1              Poslovni broj: II Kž-480/2023-5

Poslovni broj: II Kž-480/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Marije Balenović, predsjednice vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. J., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kovm-15/2023-7 od 8. studenog 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. J., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. J. po branitelju odvjetniku B. K. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu te ukine pobijano rješenje u cijelosti te okrivljeniku istražni zatvor zamijeni mjerama opreza".

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv okrivljenog D. J. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti blažim mjerama.

6. Za svoju odluku u pogledu postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te nesvrhovitosti primjene blažih mjera prvostupanjski sud je dao jasne valjane i određene razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Stoga, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada navodi da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijanog rješenja o sadržaju zamolbe okrivljenika te zapisnika s ročišta od 8. studenog 2023. i samih tih isprava, kao i da su izostali razlozi o nemogućnosti primjene blažih mjera radi otklanjanja opasnosti od počinjenja kaznenog djela iz članka 170. stavka 1. KZ/11.

7. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani okrivljenika postoji opasnost od počinjenja kaznenog djela izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11. na štetu iste žrtve, djeteta S. K. Ta opasnost proizlazi iz sadržaja zamolbe (list 351), kao i zapisnika s ročišta za odlučivanje o istražnom zatvoru od 8. studenog 2023. prema kojima okrivljenik navodi da se on i žrtva vole, da će ga žrtva čekati te da namjeravaju stupiti u brak kada žrtva navrši šesnaest godina. Kada se uz navedeno uzme u obzir da žrtva dolazi okrivljeniku u posjete s njihovim djetetom koje je začeto prilikom počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti, kao i da je protiv okrivljenika u tijeku kazneni postupak u drugom predmetu zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela na štetu iste žrtve, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ove okolnosti ukazuju na upornost okrivljenika da nastavi intimni odnos, kao i da započne zajednički život sa žrtvom koja nije navršila šesnaest godina. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda navedene okolnosti upućuju na postojanje opasnosti da okrivljenik boravkom na slobodi počini kazneno djelo iz članka 170. stavka 1. KZ/11. na štetu žrtve.

7.1. Pri tome, nije od utjecaja žalbeni navod okrivljenika da nema namjeru živjeti sa žrtvom u izvanbračnoj zajednici, već da namjerava stupiti u brak sa žrtvom kada ista navrši šesnaest godina, kada iz navoda okrivljenika proizlazi da i dalje održava intimnu vezu sa žrtvom koja još nije navršila 16 godina te da ima namjeru s njom živjeti. Pored navedenog, opasnost od počinjenja istovrsnog kaznenog djela procjenjuje se ne samo u odnosu na žrtvu u ovom kaznenom postupku, već i apstraktno u odnosu na bilo koju drugu osobu. Stoga, po ocjeni drugostupanjskog suda opasnost od počinjenja kaznenog djela iz članka 170. stavka 1. KZ/11. postoji u odnosu na žrtvu S. K. dok u odnosu na bilo koju drugu osobu, odnosno dijete postoji opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, pa nije osnovan žalbeni navod da kazneno djelo po propisanoj visini kazne nije obuhvaćeno odredbom članka 123. stavka 1. točke 3.ZKP/08.

8. Pri takvom stanju stvari, imajući u vidu težinu kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, te način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da mjere opreza ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje postojeće opasnosti kako to predlaže žalitelj, već se mjera istražnog zatvora nalaže kao jedina prikladna i učinkovita mjera za ostvarenje svrhe iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. kako je to prvostupanjski sud pravilno obrazložio u točki 8. obrazloženja pobijanog rješenja.

9. U odnosu na žalbeni navod u pogledu okrivljenikove neosuđivanosti, prvostupanjski sud je o toj okolnosti vodio računa, međutim, neosuđivanost nije jedina okolnost koju sud cijeni prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru te s obzirom na ostale izložene okolnosti ne opravdava zamjenu istražnog zatvora mjerama opreza.

10. Kako žalbenim navodima okrivljenika nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. studenoga 2023.