Ovr-1126/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Jermini Dujmović-Živković, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Elvira Cerića, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, dana 8. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća prijedlog ovršenika kao osnovan, pa se proglašava nedopuštena pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 10. ožujka 2025., a na temelju ovršne isprave – rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-1040/2024 od dana 30. listopada 2024. godine, presude Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-257/2022 od dana 30. lipnja 2022. godine i presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-60/2021 od dana 14. siječnja 2022. godine u dijelu potraživanja u iznosu od 2.201,09 eura /koje potraživanje je prestalo prisilnom naplatom putem Financijske agencije/ te se u tom dijelu za iznos od 2.201,09 eura postupak obustavlja i ukidaju provedene radnje.

II Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa preostalih zaplijenjenih sredstava, u pravnoj stvari koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenom kod Financijske agencije dana 10. ožujka 2025. godine, a na temelju ovršne isprave – rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-1040/2024 od dana 30. listopada 2024. godine, presude Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-257/2022 od dana 30. lipnja 2022. godine i presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-60/2021 od dana 14. siječnja 2022. godine.

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine podnesenog Financijskoj agenciji dana 10. ožujka 2025. godine, a na temelju ovršne isprave – rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-1040/2024 od dana 30. listopada 2024. godine, presude Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-257/2022 od dana 30. lipnja 2022. godine i presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-60/2021 od dana 14. siječnja 2022. godine.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda dana 25. travnja 2025. godine zaprimljen je prijedlog ovršenika u svezi donošenja rješenja na temelju članka 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20 . dalje: OZ) kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim odnosno kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2.Ovršenik u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodi kako je ovrhovoditelj protiv ovršenika pred Financijskom agencijom dana 10. ožujka 2025. godine zatražio izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne isprave - rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-1040/2024 od dana 30. listopada 2024. godine, presude Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-257/2022 od dana 30. lipnja 2022. godine i presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-60/2021 od dana 14. siječnja 2022. godine temeljem kojih odluka je ovršeniku određena obveza isplate ovrhovoditelju 1/3 iznosa parničnog troška (5.288,89 eura). Ovršenik u podnesenom prijedlogu, u bitnom, ističe da zapljena i prijenos nisu na zakonu osnovani, da ovrhovoditelj nije uz Zahtjev za izravnu naplatu dostavio specifikaciju tražbine ili drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno da je dio troška postupka već naplaćen, ističući da ovrhovoditelj može tražiti prisilnu naplatu iznosa iz Revizijske odluke umanjenog za već naplaćen iznos troška postupka, konkretno naplaćenog iznosa od 2.201,09 eura. Nadalje, ovršenik je predložio odgoditi ovrhu koju je odredila i provela FINA na temelju zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu ističući u svom prijedlogu da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a poglavito s obzirom da je protiv ovrhovoditelja podnio kaznenu prijavu zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevare iz odredbe članka 236. st. 1. Kaznenog zakona, da je punomoćniku GO dostavio Izjavu o prijeboju čime je prestala obveza iz gore navedenih ovršnih isprava temeljem kojih je podnesen zahtjev za izravnu naplatu, da je GO sklopio s ovrhovoditeljem Ugovor o cesiji kojim je prenio potraživanje iz ovršne isprave ovrhovoditelju EO iako je GO znao da je naplata iznosa iz ovršne isprave nezakonita i neosnovana, da se pred ovim sudom s tim u svezi vodi parnični postupak u predmetu poslovni broj P- 2994/2024 te da je ovršenik protiv Revizijske odluke podnio ustavnu tužbu dana 14. siječnja 2025. godine. Iz svega navedenog da je razvidno da ovrhovoditelj nije likvidan te da je izvjesno da ovršenik neće povratiti nadoknađena novčana sredstva. Zaključno, ovršenik je predložio sudu donijeti rješenje kojim će se odgoditi izdavanje naloga svim bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu podredno da se pljenidba i prijenos po prijedlogu ovrhovoditelja proglasi nedopuštenim.

3. Sud je donio ovo rješenje s obzirom na okolnosti hitnog rješavanja predmetnog postupka (s obzirom na istek roka od 60 dana u svezi prijenosa zaplijenjenih sredstava kod FINA-e) bez očitovanja ovrhovoditelja (čl. 65.st.2 OZ-a), iako je istom dana 28. travnja 2025. godine otpremljen e-komunikacijom zaključak koji do danas ovrhovoditelj nije u svom elektroničkom pretincu otvorio tj. potvrdio primitak.

/ Naime, izravna naplata je zatražena 10. ožujka 2025., te je ovaj sud bio primoran skratiti rok očitovanja ovrhovoditelju budući je prijedlog zaprimljen tek 25. travnja 2025., a 9. svibnja 2025. ističe rok od 60 dana/.

4.Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju u predmetu, posebno Zahtjev za izravnu naplatu od 10. ožujka 2025., presudu Općinskog suda u Splitu broj P-60/21 od 14. siječnja 2022., presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-257/2022-2 od 30. lipnja 2022. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-1040/2024 od dana 30. listopada 2024. godine, temeljem kojih je ovrhovoditelj podnio Zahtjev za izravnu naplatu, Ugovor o cesiji od 16. prosinca 2022., Izjavu o prijeboju od 6. listopada 2022. te pregled transakcije s fotografijom datuma i iznosa s prenesenih novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja (list 132 spisa).

5.S obzirom da je iz dostavljene dokumentacije ovršenika razvidno da je ovrhovoditelj naplatio iznos od 2.201,09 eura u pogledu predmetnih troškova postupka, te je svoje navode da je ovrhovoditelj isplaćen u potonjem iznosu dokazao dostavljenim fotografijama ostvarenih transakcija s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja EO (list 132 spisa), valjalo je sukladno odredbi članka 55. st. 2. OZ-a u svezi čl. 54. st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom

I.

6.Odredbom članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a propisano je kako slijedi: (1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. (2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 10. OZ-a određeno je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu:

- ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

- ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

- ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

8.Nadalje, odredbom članka 52. stavak 1. i 3. OZ-a određeno je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. ovog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

9.U konkretnom slučaju ovršenik smatra da zapljena i prijenos nisu na zakonu osnovani, da će ovrhovoditelj izgubiti ovlaštenje tražiti ovrhu (nakon ustavnog postupka), što sve predstavlja žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavka 1. toč. 7. OZ-a, uz koji razlog ovršenik ističe i razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a smatrajući da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno odnosno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, zbog čega se predmetna ovrha treba proglasiti nedopuštenom. Kako se ovrhovoditelj nije očitovao do dana donošenja ove odluke, trebalo je pozivom na odredbu članka 210. stavka 2. OZ, u vezi s odredbama članka 52. stavka 3. OZ-a, ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Podredno se ovdje ukazuje, a u odnosu na žalbene navode ovršenika u svezi izjavljenog prijeboja tražbina, da je upravo odredbom čl. 52. OZ-a propisano ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. tog Zakona, sud prvog stupnja donijeti će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (o ovome rješenje Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž Ovr-225/2024-2 od 10. siječnja 2025. odlučujući o istom pravnom sporu između identičnih stranaka).

10.Nadalje, ovršenik je podnio i prijedlog za odgodu ovrhe.

11.Odredbom članka 65. OZ-a propisano je da sud na prijedlog ovršenika može odgoditi ovrhu ako su za to ispunjene pretpostavke predviđene stavkom 1. tog članka, i to: ako postoji zakonski razlog za odgodu i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki.

12. U svezi s iznesenim, što je tiče objektivnih razloga za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da pravomoćna i ovršna presuda u svakom slučaju ima prednost pred izvanrednim pravnim lijekom posebno imajući u vidu odredbu čl.13.st.1. OZ-a koja propisuje hitnost u postupanju. Uzgred se napominje da podnesena ustavna tužba u načelu nema suspenzivno djelovanje, ovršni sud nije sud koji dovodi u pitanje autoritet pobijane odluke.

13.U ovom konkretnom slučaju ovršenik, nadalje, nije ničim dokazao da bi mu provođenjem ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti je sudu pokazao u čemu bi se i na koji način ta šteta manifestirala. Sama činjenica da je ovršenik blokiran zbog provedbe ovrhe, sama po sebi, ne ukazuje na ispunjenost pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete na strani ovršenika zbog ovrhe radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja iz ovršne presude, a koja je prema odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a kumulativno potrebna za odgodu. Za napomenuti je da se ovrha provodi u korist ovrhovoditelja i njenu bi provedbu trebalo spriječiti samo ako bi se njome ovršeniku prouzorčila šteta koju ovršenik restitucijskom parnicom zbog stjecanja bez osnove ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, a što u konkretnom slučaju ovršenik nije dokazao a poglavito imajući u vidu iznos od 5.288,89 eura koji se plijeni (umanjen za naplaćeni iznos od 2.201,09 eura), a koji za ovršenika, kao solventnu banku, nikako ne bi trebao značiti nastajanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Nadalje, što se tiče štete koju ovršenik trpi predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onog koji je na tu isplatu obavezan. Ukoliko bi, pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi, konzekventno, svako izvršenje pravomoćne i ovršne presude kao ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja odredbe iz članka 65. st 1. OZ-a.

14.Stoga je, držeći da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, pozivom na odredbu čl. 65. OZ-a, sud odlučio kao u izreci ovog rješenja pod točkom II.

15.Na koncu, skreće se pozornost da se, između istih stranaka temeljem istog pravnog spora (u odnosu na glavnicu i troškove), vodio na ovom sudu ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-1814/2023 koji je pravomoćno okončan donošenjem rješenja Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž Ovr-225/2024-2 od 10. siječnja 2025. godine kojim je odbijena žalba ovršenika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1814/2023 -3 od 10. srpnja 2024. godine.

U Splitu, 8. svibnja 2025.

S U D A C:

Jermina Dujmović-Živković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka istog, a podnosi se nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka. Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- FINA