Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9,23000 Zadar

Poslovni broj: 81 K-627/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Ani Zrilić, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Eme Vrsaljko kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenice JD zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-179/11 od 20. veljače 2012. godine, uređena 4. travnja 2016. godine, 28. svibnja 2018. godine te 2. travnja 2019. godine, kao i optužnica KO-DO-2441/2020 od 27. siječnja 2021. godine potvrđena rješenjem 38 Kov-105/21 od 30. studenog 2021. godine, nakon održane javne rasprave dana 8. svibnja 2025. godine u nazočnosti okrivljenice JD, njezine braniteljice Kludie Šopić, odvjetnice iz Zadra, zastupnice optužbe KD, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru te zamjenice punomoćnice oštećenika Vedrane Vitlov, odvjetnice iz Zadra istog dana objavio je javno i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljenica:

BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer J i K, rođena PD, rođena **.**.1978. u [adresa],  boravi  na  adresi [adresa], zaposlena  u  staračkom  domu,  s  mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, majka jednog punoljetnog djeteta, B, državljanka Republike Hrvatske, udovica, krojač, neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak, brani se sa slobode,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u razdoblju od 1. siječnja do 21. prosinca 2010., u Privlaci, kao poslovođa prodavaonice Glavanci u vlasništvu Poljoprivredne zadruge Privlaka, u nakani stjecanja nepripadne materijalne koristi, dio novca ostvarenog prodajom iz dnevnog utrška, kao i robe u sveukupnom iznosu od 56.536, 07 kuna neovlašteno zadržala za sebe, oštetivši time navedenu Poljoprivrednu zadrugu za označeni iznos, pa je tako:

a) u razdoblju od 1. siječnja do 2. prosinca 2010. neovlašteno zadržala za sebe novca i robe u iznosu od 51.302,05 kuna,

b) u razdoblju od 3. do 21. prosinca 2010. neovlašteno zadržala za sebe novca i robe u iznosu od 5.234,02 kune,

dakle, protupravno prisvojila novac i druge pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, a počinitelj je postupao sa ciljem prisvajanja takve vrijednosti,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom, opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 1. u svezi članka 52. stavak 1. KZ/11.

II. Oštećenik Poljoprivredna zadruga Privlaka se upućuje da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.

III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 20. veljače 2012. godine podiglo optužnicu pod brojem K-DO-179/11 protiv okrivljenice JD radi kaznenog djela pronevjere iz članka 345. stavak 3. KZ/97. U međuvremenu se izmijenio kazneni zakon te je predmetno kazneno djelo sada smješteno u glavu gdje su kaznena djela protiv imovine u članku 233. stavak 1. KZ/11. Tijekom vođenja ovog kaznenog postupka optužnica je uređivana više puta od strane tužitelja i to 4. travnja 2016. godine, 28. svibnja 2018. godine, 2. travnja 2019. godine, te 18. siječnja 2012. i 27. siječnja 2021. Viši sud je u ukidnoj odluci osnovano ukazao kako je kod ranije presude sud okrivljenicu proglasio krivom za kazneno djelo protiv službene dužnosti iz članka 233. KZ/11 a predmetno je zapravo u glavi kaznenih djela protiv imovine. Zadnjoj izmjeni se poglavito protivila optužba te je optužnica bila vraćena u fazu potvrđivanja te kao takva potvrđena od strane optužnog vijeća (list spisa 272-273).

2. Sud je u ovom kaznenom predmetu donio Presudu 81 K-140/12 od 2. travnja 2019. godine kojom je okrivljenicu proglasio krivom ( list spisa 237-243 ). Predmetna presuda je ukinuta te je ponovno donesena Presuda 81 K-428/20 od 19. travnja 2023. godine kojom je okrivljena oslobođena od optužbe ( list spisa 287-291). Povodom izjavljene žalbe je i predmetna presuda ukinuta. Sud je uvažio sve do sada iznesene naloge višeg suda u pogledu nove oduke te otklonio nedostatke na koje mu je ukazao viši sud.

3. U trećem, ponovljenom postupku okrivljenica je kao i tijekom prijašnjeg postupka iskazala da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret a svoju obranu je iznijela na kraju dokaznog postupka.

4. U ponovljenom postupku a obzirom na ukazano od strane višeg suda, saslušana su oba vještaka knjigovodstveno – računovodstvene struke i to vještak Damir Uglešić i Ante Poljak. Ostali dokazi izvedeni su čitanjem te je pročitan ugovor o radu, (list spisa 9-10), zapisnici (list spisa 11-13), odluka (list spisa 14-15), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 16), popis prihoda od prodane robe u prodavaonici Glavanci (list spisa 17-19), knjiga popisa, temeljnica, kartica konta i zapisnik (list spisa 20-27), odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list spisa 28-29), iskaz svjedoka ID (list spisa 63 i 98-99), OD (list spisa 64, 102-103), ZD (list spisa 65 i 100), FD (list spisa 66 i 99-100, 106-107), PD (list spisa 67 i 103), vještačenje vještaka Damira Uglešića, (list spisa 70-75), ugovor o radu i odluka (list spisa 93-95), obavijest o likvidiranoj šteti rekapitulacija i otpremnice (list spisa 108-117), računi i otpremnice dostavljeni od poljoprivredne zadruge (list spisa 121-129), dopuna vještačenja (list spisa 133-143), izvršen je uvid u knjigu popisa o nabavi i prodaji robe kao i račune u originalu a koji su oduzeti temeljem potvrde o privr. oduzimanju predmeta, te u popis inventure robe za dan 2. 12. 2010. godine i 21.12. 2010. godine a što se nalazi u prilogu ovog sudskog spisa, vještačenje Damira Uglešića (list spisa 133-143, 70-75) te iskaz vještaka sa rasprave (list spisa 159-160), dopuna vještačenja (list spisa 165-170), pravilnik (list spisa 171-178), knjiga popisa (list spisa 179-202), iskaz vještaka Damira Uglešića (list spisa 203), iskaz vještaka Ante Poljaka (list spisa 204), dopuna vještva (list spisa 209-211), dopuna vještva (list spisa 213-220) te iskaz vještaka Damira Uglešića i Ante Poljaka (list spisa 225). Također je pročitan i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenicu.

5. Sud je cijenio sve navedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako je i iste doveo u međusobnu vezu jedne s drugima te sa obranom okrivljenice i ne nalazi dokazanim da je okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret.

6. Predmetno kazneno djelo koje je na teret stavljeno okrivljenici čini tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni na radu. Radi se o kaznenom djelo koje se može počiniti samo s namjerom, a osoba počinitelja je ona osoba kojoj su u radu povjerene stvari ili imovinska prava. Okrivljenicu se tereti inače da je počinila produljeno kazneno djelo pronevjere (članak 52. stavak 1. KZ/11) a koje je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.

7. Kao što je ranije navedeno stav okrivljenice u odnosu na kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret tijekom cijelog postupka je bilo da se ona ne smatra krivom za učin navedenog produljenog kaznenog djela – pronevjere. Okrivljenica je svoju obranu iznijela na kraju dokaznog postupka, a branila se kod istražnog suca i na raspravi.

8. Prvu obranu je okrivljenica iznijela dana 27. listopada 2011. godine (list spisa 55-56) i tada je iskazala kako ne odgovara istini da je počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret. Kako je došlo do utvrđivanja manjka o inventurnim listama ona to ne zna. U kritično vrijeme ona je bila poslovođa navedene prodavaonice u Glavancima, a sa njom je radila i PD. Prodavaonica je ustvari limeni kiosk i svakodnevni utržak bi se predavao nakon dan, dva u upravu zgrade i pri tome bi ona dobila potvrdu ali bez potpisa. Kako i na koji način je moglo doći do manjka ona to ne zna. Što je sve inventurna komisija imala na uvidu prilikom utvrđivanja ovog manjka ona ne zna. Bila je prisutna na prvoj inventuri i prilikom zaključivanja te inventure kada se utvrdio manjak zapisnik nije htjela potpisati jer se popisivala sva roba pa i ona koja je propala, a koju ne bi trebalo popisivati. Kada je utvrđen manjak ona se sa svim nije slagala i to direktor dobro zna. Na drugoj inventuri nije bila prisutna jer je bila na bolovanju. Zvali su je da dođe na inventuru i to u 12,30 sati ali im je odgovorila da ne može jer ima malo dijete i bila je na bolovanju. Ipak je došla u 13,45 sati i pitala ih je zašto su počeli bez nje. Oni su joj rekli da počinju kada je ona pristigla, što nije istina jer su počeli prije njenog dolaska. Tu je također utvrđen manjak a ona inventurnu listu nije potpisala. Smatra da nije izvršila nikakvu pronevjeru na način kako ju se tereti jer do ovog manjka je došlo isključivo nepravilnim popisom inventurne komisije. Prije inventure tu je bilo provale u sam kiosk i krađe od kupaca o čemu je obavijestila upravu. Na to oni nisu ništa poduzeli. Kada bi se događale krađe i kada je uprava o tome izviještena tražila je inventuru ali su oni to zanemarili i rekli da nemaju vremena za to jer da ne žele zatvarati dućan. Ovaj kiosk je u sklopu obiteljske kuće direktora zadruge. Sama brava na vratima mijenjana je više puta i to od strane djelatnika računovodstva. Ključ od kioska imala je ona, PD i dali je netko od njih iz uprave imao ne zna, a što je moguće. Nakon bolovanja joj je direktor predlagao da ponovno bude poslovođa navedene prodavaonice a što ona nije htjela niti je željela raditi s obzirom na sve što se dogodilo. Direktor joj je dao otkaz na njen usmeni zahtjev tako da više ne radi u zadruzi. Od 13. lipnja 2011. godine je radila u Soniku. Stanje robe u prodavaonici prije inventure je bilo vrlo loše jer je roba propadala zbog vlage u prostoriji i na to sve kada su ona i kolegica ukazivale upravitelju, on je govorio da neka to tu stoji i da će se sve to kasnije utvrditi. U prodavaonicu su ulazili i miševi zbog čega je dolazila i sanitarna inspekcija ali ne na kraju u taj dućan nego u drugi jer uprave uvijek dobiju najavu da će inspekcija doći. Kada bi roba dolazila u prodavaonicu, dolazila bi pojedinačno i ti artikli koji su dolazili su se uvodili u knjigu bez posebnih oznaka, unosila se samo kunska vrijednost. Prije nje je također bilo manjkova koji su bili nadoknađivani od radnika koji su morali podizati kredite i prodavati zemlju da bi namirili manjak.

9. Također je okrivljenica svoju obranu iznijela na raspravi održanoj dana 2. travnja 2019. godine i tada je iskazala da se ona ni danas ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret. Tamo su bili loši uvjeti za jednu trgovinu, to je bila limenka koje više niti nema. Sve je bilo nepregledno. Ona nije jedina koja je imala manjak misli da nisu svi lopovi kako ih prikazuju. Upitana zašto je pristala raditi u toj trgovini i biti poslovođa a znala je da su prije nje ljude optuživali za manjak, pa zato jer su u tom trenutku i suprug i ona bili bez posla a imali su malo dijete i bili podstanari. I nakon nje je bilo manjkova i u toj trgovini i u drugim poslovnicama. Dok je ona radila tamo nije bila PC blagajna ona je uvedena naknadno. Može samo pretpostavljati da je još netko iz uprave imao ključ od te trgovine jer je bilo 3 ključa od kojih su dva bila kod nje i PD. Ono što je ona primila to je i potpisala. Bilo je provala u tom dućanu. Inventuru su radili samo jednom kad je bila provala. Šef računovodstva im je rekao u prethodnim slučajevima krađe da se ne rade inventure jer da on uza to nema vremena nego da se samo popiše što fali od cigareta. Njoj je naknadno nuđen posao isključivo poslovođe. Tražila je da ju stave kao radnika, ali uvjet direktora ČD je bio da bude poslovođa. Uz odobrenje vlasnika roba se davala na poček. Nikad do ove inventure nije bilo primjedbi na novac koji je polagala. Kada joj se predočava knjiga popisa i nabavi i prodaji robe koja je u privitku spisa naglašava da je istu vodila do stranice 46. odnosno do datuma 7. prosinca 2010. godine., što je ujedno i njen rukopis, a kasnije tu knjigu više nije vodila, s tim da su na stranici 44. i 45. nadopisivane stvari koje također nisu njen rukopis i sve što je pisano crvenom kemijskom na str 45. ona nije pisala. Upitana da li su odgovorne osobe podmirile manjkove mora odgovoriti da jesu. Misli da je taj dućan do otkaza vodila dvije godine. Upitana je li nekad radila inventuru odgovorila je da su radili inventuru. Prije nje je poslovođa bila ĆD. Ona je supruga od ČD odnosno vlasnika. Kada je od nje preuzela trgovinu rađena je inventura i bilo je sve u redu. Poslije toga je još jedna inventura rađena i bilo je sve u redu. Inventura koje je rađena poslije toga je bila godišnja inventura. Misli da je 2.12.2010. godine bila redovita inventura a 21.12.2010. godine da je rađena inventura kako bi se nju smijenilo. 2.12.2010. godine utvrđen je taj manjak od 51.302,05 kuna. Kao što je već rekla taj je kiosk ljeti bolje poslovao a zimi malo slabije. U to vrijeme imali su u Privlaci 7 dućana. Upitana da li je ikad primijetila da bi netko ulazio u dućan i da ne bi stvari bile onako kako je ostavila, pa kolegica i ona su na nešto sumnjale ali i međusobno komentirale ali joj je teško zamisliti da bi netko za to bio sposoban. Ona osobno u toj trgovini nije uzimala robu na dug a kolegica je znala uzeti od danas do sutra. Upitana da li je ĆD imala manjak obzirom je radila prije nje, pa naravno da nije jer ona je supruga od vlasnika ali su prije nje teretili radnike za manjak. Njen manjak je ništa naspram manjka za koje su teretili druge radnike. Ti svi dućani su pozatvarani prije možda godinu ili dvije. Iza nje je radila GD i nju su teretili za dug od 166.000,00 kuna. Žena je završila na psihijatriji, i pokušala se ubiti. Znala je koje su odgovornosti poslovođe kada je prihvatila biti poslovođa. Znala je da poslovođa odgovara za manjak. To su njihovi mještani i ona je bila s njima u dobrim odnosima do inventure. Na bolovanje je otišla 21. 12. 2010. godine ne znajući da će biti inventura. Ona je knjigu popisa o nabavi i prodaji robe vodila do 7. 12.2010. godine a onda su joj knjigu uzeli vjerojatno radi inventure od 2.12.2010. Nakon njenog odlaska na bolovanje više se nije vraćala na posao. Bolovanje je i bilo vezano za inventuru koja je bila 2.12.2010, a radi hormona štitnjače. Druga inventura je bila primopredajna jer je sve preuzimala GD ona je došla u pratnji brata , a oni su na njenog brata pozvali policiju. Brat joj se zove HD. Nemoguće je bilo da su tu drugu inventuru završili u samo 4 sata. Prije prve inventure koja je bula 2.12.2010. šef joj nikad nije davao do znanja da tu nešto ne štima. Inače ima tekstilnu školu. Nije po struci trgovac. Od svoje završene škole radi kao trgovac i imala je dosta radnog staža kao trgovkinja kada je došla ovdje raditi. Iza krađa kolegica i ona nisu radile inventuru jer im takvu inventuru vlasnici ne bi priznali na kojoj oni nisu sudjelovali. Za inventuru treba zatvoriti dućan. Misli da je dućan bio osiguran. Misli da su za jednu krađu nadoknadili štetu. PD je nakon nje također dobila otkaz. Nije bila više poželjna da tu radi.

