98. P-2594/24

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja Z DIVŠIĆ vl. OBRT [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 106,25 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ZM, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, donio je i objavio 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 106,25 €, sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 €.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,14 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. ožujka 2024. godine nastala je šteta na vozilu, marke SUZUKI SX4, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 16. ožujka 2024., procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 54-P1-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 464,64 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 358,39 €. Razliku od 106,25 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 19. kolovoza 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 106,25 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, te osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu. Navodi da je oštećeniku uručena i Uputa o radionici za popravak vozila te da je stoga mjesto popravka određeno Uvjetima kasko osiguranja, odnosno mjesto popravka određuje osiguravatelj te da je sukladno tome tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Osporava i službeni cjenik tužitelja jer ga je on izdao sam sebi.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u račun popravka tužitelja br. 54-P1-1 (list 9. spisa), izvid štete tuženika, br. 241003200190/1 (list 10. spisa), cjenik usluga (list 17.-18.spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 19. kolovoza 2024. (list 19.-20. spisa), uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 78. -115. spisa), račun broj: 52-01-91 od 3. svibnja 2024. (list 117. spisa), račun broj 60-01-91 (list 118. spisa), račun broj 64- 01-91 (list 119. spisa), račun br. 124/VP/1 od 28. svibnja 2024. (list 133.spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 106,25 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika i visina štete.

7. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

8. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (358,39 € od ukupno traženih 464,64 €), te da je u svojoj ponudi na listu 11 spisa, procijenio štetu na vozilu u iznosu od 358,39 €. Stoga navedeno postupanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori istaknuti u ovom postupku paušalni, jer ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran, tada zasigurno ne bi isplaćivao nesporni dio štete.

9. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu 54-P1-1 odnosno po cijeni od 35,00 € plus PDV po radnom satu limara odnosno od 40,00 € plus PDV po radnom satu lakirera već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

10. Iz računa tužitelja broj a 54-P1-1 (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila u vlasništvu KM. Vrijednost izvršenih radova iznosi 464,64 € te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 6,8 radnih sati na popravku (3,4 + 3,4 sata), upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete (list 10 spisa). U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 35,00 € plus PDV po radnom satu limara odnosno od 40,00 € plus PDV po radnom satu lakirera.

11. Iz Cjenika tužitelja na listu 17 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 35,00 € uvećano za PDV za limarske radove odnosno 40,00 € uvećano za PDV za lakirerske radove.

12. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj KM fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

13. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik, pa stoga nit odredba Uvjeta o kasko osiguranju na koju se poziva tuženik i kojom je propisano da upravo tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, nije primjenjiva na način kako to smatra tuženik, odnosno kao isključivo pravo tuženika na izbor radionice u kojoj će se izvršiti popravak, jer bi takvim postupanjem tuženik mogao odrediti i kao mjesto popravka radionicu koja nije čak niti ovlaštena te koja je u sasvim drugom dijelu zemlje, što jasno ukazuje da istu nije moguće primijeniti u konkretnom slučaju. Dapače, navedena odredba je sukladno odredbi čl. 296. st. 1. ZOO-a, ništetna jer uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača te ugrožavaju i postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Zaključno, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

14. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

15. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od. kojim je oštećena KM svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 106,25 € ustupila tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

16. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 35,00 € odnosno 40,00 € po satu uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 106,25 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

17. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

18. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz obrazložene ponude tuženika (list 11 spisa) je razvidno da je oštećenik podnio odštetni zahtjev 16. lipnja 2024., pa kako tužitelj potražuje zatezne kamate upravo od tog datuma to su iste i dosuđene sukladno tome. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

19. U odnosu na prigovor tuženika kojim je naveo da osporava dostavljeni cjenik tužitelja budući da ga je tužitelj izdao sam sebi, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, razlog osporavanja predmetnog cjenika, nije osnovan jer je upravo logično i jedino moguće da tužitelj kao i svaki drugi poslovni subjekt koji slobodno posluje na tržištu, sam određuje cijene svojih proizvoda i usluga slijedom čega je i tužitelj imao pravo sam, a ne od strane neke druge osobe ili tijela, odrediti cijene svojih usluga što je i učinio.

20. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka KM i zz tužitelja te provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada te dokazne prijedloge tuženika da se od tužitelja zatraži da dostavi račune popravka vozila za 2024. godinu sa dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te provođenje prometnog i/ili financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisu Benussi d.o.o. i Auto Reparacija d.o.o , kao i saslušanje svjedoka SM, budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonimično.

21. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

22. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročište održano 24. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za sastav tužbe od 11. listopada 2024. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 125,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 144,91 € (točka II. izreke).

23. S druge strane sud je odbio tužitelje zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Jednako tako sud je odbio i tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 3. studenog 2024. u iznosu od 50,00 €, budući je sud smatrao da sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,14 € (točka III. izreke).

Zagreb, 8. svibnja 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana