Poslovni broj K-138/2025-19

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, kao sutkinji pojedinki, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optuženog OP zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisanog u članku 139. stav 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu KZ/11 ), a kažnjivog po članku 139. stav 3. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KO-DO-962025 od 10. ožujka 2025., na javnoj raspravi 22. travnja 2025. i 8. svibnja 2025. nakon provedene rasprave, te donesene i javno objavljene presude u prisutnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima PP, optuženog OP, uz branitelja, odvjetnika ČP i oštećenu JP, dana 8. svibnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani " O“, sin P i KP, rođene Č, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1978. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, neoženjen, otac jednog mlt. djeteta, sa stečenom srednjom stručnom spremom, vlasnik osobnog automobila marke „Renault Talia“, vinkovačkih registarskih oznaka i broja, prethodno osuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 12. veljače 2025. oko 17,50 sati u [adresa], nakon prethodne verbalne prepirke s bivšom izvanbračnom suprugom JP oko susreta i druženja sa zajedničkim djetetom, u nakani da je uplaši, uslijed povišene napetosti i povećane afektivne uzbuđenosti zbog čega je otežano mogao shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati njima, rekao joj da će ubit svakog koga vidi u kući, a što je kod imenovane izazvalo strah za vlastitu sigurnost,

dakle, u stanju bitno smanjene ubrojivosti, drugome ozbiljno prijetio da će usmrtiti njega ili njemu blisku osobu, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano u članku 139. stav 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu KZ/11 ), a kažnjivo po članku 139. stav 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stav 3. i članka 44. KZ/11, se optuženi OP

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom OP u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja dana 12. veljače 2025. u 20,05 sati, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u Osijeku na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Vukovaru, broj Kir-88/2025-3 od 13. veljače 2024., produljenog rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Kov-34/2025-7 od 11. ožujka 2023. i rješenjem K-138/2025- 20 od 8. svibnja 2025.

IV. Na temelju članka 148. stav 1. u vezi s člankom 145. stav 2. točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12,- Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36.24.-u daljnjem tekstu ZKP/08), optuženi OP je dužan platiti trošak kaznenog postupka i to trošak izrade nalaza i mišljenja i pristupa vještaka u iznosu 879,38 eura (osamsto sedamdeset devet eura i trideset osam centi), trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura (stotinu i pedeset eura), te trošak branitelja po službenoj dužnosti, koji će biti određen posebnim rješenjem, sve u roku od u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom broj KO-DO-962025 od 10. ožujka 2025., izmijenjenom na raspravi 8. svibnja 2025., optužilo VP za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnju, opisanog u članku 139. stav 2. i 3. KZ/11, a kažnjivog po članku 139. stav 3. KZ/11, stavljajući mu na teret da je dana 12. veljače 2025. oko 17,50 sati u [adresa], nakon prethodne verbalne prepirke s bivšom izvanbračnom suprugom JP oko susreta i druženja sa zajedničkim djetetom, u nakani da je uplaši, uslijed povišene napetosti i povećane afektivne uzbuđenosti zbog čega je otežano mogao shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati njima, rekao da će ubit svakog koga vidi u kući, a što je kod imenovane izazvalo strah za vlastitu sigurnost.

2. Očitujući se o optužbi, optuženi OP, izjavio je kako se ne osjeća krivim za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku ispitan je optuženi, te su uz suglasnost stranaka pročitani: zapisnik o ispitivanju osumnjičenog OP od 13. veljače 2025., zajedno s pripadajućim audio-vizualnim zapisom, list 15-18, zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenog OP od 13. veljače 2025., zajedno s pripadajućim audio- vizualnim zapisom, list 26-28, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ZP od 29. travnja 2025., izvršen je uvidu u elektronski spis Općinskog suda u Vukovaru broj R1-Ob-405/2024, pročitano rješenje o odobravanju plana zajedničke roditeljske skrbi, na raspravi 8. svibnja 2025. ispitan vještak ZP i oštećena JP i svjedok FP.

3.1. Sud je na temelju odredbe članka 421. stav 1. točka 2. ZKP/08, odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka KP, jer iz tijeka postupka nije proizlazilo kako bi ista imala saznanja o predmetnom događaju, čak iz iskaza svjedoka FP proizlazi kako je čitavo vrijeme, za koje se navodi da je kazneno djelo počinjeno, bila unutar kuće. Na temelju odredbe članka 421. stav 1. točka 3. i 4. ZKP/08, sud je odbio i dokazni prijedlog obrane za kombiniranim psihijatrijsko psihološkim vještačenjem žrtve JP, jer je sud dužan ocijeniti vjerodostojnost iskaza žrtve, dok iz dosadašnjeg tijeka postupka, nije učinjeno vjerojatnim da bi žrtva imala određene dijagnoze radi kojih bi bila sklona konfabulaciji. Nadalje je sud, na temelju odredbe članka 421. stav 1. točka 3. i 4. ZKP/08, odbio dokazni prijedlog obrane za pribavljanjem svih dosadašnjih prijava žrtve, jer iz iskaza žrtve nije sporno kako postoje problemi u kontaktu s optuženim, radi kojih zove policiju, a navedeni dokazni prijedlog očito ne odnosi na događaj od 12. veljače 2025. godine, s druge strane, provođenjem ovog dokaza bilo bi potrebno odgoditi raspravu, a radi se o hitnom predmetu u kojem je optuženi u istražnom zatvoru. Sud je pribavio izvod iz kaznene i prekršajne evidencije iz koje je vidljiva dosadašnja osuđivanost optuženog.

4. Na temelju članka 430. u svezi članka 330. stav 3. ZKP/08, sadržaj snimki ispitivanja optuženog utvrđen je njegovim reproduciranjem.

4.1. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije.

5. Optuženi je u svojoj obrani, ispitan u svojstvu osumnjičenika u Policijskoj postaji Vinkovci 13. veljače 2025., porekao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, navodeći kako se kritične zgode u popodnevnim satima, nalazio kod susjede u dvorištu, kada je primijetio dva propuštena poziva bivše izvanbračne supruge s kojom ima zajedničko dijete. Povratno ju je nazvao, te mu je rekla kako djetetu hitno trebaju kapi za nos. Otišao je kupiti kapi za nos, te ih je ostavio na stolu u kuhinji kuće bivše izvanbračne supruge. Nedugo nakon toga, ona ga je ponovno nazvala i pitala gdje je ostavio kapi, te joj je rekao, ujedno je podsjetivši kako ima pravo u 17,00 sati vidjeti dijete i provesti vrijeme s njim. Oko 17,00 sati došao je ispred kuće svoje bivše izvanbračne supruge, kako bi vidio svoje dijete, međutim, ona nije bila u kući, uslijed čega je nazvao policiju, prijavivši kako se izvanbračna supruga ne pridržava odluke o susretima i druženju s djetetom. Smatra kako ga je bivša izvanbračna supruga prijavila kako bio ga se riješila i smjestila ga u zatvor.

5.1. Ispitan u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima 13. veljače 2025., optuženi je ponovio kako ga je bivša izvanbračna supruga, taj dan nazvala tražeći da joj donese kapi za dijete, koje joj je i odnio, no, glede događaja iza 17,00 sati, naveo je kako nije išao kući bivše izvanbračne supruge, već ju je čekao u svojoj kući, da mu dovede dijete, a nakon pola sata bezuspješnog čekanja, nazvao je policiju i bivšu suprugu prijavio zbog nepoštivanja odluke suda oko susreta i druženja s djetetom. Nakon toga je otišao u jedan ugostiteljski objekt, gdje je bio i kada je primio poziv policijskih djelatnika, koji su ga obavijestili kako ga je bivša izvanbračna supruga prijavila za prijetnju i da mora doći u policiju na obavijesni razgovor. Uopće nije bio ispred kuće bivše izvanbračne supruge poslije 17,00 sati, te da joj nije prijetio.

5.2. Ispitan na raspravi kod ovog suda 8. svibnja 2025., optuženi je u svojoj obrani iskazao kako je 12. veljače 2025. godine, svom sinu ĐP kupio bicikl u Vinkopromu u [adresa], te mu je prijatelj BP pomogao isti prevesti. Ne sjeća se koliko je tada bilo sati. Oko šest sati je bio u kafiću u [adresa]. Naknadno navodi kako nije siguran jeli taj dan kupio biciklić ĐP, ali je siguran kako je taj dan, u prijepodnevnim satima, kupio kapi za djetetov nosić i iste odnio oštećenoj JP na njen zahtjev. Nakon toga, taj dan više uopće nije vidio niti oštećenu, niti maloljetnog ĐP. Naime, taj dan je trebao vidjeti dijete, jer je oštećena trebala dovesti taj dan u 17,00 sati, što nije učinila, tvrdeći da ima temperaturu, te je on zvao policiju, no, uputili su ga na Centar za socijalni rad. Nakon što je nazvao policiju, sjeo je u svoj auto i otišao u kafić, upravo da bi izbjegao konflikte i da mu se namontira optužba od strane oštećene. Nije otišao k oštećenoj kući. Iz kafića ga pokupila policija i završio sam u istražnom zatvoru. Smatra kako oštećena od zdravog djeteta pravi bolesno, i ne da mu viđati dijete, a također ga želi spremiti u zatvor, kako bi se mogla viđati sa svojim ljubavnikom. Već više puta ga bezrazložno prijavljuje za prijetnju. Posljednjih godinu dana, ne žive u izvanbračnoj zajednici.

Na upit branitelja je naveo kako sin ĐP nije bio kod njih na viđanju taj dan kada je on uhićen, ali je bio na rođendan njegovog brata.

6. Nakon ovakve obrane optuženog, nesporno je kako je optuženi s oštećenom JP bi u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno maloljetno dijete ĐP, te kako je predmetna izvanbračna zajednica prekinuta prije barem godinu dana i kako više ne žive skupa. Dakle, nesporno je kako je oštećena JP bivša izvanbračna supruga optuženog.

6.1. Sporno je jeli optuženi, 12. veljače 2025. godine oko 17,50 sati, bio u [adresa] na adresi [adresa], te jeli ondje oštećenoj JP, rekao kako će ubiti svakoga koga vidi u kući.

6.2. Tijekom rasprave, a s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra ZP, kako optuženi ima poteškoće u razumijevanju i djelovanju u kompleksnijim socijalnim odnosima, sud je smatrao potrebnim provjeriti raspravnu sposobnost optuženog.

6.3. Prije rasprave 8. svibnja 2025. godine, sud je pozvao vještaka da pregleda optuženog, te je isti utvrdio kako je optuženi OP uredne orijentacije, psihomotorno miran, afektno stabilan, eutimičnog raspoloženja, u sadržaju bez jasne psihotične produkcije, ali navodi kako bi trebalo zamoliti njegovu bivšu suprugu da ugasi mobitel, jer će nas snimati, te će ga ponovno tužiti. Kognitivno mnestički stanje graničnih intelektualnih sposobnosti, prema lakoj duševnoj zaostalosti. Uvid u stanje očuvano, u komunikaciji suradljiv, poznato mu je zbog čega je došao na sudsku raspravu, u stanju je odguravati na postavljena pitanja, surađivati sa svojim braniteljem i štititi svoj interese. Uslijed svega navedenog, vještak zaključuje kako je optuženi raspravno je sposoban. Ovakvo mišljenje vještaka, prihvaća i sud koji je prije nego je pozvao vještaka na obavljanje razgovora, upitao optuženog zna li gdje se nalazi i koji je datum, te je utvrdio kako je optuženi sposoban pratiti tijek rasprave. Stoga je rasprava nastavljena u prisutnosti optuženog.

7. Oštećena JP, ispitana na raspravi 8. svibnja 2025. godine, iskazala je kako se sjeća 12. veljače 2025. godine, kada je oko 10 do 6 sati popodne, sjedila u kuhinji svoje kuće i razgovarala na mobitel. Čuvši da pas laje, a kako je bila već na oprezu, jer joj je optuženi znao nepozvan ulaziti u dvorište, ustala je i pogledala kroz prozor, i vidjela optuženog kako hoda ispred ograde njene kuće, s vanjske strane. Izašla je ispred kuće na stepenice i vikala mu da ne može dobiti dijete, jer je dijete bolesno. Međutim, on je svejedno ušao u dvorište, prošao pored nje, odgurnuvši ju i ušao u kuću. Iz sobe je uzeo dijete i krenuo s njim van, na što ga je zaustavila i vikala mu kako dijete ima temperaturu, povećanu opasnost konvulzija, te tražila da ostavi dijete. Sprječavala ga je u izlasku, te je optuženi, nakon sigurno deset puta ponovljenog zahtjeva da ostavi dijete, konačno istoga spustio, te krenuo po kući provjeravati sve prostorije, da utvrdi ima li koga kod oštećene. Nakon toga, oštećena navodi kako joj je uzeo mobitel, gledao ga, dok ga je ona pokušavala uzeti, lupio ju je po ruci i rekao joj kako će ubiti svakoga koga vidi u njenoj kući, ne spominjući posebno dijete ĐP. Rekla mu je da će zvati policiju, pozvala policiju i uspjela ga izgurati iz kuće. Uslijed tog ponašanja optuženog, se tresla, šećer koji joj je inače povišen, skočio joj je na 20. Bila je sama s djetetom kada se to događalo i jako se uplašila. Još je navela kako više od dvije godine ne živi s optuženim, i toliko dugo već ne traje njihova izvanbračna zajednica. Već deset puta je morala policiji prijavljivati optuženog za nasilje, za uhođenje, prijetnje, jer se ovakvi događaji ponavljaju, s tim da policija čak svaki puta nije reagirala, već bi ga samo upozorila. Ne zna jesu li susjedi, stari 85 i preko 90 godina, mogli taj dan čuti viku.

7.1. Svjedok FP, brat optuženog, ispitan na raspravi 8. svibnja 2025., iskazao je kako se sjeća 12. veljače 2025. godine, kojeg dana mu je ujedno i rođendan, kada je u popodnevnim satima njegov brat OP, bio u ulici Josipa Kozarca, u kojoj ulici i on živi na broju 42, u kući oko 200 metra udaljenoj od JP, skupa s bratom i majkom. Toga da na je ispred kuće slagao drva, odnosno ogrjev koji mu je došao za grijanje i to prva tura drva. Pojašnjava kako se griju na drva i na plin kroz cijelu sezonu, koristeći i jedno i drugo. Slažući ta drva ispred kuće, vidio je svoga brata koji je hodao ulicom s ĐP i išao prema kući JP, koja je stajala ispred svoje kuće. Krenuo je od njihove kuće, prema kući JP, a on mu vikao da se vrati, s obzirom da nije on trebao vraćati dijete JP, već je ona trebala doći po dijete. Gurao je i biciklić koji je kupio djetetu. Došli su do JP, koja je stajala par kuća udaljena od svoje kuće, jer je krenula prema njima kada ih je vidjela, te je JP preuzela dijete i biciklić, a on se vratio kući. Njihov susret je trajao sve skupa pet minuta, i svjedok navodi kako nije čuo nikakvu viku, buku, svađu ili išta slično. Opisani događaj događao se oko 6, pola 7 navečer. Naime, maloljetni ĐP, je bio u njihovoj kući prije nego što ga je optuženi vratio JP i to možda od 16,30 sati do trenutka kada ga je optuženi vratio JP. Dijete se u njihovoj kući igralo većinom s bakom. Nakon što je vratio dijete JP, svjedok navodi kako je optuženi OP, sjeo u auto i otišao prema centru, te nije spominjao nikakav sukob s JP. Pojašnjava kako, po odluci suda, ĐP treba biti kod optuženog određenim danima u tjednu od 17 do 19 sati, no, problemi nastaju, jer se JP često ogluši na Darkove pozive da mu dovede dijete, te se zna tek po peti puta javiti da mu dovede dijete. Dijete taj dan uopće nije bilo bolesno, niti je imalo temperaturu. OP i JP su bili u izvanbračnoj zajednici, sve dok JP nije kupila kuću i uredila ju, i tada je izbacila OP. Samo dok je renovirao kuću je bio s njom u istoj kući. Njihova izvanbračna zajednica je prekinuta prije nekih godinu dana. Predmetnog dana, 12. veljače 2025., svjedok navodi kako je njegova majka bila u kući i on je uletio u kuću i govorio je majci da mora prestati maltretiranje koje traje između OP i JP i to konstantno prijavljivanje policiji. Naime, nedugo nakon što je OP otišao autom, policija je došla i tražila OP i tada je ušao u kuću reći majci da mora prestati to maltretiranje. I tog dana je OP završio u pritvoru.

7.2. Analizom i međusobnim povezivanjem iskaza svjedoka FP, s obranom optuženog i iskazom oštećene JP, sud zaključuje kako je iskaz svjedoka TP u potpunosti iskonstruiran i to vjerojatno s ciljem pomoći bratu u kaznenom postupku i otklanjanja kaznene odgovornosti od njega. Naime, zasigurno se događaj 12. veljače 2025. oko 17,50 sati, nije dogodio onako kako ga opisuje svjedok FP, jer to ne proizlazi čak niti iz obrane optuženog VP iznesene u policijskoj postaji, Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, a niti na raspravi kod ovoga suda 8. svibnja 2025. godine. Naime, svjedok decidirano navodi da se sjeća predmetnog dana, jer mu je bio rođendan, što je sud utvrdi i uvidom u njegove osobne podatke pribavljene prije ispitivanja, te opisuje situaciju kada je stajao na ulici, baveći se prvom turom dovezenih drva, iako je bila veljača i bliže kraju sezone grijanja, te je vidio svog brata kako odvodi dijete, koje je taj dan bilo u njihovoj kući, igralo se s bakom, prema kući JP, koja je stajala na ulici. S druge strane niti optuženi OP, niti oštećena JP ne navode da je maloljetni ĐP tog dana bi na druženju kod oca, čak OP u svojoj obrani navodi kako je upravo to razlog konflikta s oštećenom JP, jer ista, više puta pokušava dijete prikazati bolesnim upravo kada on ima pravo na susrete i druženja, a kako bi ga spriječila da se druži s djetetom. Decidirano optuženi u svojoj obrani na raspravi, navodi da je maloljetnog ĐP vidio taj dan samo u prijepodnevnim satima, kada mu je donio kapi za nos. I oštećena JP, ispitana na raspravi, potvrđuje kako taj dan maloljetni ĐP nije išao na susrete i druženja s ocem, jer je bio bolestan, upravo zbog čega je i tražila kapi od oca. Iz navedenog je jasno vidljivo kako iskaz svjedoka TP, u kojem navodi kako je maloljetni ĐP bio na druženju upravo toga dana, za njegov rođendan, u njihovoj kući, neistinit, usmjeren pokušaju otklanjanja kaznene odgovornosti od brata, ali i sam sebi nedosljedan, jer svjedok prvotno navodi kako, nakon tako idealno opisane situacije, u kojoj je dijete bilo na druženju u njihovoj kući, optuženi istog na ulici predao majci, on (svjedok FP) uletio u kuću u kojoj je bila njegova i optuženikova majka i rekao kako "to maltretiranje mora prestati", a tek nakon toga pojasnio kako misli na maltretiranje, kada je došla policija, koja je prema izvješću o uhićenju i dovođenju, prema optuženom počela postupati 12. veljače 20025. u 20,05 sati, dakle, sati i pol ili dva nakon opisane situacije u kojoj je prema navodima svjedoka FP, optuženi vratio dijete oštećenoj. Stoga je sud u cijelosti odbacio iskaz svjedoka TP pogledu događaja od 12. veljače 2025. godine, zaključujući kako isti predmetnim događajima nije prisustvovao i o njima nema neposrednih saznanja. Jedini dio iskaza koji je sud prihvatio, je glede obiteljske situacije optuženog i oštećene, udaljenosti između kuća optuženog i oštećene i trajanja izvanbračne zajednice optuženog i oštećene JP.

7.3. Daljnjom analizom iskaza oštećene JP i obrane optuženog, sud je zaključio kako je iskaz oštećene JP vjerodostojan. Naime, ista je detaljno, precizno i okolnosno opisala sve što se događalo 12. veljače 2025. godine, razlog zbog kojeg je zvala policiju, gdje se točno nalazila u trenutku kada je posumnjala da joj netko ulazi u dvorište, kako je izoštrila osjetila već čuvši lavež psa, znajući da optuženi zna doći nepozvan ulaziti u dvorište, kao i situaciju koja se nakon toga dogodila u kući, kada je optuženi ušao. Sud smatra kako, iskaz oštećene potvrđuje tijek događaja opisan optužnicom, a to djelomično čini i sam optuženi OP, koji u svojoj obrani, u kojoj u cijelosti negira počinjenje kaznenog djela 12. veljače 2025. godine, pokazuje mogući i vjerojatni motiv izricanja prijetnji oštećenoj. Naime, isti je u sukobu s oštećenom, u pogledu susreta i druženja s maloljetnim ĐP, te navodi kako ga oštećena JP pokušava dijete prikazati bolesnim, ne bi li spriječila susrete i druženja optuženog s mlt. ĐP, a i taj dan je oštećena, nesporno, zamolila optuženog donošenje kapi za nos, navodeći kako je maloljetni ĐP bolestan. Očito je, samo optuženi zaključio kako niti taj dan, oštećena JP, neće dopustiti susret i druženje njega kao oca s maloljetnim ĐP, obzirom da je već ranije tog dana, u njihovom međusobnom kontaktu, navela kako je bolestan, te je upravo to razlog zbog kojeg je otišao po dijete kući oštećene, iako, kako navodi, oštećena treba dovesti dijete njegovoj kući. U iskazu u policijskoj postaji [adresa], optuženi, navodi kako je oko 17,00 sati došao ispred kuće bivše izvanbračne supruge, vidjeti dijete, s obzirom da isto oštećena nije dovela. Također, je oštećena detaljno opisala ponašanje optuženog VP, kada mu je priopćila da dijete ima temperaturu i da ne može otići s njim, uzimanje njenog mobitela, provjeravanje prostorija po kući, te na kraju prijetnja njoj, da će, kako navodi oštećena ubiti svakog koga vidi u njenoj kući. Stoga je sud zaključio, kako se opisani događaj 12. veljače 2025. godine oko 17,50 sati, odvijao upravo kako ga je opisala oštećena JP, u svom iskazu na sudu 8. svibnja 2025. godine, a da je obrana optuženog usmjerena otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe, a pored toga i neprecizna i kontradiktorna sama sebi. Naime, opis događaja od 12. veljače 2025. godine, u prijepodnevnim satima, od strane optuženog, prilikom iskaza u Policijskoj postaji Vinkovci 13. veljače 2025., u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima 13. veljače 2025. i na raspravi kod Općinskog suda u Vinkovcima 8. svibnja 2025. istovjetan, bez kontradiktornosti. S druge strane, glede događaja u poslijepodnevnim satima oko 17,50 sati, optuženi kontinuirano poriče počinjenje kaznenog djela, no, ispitan u policijskoj postaji, navodi kako je oko 17,00 sati došao ispred kuće bivše izvanbračne supruge, vidjeti dijete, s obzirom da isto oštećena nije dovela, iako tada on ima pravo na druženje s djetetom. Međutim, ne našavši bivšu izvanbračnu suprugu kod kuće, nazvao je policiju. Kasnije istoga dana, prilikom davanja iskaza u Općinskom državnom odvjetništvu, navodi kako je pola sata u svojoj kući čekao da mu bivša izvanbračna supruga dovede dijete, što bi bilo do 17,30, a kako se ona nije pojavila, pozvao je policiju i prijavio ju za nepoštivanje odluke suda oko susreta i druženja s djetetom, te je nakon toga otišao u ugostiteljski objekt. Kući bivše izvanbračne supruge više nije išao, nakon što je ostavio kapi za dijete, dakle, nakon prijepodneva. Na raspravi 8. svibnja 2025. godine, prilikom iznošenja obrane optuženi ponovno navodi kako taj dan, nakon prijepodnevnih sati, više nije vidio dijete, a niti JP, već je bio u kafiću i [adresa], gdje je otišao upravo da izbjegne konflikte. Nejasno je o kakvim konfliktima optuženi uopće priča, ako taj dan nije, nakon što je oštećenoj dostavio kapi za dijete, uopće s istom nije komunicirao, niti zašto bi otišao u kafić za izbjegne konflikt. Stoga sud obranu optuženog, glede događaja od 12. veljače 2025. godine, nije prihvatio.

7.4. Sud je zaključio kako je optuženi OP **.**.2025., oko 17,50 sati, zaista, nakon prethodne verbalne svađe sa oštećenom JP oko susreta i druženja optuženog s maloljetnim ĐP, istoj rekao da će ubiti svakog koga vidi u kući. Sud je stava kako se ovim riječima optuženog, ispunilo biće kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stav 2. u vezi s člankom 139. stav 3. KZ/11, s obzirom da su navedene riječi upućene bivšoj izvanbračnoj supruzi, odnosno bliskoj osobi. Pri tom treba naglasiti kako je, prema članku 87. stavak 9. KZ/11, definirano značenje izraza "bliske osobe" između ostalog i kao "sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete", što optuženi i oštećena nesporno, jesu. Naime, u situaciji kada je optuženi, suprotno volji, želi i dopuštenju oštećene JP, ušao u njenu kuću, te joj dok je bila sama s djetetom, rekao navedene riječi, a ne definirajući u tom trenutku na koga misli, opravdano je oštećena mogla misliti da misli i na nju, te na njoj bliske osobe, poput njenog starijeg sina J, koji također, živi u toj kući, na bilo koju rodbinu, prijatelje, ili druge bliske osobe koje ondje zatekne, pa čak i ako je optuženi mislio na novog možebitnog partnera oštećene, i tada bi bilo opravdano da se oštećena uplašila ovih riječi optuženog. Ne može se iz forme riječi "ubiti svakog koga vidim u kući", isključiti onoga kome su te riječi rečene, odnosno, samu oštećenu, osobito ako to optuženi prilikom izricanja predmetnih riječi tako nije rekao. No, čak i da optuženi nije direktno mislio na oštećenu JP, prilikom izricanja ovih riječi, kako to obrana smatra, već na treće osobe koje pristupe u dom žrtve, ne može se tvrditi da se u toj situaciji, odnosno prijetnjom ubijanja trećih osoba, odnosno gostiju koji dođu u kuću, oštećena ne bi trebala bojati i za svoju sigurnost i prijetnje shvatiti kao usmjerene samoj sebi i svojoj sigurnosti.

7.5. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Vukovaru R1 Ob-405/24 od 3. siječnja 2025., koje je postalo pravomoćno 29. siječnja 2025. što je utvrđeno uvidom u e-spis R1 Ob-405/2024, utvrđeno je kako je istim odobren plan zajedničke roditeljske skrbi između predlagateljice JP i predlagatelja OP, u odnosu na dijete maloljetnog ĐP. Sud je uvidom u elektronski spis Općinskog suda u Vukovaru broj R1 Ob-405/24 utvrdio kako je prijedlog podnesen 29. kolovoza 2024. godine od strane predlagatelja, te kako su prethodno stranke provele postupak obveznog savjetovanja pokrenut 10. lipnja 2024., zahtjevom OP. Iz navedenog proizlazi kako su prije predmetnog događaja stranke bile razdvojene, odnosno, nisu više živjele u izvanbračnoj zajednici minimalno osam mjeseci. U svakom slučaju, prije predmetnog događaja, izvanbračna zajednica je prekinuta, a nesuglasje optuženog i oštećene o duljini prekida izvanbračne zajednice nije relevantno za ovaj kazneni postupak, niti je trebalo isto dodatno utvrđivati.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Berislava Pašalić od 29. travnja 2025., kao i iz iskaza na raspravi 8. svibnja 2025., proizlazi kako kod optuženog OP postoje psihičke smetnje, deficit na intelektualnom planu i evidentna emocionalna ovisnost o djetetu, uslijed čega je nesporno da je u takvim situacijama (bolesno dijete, potreba donošenja lijeka itd.), okrivljeni u stanju visokog stresa i praktično panično reagira, što ga bez sumnje dovodi u stanje bitno smanjene ubrojivosti. Vještak je stava kako je utvrđujem kako je u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, okrivljeni bio bitno smanjeno ubrojiv, u visokom stupnju vjerojatnosti, a i dalje postoji povećana vjerojatnost počinjenja i sličnih ili težih kaznenih djela u budućnosti, te se predlaže izricanje navedene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, ambulantnim putem.

8.1. Sukladno nalazu i mišljenu i iskazu vještaka, koji je prama stavu suda objektivan i stručan, temeljen na pregledu optuženog i medicinskoj dokumentaciji, te višegodišnjem iskustvu vještaka, u vrijeme počinjenja kaznenog djela, optužni je bio bitno smanjeno ubrojiv uslijed povišene napetosti i povećane afektivne uzbuđenosti.

8.2. Dakle, optuženi je tijekom u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, otežano je shvaćao značenje svojih postupaka i otežano mogao upravljati njima.

9. Na optuženog se primjenjuje Kazneni zakon (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., i 36/24. – u daljnjem tekstu KZ/11), odnosno, Kazneni zakon koji je bio na snazi kada je kazneno djelo počinjeno, sukladno odredbi članka 3. stav 1. KZ/11.

9.1. Optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, jer je, iako otežanog shvaćanja, bio svjestan svog djela, te je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo, kao takvo i kao svoje. Naime, iako je optuženi u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, nije neubrojiva osoba, te kod njega postoji namjera i mogao je shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom, iako otežano. Treba razlikovati oblik krivnje, u konkretnom slučaju, izravnu namjeru, kao jedini oblik krivnje kojim ovo konkretno kazneno djelo može biti počinjeno, od stupnja ubrojivosti optuženika, odnosno, njegove sposobnost shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom, koja je bila bitno smanjena.

9.2. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, bio svjestan da svojim riječima, izaziva kod oštećene uznemirenost, strah za sigurnost, te da su predmetne riječi objektivno dovoljne izazvati strah i uznemirenost kod bilo koje osobe. Navedene riječi izrečene su upravo s ciljem zastrašivanja oštećene, a izrečene riječi su objektivno i dovoljne da izazovu strah kod adresata, jer su usmjerene na život, tijelo oštećene, pri čemu nije relevantna okolnost je li prilikom izricanja prijetnje, optuženi iste želio i ostvariti. Samim izricanjem prijetećih riječi, kazneno djelo je dovršeno. Da je djelo i postiglo svoj cilj, odnosno, zastrašivanje oštećene, nedvojbeno je iz njenog naknadnog ponašanja, zvanja policije, podnošenja kaznene prijave, iskaza danog na raspravi, u kojoj navodi kako joj je zbog ovih prijetnji narastao, inače visok šećer. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje, ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja, a nesporno je utvrđeno kako iste nisu rečene u šali, s obzirom da ih je optuženi izrekao osobi s kojom bio uvezi, a sada je u sukobu u pogledu susreta i druženja s djetetom.

10. Odlučujući o kazneno-pravnoj sankciji, koju će izreći optuženom u konkretnom slučaju, sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako na strani optuženog OP, sud olakotno cijenio okolnost što je priliko počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, i to zbog objektivnih uzroka kojima nije sam pridonio, a koje spadaju u sferu psihičkog stanja optuženog, te što je otac jednog maloljetnog djeteta, dok mu je kao otegotno cijenio prethodnu osuđivanost i to u dva navrata za kazneno djelo prijetnje iz čega proizlazi kako je optuženi posebni povratnik, upravo sklon ovom kaznenom djelu. Pored osuđivanosti za kaznena djela iz prekršajne evidencije, proizlazi kako je optuženi osuđivan i za prekršaje i to između ostalih i za prekršaje iz Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, prekršaje s elementima nasilja. Proizlazi, dakle, kako dosadašnje sankcije nisu optuženog OP odvratile od ponovnog činjenja kaznenog djela, već isti ponavlja istovjetno kazneno djelo. Stoga sud smatra kako za ostvarivanje svrhe specijalne prevencije, nije dovoljno izreći blaže sankcije, već je nužno optuženom izreći kaznu zatvora. Uzimajući u obzir olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog, osobito njegovu bitno smanjenu ubrojivost, sud je stava kako se svrha specijalne prevencije, odnosno odvraćanja optuženog od daljnjih činjenja kaznenih djela može postići kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci. Pored svrhe specijalne prevencije, ista kazna je adekvatna i za odvraćanje svih drugih od činjenja kaznenih djela, odnosno za ostvarivanje svrhe generalne prevencije.

11. Sud nije mogao prihvatiti prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima, za izricanjem optuženom sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenje iz članka 68. KZ/11, s obzirom da se predmetna sigurnosna mjera može izreći počinitelju kaznenog djela za koje je propisna kazna zatvora od jedne godine ili više, počinjena u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a za kazneno djelo iz članka 139. stav 3. KZ/11, je propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, odnosno, posebni zakonski minimum je manji od jedne godine.

12. Na temelju članka 54. KZ/11, sud je optuženom OP u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja dana 12. veljače 2025. u 20,05 sati, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u Osijeku na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Vukovaru, broj Kir-88/2025-3 od 13. veljače 2024., produljenog rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Kov-34/2025-7 od 11. ožujka 2023. i rješenjem K-138/2025- 20 od 8. svibnja 2025.

13. Sud je na temelju članka 148. stav 1. u vezi s člankom 145. stav 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08, optuženog OP obvezao na plaćanje troška kaznenog postupka i to troška izrade nalaza i mišljenja i pristupa vještaka u iznosu 879,38 eura, sukladno dostavljenom i ispravno sastavljenom računu vještaka, kao i troška kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura, koji odgovara duljini i složenosti ovog kaznenog postupka. Također je optuženi dužan snositi trošak branitelja po službenoj dužnosti, koji će biti određen posebnim rješenjem, s obzirom da u trenutku objave presude sud nije raspolagao podatcima o visini istog troška.

13.1. Slijedom svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovci 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Lovrić Vidaček

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 3 (tri) primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Dostavna naredba:

1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-96/2025

2. Okr. OP – putem Zatvora u Osijeku

3. Branitelj odvj. ČP, [adresa]

4. Oštećena, JP, [adresa]