznosa novca), pa je takva činidba moguća i dopuštena. Štoviše, odredbom čl. 1021. ZOO-a izričito je propisano da je korisnik kredita dužan banci plaćati ugovorene kamate. Kamatna stopa je odrediva jer je vezana uz šestomjesečni EURIBOR, a ugovor nije ništetan u slučaju kad je činidba odrediva (čl. 270. st. 1. i 2. ZOO-a). Prema čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Predmetni Ugovor o kreditu kojim je visina kamatne stope vezana uz šestomjesečni EURIBOR s dodatkom marže od 7% sadrži podatke pomoću kojih se činidba može odrediti. Slijedom navedenog, Ugovor o kreditu koji je sklopljen između dva trgovačka društva, a kojim je ugovoreno pravo banke da izvrši promjenu kamatne stope sukladno kretanju EURIBOR-a, nije protivno odredbama čl. 269. st. 2. i čl. 271. ili čl. 272. st. 1. ZOO- a.

17. U odnosu na tvrdnju tužitelja da su promjenjiva kamata i valutna klauzula bile uvjet Ugovora o kreditu i odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor o kreditu sklopljen, pa da je u smislu čl. 324. st. 1. ZOO-a Ugovor o kreditu ništetan, prema odredbi čl. 273. st. 1. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. (čl. 273. st. 2. ZOO-a). Dakle, u smislu odredbi čl. 273. ZOO-a pobuda je u pravilu irelevantna za valjanost ugovora. Pobuda ili motiv je unutarnji i prikriveni subjektivni čimbenik koji utječe na donošenje odluke o sklapanju određenog ugovora. Takva pobuda ne zanima suugovaratelja, a u načelu ni javni poredak. Stoga čak i da je pobuda koja je utjecala na odluku prvo tuženika da sklopi Ugovor o kreditu bila da ugovori promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ne bi se radilo o nedopuštenoj pobudi, jer ugovaranje promjenjive kamate koja je odrediva i valutne klauzule nije zabranjeno već je uobičajeno kod sklapanja ugovora o kreditu. Da se i radilo o takvoj pobudi ona očito nije zanimala drugu ugovornu stranu po čijem je zahtjevu drugo tuženik odobrio i isplatio kredit koji do danas nije uspio naplatiti od korisnika kredita odnosno prvo tuženika. Kako su za valjano sklopljeni ugovor u smislu čl. 247. ZOO-a odlučujuće samo suglasno izjavljene volje suugovaratelja o bitnim sastojcima ugovora, u pravilu pobude suugovaratelja zbog kojih se sklapa ugovor ne utječu na njegovu valjanost. Nedopuštena pobuda koja mora biti zajednička suugovarateljima bila bi u konkretnom slučaju pobuda da je drugo tuženik odobrio i isplatio prvo tuženiku kredit za financiranje neke zabranjene, nedopuštene ili nemoralne djelatnosti.

Tužitelj to niti ne tvrdi.

18. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu neosnovan, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

19. S obzirom da Ugovor o kreditu nije ništetan, ne postoji niti dospjela tražbina prvo tuženika kao korisnika kredita prema drugo tuženiku kao kreditoru, a niti prema treće tuženiku Eos Matrix d.o.o. na kojeg je drugo tuženik Ugovorom o cesiji prenio potraživanje na temelju Ugovora o kreditu prema prvo tuženiku.

20. Tužitelj je u tužbi istaknuo manifestacijski zahtjev sukladno odredbama čl. 186. b ZPP-a, odnosno zahtjev da sud utvrdi da postoji dospjela novčana tražbina prvo tuženika prema drugo tuženiku i treće tuženiku (toč. II. i III. tužbenog zahtjeva), a čiju će visinu odrediti tek nakon što mu tuženici daju potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje na temelju podataka koje tuženici izbjegavaju dati.

21. Iz elektroničkih poruka tužitelja (list 50-55 spisa) proizlazi da se tužitelj sa zahtjevom za dostavom dokumentacije obratio treće tuženiku 11. rujna 2024., prvo tuženiku 12. rujna 2024. (i to e-mailom bez potvrde je li, kada je i tko je zaprimio taj e-mail), dok se drugo tuženiku tužitelj uopće nije obratio sa zahtjevom za dostavu dokumentacije, a tužba je u ovom postupku podnesena 13. rujna 2024., dakle dan odnosno dva dana nakon što je tužitelj e-mailom poslao zahtjev za dostavom dokumentacije (samo) prvo tuženiku i treće tuženiku.

22. Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz odredbe čl. 186.b ZPP-a je u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan. To znači da tužitelj prije svega mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev. Takav stav iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022. koji je u toj odluci dao odgovor na dopušteno pitanje i to upravo u vezi s okolnošću kada tužitelj u manifestacijskoj tužbi nije naznačio, odnosno nije dostavio dokaz da je tuženik prethodno odbio ispuniti svoju obvezu prema sadržaju njihovog pravnog odnosa.

23. U konkretnom slučaju prvo tuženik i treće tuženik nisu udovoljili zahtjevu tužitelja za dostavom tražene dokumentacije do zaključenja glavne rasprave. Međutim, pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe trebaju biti ispunjene u trenutku njezina podnošenja. Tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da mu tuženici ne žele dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je zahtjev za dostavu dokumentacije uputio e-mailom samo prvo tuženiku i treće tuženiku dan odnosno dva dana prije podnošenja tužbe, te da nije razvidno kada su i jesu li prvo tuženik i treće tuženik taj zahtjev zaprimili, tuženici, a pogotovo onaj kojem zahtjev uopće nije niti upućen, nisu niti mogli udovoljiti tužiteljevom zahtjevu za dostavom dokumentacije prije podnošenja tužbe. Osim toga, u smislu odredbe čl. 186. b. st. 1. ZPP-a tužitelj prema sadržaju pravnog odnosa nije ovlašten od suda tražiti da tuženicima naloži polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza jer tužitelj sa tuženicima nije bio u nikakvom pravnom odnosu već zahtjev za dostavom dokumentacije temelji na Ugovoru o cesiji od 10. rujna 2024. (list 38-39 spisa) na temelju kojeg je ustupitelj Tamago d.o.o. koji također nije bio u nikakvom pravnom odnosu sa tuženicima u pogledu Ugovora o kreditu ustupio dio tražbine prijavljene i utvrđene u stečajnom postupku nad prvo tuženikom u iznosu od 10.000,00 EUR. Tražbina koju je ustupitelj Tamago d.o.o. prijavio u stečajnom postupku nad prvo tuženikom nema nikakve veze sa predmetnim Ugovorom o kreditu, a niti to tužitelj tvrdi.

24. Stoga je sud rješenjem od 25. veljače 2025. sukladno odredbi čl. 186. b. st. 4. ZPP-a pozvao tužitelja da u roku od osam dana postavi određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u odnosu na toč. II. i III. tužbenog zahtjeva, ali tužitelj nije u određenom mu roku postavio određeni tužbeni zahtjev u odnosu na toč. II. i III. tužbenog zahtjeva, već je podneskom od 26. veljače 2025. vratio tužbu bez dopune odnosno bez postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, pa je u odnosu na taj dio tužbu valjalo odbaciti kao u toč. II. izreke rješenja na temelju odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a.

25. Osim toga, tužba je u odnosu na toč. II. (utvrđenje da postoji dospjela novčana tražbina prvo tuženiku Autokuća Avis d.o.o. u stečaju prema drugo tuženiku Addiko Bank d.d., a koju je drugo tuženik dužan vratiti stečajnoj masi prvo tuženika), toč. III. (utvrđenje da postoji dospjela novčana tražbina prvo tuženika Autokuća Avis d.o.o. u stečaju prema treće tuženiku Eos Matrix d.o.o., a koju je treće tuženik dužan vratiti stečajnoj masi prvo tuženika i toč. V. tužbenog zahtjeva (utvrđenje da ne postoji pravo na odvojeno namirenje na imovini prvo tuženika Autokuća Avis d.o.o. u stečaju za korist treće tuženika Eos Matrix d.o.o. na temelju Ugovora o kreditu) nedopuštena sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP-a.

26. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a prema st. 2. istog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

