Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1660/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Domagoj Dumančić, GD i ED, [adresa], protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB: 00432869176, Capraška 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Marulićev trg 2, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-57/2020-9 od 01. lipnja 2021., u sjednici vijeća 08. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-57/2020-9 od 01. lipnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, te zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu(naknadu štete) ukupnog iznosa od 28.880,41 kn sada 3.833,09 eur s zateznom kamatom na pojedine iznose sve pobliže navedeno kao u izreci presude.

2. Točkom II izreke odbijen je kao neosnovan daljnji tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 937,50 kn sada 124,43 eur s zateznom kamatom pobliže navedeno kao u toj točki izreke. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška dok je točkom IV izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kn sada 2.073,79 eur s zateznom kamatom.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za isplatu(naknadu štete) utuženih novčanih iznosa za koje tužitelj tvrdi da mu ih je u obvezi isplatiti tuženik kao osiguratelj odvjetnika ŽD iz [adresa] koji je u parničnom postupku vođenom pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u predmetu pod brojem Pr-352/09 zastupao tužitelja, a u kojem parničnom postupku je tužitelj kao zaposlenik protiv svog poslodavca Republike Hrvatske, Ministarstva obrane ostvarivao zahtjev za isplatu razlike plaće, a u kojem parničnom postupku da je ČD, kao punomoćnik tužitelja neovlašteno i protivno ugovoru o nalogu dao izjavu o odricanju od tužbenog zahtjeva, posljedično čemu je donijeta prvostupanjska presuda na temelju odricanja od 01. ožujka 2010., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja a koja presuda je postala pravomoćna 08. siječnja 2014.

7. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je ČD kao osiguranik s tuženikom sklopio višegodišnju policu osiguranja za štetu trećim osobama pri obavljanju odvjetničke djelatnosti, slijedom čega nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

8. Također nije sporno da je ČD, kao punomoćnik tužitelja **.**.2009. podnio Općinskom radnom sudu u Zagrebu tužbu radi isplate razlike plaće protiv Republike Hrvatske, Ministarstva obrane koji postupak je vođen pod brojem Pr-352/09, u kojem postupku je ČD **.**.2009. podnio podnesak kojim se odriče tužbenog zahtjeva zbog čega je posljedično donijeta presuda na temelju odricanja od 01. ožujka 2010. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koja je postala pravomoćna 08. siječnja 2014. Također nije sporno da je ČD kao punomoćnik tužitelja podnio i reviziju protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-460/11-4 od 08. siječnja 2014. koja je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev- 886/14-2 od 16. ožujka 2016. odbačena kao nedopuštena.

9. Također ne bi bilo sporno da je ČD saslušan kao svjedok u ovom predmetu iskazao da je izjavu o odricanju od tužbenog zahtjeva dao pogrešno smatrajući da je tuženik u tom parničnom postupku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), da su sudovi u to vrijeme takve zahtjeve odbijali kao neosnovane, a da je tek kasnije shvatio da je kao tuženik u toj parnici bila Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane.

10. Također nije sporno da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 6. veljače 2015.

11. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao osnovan tuženikov prigovor zastare, da li u konkretnom slučaju potraživanje tužitelja zastarijeva u roku od tri godine ili u roku od pet godina, te osobito sporan je početak tijeka zastare.

12. Prvostupanjski sud je odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio da potraživanje tužitelja zastarijeva u roku od tri godine u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom 2. propisano da tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala. Prvostupanjski sud je ocjenom stranačkog iskaza tužitelja te iskaza svjedoka ŽD kao i uvidom u spis broj Pr-352/09 ocijenio da je tužitelj za postojanje i donošenje presude na temelju odricanja saznao tijekom 2010., da je tada saznao i za osobu koja je štetu počinila, da je stoga zastarni rok najkasnije počeo teći 1. siječnja 2011. te da je istekom trogodišnjeg roka zastare, zastara nastupila 2. siječnja 2014. slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, a o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. čl. 155. ZPP-a.

13. Tužitelj u žalbi u bitnom ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da potraživanje naknade štete u ovom slučaju zastarijeva u roku od tri godine u smislu odredbi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a, da u primjenu dolazi odredba čl. 230. st. 3. ZOO-a koja propisuje da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, te ističe da je zastarni rok pet godina, slijedom čega da je sud pogrešno tuženikovog prigovor zastare ocijenio kao osnovan. Tužitelj ukazuje da je tuženik tijekom postupka isticao prigovor preuranjenosti tužbe, koji je obrazlagao navodima da je tužitelj protiv drugostupanjske presude koja je donijeta u predmetu pod brojem Pr-352/09 podnio reviziju koja je odbačena rješenjem Vrhovnog suda RH tek 16. ožujka 2016., slijedom čega da zastara nije nastupila.

14. Tužitelj je u pravu kada u žalbi ističe da u konkretnom slučaju njegovo potraživanje naknade štete zbog povrede ugovorne obveze zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZOO-a. Konačno, ove tvrdnje, kao pravilne prihvaća i tuženik.

15. U konkretnom slučaju radi se o naknadi štete zbog povrede ugovorne obveze, pa stoga nije odlučno za početak tijeka roka zastara kada je tužitelj saznao da mu je šteta nastala, već je isključivo odlučno kada je šteta nastala.

16. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok prema čl. 216. ZOO-a zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

17. Prema odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, stavak 2. propisuje da zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

18. U konkretnom slučaju za početak tijeka roka zastare mjerodavan je dan nastanka štete, a to je prema stajalištu ovog suda 29. prosinca 2009. kada je ČD Općinskom radnom sudu u Zagrebu podnio podnesak u navedenom parničnom predmetu kojim se odrekao tužbenog zahtjeva te je sud primjenom odredbe čl. 331.a st. 1. ZPP-a donio presudu na temelju odricanja kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu za odricanje od tužbenog zahtjeva nije bio potreban pristanak tuženika. Stoga, te budući da je tužba podnesena tek 6. veljače 2015., nastupila je zastara tužiteljeve tražbine, pa je zbog tih razloga, te uz primjenu citiranih zakonskih odredbi na isti način trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, odnosno isti odbiti kao neosnovan.

19. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 2. i čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci 08. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić