Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-547/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao zakonskog nasljednika iza pok. KZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Skutar, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB 27905228158, koga zastupa punomoćnica ŠZ, dipl. iur., te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, koga zastupa punomoćnik Ivica Šimundić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i Partnerid.o.o., Pisarnica Osijek, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika, protiv rješenja i presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pr-119/2020-36 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika se odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Pr-119/2020-36 od 28. veljače 2022.

II. Žalbe tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika odbijaju se kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Pr-119/2020-36 od 28. veljače 2022.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I. i II. izreke) kojim su tužitelju dosuđeni iznosi naknade neimovinske štete (62.500,00 kn) i imovinske štete (14.400,00 kn), kao i izgubljene zarade (18.562,44 kn), te u odluci o oslobođenju tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi u visini od 80% pristojbe ( toč. VI. izreke), b) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 108.100,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (toč. IV. izreke),

c) preinačuje u pobijanom odbijajućem dijelu (toč. IV. izreke) u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete (62.500,00 kn) tako da se tužitelju, pored dosuđenih zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 5. prosinca 2018. pa do isplate, priznaju zakonske zatezne kamate i za razdoblje od 19. prosinca 2013. do 4. prosinca 2018.,

d) ukida u pobijanoj odluci o troškovima postupka (toč. III. i V. izreke te dio toč. IV.) i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

III. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Dopušta se preinaka tužbe izvršena u podnesku od 29. ožujka 2021. godine.", dok je presudom istog suda suđeno:

„I Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, da tužitelju ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati iznos od 62.500,00 kn (šezdeset dvije tisuće pet stotina kuna), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2018., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 14.400,00 kn (četrnaest tisuća četiri stotine kuna), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, tj. 28. veljače 2022., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, da tužitelju ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime izgubljene zarade plati ukupan iznos od 18.562,44 kn (osamnaest tisuća pet stotina šezdeset dvije kune i četrdeset četiri lipe), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 2.934,72 kn od 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 2.353,89 kn od 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 2.781,87 kn od 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.781,87 kn od 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.720,73 kn od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.781,87 kn od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.207,49 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, da tužitelju ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 21.060,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 28. veljače 2022., do isplate, sve to u roku od 15 dana.

IV Tužitelj IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se sa:

- dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 108.100,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na naknadu neimovinske štete za razdoblje od 19. srpnja 2013. do 5. prosinca 2018. godine,

- zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 19. srpnja 2013. do dana presuđenja, tj. 28. veljače 2022. godine, te

- dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 65.589,50 kn.

V Umješač EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

VI Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku u visini od 80% iznosa pristojbe.“

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv naprijed citirane presude prvostupanjskog suda, navodeći da pobija djelomično presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I. i III. izreke) i odbijajućem dijelu (toč. IV. izreke), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud uvaži njegovu žalbu te preinači istu u smislu žalbenih navoda, a podredno da u pobijanom dijelu ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje. Neovisno o navodima žalbe tužitelja kojim pobija točku I. i III. izreke, valja reći da tužitelj može pobijati presudu samo u dijelu u kojem nije uspio, odnosno u odbijajućem dijelu toč. IV. izreke, jer nema pravni interes za žalbu u dijelu u kojem je uspio (u odnosu na toč. I. i III. izreke).

3. Tuženik pravovremeno podnesenom žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda kojim je dopuštena preinaka tužbe izvršena u podnesku tužitelja od 29. ožujka 2021., te presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I., II. i III. izreke) zbog svih zakonskih razloga za žalbu, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači rješenje i presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno da iste u tom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Umješač na strani tuženika u pravovremeno podnesenoj žalbi navodi da pobija u cijelosti izreku presude prvostupanjskog suda zbog svih zakonskih razloga za žalbu, no kako se žalba ne može podnijeti u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen (toč. IV. izreke), proizlazi da se umješač žali na točku I., II., III., V. i VI. izreke presude, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu, uz naknadu parničnog troška umješaču, kao i troška žalbenog postupka.

5. Na žalbu tužitelja i tuženika nije odgovoreno, dok je tužitelj dostavio odgovor na žalbu umješača, u kojem je osporio žalbene navode umješača.

6. Žalba tužitelja je djelomično neosnovana i to u odnosu na dio toč. IV. izreke (u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske i neimovinske štete za iznos od 108.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege), a djelomično osnovana u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 62.500,00 kn i odbijajući dio zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka.

7. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na dosuđujuće iznose naknade imovinske i neimovinske štete te izgubljenu zaradu (toč. I. i II. izreke), a djelomično osnovana u odnosu na dosuđujući parnični trošak tužitelju (toč. III. izreke).

8. Žalba umješača na strani tuženika je djelomično osnovana i to u pogledu dosuđujućeg troška tužitelju (toč. III. izreke) dok nije osnovana u odnosu na dosuđujuće iznose naknade neimovinske i imovinske štete te izgubljene zarade u (toč. I. i II. izreke), kao niti u odnosu na odluku u toč. VI. izreke vezano za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi (80%).

9. Ispitujući pobijano rješenje o preinaci i presudu prvostupanjskog suda u okviru žalbenih navoda tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika te odgovora tužitelja na žalbu umješača i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

10. Suprotno navodima žalitelja, pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u odnosu na glavnu stvar (toč. I., II., i dio toč. IV. izreke), kao ni u odluci o oslobođenju tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi (toč. VI. izreke), jer je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima pobijanih odluka navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Međutim, u pravu su žalitelji da se odluka o troškovima parničnog postupka (toč. III. i V. izreke i dio toč. IV. izreke) ne može ispitati, jer je nerazumljiva pa je pri odlučivanju o troškovima postupka prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi postupka na koju ukazuju žalitelji iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud je tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju tako izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zakonskog nasljednika iza pokojne supruge KZ, za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kao i zahtjev za isplatu na ime izgubljene zarade, u vezi sa štetnim događajem od 7. lipnja 2013. kada je prednica tužitelja KZ pretrpjela ozljedu na radnom mjestu kod tuženika zbog oružane pljačke.

13. Prvostupanjski sud je izvedenim dokazima utvrdio:

- da je pravna prednica tužitelja, sada pok. KZ, bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu prodavačice igara na sreću i kladionice na prodajnom mjestu tuženika na adresi [adresa], gdje je 7. lipnja 2013., prilikom obavljanja poslova svoga radnog mjesta doživjela oružanu pljačku kada je na prodajno mjesto ušao maskirani naoružani pljačkaš, koji je prijeteći joj (dječjim) pištoljem zahtijevao novac, što je razvidno iz prijave o ozljedi na radu (str. spisa 8-11), a navedene činjenice su i tuženik i umješač učinili nespornima,

- da je tuženik sukladno Pravilniku o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima u vezi sa odredbama Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima (Narodne novine 173/03, 150/05) instalirao tzv. "panik tipku" pritiskom na koju se aktivira protuprepadni i protuprovalni sustav, koju tipku je radnica kritičnoga dana aktivirala,

- da se KZ, prije podnošenja predmetne tužbe, obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom od 27. veljače 2015.,

- da je uslijed događaja od 7. lipnja 2013., pravna prednica tužitelja zbog opisanog zlostavljajućeg ponašanja na radnom mjestu doživjela zdravstvene probleme koji uključuju emocionalne, tjelesne i socijalne promjene, zbog kojih je od dana štetnog događaja konstantno bila na bolovanju, što proizlazi iz prijave o ozljedi na radu, rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Slavonski Brod od 11. kolovoza 2015. (list spisa 49-51), medicinske dokumentacije KZ, te nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka mr. Jelene Barkić, spec. kliničke psihologije i Ivanke Zirdum, dr. med., spec. psihijatrije,

- da su rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba [adresa] od **.**.2015., KZ, dijagnoze bolesti prema šifri MKB: F 43.1 i F 32.0, priznate posljedicom ozljede na radu pod evidencijskim brojem: OR 8190 070613 8/2013, (list spisa 49-51),

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa] od **.**.2019., KZ utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40%, a odbijena je sa zahtjevom za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

- da je tijekom vođenja ovog parničnog postupka KZ preminula **.**.2019., te je rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ruže Medunić iz [adresa], poslovni broj: O-1143/19-4 od 30. rujna 2019., koje je postalo pravomoćno istoga dana, njezinim zakonskim nasljednikom proglašen njezin suprug IZ pa je postupak u ovoj pravnoj stvari nastavljen u odnosu na njega kao tužitelja,

- da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: K-392/13-11 od 20. svibnja 2014., koja je postala pravomoćna **.**.2014., PZ proglašen krivim što je dana 7. lipnja 2013., oko 15,50 sati u [adresa], maskiran preko lica odrezanim rukavom majice s prorezima za oči i šilt kapom na glavi, te držeći u ruci dječji pištolj, ušao u prostorije Hrvatske Lutrije d.o.o. i usmjerio dječji pištolj prema zaposlenici KZ, govoreći joj "gasi svjetlo i daj novac", pa je zaposlenica u strahu za svoj život, ispod pulta izvadila kutiju s dnevnim utrškom u iznosu od 2.850,00 kn, iz koje je PZ, uzeo novac, te se udaljio, dakle, prijetnjom da će izravno napasti na život neke osobe oduzeo tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoji, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine, tj. kazneno djelo razbojništva, označeno i kažnjivo po čl. 230. st. 1. kaznenog zakona, zbog čega mu je izrečena kazna zatvora.

14. Tijekom prvostupanjskog postupka među strankama je bilo sporno da li tuženik odgovara za naknadu štete koju je pretrpjela prednica tužitelja po osnovi objektivne odgovornosti u smislu čl. 1045. st. 3. i 4. te čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO), da li je osnovan prigovor zastare te da li je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva, kao i visina naknade štete koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju i početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose.

15. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 62.500,00 kn (8.295,18 eura) te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 14.400,00 kn (1.911,21 eura), a na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 18.562,44 kn (2.463,66 eura), kako je u izreci pobliže naznačeno.

16. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a odgovoran za štetu tužitelju te da tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, a niti da postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu.

17. Također je prvostupanjski sud valjano zaključio da je prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, a koji ističu tuženik i umješač na strani tuženika, neosnovan, a koji stav prihvaća i ovaj sud, obzirom da je pravna prednica tužitelja ozljedu na radu pretrpjela 7. lipnja 2013., a tužbu je podnijela 7. siječnja 2016., čime je došlo do prekida zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a.

18. Nadalje, pravilan je stav prvostupanjskog suda, da nije osnovan ni prigovor zastare u odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade, pri čemu se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 135. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12 – dalje ZR/09), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a prema kojoj odredbi potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za 3 godine ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Osim toga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u vrijeme podnošenja tužbe bio na snazi Zakon o radu („Narodne novine“ br. 93/14 – dalje ZR/14), prema kojem iz odredbe čl. 139. proizlazi da ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Valja reći da je ZR/14 stupio na snagu 7. kolovoza 2014. te da je odredbom čl. 232. st. 1. propisano da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama ZR/09, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se odredbe toga Zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu toga Zakona. Dakle, potraživanja tužitelja nisu u zastari ni prema ZR/09 ni prema ZR/14.

19. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra tuženikovu djelatnost opasnom djelatnošću, jer je prvostupanjski sud u potpunosti obrazložio svoj stav, koji ovaj sud prihvaća pravilnim i u skladu s izvedenim dokazima te utvrđenim činjenicama. Naime, u konkretnom slučaju je riječ o razbojništvu/pljački, a tuženik se bavi djelatnošću u kojoj se radi s novcem (uplate lota, klađenje), što donosi povećani rizik, zbog čega se razbojnička pljačka koju je KZ doživjela za vrijeme obavljanja svojih redovnih radnih zadataka ne može smatrati događajem nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, na koje poslodavac unatoč svojoj dužnoj pažnji, nije mogao utjecati. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da radnja zamaskiranog pljačkaša ne predstavlja radnju treće osobe, već je riječ o profesionalnom riziku za koji poslodavac odgovara bez obzira na krivnju. Tuženik nije dokazao da bi bile ispunjene pretpostavke za oslobođenje odgovornosti, a teret dokaza o istom je na poslodavcu u smislu odredbe čl. 15. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12).

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog suda, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, opravdano dopustio preinaku tužbe i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer tužitelj istu nije mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, budući da su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete izmijenjeni nakon zaključenja prethodnog postupka (pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020- 5), a što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio pod toč. 14., 14.1., 14.2., 14.3., 14.4., 14.5., 14.6., 14.7., 14.8. i 14.9. obrazloženja pobijane odluke). Zahtjev za naknadu izgubljene zarade tužitelj je uskladio s provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem i dopunom istog pa je valjalo odbiti žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje o preinaci na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci u toč. I.

21. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na suglasnim nalazima i mišljenjima vještaka mr. Jelene Barkić, specijalista kliničke psihologije i Ivanke Zirdum, dr. med., spec. psihijatrije te Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i odredbi čl. 1100. ZOO-a, jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da je pravna prednica tužitelja KZ, uslijed naprijed opisane ozljede na radu kod tuženika, trpjela strah različite jačine i trajanja. U neposredno ugrožavajućoj situaciji trpjela je primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkog trajanja od nekoliko minuta (reakcija bijega), potom je pretrpjela sekundarni strah jakog intenziteta, koji je trajao jedan dan, a koji se očitovao u strahu od susreta s napadačem, mogućeg ponavljanja, opreza, iščekivanja, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao 15 dana, te potom strah slabog intenziteta u trajanju od 10 dana koji je prešao u zabrinutost u trajanju od 2 mjeseca, s prisutnim strahovima do paničnog nivoa. Uzimajući u obzir trajanje i jačinu straha koji je pretrpjela pravna prednica tužitelja koji je doveo do promjena u njezinom životu, emocionalnih, tjelesnih i socijalnih promjena, do razvitka akutne reakcije na stres i posttraumatskog stresnog poremećaja, dakle trajnih zdravstvenih promjena, koje su trajale sve do njezine smrti 15. srpnja 2019., prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog suda, pravilno utvrdio da pravična novčana naknada za strah iznosi 30.000,00 kn.

21.1. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, iz nalaza i mišljenja vještaka, da je kod KZ, kao posljedica štetnog događaja, došlo do umanjenja opće životne aktivnosti od 20%. Štetni događaj izazvao je niz promjena i posljedica, kao što su: noćna buđenja, poteškoće s uspavljivanjem, noćne more, ponavljajuća sjećanja na traumatsko iskustvo, poteškoće pamćenja detalja događaja, osjećajna obamrlost, uznemirenost, poteškoće koncentracije, napadi panike, preplašenost u određenim situacijama-sličnom traumatskom iskustvu, glavobolje, vrtoglavice, gubitak daha, probavne smetnje, gubitak apetita, umor, neodlučnost, pad libida, narušavanje obiteljskih odnosa, gubitak socijalnih kontakata, ovisnost o suprugu, izbjegavanje novih socijalnih iskustava, uzimanje terapija, te posjećivanje medicinskih ustanova. Prije štetnog događaja prednica tužitelja nije bila na bolovanju, nije psihijatrijski liječena, izvršavala je radne obveze, bila društvena osoba, a nakon događaja, sve do smrti 15. srpnja 2019., njezin život se promijenio na naprijed opisani način. Uzimajući u obzir umanjenje opće životne aktivnosti KZ u visini od 20%, kao i dužinu i intenzitet psihičkih boli, posljedice istih, činjenicu da se ista od štetnog događaja, pa do kraja svoga života, redovito liječila i koristila preporučenu terapiju, te činjenicu da joj je traumatsko iskustvo u potpunosti promijenilo način života, i ovaj sud smatra da pravična novčana naknada za psihičke boli i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznosi 32.500,00 kn, koju naknadu je dosudio prvostupanjski sud.

21.2. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog vještačenja pravilno utvrdio da je KZ nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom mjesec dana zbog izloženosti traumatskom iskustvu i suočavanja s proživljenom traumom. Kod KZ došlo je do regresivnog ponašanja u kojem je tražila stalnu zaštitu, sigurnost osobe (svoga supruga) u koju ima povjerenja. Došlo je do nesamostalnosti, jer je osjećala intenzivan strah i tjeskobu, nesigurnost, iščekivala stalno nešto loše, osjećala se nezaštićenom, nije funkcionirala niti u kući, bila je umorna i kućanske poslove nije adekvatno obavljala, prestala je raditi, prestala je sa socijalnim kontaktima, izbjegavajući druženja i komunikacije, izlaske, te je u većini aktivnosti ovisila o suprugu. U tome razdoblju san joj je bio isprekidan, budila se, osjećala je sigurnost samo u prisutnosti bliske osobe, koja joj je morala biti "pri ruci". Stoga je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, ocijenio da pravična novčana naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege iznosi 20,00 kn, što je u skladu sa sudskom praksom, dakle za mjesec dana, iznosi 14.400,00 kn. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelju po ovome osnovu pripada pravična novčana naknada u navedenom iznosu, jer je prvostupanjski sud pri donošenju odluke vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja.

22. Suprotno navodima žalitelja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (sada pok. KZ), dosudio iznos od ukupno 62.500,00 kn, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, iznos od 14.400,00 kn, što ukupno iznosi 76.900,00 kn (toč. I. izreke presude), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s navedenih osnova do ukupno utuženog iznosa od 185.000,00 kn, tužitelj odbijen (toč. IV. izreke presude). Pri tome valja napomenuti da žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu pod toč. IV. izreke, vezano za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete, jer je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 185.000,00 kn, a koji je zahtjev - i po stavu ovog suda, postavljen u previsokom iznosu, zbog naprijed navedenih utvrđenja pa je odlučeno kao u izreci pod toč. II. a) i b) izreke ove presude.

23. Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već pri odlučivanju o visini naknade štete treba imati u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu kod donošenja pobijane odluke.

24. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja da maligna bolest od koje je preminula prednica tužitelja KZ nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

25. Osnovanost zahtjeva za isplatu na ime izgubljene zarade prvostupanjski sud je obrazložio pod toč. 37., 37.1. i 37.2., dok je visina naknade za izgubljenu zaradu utvrđena financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i dopunom istog na način da je utvrđen ukupan iznos izgubljene zarade 18.562,44 kn, na koji iznos tijekom postupka stranke nisu imale primjedbi, a koji je iznos tužitelju dosuđen u toč. II. izreke prvostupanjske presude, koje obrazloženje kao valjano i zakonito prihvaća i ovaj sud pa je odlučeno kao pod toč. II. a) izreke.

26. Međutim, pravilno tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznose neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti samo za razdoblje od 5. prosinca 2018. do isplate, jer i po stavu ovog suda, obveza naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a. Stoga je valjalo u tom dijelu preinačiti toč. IV. izreke prvostupanjske presude i dosuditi tužitelju još i zakonske zatezne kamate za taj vid štete i za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 19. srpnja 2013. do 4. prosinca 2018., kako je u izreci ove drugostupanjske odluke (toč. II. c) odlučeno.

26.1. Razloge za zaključak početka tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene vidove štete prvostupanjski sud je obrazložio u toč. 36.2. i 37.9. obrazloženja pobijane presude.

26.2. Na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju zakonske zatezne kamate od 28. prosinca 2022. (od dana donošenja prvostupanjske presude), kao i na dosuđeni iznos izgubljene zarade od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, radi čega je valjalo potvrditi u tom dijelu toč. IV. pobijane presude i odlučiti kao pod toč. II. b) izreke.

27. U odnosu na toč. VI. izreke presude umješač ne navodi nikakve razloge zašto istu osporava, a obzirom da se radi o oslobođenju tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/13,98/19) u visini od 80%, kako je valjano obrazloženo u toč. 40. obrazloženja presude prvostupanjskog suda, ovaj sud je odbio žalbu kao neosnovanu i odlučio kao pod toč. II. a) izreke ove drugostupanjske odluke.

28. Međutim, žalbenim navodima tužitelja i umješača na strani tuženika, dovedena je u pitanje pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka, jer je ista nerazumljiva i ne može se ispitati, čime je prvostupanjski sud u tom dijelu počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, radi čega se ne može utvrditi da li je prvostupanjski sud valjano primijenio materijalno pravo, budući da se radi o djelomičnom uspjehu tužitelja, dok odluka o odbijanju zahtjeva umješača na strani tuženika uopće nema nikakvih razloga. Radi navedenog je valjalo u tom dijelu žalbe kao osnovane uvažiti (toč. III., dio toč. IV. i toč. V. izreke prvostupanjske presude) i odlučiti kao po toč. II. d) izreke ove drugostupanjske odluke.

29. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom i ponovo odlučiti o troškovima postupka te potom uz primjenu mjerodavnog materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koja će sadržajno opravdati svoju izreku.

30. Ostale žalbene razloge stranaka, kao pravno neodlučne, ovaj sud nije posebno obrazlagao.

31. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci sukladno čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a.

32. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti na temelju odredbi čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP-a kao u izreci.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac