REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. P Ob-147/2023-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB iz [adresa], trenutno na adresi u [adresa] (kod Ž), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku u Zaprešiću, protiv tuženog RB iz RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, uz sudjelovanje mlt. IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po posebnoj skrbnici JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenici Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu s položnim pravosudnim ispitom, nakon nejavne glavne rasprave, zaključene dana 20. ožujka 2025. u prisutnosti stranaka, punomoćnika tužene, a u odsutnosti posebne skrbnice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dana 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji je sklopljen dana 6. rujna 2003. u Zaprešiću između RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoga **.**.1966. u [adresa], te ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1977. u [adresa], Ukrajina, a koja činjenica sklapanja braka je upisana u Maticu vjenčanih matičnog područja Zaprešić za godinu 2003. pod rednim brojem 00109.

II. Zajedničko maloljetno dijete stranaka IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2009. u [adresa], nakon razvoda braka stanovati će sa ocem RB.

III. Osobni odnosi između majke ŽB i djeteta mlt. IB odvijati će se srijedom i petkom od 16,00 do 20,00 sati u tjednu kada je vikendom s ocem, te svakim drugim vikendom od subote u 10,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, polovicu svih školskih praznika, te svaki drugi vjerski blagdan koji je neradni dan u RH i državni praznik.

IV. Nalaže se tužiteljici da po osnovi zakonskog uzdržavanja mlt. IB za razdoblje od dana podnošenja tužbe 12. svibnja 2023. pa do 31. ožujka 2025. isplati jednokratni iznos od 1.348,52 eura (tisućutristočetrdeset osameuraipedesetdvacenta) sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja presude 8. svibnja 2025. do isplate, putem tekućeg računa oca RB.

V. Nalaže se tužiteljici da po osnovi zakonskog uzdržavanja mlt. IB doprinosi mjesečnim iznosom od 297,00 eura (dvjestodevedesetsedameura), za razdoblje od 1. do 30. travnja 2025., a mjesečnim iznosom od 299,00 eura (dvjestodevedesetdeveteura) za razdoblje od 1. svibnja 2025. pa nadalje, dok za to budu ispunjenje zakonske pretpostavke, do svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec putem tekućeg računa oca RB.

VI. Odbija se zahtjev tuženog za uzdržavanje mlt. IB povrh dosuđenog pod toč. IV. i V. izreke presude pa do pune visine zahtjeva od 306,00 eura mjesečno.

VII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženog za njegovo vlastito uzdržavanje

na teret tužiteljice u visini 30% mjesečnih primanja tužiteljice.

VIII. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12. svibnja 2023. tužiteljica podnijela je zahtjev za razvod braka sklopljenog 6. rujna 2003. u [adresa]. Za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka da je rođeno dvoje zajedničke djece - mlt IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2009. i sada punoljetni ŠB, rođen **.**.2004. Parnične stranke da su sudjelovale u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka, no, u istome nisu uspjele postići dogovor odnosno potpisati plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Bračni odnosi parničnih stranaka su teško i trajno poremećeni zbog nesuglasnosti naravi i nepomirljivih razlika bračnih drugova te je bračna zajednica prestala postojati dana 18. listopada 2022., kada je tužiteljica odselila iz obiteljske kuće u kojoj je do tada obitelj zajedno živjela. Tužiteljica smatra da daljnji zajednički život više nije moguć, te predlaže da se brak parničnih stranaka razvede. Po prestanku bračne zajednice parničnih stranaka mlt IB nastavio je živjeti s ocem, ovdje tuženim, a tužiteljica doprinosi za uzdržavanje mlt djeteta mjesečnim iznosom od 200,00 EUR; imajući u vidu da njezina mjesečna primanja iznose 950,00 EUR, predlaže da se u navedenom iznosu od 200,00 EUR utvrdi i njezina mjesečna obveza uzdržavanja. Unatoč jasno iskazanoj spremnosti i potrebama mlt djeteta, tuženi da opstruira adekvatne i kontinuirane susrete mlt djeteta i njegove majke, ovdje tužiteljice. Naime, susreti do kojih je došlo bili su rijetki i kratkotrajni te ovise o dobroj volji tuženog, a što je protivno interesu mlt djeteta. Stoga, da je u interesu djeteta da se žurno urede njegovi osobni odnosi s majkom, ovdje tužiteljicom i predlagateljicom osiguranja. Slijedom svega navedenog, tužiteljica/ predlagateljica osiguranja predložila je donošenje presude kojim će se razvesti brak stranaka, mlt. IB nakon razvoda braka nastaviti živjeti sa ocem, mjesečnim uzdržavanjem djeteta na teret tužiteljice kako je ranije navedeno, te osobnim odnosima tužiteljice i djeteta prema prijedlogu nadležnog centra za socijalnu skrb.

2. U usmenom odgovoru na tužbu na ročištu glavne rasprave od 7. studenoga 2023. tuženi je izjavio da se protivi zahtjevu za razvod braka jer smatra da je moguće uspostaviti skladnu bračnu zajednicu. Za slučaj da sud nađe da su ispunjene pretpostavke za razvod braka suglasio se da zajedničko maloljetno dijete stanuje s njim. U odnosu na uzdržavanje potražuje iznos uzdržavanja za zajedničko dijete od 300,00 EUR mjesečno, a potražuje isto tako i uzdržavanje za sebe u iznosu od 200,00 EUR jer smatram da mu na to pripada pravo. Osporio je da bi tužiteljica imala primanja kako se navodi u tužbi, već da njena primanja iznose 1.500,00 EUR, a uzdržavanje da je platila svega u nekoliko navrata. Što se tiče osobnih odnosa smatra da je potrebno da se procjene psihofizičke sposobnosti tužiteljice, budući da je "neke vrste alkoholičara", jer da je od djeteta čuo da joj je dnevna norma 8 piva. Osim toga, da je sklona samoubojstvu, a dok su živjeli skupa djeci da je po noći davala tablete za spavanje kako ne bi vidjeli kamo odlazi dok je tuženi bio na putu.

3. Tužiteljica je na istom precizirala da bi obveza plaćanja uzdržavanja po tužbi trajala od prestanka zajednice, a što se tiče plaćanja isto da je vršila preko mZabe. Osporila je zahtjev tuženog za vlastito uzdržavanje, budući da se radi o radno sposobnoj osobi koji je zaposlen i ostvaruje prihode radom u OPG-u, time da je samo formalno nezaposlen. Tužiteljica je u odnosu na zaradu OPG-a izjavila da je samo zadnju godinu zajedničkog života godišnja zarada bila 13.000,00 EUR, time da se složila s tim da je teško precizno utvrditi zaradu OPG-a, jer nema obveze izdavanja računa. Stoga je predložila da se na okolnosti primanja tuženog kroz OPG sasluša kao svjedok sin ŠB.

4. Tuženi je u odnosu na navode o vlastitom radu izjavio da pomaže sinu u radu na OPG-u, da je zajednička mjesečna zarada 300,00 EUR i da nije u radnom odnosu. Iskazani iznos od 13.000,00 EUR da predstavlja zaradu za 5 godina, jer da tužiteljica ne spominje sve troškove koje je potrebno snositi da bi se ta zarada mogla iskazati. Osim toga dodao je i da je bolestan, da ima karcinom, da je operirao prije 5 godina, da odlazi na redovite preglede i da se prati kretanje PSA.

5. Na koncu, između stranaka učinjeno je nespornim je da se sada OPG Jakovina vodi na ime starijeg sina AB.

6. Rješenjem suda poslovni broj P Ob-147/2023-14 od 13. studenoga 2023. mlt. IB imenovana je posebna skrbnica JB, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo s položenim pravosudnim ispitom.

7. Podneskom od 8. prosinca 2023. tužiteljica je priopćila sudu (nakon što je zaprimila službeno pribavljeni promet po tekućem računu tuženog) da je na dan 24. listopada 2023. isti imao na računu iznos od 29.138,80 eura, da bi nakon toga izvršio sebi isplatu iznosa od 15.000,00 eura. Iz navedenoga da proizlazi da tuženi ima dovoljno sredstava za život te ih može ostvari iz vlastite imovine, tako da je njegov zahtjev za vlastito uzdržavanje neosnovan. Ujedno, priložila je Ugovor o radu s aneksima, promet po računu tužiteljice, ugovor o najmu stana, te obračune plaće.

8. Podneskom od 11. prosinca 2023. posebna skrbnica suglasila se da mlt. IB stanuje sa ocem, budući da su između stranaka nema spora oko toga. Očitovanje glede osobnih odnosa majke s djetetom da će dostaviti nakon provedenog saslušanja stranaka, te pribavljenog mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

9. Dana 8. ožujka 2024. zaprimljen je podnesak nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] (dalje: Zavod), kojim se nakon iznesenih socioanamnestičkih podataka, rezultata psihologijske obrade roditelja (budući da je mlt. IB odbijao daljnju psihologijsku obradu) preporuča donijeti privremenu mjeru o stanovanju mlt. IB sa ocem RB. Osobni odnosi između mlt. IB i majke ŽB, da bi se mogli odvijati srijedom i petkom od 16,00 do 20,00 sati u tjednu kada je vikendom s ocem, te svakim drugim vikendom od subote u 10,00 sati do nedjelje u 20,00 sati. Nadalje, predlaže se da IB boravi kod majke polovicom svih školskih praznika, te svakim drugim vjerskim i državnim praznikom. U nastavnom razdoblju da će se pratiti se dinamika odnosa između svakog od roditelja i djeteta, kao i kvaliteta uzajamne komunikacije i roditeljske suradnje, te će se sukladno izvršenoj procjeni, donijeti mišljenje i prijedlog za potrebe donošenja konačne odluke u predmetu razvoda braka supružnika ŽB i RB.

10. Tužiteljica se podneskom od 15. ožujka 2024. suglasila s mišljenjem i prijedlogom Zavoda. Budući da ne posjeduje osobno vozilo, predložila je da otac dovozi dijete na adresu majke i preuzima na istoj adresi.

11. Tuženi je u odnosu na mišljenje i prijedlog Zavoda na ročištu glavne rasprave održanom 22. svibnja 2024. izjavio da majka do sada nije pokazala interes za osobne odnose s djetetom. Sin da ju je u više navrata zvao da se vide, da dođe njemu na utakmicu, nedavno na krizmu, pa za Novu godinu, ali tužiteljica se na to nije odazivala. Dječak ima 15 godina, ima "pameti u glavi", pa tuženi smatra da bi bilo najbolje da se susreti odvijaju po želji dječaka. Da je tužiteljici doista tako stalo da viđa dijete, ona bi došla pješice po njega. Udaljenost između adresa stanovanja roditelja da je 7 kilometara. Na pitanje postoji li javni prijevoz, izjavio je da postoji do Šenkovca, a onda treba proći pješice 1 kilometar. Što se tiče postavljenih zahtjeva za uzdržavanje, izjavio je da je tu došlo do promjena, budući da je sud tražio podatke od banke u kojoj tuženi ima račun, a s druge strane tuženi nema saznanja o primanjima tužiteljice. Prema nagađanjima da bi plaća tužene iznosila 1.300,00 eura, po tablici države za dijete u dobi od 13 do 18 godina da je iznos uzdržavanja 306 eura. Dodaje da je zbog niskih prinosa sin u međuvremenu zatvorio OPG, da više nemaju pravo davati proizvode u prodaju nego nešto malo što imaju koriste za osobne potrebe. Prestalo je pravo na poticaj, te jedino što još ostvaruju jest dječji dodatak i pravo na novčanu pomoć. Budući da ne zna kolika su primanja tužiteljice, umjesto do sada istaknutog zahtjeva od 300 eura mjesečno potražuje 30 % primanja tužene za uzdržavanje tuženog. Za dijete potražuje ranije navedeni iznos po tablici.

12. Posebna skrbnica na istom ročištu izjavila je, s obzirom na istaknute navode tuženog, izjavljuje, da će obaviti razgovor s djetetom u svrhu utvrđivanja njegovog mišljenja. U odnosu na osobne odnose da se ne bi očitovala prije obavljanja razgovora s djetetom, a pitanje stanovanja djeteta sa ocem nije sporno.

13. Dana 12. srpnja 2024. doneseno je rješenje o privremenoj mjeri radi reguliranja pitanja stanovanja i osobnih odnosa s mlt. djetetom, na temelju izvornog pisanog mišljenja i prijedloga Zavoda te dopune na ročištu glavne rasprave od 9. srpnja 2024. Naime, tada je predstavnica Zavoda predložila da se privremena mjera radi uređenja osobnih odnosa uredi barem na trajanje 6 mjeseci, time da bi Zavod nakon 3 mjeseca izvidio postoji li razlog da se ide na izricanje neke od mjera za zaštitu dobrobiti djeteta iz nadležnosti Zavoda, budući da se iz okolnosti predmeta, pa i izjava stranaka sa istog ročišta može naslutiti da osobni odnosi po privremenoj mjeri neće funkcionirati. Dodala je da je otežavajući faktor što nije provedena kompletna obrada nad djetetom, a ni posebna skrbnica nije uspjela ostvariti razgovor radi utvrđivanja mišljenja djeteta; privremenom mjerom sud nije odlučivao o uzdržavanju, budući da je između stranaka bilo nesporno da tužiteljica vrši plaćanja po toj osnovi putem tekućeg računa tuženog.

14. Podneskom od 22. listopada 2024. tužiteljica je dostavila u spis fotografiju tuženog iz koje da se vidi da se isti bavi prodajom robe na tržnici u [adresa], te na taj način ostvaruje primanja.

15. Dana 29. listopada 2024. obavljen je razgovor stručne osobe (psihologinje) suda GB sa mlt. IB, o čemu je u spis dostavljena službena bilješka.

16. Posebna skrbnica podneskom od 12. studenoga 2024. predložila je da sud pri donošenju odluke uzme u obzir izraženo mišljenje djeteta u razgovoru s psihologinjom suda.

17. Na ročištu glavne rasprave održanom 12. studenoga 2024. stranke su iznijele posve suprotne navode na uspostavljanju i održavanju osobnih odnosa u razdoblju koje je prethodilo ročištu.

18. Dana 28. siječnja 2025. zaprimljen je podnesak Zavoda u kojemu je izraženo mišljenje i prijedlog u pogledu odluke o glavnoj stvari. Temeljem svih, do tada, prikupljenih saznanja o dinamici obitelji i osobnim kapacitetima roditelja, kao i statusu mlt. IB iz dostupnih informacija, a posebno temeljem provedenog razgovora sudske psihologinje s mit. IB, mišljenje je stručnog tima da mlt. IB živi sa ocem RB, a osobni odnosi između mlt. IB i majke ŽB, mogu se odvijati srijedom i petkom od 16,00 do 20,00 sati u tjednu kada je vikendom s ocem, te svakim drugim vikendom od subote u 10,00 sati do nedjelje u 20,00 sati. Nadalje, predlaže se da IB boravi kod majke polovicom svih školskih praznika, te svakim drugim vjerskim i državnim praznikom.

19. Na zaključnom ročištu glavne rasprave održanom 20. ožujka 2025. tužiteljica se suglasila s dopunjenim mišljenjem i prijedlogom.

20. Tuženi se na istom ročištu nije suglasan sa prijedlogom Zavoda. Naime, navode se samo satnice viđanja, a ne i obveze majke u tom vremenu. Dodao je da to treba dopuniti pa nakon toga izjavio da je sin trebao ići na pripreme s klubom ali nije išao jer majka nije htjela uplatiti pola troškova. S prvim razredom da je trebao ići u Gardaland, ali majka da nije htjela za to "ni čuti". Kad je razgovarao sa djelatnicima Zavoda da su mu rekli da sve troškove koji prelaze redovite troškove roditelji trebaju snositi na jednake dijelove. Što se tiče uzdržavanja ne spori da majka plaća 200,00 eura, ali da je djetetu samo "gablec" 70-80 eura. Pri tome misli na obroke koji si svakodnevno kupi u pekari, a za što mu tuženi dade dnevno 3-4 eura. Na daljnji upit suda u odnosu na predložene termine predloženih osobnih odnosa izjavio je da se sa istima ne slaže, da je tužiteljica osoba sumnjivog morala, da je iz nalaza vidio da je zaražena sifilisom i "TPH", da sumnjive osobe dolaze k njoj, a sin da je rekao da će ići majci kad bude mogao. Osim toga da u ovo doba sin mora i njemu pomagati oko košnje trave, sadnje luka, sitni poslovi, kako bi se moglo preživjeti, a što sigurno da može jer ima 16 godina. Ponovno upitan izjavio je da bi on sinu ostavio na volju da odluči kada i koliko često će se družiti s majkom; majka da je ponovno bila u Mađarskoj i da nije vodila sina.

22. Tužiteljica je na navedeno uzvratila tvrdnjom da ona redovito plaća uzdržavanje i uz to još tarifu za mobitel od 30 eura mjesečno. Zadnjih 2-3 mjeseca mlt. IB da ide na instrukcije iz matematike i programiranja, a engleski je rekao da će se sam potruditi. Prošli mjesec da je platila 100,00 eura, ovaj mjesec 150,00 eura, a da je na nju palo i da traži tko će davati instrukcije. Plaćanje instrukcija je na ruke, bez računa.

23. Tuženi je izjavio da ne spori da majka plaća instrukcije, ali da je malo pretjerala s iznosima, jer da je sat 7,5 eura, a da je dosad bio na 5 sati.

24. Stranke su se na kraju suglasile da sud pribavi podatke o primanju tužiteljice za nastavno razdoblje, te da sud prema tako pribavljenim podacima donese odluku o uzdržavanju na temelju stanja spisa.

25. Izvedeni su dokazi uvidom u Vjenčani list, Izvadak iz matice rođenih, Potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o statusu tuženog kao nezaposlene osobe, tablicu prometa po tekućem računu tuženog RB (list 35 do 44), Ugovor o radu tužiteljice sa aneksima (listovi 47 do 50), promet po tekućem računu tužiteljice ŽB (list 51 do 61), Ugovor o najmu stana (list 70 do 74), obračune plaće za tužiteljice (list 76 do 79, strana 174 do 177), saslušanjem tužiteljice (strana123 do 125), saslušanjem tuženog (strana 125 do 127), saslušanjem svjedoka ŠB (strana 127 i 128), Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog oca tuženog (strana 135 do 137), Potvrdu o prometu po računu tuženog (strana 141 do 159), fotografiju tuženog na tržnici [adresa] (list 203), službenu bilješku psihologinje suda (strana 213 i 214), podaci o neto plaći tužiteljice (list 274).

26. Zahtjev za razvod braka je osnovan. Naime, iako se tuženo izričito usprotivio razvodu braka, već iz njegovih izjava na ročištima potvrđeno je da od prestanka zajednice života u listopadu 2022., ista više nije ponovno uspostavljena. Time su se ispunile pretpostavke za razvod braka zbog proteka (najmanje) godine dana od prestanka zajednice života iz čl. 51. toč. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje: ObZ). Osim toga, držanje stranaka tijekom ročišta glavne rasprave, obrade Zavoda upućuje na zaključak o postojanju teško i trajno poremećenih bračnih odnosa, što predstavlja dodatnu osnovu za razvod braka po čl. 51. toč. 2. ObZ-a.

27. Odredbom čl. 413. ObZ-a propisano je da će odlukom kojom se brak razvodi sud odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te uzdržavanju djeteta.

28. Kako je već u tužbi sama tužiteljica predložila da zajedničko maloljetno dijete IB nastavi stanovati sa ocem, a ta suglasnost se održala i tijekom postupka, sa čime se suglasio i Zavod, kao i sam dječak mlt. IB u razgovor sa stručnom osobom suda, to je valjalo presuditi kao u toč. II. izreke presude.

29. Odluka o osobnim odnosima oca i maloljetnog djeteta stranaka donesena je na temelju iskazanog mišljenja i prijedloga Zavoda, te utvrđenog mišljenja djeteta starijeg od 14 godina. Naime, dječak se u razgovoru s psihologinjom suda pozitivno izjasnio u pogledu održavanja osobnih odnosa s majkom, izrazivši pri tome želju da se ne odvijaju uvijek nužno u stanu majke, nego da nekamo zajedno i izađu vani. Osobne odnose da dogovara s majkom sam, sa čim se i otac slaže. Valja naglasiti da je navedeno sukladno i izjavama koje je tuženi iznio tijekom glavne rasprave, premda postoje određene naznake da držanje tuženog u naravi nije bilo posve sukladno njegovim izjavama na sudu. Tužen se protivio mišljenju i prijedlogu Zavoda, ali ne iz razloga što predloženi termini i trajanje ne bi bili sukladni dobrobiti djeteta, nego što nije utvrđena obveza majke u tom vremenu. Budući da mišljenje i prijedlog Zavoda te mišljenje djeteta nisu izravno u suprotnosti, a radi se o djetetu starijem od 14 godina (pa i u smislu odredbe č. 525. st. 2. ObZ-a i mogućnosti ovrhe osobnih odnosa u slučaju protivljenja djeteta) sud drži da ne postoji zaprjeka da se osobni odnosi urede sukladno prijedlogu Zavoda. Kako se radi o djetetu sa izvanškolskim obvezama (trening nogometa) pa i pomoći ocu oko uzgoja, okopavanja vrta, evidentno je da će se osobni odnosi dogovorno usuglašavati između majke i djeteta, ovisno o obvezama djeteta, a unutar opsega određenog po ovoj odluci. Razlozi koje je otac iznio, ovaj se ne nalazi bitnima za donošenje odluke, jer radi se o djetetu u dobi od 16 godina za kojeg je za očekivati da ima usvojene radne navike (zadaća).

30. Odredbom čl. 288. i 289. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnost uzdržavanja maloljetnog djeteta.

31. Mlt. IB u čitavom razdoblju od podnošenja tužbe spada u uzrast od 13 do 18 godina.

32. Iz pribavljenih podataka o neto primanjima tužiteljice utvrđeno je da u razdoblju primjene Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 48/23.), te Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine 48/23.), dakle, od 12. svibnja 2023. pa do konca travnja 2024. prosječna mjesečna primanja tužiteljice iznose 1.181,16 eura. U razdoblju pak primjene Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 49/24.), te Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine 49/24.), dakle od svibnja mjeseca 2024. pa do konca travnja 2025. tužiteljica ostvarivala prosječnu neto zaradu od 1.338,67 eura. Sud je pribjegao izračunu prosječnih iznosa neto primanja iz razloga što je iz pribavljenih podataka vidljivo da ista značajno variraju iz mjeseca u mjesec, što je i sukladno iskazu tužiteljice da se navedeno odnosi na smjenski, odnosno prekovremeni rad. Po tako iskazanim prosječnim neto primanjima prosječne potrebe za uzdržavanje djeteta te dobi utvrđene su u iznosima od 223,46 eura (do konca travnja 2024.) odnosno u iznosu od 297,00 eura (od svibnja 2024.); neposredno prije donošenja i objave presude donesene su nove Odluke resornog ministarstva (Narodne novine 75/25) po kojima za prosječan primitak roditelja od 1.338,67 eura (1.319,00 -1.400,00) prosječne potrebe za uzdržavanje iznose neznatno većih 299,00 eura mjesečno.

33. Između stranaka nije sporno da tužiteljica tijekom trajanja prvostupanjskog postupka vrši plaćanja tuženom po osnovi uzdržavanja u iznosu od 200,00 eura mjesečno. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da nominalni ovlaštenik podnošenja zahtjeva za uzdržavanje djeteta (tuženi) nije izričito izjavio da uzdržavanje traži od nekog drugog dana u odnosu na osnovnu odredbu iz čl. 306. ObZ-a, to je obvezu uzdržavanja djeteta na teret tužene sud utvrdio počevši od dana podnošenja tužbe a ne prestanka zajednice života roditelja. Imajući dakle u vidu nesporna davanja tužiteljice, valjalo je od ranije iskazanih prosječnih potreba za uzdržavanje oduzeti mjesečne iznose od po 200,00 eura, tako da je valjalo utvrditi dospjelu obvezu za 12 mjeseci od podnošenja tužbe do konca travnja 2024. u iznosima mjesečne razlike od 23,46 eura (ukupno 281,52 eura), te za nastavnih 11 mjeseci do zaključenja glavne rasprave u visini mjesečne razlike od po 97,00 eura (ukupno 1.067,00 eura), odnosno sveukupno 1.348,52 eura. Istina, nije sporno da je u završnoj fazi postupka tužiteljica snosila i dodatne troškove poput troška instrukcija za dijete, no s druge strane sud pri utvrđivanju egzaktnog iznosa potreba djeteta nije uračunavao i daljnje troškove oca, prvenstveno onih koji su povezani sa treningom nogometa (članarina, oprema, turniri) zbog čega je ocijenjeno svrsishodnim kako nominalni iznos mjesečno uzdržavanja, tako i dospjelu obvezu do zaključenja glavne rasprave utvrditi u visini propisanih prosječnih potreba djeteta te dobi, sukladno prosječnim neto primanjima tužiteljice; budući da je tužiteljica u obvezi uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta, ne postoji osnova za umanjenje obveze po čl. 314. ObZ-a.

34. U razdoblju koje slijedi nakon zaključenja glavne rasprave obvezu uzdržavanja valjalo je sukladno dobi djeteta, prosječnim primanjima majke i važećim Odlukama (Narodne novine 49/24 i 75/25) mjesečnu obvezu uzdržavanja valjalo je utvrditi u iznosima od 297,00 odnosno 299,00 eura. U preostalom dijelu do pune visine zahtjeva kojeg je tuženi tijekom postupka izrazio u visini iznosa od 306,00 eura mjesečno zahtjev je valjalo odbiti.

35. Zahtjev tuženog za vlastito uzdržavanje nije osnovan. Naime, odredbom članka 295. ObZ-a propisano je da bračni drug ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ukoliko nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti; takvo pravo moguće je ostvariti ako drugi bračni drug za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. Iz navedene zakonske odredbe vidljivo je da za uzdržavanje od bračnog druga moraju kumulativno biti ispunjene kako pretpostavke koje se odnose na imovno stanje bračnog druga (tuženi) koji podnosi takav zahtjev, tako i objektivne i subjektivne mogućnosti za rad odnosno zapošljavanje.

36. Što se tiče imovnog stanja tuženog, iz stanja spisa nedvojbeno je utvrđeno da tuženi ima status formalno nezaposlene osobe bez prava na novčanu naknadu. Budući da je posve neživotno da bi bilo koji pojedinac mogao živjeti, a osim toga i skrbiti o maloljetnom djetetu koje s njim živi, nameće se jasan zaključak da tuženi iznalazi druge načine kojima priskrbljuje novčana sredstva za život. Tijekom postupka stranke su o tome iznosile proturječne navode kako po pitanju rada u OPG-u, visine zarade koje je OPG ostvarivao za trajanja zajednice, pa i same imovine tuženog. Tvrdnje tuženog koje je dao u iskazu nisu životne jer nitko ne bi mogao preživljavati a kamo li živjeti od povremenog "obavljanja poslova s traktorom, prevoženja drva." Uostalom tuženi je i potvrdio da se uzdržava od ušteđevine koju mu je otac ostavio. Iz citiranog rješenja o nasljeđivanju vidljivo je da je tuženi od svog oca naslijedio i više nekretnina. Na koncu valja posebno ukazati na promet po računu tuženog, salda od 17.669,37 eura na dan 1. siječnja 2023., uplate izvršene od samog tuženog od 13.000,00 eura, a potom i potvrđene navode tužiteljice da je za trajanja postupka sa istog podigao iznos od 15.000,00 eura ( u tri obroka u razdoblju od 2. do 6. studenog 2023.), a da je pri tome na računu ostao iznos od gotovo 15.000,00 eura govori jasno i nedvojbeno u prilog utvrđenja da tuženi ima dovoljno sredstava za život odnosno da ima imovinu iz koje ih može ostvarivati. Što se tiče kriterija rada/zapošljavanja, tuženi ni sam nije izjavio da bi bio nesposoban za rad, iako je iznio tvrdnje o ranije oboljenju od zloćudne bolesti i kontrolama koje pohađa nakon provedenog liječenja. Neuspjele pokušaje pronalaska formalnog zaposlenja obrazlagao je svojom životnom dobi i odlukama poslodavaca da angažiraju nekog mlađeg za ponuđene poslove. Iako je u postupku utvrđeno da je za trajanja ovog postupka OPG bio prenesen na ime punoljetnog djeteta stranaka ŠB, a koji je potom i formalno ugašen, iz priložene fotografije sačinjene na tržnici u [adresa] (što je sucu poznato jer je isti gotovo 18 godina vršio sudačku dužnost na Sudu odnosno Stalnoj službi u Zaprešiću) vidljivo je da tuženi na štandu, dakle u organiziranom okruženju prodaje rajčice, kruške, grožđe, grah, a u što se uklapaju i njegove tvrdnje ga mlt. sin nije u mogućnosti češće viđati majku jer treba pomoći oko "košnje trave, sadnje luka, sitnih poslova". Iz svega navedenog proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke za uzdržavanje tuženog na teret tužiteljice, tim prije što bi s obzirom na obvezu uzdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta koja je primarna, eventualnim uzdržavanjem tuženog egzistencija tužiteljice mogla ozbiljno biti dovedena u pitanje. Slijedom navedenog zahtjev tuženog za vlastito uzdržavanje valjalo je odbiti u cijelosti.

37. Odredbom čl. 366. ObZ-a propisano je da sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Ovaj postupak pokrenut je tužbom za razvod braka, odluku o načinu vršenja roditeljske skrbi (stanovanje, osobni odnosi, te uzdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta). Tuženi je pak na prvom ročištu postavio zahtjev za vlastiti uzdržavanje a protivio se razvodu braka. Sagledano u ukupnosti svih zahtjeva tuženi nije ostvario uspjeh u ovoj parnici, jer je sud utvrdio da su unatoč njegovom protivljenju ispunjene pretpostavke za razvod braka, dok je njegov zahtjev za vlastito uzdržavanje na teret drugog bračnog druga u cijelosti neosnovan, kako je obrazloženo u prethodnoj točci obrazloženja. Prema tome, tuženi nije ostvario uspjeh u ovom sporu. Iz gledišta tužiteljice može se zaključiti da je uspješan zahtjev za razvod braka, te održavanje osobnih odnosa sa zajedničkim maloljetnim djetetom (oko čega je tuženi čitavim postupkom iznosio primjedbe u pogledu osobnosti tužiteljice, njenih životnih navika, ispunjenju roditeljskih obveza prema djetetu) koje nisu potvrđene od strane nadležnog Zavoda niti prilikom utvrđivanja mišljenja djeteta putem stručne osobe suda. S druge strane, pitanje stanovanja jest dio zahtjeva u kojem je tužiteljica pri samom podnošenju tužbe prihvatila postojeće stanje te sama predložila da zajedničko maloljetno dijete stanuje sa ocem, pa se takva odluka ne može sagledavati kao uspješna po tužiteljicu. Također ni po pitanju uzdržavanja maloljetnog djeteta sud ne nalazi da je tužiteljica ostvarila uspjeh, budući da bi čak i primjena propisanih minimalnih novčanih iznosa za dijete te dobi imala za posljedicu utvrđivanja obveze veće od iznosa od 200,00 eura mjesečno koje tužiteljica nesporno plaća tuženom. Budući da tužiteljica ima prosječna primanja koja po citiranim važećim Odlukama ministarstva prelaze razinu minimalnih primanja, to se u tom smislu svakako može zaključiti da je tužiteljica barem djelomično ostvarila neuspjeh, jer je utvrđeno postojanje dospjele neisplaćene obveze za razdoblje koje prethodi zaključenju glavne rasprave, a koje po zahtjevu tužiteljice ne bi postojalo, a potom i utvrđivanje daljnje obveze uzdržavanja koje je približno 50 % veća od predloženog iznosa. Kad se sve ranije navedeno sagleda u ukupnosti, i u kontekstu odredbe čl. 366. ObZ-a ocjenjeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Zagrebu, 8. svibnja 2025.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

I. Pun. tužiteljice, odvj. Zvonimir Barun

II. Tuženi, RB, [adresa]

III. Posebna skrbnica JB

IV. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zaprešić

Po pravomoćnosti:

I. Matični ured vjenčanih Zaprešić

II. Matični ured rođenih Zaprešić, Zagreb-Medveščak

III. Pismohrana - ovdje