Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-700/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelcl, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, protiv tuženice BG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Andreasu Mlikota, odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama od 17. veljače 2025. poslovni broj P-426/2023-19, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama od 17. veljače 2025. poslovni broj P-426/2023- 19.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava za iznos od 8.072,98 EUR / 60.825,88 kn s računa tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 na račun tužene TODOROVIĆ AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], HR-31300 Beli Manastir, temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tužene od 16.06.2021. koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine ne temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Belom Manastiru, poslovni broj: P-559/08-58 od 02. svibnja 2012. II Nalaže se tuženoj AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], HR-31300 Beli Manastir, da tužitelju ADRIATIC osiguranju d.d., OIB: 94472454976, 10000 Zagreb, Listopadska 2, vrati (isplati) iznos od 8.072,98 EUR / 60.825,88 kn sa zateznom kamatom od 16.08.2021. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena u roku od 15 dana."
II Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 1.500,00
EUR u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženice od 16. lipnja 2021. za iznos od 60.825,88 kn koji iznos predstavlja potraživanje zateznih kamata na dosuđenu glavnicu temeljem ovršne isprave.
7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tuženica 16. lipnja 2021. (ovrhovoditeljica) kod Financijske agencije podnijela zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine protiv tužitelja (ovršenika) temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-559/08 od 02. svibnja 2012. koja je stekla svojstvo ovršnosti 25. listopada 2014.,
- da je tuženica u zahtjevu za izravnu naplatu zatražila dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete i pripadajuće zatezne kamate te troškove prema pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj presudi,
- da je Financijska agencija postupajući po ovršnoj ispravi zaplijenila novčana sredstva na računu tužitelja u iznosu 92.975,82 kn od čega glavnica 32.149,94 kn i kamate 60.825,88 kn,
- da je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 2027/2021 od 28. srpnja 2021. upućen na predmetnu parnicu zbog istaknutog prigovora zastare za iznos od 60.825,88 kn koji se temeljem specifikacije novčanog potraživanja odnosi na kamatu,
- da je rješenjem Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-1260/13 od 23. prosinca 2013. bila određena privremena mjera o osiguranju novčane tražbine treće osobe ČG kojom je dužniku protivniku osiguranja (Adriatic osiguranje d.d.) bilo zabranjeno da protivniku osiguranja (ovdje tužitelj) isplati novčani iznos, a protivnicima osiguranja da to potraživanje naplate prema presudi Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-559/08 od 02. svibnja 2012., pravomoćna i ovršna 25. listopada 2014.
8. Dakle, tužitelj je upućen na parnični postupak zbog opugnacijskog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ).
9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz zaključak da je neosnovan žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a jer nije nastupila zastara tražbine na ime zateznih kamata sve pozivom na odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).
10. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Prema odredbi čl. 233. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći zastarni rok, dok je st. 2. istog članka propisano da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkih akata i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za davanje povremenih tražbina.
12. Kamata prema odredbi čl. 223. ZOO-a, kao akcesorno potraživanje dijeli pravnu sudbinu glavnog potraživanja, pa kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.
13. U konkretnoj situaciji tuženici je prema ovršnoj ispravi, presudi Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-559/08 dosuđena zatezna kamata na iznos glavne tražbine na ime naknade neimovinske i imovinske štete, to je prema ocjeni ovog suda o pravu tuženice na zateznu kamatu odučeno ovršnom ispravom.
14. Stoga se primjenom odredbe čl. 223. ZOO osnovanost prigovora zastare kamata procjenjuje na način da kamate kao sporedno potraživanje zastarijevaju kada zastari i glavno potraživanje.
15. Kako je ovršna isprava presuda poslovni broj P-559/08 postala pravomoćna 9. listopada 2014., a zahtjev za izravnu naplatu podnesen 16. lipnja 2021., dakle, unutar roka od 10 godina, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je prigovor zastare u odnosu na zatezne kamate utvrđene ovršnom ispravom neosnovan.
16. Na žalbene navode valja ukazati da samo u situaciji kada kamata kao povremena tražbina nije ovršnom ispravom izričito dosuđena tada je ta tražbina samostalna i ne dijeli sudbinu glavne tražbine kao i u situaciji kada se radi o tražbini zatezne kamate koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ali je riječ o povremenim tražbinama tada dolazi do primjene odredbe čl. 226. st. 1. ZOO, a što se ne odnosi na konkretni slučaj (tako i Rev-1635/18).
17. Nastavno valja ukazati, a što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da se sudska praksa na koju se poziva žalitelj, pa tako i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-56/19 od 21. studenoga 2019. odnosi na zatezne kamate koje su dosuđene na glavnicu koja je po svojoj prirodi povremena tražbina u smislu čl. 226. st. 1. ZOO (uzdržavanje, renta i sl.) i koje dospijevaju ubuduće.
18. Pravilan je i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da zastara potraživanja nije mogla teći dok je bila na snazi privremena mjera izrečena u predmetu poslovni broj Ovr-1260/13 od 23. prosinca 2013. kojom se zabranjuje isplata i naplata tražbine iz ovršne isprave poslovni broj P-559/08 i da ista okolnost predstavlja nesavladivu prepreku u smislu odredbe čl. 237. ZOO.
19. Suprotno žalbenim navodima radi se o sudskoj odluci koja je po ocjeni ovog suda predstavljala objektivnu nesavladivu prepreku jer tuženica nije mogla sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze za vrijeme trajanja privremene mjere od 23. prosinca 2013. do 2. lipnja 2020.
20. Kako je presuda poslovni broj P-559/08 stekla svojstvo ovršnosti 25. listopada 2014. kada je bila na snazi privremena mjera koja je kao nesavladiva prepreka uzrokovala da zastara ne teče, to je primjenom odredbe čl. 238. st. 1. ZOO zastara počela teći prestankom privremene mjere 2. lipnja 2020.
21. Svi daljnji žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja.
22. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).
23. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 8. svibnja 2025.
I Predsjednik vijeća
Drago Grubeša
