REPUBLIKA HRVATSKA

P-867/2020

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

I

P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te pod 2) IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženika pod 1) Antuna Matijevića p. Stipana, koju zastupa privremeni zastupnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, pod 2) Bartula Matijevića p. Stipana, koju zastupa privremeni zastupnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, pod 3) Šimuna Matijevića p. Stipana, koju zastupa privremeni zastupnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, pod 4) Vicka Matijevića p. Stipana, koju zastupa privremeni zastupnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, pod 5) KA, pod 6) Margarite Matijević p. Jurja, koju zastupa privremeni zastupnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, pod 7) Kate Matijević ž. Šimuna, koju zastupa privremeni zastupnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, pod 8) AA iz [adresa], pod 9) DA iz [adresa], pod 10) OA iz [adresa], pod 11) JA p. R iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 12) BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 13) RAC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 14) VA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 15) PA iz [adresa], pod 16) IAC iz [adresa], pod 17) TA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Hlevnjak, odvjetnik u Zagrebu, pod 18) Vicka Matijevića iz Njemačke, Wiesbaden, kojega zastupa punomoćnik RA iz [adresa], pod 19) ĐA iz [adresa], pod 20) FA iz [adresa], pod 21) GA iz [adresa], te pod 22) EA iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, 8. svibnja 2025.

presudio je:

I. Utvrđuje se da je tužitelj ad 1) RA, OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik u cijelosti (uz već postojeći upis od 159/1792 dijela na ime tužitelja pod 1)) nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stoga je ovlašten tužitelj pod 1) RA, OIB [osobni identifikacijski broj] po pravomoćnosti ove presude ishoditi upis prava vlasništvana svoje ime u cijelosti na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve uz prethodni izbris istog prava u cijelosti s imena tuženika ad 1-ad 6, te 8-17, te u cijelosti s imena tužitelja ad 2 IA, s osnove diobe, u cijelosti s imena ŠA, te tuženika ad 12-ad 17 kao nasljednika JA, u cijelosti s imena LA ud. OA, a čiji su nasljednici tužitelji, u cijelosti s imena ĆA, te tužene ad 9 kao nasljednice ĆA, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužitelj ad2) ČA, OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik u cijelosti nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stoga je ovlašten tužitelj ad 2 ČA, OIB [osobni identifikacijski broj] po pravomoćnosti ove presude ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime u cijelosti na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve uz prethodni izbris istog prava u cijelosti s imena tužene ad 7, te u cijelosti s iemna UA, te tuženika ad 18-ad 22, kao nasljednika UA, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe između gore navedenih parničnih stranaka, sve radi utvrđenja prava vlasništva nad česticama kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. Tužbom se navodi kako je upis prava vlasništva tuženika nad predmetnom nekretninom pogrešan, budući da su upravo tužitelji kvalificirani posjednici predmetnih nekretnina, i to tužitelja pod 1) čestice 7/4 i 215, a tužitelj pod 2) čestice 7/3, sve općina Svirče. Tužitelji su uz tužbu dostavili rješenja o nasljeđivanju u cilju dokazivanja pravnog slijeda od tužiteljevih prednika do njih (otac I). Navode da su sa sestrom HA dogovorili se oko podjele u obitelji, na način da su tužiteljima pripale upravo predmetne nekretnine, na način kako je to utuženo. Tvrde da su isti isključivi kvalifgicirani posjednici unatrag najmanje zadnjih 50 godina, pa se pozivaju na stjecanje dosjelošću, u koje vrijeme bi se trebalo uračunati i vrijeme posjedovanja njihovog prednika – oca K.

3. S obzirom da su određeni tuženici, kako je to označeno tužbom, nepoznata boravišta na području [adresa], to je izvršena provjera kroz evidencije Ministarstva unutanjih poslova Republike Hrvatske. Ova činjenica je potvrđena, odnosno, utvrđeno je kako isti nemaju aktivno prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na području [adresa].

4. Nakon ovih utvrđenja, sud je temeljem odredbe 84. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ broj 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022) istome postavio privremenog zastupnika u osobi Mirka Butorovića, odvjetnika u [adresa]. O postavljaju privremenog zastupnika objavljen je oglas u Narodnim novinama.

5. Tuženicima je po privremenom zastupniku dostavljena tužba na davanje pisanog odgovora, uz sva zakonom propisana upozorenja. Privremeni zastupnik tuženika je dao odgovor na tužbu, te se usprotivio navodima iz tužbe u cijelosti i predložio donošenje presude kojom bi se odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Ostalim tuženicima je uredno dostavljena tužba s rješenjem kojim su upozoreni na zakonske posljedice oko davanja pisanog odgovora na tužbu.

7. Tuženici 8-12, 14-16, 18-22 nisu podnijeli pisani odgovor na tužbu. 8. Tuženica pod 13) KAC je dala pisani odgovor, kojim se usprotivila tužbenim navodima, osporavajući tužiteljima vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina. Tuženica u odgovoru navodi kako je njen prednik "oštećen" pri parcelaciji ranije čestice, te da se ona protivi bilo kakvom tužbenom zahtjevu dok se ne riješi sporno pitanje , a pri tom se tuženica poziva na česticu oznake 130/1 i 130/6.

9. Tuženica pod 17) TA je također dala pisani odgovor na tužbu, kojim se usprotivila tužbenom zahtjevu, no, kasnije je tijekom postupka u cijelosti priznala tužbeni zahtjev.

10. U postupku su održana ročišta, na kojima je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka, pa su tako u dokazne svrhe saslušane stranke i svjedoci, obavljen je očevi, te je pregledana cjelokupna dokumentacija dostavljena u spis. Pregledani su i zemljišno-knjižni izvatci, kao i izvatci iz katastra.

11. Pregledom zemljišno-knjižnih uložaka proizlazi da su na utuženim nekretninama upisani upravo ovdje tuženici, i to za udjele koji se navode.

12. Svjedoci su saslušani na ročištima tijekom postupka, pa su tako svi saslušani svjedoci potvrdili navode tužitelja o njihovom kvalificiranom posjedu nekretnina koje su predmetom spora. Prema svjedocima, ovakvo posjedovno stanje traje unatrag najmanje 70 godina, koliko oni neposredno imaju saznanja. Svjedocima nisu poznate informacije o bilo kakvim sporovima ili da bi netko prednike tužitelja ometao u posjedu. Tuženici, prema iskazivanju, nisu nikada držali u posjedu ove nekretnine. Svjedoci su na ročištima detaljno opisali predmetne nekretnine, te su isto pokazali na geoportalu kada im je čestica predočena na mapi. Na posljednjem ročištu, na kojem je ujedno tuženica pod 17 priznala tužbeni zahtjev, saslušan je i tužitelj kao parnična stranka, koji se detaljno očitovao na navode tužene 13, osporavajući ih, tvrdeći da je riječ o nekretninama koje nemaju veze s predmetom spora.

13. Nakon provedenog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

14. Odredba članka 6. Zakona o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je u ovom pogledu ograničen, odnosno, iznimno je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva.

17. U postupku među strankama nije bila prijeporna identifikacija predmeta spora, kao ni činjenica da su čestice upisane na ime tuženika, u omjerima kako je navedeno u izreci ove presude.

18. U postupku je valjalo raspraviti duljinu i kakvoću posjeda predmetnih nekretnina od strane tužitelja, budući da se isti pozivaju na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

19. Što se tiče stjecanja prava vlasništva, u Republici Hrvatskoj pravo vlasništva nekretnina može se steći na nekoliko načina, pa tako između ostalog, na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona.

20. Odredbom članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 ) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prije Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je na snazi od 1. siječnja 1997., do njegovog stupanja, na snazi je od 1. rujna 1980. bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, Narodne novine broj 53/91, 9/92, 77/92 ). No, kako je u predmetnom slučaju riječ o stjecanju prava vlasništva dosjelošću i to prije stupanja na snagu obaju zakona, za primjeniti su odredbe Austrijskog Općeg Građanskog Zakonika (koji je stupio na snagu na području Dalmacije 1. siječnja 1816.).

21. Prema Općem Građanskom zakoniku, čije odredbe o stjecanju prava vlasništva su sadržajno identične kasnijim odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, dosjelošću.

22. Člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pa je tako bilo potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja, koje bi iznosilo, s obzirom da je riječ o privatnom vlasništvu, trideset godina prema Općem Građanskom Zakoniku. Sukladno mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok je skraćen sa trideset na dvadeset godina.

23. Dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva je izvorni način stjecanja, jer se vlasništvo stječe bez oslonca na volju i pravo dotadašnjega vlasnika, odnosno, prednika. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Dakle, pravo vlasništva se stječe onog trenutka kada je nastupila dosjelost.

24. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne stvar, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

25. Posjed, sa svim pozitivnim kvalitetama mora biti neprekidan kroz cijelo propisano vrijeme, međutim, prenošenje posjeda na novog posjednika ne prekida se posjedovanje, već se postojeći posjed nastavlja kod pravnog sljednika dotadašnjeg posjednika.

26. Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene određene opće pretpostavke, a to su sposobnost stvari da bude objektom prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva, te valjani pravni temelj stjecanja. Ovisno o načinu i objektu stjecanja, potrebno je ispuniti i određene dodatne pretpostavke.

27. Kako oko općih pretpostavki nije bilo prijepora tijekom postupka, nema potrebe posebno obrazlagati iste.

28. Ono što valja utvrditi prilikom odlučivanja o stjecanju vlasništva dosjelošću je prvenstveno kakvoća posjeda. U kakvoću spadaju obilježja koja posjed mora zadovoljiti, pa se tako razlikuju objektivne i subjektivne značajke. Objektivne značajke daju posjedu postojanje ili nepostojanje pravnoga temelja za posjedovanje, odnosno, da li je posjed dopušteno ili nedopušteno steći, dok se subjektivne značajke odnose na stav koji posjednik ima glede svoga prava na posjedovanje. Dakle, u objektivne značajke posjeda spadaju zakonitost i istinitost, a u subjektivne značajke posjeda spadalo bi poštenje.

29. Posjed je zakonit ako sam posjednik ima valjani pravni temelj za to posjedovanje. Posjed će se smatrati istinitim ako nije pribavljen silom, potajno ili prevarom, a niti zloupotrebom povjerenja. Posjednik je pošten ako prilikom stjecanja posjeda nije znao, niti je mogao posumnjati, s obzirom na okolnosti, da mu pravo na posjed ne pripada. Prema zakonskoj presumpciji, svaki se posjed ima smatrati poštenim, osim ako se ne bi dokazalo suprotno.

30. Što se tiče prijepora oko trajanja posjeda tužitelja, uzeti su obzir iskazi svjedoka kao uvjerljivi, logični i životni, posebice imajući u vidu godine života istih, te njihova neposredna saznanja o predmetu spora.

31. Kada se govori o poštenju posjednika, za istaknuti je kako je pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja vlasništva dosjelošću ispunjena ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je pošten, odnosno, da je stvar koju posjeduje njegova, ili ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

32. Poštenje stjecatelja mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, a ono je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikad ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju – poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Trenutkom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost. Ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten. Prenošenje posjeda derivativnim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora (sudska praksa Županijskog suda u Splitu, Gžp-1149/10).

33. Iz izvedednih dokaza u postupku, po ocjeni ovog suda, nije dovedeno u pitanje poštenje posjednika. Ovaj sud smatra kako tužitelji, ni njiho prednik (otac) nisu imali razloga sumnjati da im ne pripadaju predmetne nekretnine, a predloženim i izvedenim dokazima nije dovedeno u sumnju poštenje posjednika.

34. Navodi tuženice 13 iz njenog odgovora na tužbu nisu uzeti posebno u obzir, kada se ima u vidu da tuženica govori o česticama koje nisu izravno predmet ove tužbe, već ista govori o diobi i "moralu", odnosno, kako njen prednik nije obeštećen za dijelove zemlje. To nije od izravnog utjecaja na ovakav tužbeni zahtjev, niti na presudu.

35. Iz svega proizlazi ocjena suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno, sud smatra kako je neprijeporno utvrđeno da su posljednji neometani posjednici predmetnih nekretnina upravo ovdje tužitelji, odnosno, da i danas jedini posjeduju i koriste predmetne nekretnine.

36. Sud smatra utvrđenim kako su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe Općeg Građanskog Zakonika, budući da je u postupku neprijeporno utvrđeno da nesmetano osobno i putem prednika posjeduju kroz zakonom propisani period, što bi u konkretnom slučaju bio dvadeset godina.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u gornjoj izreci.

U Starom Gradu, 8. svibnja 2025.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužiteljima, po punomoćniku;

- tuženicima po privremenom zastupniku;

- ostalim tuženicima osobno;

- tuženici 13 osobno;

- tuženici 17 po punomoćniku.