Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-453/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska Toplana d.o.o., Karlovac, Tina Ujevića 7, OIB: 84300617934, zastupanog po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tužene IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Aleksandru Jakiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-143/2023-6 od 2. siječnja 2024., 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-143/2023-6 od 2. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz [adresa], posl.br. Ovrv-947/2023 od 19. travnja 2023. te je tuženici naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 328,56 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže opisanoj u izreci predmetne presude, dok je točkom II izreke tuženici naloženo da tužitelju naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 100,49 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv predmetne presude žalbu je podnijela tuženica pozivajući se na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. ; dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje kod drugog sudca pojedinca, odnosno podredno da drugostupanjski sud donese odluku kojom preinačava pobijanu presudu na način da u cijelosti ukine platni nalog, sve uz naknadu parničnog troška tuženici, uključujući i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 328,56 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime isporučene toplinske energije za stan tuženice na adresi u [adresa], u razdoblju od prosinca 2021. do prosinca 2022.

6. Iz prvostupanjske presude, u bitnome, proizlazi:

- da je na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, javni bilježnik Snježana Plavetić Zrnić iz [adresa] 19. travnja 2023. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-947/2023,

- da je ovršenica, sada tuženica, pravodobno podnijela prigovor protiv citiranog rješenja, slijedom čega je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv- 143/2023-2 od 6. svibnja 2023. isto stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužitelj isporučitelj toplinske energije, a tuženica korisnica iste u svom stanu,

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da se tuženica vodi kao korisnik grijanja pod šifrom: 36872 te da ista nije podmirila račune za utuženo razdoblje, a koje potraživanje ukupno (glavnica i kamate) iznosi 328,56 eura,

- da su navedeni podaci sukladni dostavljenim prijepisima računa,

- da iz dostavljene dokumentacije po tužitelju proizlazi da su tužitelj i suvlasnici stambene zgrade u [adresa] ugovorili da tužitelj isporučuje toplinsku energiju tijekom ogrjevne sezone,

- da je za ulaz tuženice, između kupca toplinske energije – Gradske toplane d.o.o. i ovlaštenog predstavnika suvlasnika ulaza tuženice i zgrade - CŠ, sklopljen Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 6/18-2017 za broj toplinske podstanice 6.18, s adresom obračunskog mjernog mjesta zajedničkog mjerila u toplinskoj podstanici: [adresa], a s kojim je bio suglasan i prethodnik odnosno bivši vlasnik stana, BŠ,

- da je navedeni Ugovor zaključen u skladu sa odredbama čl. 11. Zakona o tržištu toplinske energije (“Narodne novine”, br. 80/13., 14/14. – dalje u tekstu: ZTTE) i čl. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (“Narodne novine”, br. 35/14, 129/15) iz kojih proizlazi da vlasnici posebnih dijelova nekretnine koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu na zajedničkom mjerilu toplinske energije u stambenim i/ili poslovnim zgradama zaključuju ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže putem predstavnika suvlasnika i takav ugovor obvezuje sve kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog kupca prema općim pravilima o pristupanju ugovoru u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik,

- da ne postoji mogućnost zaključivanja individualnih ugovora između kupca toplinske energije i svakog krajnjeg kupca pojedinačno ako se svi nalaze na zajedničkom mjerilu toplinske energije, pri čemu mjesto razgraničenja nije pojedinačni kalorimetar svakog krajnjeg kupca već kalorimetar u zajedničkoj toplinskoj stanici koji mjeri potrošnju cijele zgrade, a niti postoji mogućnost da suvlasnik zgrade odnosno vlasnik jednog stana otkaže ugovor,

- da je odredbom čl. 39. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (Narodne novine, broj: 129/06 – dalje: Opći uvjeti) propisano kako vlasnici posebnih dijelova nekretnine koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu na zajedničkom mjerilu toplinske energije u stambenim zgradama zaključuju ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže putem predstavnika suvlasnika, jer je kupac toplinske energije zgrada, a ne krajnji potrošač,

- da tuženica nije s tužiteljem u pisanoj formi zaključila ugovor o isporuci toplinske energije sukladno odredbi članka 39. Općih uvjeta,

- da tuženica nije dokazala da je u utuženom razdoblju prigovarala ispostavljenim računima.

7. Pozivom na odredbe čl. 290. i 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) prvostupanjski sud zaključuje da propust da se zaključi (pisani) ugovor ne znači da isti među strankama nije sklopljen te je tuženica, priznajući da joj je isporučena toplinska energija od strane tužitelja, priznala postojanje obvezno-pravnog odnosa s tužiteljem.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 88. st. 10. Općih uvjeta te čl. 9. ZOO-a, prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I izreke pobijane presude, dok odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Navedene zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

10. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

11. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer, suprotno žalbenim navodima, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama između kojih ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, odnosno presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Neosnovano tuženica navodi da bi prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 254. st. 2. toč. 5. i 6. ZPP-a (ispravno čl. 354. ZPP-a) iz razloga što je ista donesena bez održavanja pripremnog ročišta i rasprave pa da bi time tuženici bila uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom.

13. Kao što je to prethodno navedeno, u konkretnome slučaju riječ o sporu male vrijednosti koji je reguliran odredbama čl. 457. – 467.a ZPP-a.

14. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovnog broja Povrv-143/2023-2 od 6. svibnja 2023., koje je uručeno punomoćniku tuženice 3. lipnja 2023., stranke su upozorene, između ostalog, da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te će sud održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, odnosno rješenjem će odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Nadalje, istim je rješenjem dano i upozorenje da je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, dok je tuženik to dužan učiniti najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljeva podneska.