27. Iz citiranih odredbi razvidno je da zakon kao uvjet podizanja tužbe za utvrđenje propisuje postojanje pravnog interesa. Imajući u vidu kako pravni interes stranke predstavlja korist koju ona očekuje od angažiranja suda u njenoj pravnoj stvari, pravni interes tužitelja mora proizlaziti iz toga da bi pravne posljedice presude koja će biti donesena u tom postupku imale posredni utjecaj na njegovu pravnu situaciju. Imajući u vidu razloge zbog kojih je tužitelj podigao ovu tužbu, a što je razvidno iz toč. 7. Ugovora o cesiji od 10. rujna 2024. (list 38-39 spisa), prema kojoj naknada ustupitelja za ustupljenu tražbinu koja dospijeva u roku od osam dana kad je primatelj odnosno tužitelj naplati od prvo tuženika, ovaj sud zaključuje kako odluka o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu neće utjecati na tužiteljev pravni položaj u slučaju da uspije sa tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje da postoji dospjela novčana tražbina prvo tuženika prema drugo i treće tuženiku i vraćanje tog iznosa u stečajnu masu te da ne postoji pravo na odvojeno namirenje na imovini prvo tuženika za korist treće tuženika, a koje bi eventualno rezultirale vraćanjem imovine u stečajnu masu prvo tuženika. Tužitelj nije naveo na koji način njegova pravna pozicija ovisi o ishodu ove parnice. Pravni interes ima onaj tužitelj čija prava i obveze ovise o načinu kako će biti presuđeno u parnici koju je pokrenuo, a postojanje nepravnog interesa (ekonomskog, društvenog, emotivnog i sl.) nije dovoljno za podizanje predmetne tužbe. Navodi tužitelja upućuju da isti ima interes namiriti svoju tražbinu prema prvo tuženiku kao stečajnom dužniku iz čega proizlazi da ima ekonomski interes, a ne pravni. Naime, eventualni uspjeh tužitelja u ovoj parnici utjecao bi samo na mogućnost namirenja tražbine stečajnih vjerovnika. Tek u slučaju kada bi o uspjehu tužitelja u ovoj parnici ovisilo njegovo pravo na namirenje tužitelj bi imao pravni interes. Tužitelj nije naveo u čemu bi njegov uspjeh u ovoj parnici pozitivno utjecao i na njegovu pravnu situaciju. Stoga tužitelj nema pravni, već samo ekonomski interes za podnošenje predmetne tužbe u odnosu na toč. II., III. i V., a što nije dovoljno za dopuštenost takve tužbe, jer eventualni uspjeh tužitelja u ovoj parnici ne utječe na njegovo pravo na namirenje, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja na temelju čl. 207. st. 1. ZPP-a uslijed nepostojanja konkretnog pravnog interesa.

28. U odnosu na toč. V. tužbenog zahtjeva ( utvrđenje da ne postoji pravo na odvojeno namirenje na imovini prvo tuženika Autokuća Avis d.o.o. u stečaju za korist treće tuženika Eos Matrix d.o.o. na temelju Ugovora o kreditu) valja dodati da prema odredbi čl. 117. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/2014, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) osoba koja se namiruje iz prodajne cijene može, ako to utječe na njezino namirenje, najkasnije na ročištu za diobu drugoj takvoj osobi osporiti postojanje tražbine, njezinu visinu i red namirenja.

29. Prema odredbi čl. 118. st. 1. OZ-a sud će osobu koja je osporila tražbinu uputiti da, u određenom roku, pokrene parnicu ako odluka zavisi od spornih činjenica osim ako svoje osporavanje ne dokazuje pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave. Ako osoba koja osporava tražbinu to osporavanje potkrepljuje pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave, sud će o osporavanju odlučiti u ovršnom postupku. Sud će o osporavanju odučiti u ovršnom postupku i ako nisu sporne činjenice od kojih zavisi donošenje odluke.

30. Dakle, založnom se vjerovniku, u konkretnom slučaju treće tuženiku, može osporiti postojanje tražbine najkasnije na ročištu za diobu i to osoba koja se namiruje iz prodajne cijene, ako to utječe na njezino namirenje. Dakle, tek ako se na ročištu za diobu ospori treće tuženikovo namirivanje kao razlučnog vjerovnika i ako to ospori osoba koja se namiruje iz prodajne cijene i ako to utječe na njezino namirenje i ako sud uputi osobu koja je osporila tražbinu da u određenom roku pokrene parnicu tada bi postojale procesne pretpostavke za podizanje takve tužbe. U konkretnom slučaju treće tuženikovo razlučno pravo nije osporeno na ročištu za diobu odnosno tužitelj to ne tvrdi, tužitelj nije razlučni vjerovnik na čije namirenje utječe osporavanje postojanja tražbine treće tuženika kao razlučnog vjerovnika te ga sud nije uputio na pokretanje parnice. S obzirom da je tužitelj podigao tužbu radi utvrđenja da ne postoji pravo na odvojeno namirenje za korist treće tuženika prije nego što je bilo tko mogao osporiti treće tuženikovo razlučno pravo i bez da ga je sud uputio na pokretanje takve parnice tužba je u tom dijelu nedopuštena.

31. Sud je odbio sve predložene, a neizvedene dokaze sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za donošenje odluke, a kako je naprijed obrazloženo. Sud također nije ocjenjivao prigovor zastare u odnosu na toč. II., III. i V. tužbenog zahtjeva te prigovor nedostatka aktivne i prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužbu u tom dijelu valjalo odbaciti.

32. Tuženici su u cijelosti uspjeli u parnici pa im je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka postavio je samo drugo tuženik, dok prvo tuženik i treće tuženik nisu postavili takav zahtjev. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi drugo tuženiku uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa). Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je drugo tuženik postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

33. Drugo tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastavljanje podnesaka od 22. studenog 2024., 11. prosinca 2024. i 10. ožujka 2025., svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 25. veljače 2025. i 1. travnja 2025., svako u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 75,00 EUR (Tbr 42 OT) odnosno ukupno parničnih troškova 375,00 EUR. Drugo tuženiku pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 8. svibnja 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte