Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-110/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice OST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri iz Rijeke protiv tuženika Opća bolnica Pula, Santoriova 24a, OIB: 16089706543, zastupan po Ediu Slivaru, odvjetniku iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Pr-41/2024 od 04. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 08. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. Pr-41/2024 od 04. listopada 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike u plaći iznos od 1.516,70 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2019., dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.894,31 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a toč. III) izreke je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a) navodeći u bitnom da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da je tek Dodatkom III KU uređeno plaćanje dodataka na prekovremeni rad i to od 01.04.2020., pa da se sve do tog trenutka naknada za prekovremeni rad trebala obračunavati samo i isključivo na osnovnu plaću. Osporava i odluku o trošku jer da je tužiteljica djelomično uspjela u sporu, te predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za prekovremeni rad na odrađene sate blagdanom i neradnim danom, kada je u radnom tjednu blagdan ili neradni dan padao od ponedjeljka do petka, potom na zahtjev za isplatu neisplaćenih dodataka s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova odgovornosti za život i zdravlje ljudi na prekovremeni rad, te na zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad s osnove neisplaćenog, prethodno navedenog, sve za razdoblje od prosinca 2016. do prosinca 2018.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje :

- da je nesporno tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, specijalizantice iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine na Odjelu za anesteziju i intenzivno liječenje

- da je nesporno tužiteljica radila ovisno o potrebama posla prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima

- da je odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj određeno koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a st. 2. da je propisano da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi, dok je čl. 5. propisano da zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće

- da je Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. ( dalje KU ) u čl. 58. propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, da redovni mjesečni fond sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, a mjesečni fond radnih sati da tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati, da su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima, da se navedeni dodaci međusobno ne isključuju, da je propisano pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, te da je propisano da sati odrađeni na blagdan i neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju u redovitu mjesečnu satnicu

- da poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu slijedom čega da sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu čl. 51. st. 9 KU/13, što je u skladu s odredbama Zakona o radu koji propisuju prekovremeni rad

- da se osnovna plaća djelatnika (čl. 51. KU/13 ) uvećava: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%,( ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima ), s time da se navedeni dodaci međusobno ne isključuju

- da djelatniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću (čl. 57. KU/13 )

- da prema odredbi čl. 59. KU, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće

- da je sukladno navedenim odredbama tužiteljica kao liječnik za svaki odrađeni sat radila u jednakim uvjetima, odnosno otežanim uvjetima rada, što da vrijedi i za prekovremeni rad, da je imala jednaku odgovornost za život i zdravlje pacijenata u redovnom radu kao i u prekovremenom radu, pa da stoga ima pravo na dodatke i za prekovremeni rad jer se dodaci međusobno ne isključuju već se primjenjuju kumulativno sa svim ostalim dodacima

- da bi prema Dopuni Nalaza i mišljenja vještakinje Unković, a primjenom Zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju do 20. prosinca 2015.g., te primjenom Zaključka br. 153. za razdoblje od 21. prosinca 2015.g. do prosinca 2018.g. tužiteljica primila veću bruto plaću za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad u iznosu od 9.868,12 kn, za razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.354,50 kn i za razlika naknade za bolovanje do 42 dana iznos od 204,93 kn, odnosno ukupno 11.427,55 kn.

7. Stoga prvostupanjski sud prihvaća konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice i dosuđuje razliku u plaći prema izračuna iz Dopune Nalaza i mišljenja vještakinje u ukupnom iznosu od 1.516,70 eura ( 11.427,55 kn ), dok odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

8. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

9. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno naprijed citirane odredbe KU koji su u utuženom razdoblju bili na snazi odlučujući o tužbenom zahtjevu, te je za to dao pravilne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika jer se o tumačenju odredbe članka 59. st. 8. KU/11, odnosno članka 51. st. 10. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18 kojima je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, kao i o domašaju tumačenja tog pitanja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-517/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021. i Rev- 872/21 od 31. kolovoza 2021.

11. Tako prema shvaćanju VS RH izraženom u navedenim revizijskim odlukama, obzirom na odredbu članka 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU-a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a ( VS RH, Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 ). Pri tom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

12. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo i to prvi puta 01.07.2015.g. kada je donijet Zaključak br. 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40- satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

i drugi puta 21.12.2015.g. kada je donijet Zaključak br. 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

13. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU-a.

14. Dalje je ustanovljeno da se Zaključak br. 153. u bitnom razlikuje od Zaključka br. 148 ( koji je Zaključkom br. 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

15. Također uzeto je u obzir i da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 01.12.2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje iz Zaključka broj148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

17. Nadalje prema stajalištu Vrhovnog suda, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13). Odredbom članka 52. KU/13, odnosno članka 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13 odnosno članku 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13 odnosno članka 49. stavak 9. KU/18.

18. Dakle, naprijed citiranim odredbama KU određeno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Nadalje odredbama KU određeno je da djelatniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima s posebnim uvjetima pripada dodatak na osnovnu plaću kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke KU izrijekom isključile mogućnost takve kumulacije. Pored toga po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada).

19. Pored toga i Zakonom o radu ( NN 93/14), kao općem propisu ( čl. 1. ), propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama, moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

20. Slijedom navedenog zdravstveni radnici temeljem citiranih odredbi KU, ukoliko su u prekovremenom radu radili pod posebnim uvjetima rada i ukoliko su u prekovremenom radu radili na poslovima s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, imaju pravo i na uvećanja plaće za prekovremeni rad i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

21. Stoga su neosnovani navodi tuženika u svezi tumačenja zajedničkog povjerenstva KUZZO, te je sud pravilno dosudio tužiteljici iznos utvrđen Dopunom Nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Zorice Unković koji je sačinjen sukladno Zaključku br. 148. za razdoblje do 21. prosinca 2015., a nadalje primjenom Zaključka br. 153.

22. Iz stanja spisa proizlazi da tuženik na Nalaz i mišljenje, kao i na Dopunu istog uopće nije imao primjedbi, pa su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

23. Nadalje iz stanja u spisu proizlazi da prvostupanjski sud nije sa predmetnom tužbom postupao u smislu čl. 186. b ZPP-a, pa su žalbeni navodi i u tom smislu neosnovani.

24. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika i glede odluke o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio o parničnom trošku tužiteljice prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu sa kojim je uspjela u cijelosti. Pored toga tuženik u žalbi ne navodi zbog čega odluka o trošku ne bi bila pravilna, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

25. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točci I) izreke ove presude.

26. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točci II) izreke ove presude.

U Rijeci 08. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Dimec