15. Tužitelj je po predmetnom rješenju postupio podneskom od 24. svibnja 2023., a koji je podnesak zajedno s prilozima, prema podacima u spisu predmeta, uručen punomoćniku tuženice 13. rujna 2023., na koji se nije očitovao.

16. Dakle, opisanim postupanjem prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. i 6. ZPP-a niti je tuženici bila uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom, slijedom čega se predmetni žalbeni navodi otklanjaju kao neosnovani. Nastavno na navedeno, prilikom odlučivanja o žalbi tuženice, nisu razmatrani navodi koji se po prvi puta ističu u žalbi.

17. I prema stajalištu ovoga suda, okolnost da tuženica nije s tužiteljem u pisanoj formi sklopila ugovor o isporuci toplinske energije sukladno odredbi čl. 39. Općih uvjeta ne utječe na njezinu obvezu plaćanja ispostavljenih računa za izvršene usluge.

18. Čl. 294. ZOO-a propisano je da se ugovor, za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik, smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

19. Da bi se moglo smatrati da je između tužitelja i predstavnika suvlasnika zgrade u kojoj tuženica stanuje, u smislu odredbe čl. 294. ZOO-a, sklopljen ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže iz čl. 39. Općih uvjeta, potrebno je da je tužitelj zgradi u kojoj stanuje tuženica isporučivao toplinsku energiju te da mu je većina stanara plaćala isporučenu toplinsku energiju. Tužitelj je u tijeku postupka dostavio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj:6/18-2017 kojeg je 25. rujna 2017. sklopio s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika zgrade tuženice, dok tuženica nije dokazala da isti ne bi isporučivao toplinsku energiju, odnosno da mu većina suvlasnika ne bi plaćala ispostavljene račune, kao niti da bi ona sama iste osporila.

20. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 294. ZOO-a zaključio da propust zaključenja ugovora o opskrbi i korištenju distribucijske mreže u pisanoj formi ne znači da isti među strankama nije sklopljen, slijedom čega je tužitelj i aktivno legitimiran potraživati utuženi iznos.

21. Nadalje, tuženica tijekom postupka nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila navode da se izdvojila iz toplinskog sustava, stoga se žalbeni navodi kojima se osporava primjena materijalnog prava kojim je regulirano izdvajanje iz toplinskog sustava otklanjaju kao neosnovani.

22. Pritom se ističe da je tužitelj, suprotno žalbenim navodima, u podnesku od 24. svibnja 2023. jasno naveo da tuženica nije izdvojila svoj stan iz zajedničkog sustava već je u odnosu na istog ugrađen kalorimetar kao zasebno mjerilo toplinske energije na ulazu u stan pa se stoga dio računa koji se odnosi na tarifni element energije definira na osnovu očitanja impulsa s takvog uređaja. Obzirom da tuženica kroz utuženo razdoblje nije trošila energiju u svojem stanu, to je na tim računima pod naznakom energije iskazano 0,00 kWh, odnosno energija nije iskazana, ovisno o tome radi li se o grijanom ili negrijanom mjesecu.

23. Međutim, bez obzira što u utuženom razdoblju na računima nije evidentirana potrošnja toplinske energije navedeno ne oslobađa tuženicu od plaćanja naknade za isporučenu toplinsku energiju za zgradu, i to konkretno tarife snage te naknade za djelatnost kupca i opskrbe, tzv. fiksne troškove.

24. Kako to proizlazi iz podneska tužitelja od 24. svibnja 2023., troškovi snage obuhvaćaju nastale fiksne troškove nužne za obavljanje djelatnosti proizvodnje toplinske energije i djelatnosti distribucije toplinske energije, isti ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije, a krajnjim kupcima se obračunavaju svaki mjesec temeljem modela koji je određen Odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom predstavlja troškove poslovanja opskrbljivača toplinskom energijom vezane za procese ugovaranja proizvodnje toplinske energije s proizvođačem i distribucije toplinske energije s distributerom te prodajom i obračunom troškova toplinske energije kupcu toplinske energije. Ista se obračunava svaki mjesec u istom iznosu. Naknada za djelatnost kupca toplinske energije obuhvaća troškove poslovanja kupca toplinske energije vezane za kupovinu toplinske energije od opskrbljivača toplinskom energijom, raspodjelu i obračun troškova toplinske energije, ispostavu računa za toplinsku energiju krajnjim kupcima, naplatu izdanih računa te stručno upravljanje, rukovanje i održavanje zajedničke toplinske podstanice za zgradu. Naknada za djelatnost kupca toplinske energije obračunava se svaki mjesec prema površini stambenog i/ili poslovnog prostora.

25. Pritom valja istaknuti da bi i u slučaju izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava tuženica, kao jedna od vlasnica stanova u zgradi, sukladno odredbi čl. 45. st. 3. ZTTE-a, bila u obvezi podmirivati pripadajući dio troškova sustava - tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njezina stana, ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade. Navedeno pravo shvaćanje sukladno je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022., Rev-911/2021-2 od 21. veljače 2023.), kao i praski Suda Europske unije (presuda EVN Bulgaria Toplofikacia (C-708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019.).

26. U odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na sudsku praksu ističe se da se ne radi o istovjetnim činjeničnim i pravnim situacijama pa je neosnovano ukazivanje tuženice na predmetne odluke, pri čemu se navodi i da je svaki parnični postupak individualizirani postupak u kojem se ovisno o procesnim dispozicijama stranaka utvrđuje činjenično stanje, a o kojem ovisi primjena materijalnog prava.

27. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, time da tuženica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost istog ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

28. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 8. svibnja 2025.

Sudac:

Larisa Gačanin