REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-783/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Marijan Perica, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 96, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/4, OIB: 16488001145, radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5086/2023-18 od 21. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5086/2023-18 od 21. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/20-01/304, URBROJ: 514-04- 02-01-01/07-23-02 od 24. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/17-06/7, URBROJ: 251-19-01/20-28 od 3. lipnja 2020. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je Republici Hrvatskoj utvrđeno pravo vlasništva u 2/6 dijela i to na dvorištu u [adresa], upisano kao zk tijelo A I i na kući pop. br. 10239 u [adresa], upisana kao zk tijelo AII, s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine zk. č. br. 8184/66 u naravi dvorište u [adresa] i kuća pop. br. 10239 u [adresa], ukupne površine 144,6 čhv (520 m ) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je obveznik povrata Grad Zagreb.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je od prvostupanjskog tijela tražio da mu se dostavi zahtjev kojim je Republika Hrvatska pokrenula postupak i da mu se omogući uvid u spis, no isto je zanemareno. Iz zapisnika o očevidu od 6. studenoga 2018. proizlazi da se zgrada u [adresa] sastoji od prizemlja, prvog kata i potkrovlja. Upućuje na odredbu članka 32. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. - dalje u tekstu: Zakon o naknadi) te odredbe članka 38. i 22. Zakona o naknadi. Prijašnji vlasnik RĆ je u trenutku konfiskacije bio vlasnik 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastojala od obiteljske kuće od tri stana. Upućuje na stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u presudi poslovni broj Rev-922/2008 od 7. svibnja 2013. prema kojem se odredba članka 32. Zakona o naknadi ne odnosi na slučajeve kada je prijašnjem vlasniku oduzet samo idealan dio stana na temelju propisa o konfiskaciji, a prema stavku 2. članka 38. na slučajeve iz stavka 1. navedenog članka primjenjuju se odredbe članka 22. Zakona o naknadi. Prema tome, kako je za slučajeve naknade konfisciranog dijela nekretnine odlučno da li je konfiscirana cijela nekretnina ili samo njezin idealan dio, odnosno njezin određeni posebni dio u cijelosti ili samo u određenom idealnom dijelu, isto je u slučaju primjene članka 77. Zakona o naknadi. Naime, treba utvrditi da li RH stječe pravo vlasništva na konfisciranoj nekretnini i pri tom utvrditi da li je konfiscirana cijela nekretnina ili samo njezin idealan dio. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da mu nadoknadi troškove spora.
3. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba Grad Zagreb u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da ostaje kod odgovora na tužbu i predlaže odbiti žalbu.
5. Preostale zainteresirane osobe, iako pozvane, nisu dostavile odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24. - dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
8. Naime, i po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud pobijanom presudom ocijenio zakonitim i potvrdio pravilnost stajališta javnopravnih tijela prema kojem su ispunjene pretpostavke da bi se na predmetnoj nekretnini u 2/6 dijela utvrdilo stjecanje vlasništva Republike Hrvatske povodom zahtjeva podnesenog na osnovu odredbe članka 77. stavak 1. Zakona o naknadi. Ovo iz razloga jer je u postupku utvrđeno da je predmetna zk.č.br. 8184/66 odnosno kuća pop. br. 10239 s dvorištem u [adresa] ukupne površine 520 m2 u 1/3 dijela konfiscirana prijašnjem vlasniku RĆ temeljem presude Vojnog suda komande Grada Zagreba, broj:
K. 1007-45-8 od 27. ožujka 1946., te da je pravomoćnim rješenjem od 16. prosinca 2004. odbijen zahtjev VĆ za naknadu oduzete imovine za predmetnu nekretninu, odnosno po zahtjevu tužitelja i DĆ pravomoćnim zaključkom od 10. studenoga 2000. utvrđeno da nema uvjeta za vođenje postupka.
9. S obzirom na izloženo činjenično stanje, a imajući na umu odredbu članka 77. Zakona o naknadi, prema kojoj Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba toga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, to je pravilno ocjenjeno ispunjenje pretpostavki za utvrđenje vlasništva Republike Hrvatske.
10. Naime, prema dugogodišnjem stajalištu ovog Suda ako se radi o imovini koja je prenesena u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. Zakona o naknadi glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen odnosno odbačen te se ne radi ni o jednoj od iznimaka propisanih odredbama članaka 52. do 55. Zakona o naknadi, to ima mjesta primjeni naprijed navedene odredbe članka 77. Zakona o naknadi. Kraj takvog stanja stvari tu nije pravno odlučno tužiteljevo upiranje na odredbu članka 38. odnosno 22. Zakona o naknadi jer u ovom upravnom sporu nije riječ o ocjeni zakonitosti rješenja donesenih u postupku koji se vodio po zahtjevu prijašnjeg vlasnika za naknadu oduzete imovine, već po zahtjevu Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 77. Zakona o naknadi, gdje isto nije pravno relevantno.
11. Stoga, imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u postupku koje je prethodilo donošenju osporenog rješenja, a koje tužitelj ni svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju, osnovano je zaključio prvostupanjski sud da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva.
12. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja.
U Zagrebu, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