10. Nije sporna činjenica da je okrivljenica bila poslovođa u predmetnoj trgovini, kao i da je nastao manjak, a valjalo je utvrditi da li je predmetni manjak nastao namjerom okrivljene da prisvoji novac i robu koja joj je povjerena u radu ili iz drugih objektivnih razloga za koje ista nije odgovorna.

11. Iz Ugovora o radu ( list spisa 9 -10 ) proizlazi da je sa poslodavcem „Privlaka“ Poljoprivredna zadruga sklopila ugovor na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2011. godine te da je obavljala poslove poslovođe. Tim ugovorom se obvezala da je odgovorna materijalno i moralno za sve utvrđene viškove i manjkove robe po popisu ( inventuri ).

12. Iz zapisnika (list spisa 11-13), proizlazi da je za period 01. siječnja 2010. god. do 2. prosinca 2010. godine nastao manjak od 51.302,05 kuna, dok je u periodu od 3. prosinca 2010. godine do 21. prosinca 2010. godine nastao manjak od 5.234,02 kuna.

13. Iz odluke (list spisa 14-15) proizlazi da je okrivljenica raspoređena na drugo radno mjesto s danom 21. prosinca 2010. godine te da je bila dužna prisustvovati popisu robe i da se nije pojavila u dogovoreno vrijeme.

14. Iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 16), proizlazi da je policija od poslodavca izuzela poslovnu dokumentaciju a koja je priložena ovom sudskom spisu i korištena je tijekom vještačenja.

15. Iz popisa prihoda od prodane robe u prodavaonici Glavanci (list spisa 17-19) razvidno je dugovanje, potraživanje i saldo prodavaonice u kojoj je radila okrivljena a za 2010. godinu. Isto je razvidno i iz poslovne dokumentacije knjiga popisa, temeljnica, kartica konta i zapisnik (list spisa 20-27).

16. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list spisa 28-29), proizlazi da je okrivljenica dobila izvanredni otkaz radi utvrđenog manjka s danom 20. travnja 2011. godine.

17. Iz kazivanja svjedoka ID (list spisa 63 i 98-99), proizlazi da je on bio upravitelj PZ „Privlaka“, sjeća se inventure i da je utvrđen manjak. Kod druge inventure robu su popisivali OD, ZD i RD, a drugo popisivanje je prošlo bez okrivljenice koja nije došla. Tvrdi da je kod popisivanja robe bilo sve u redu, kako u pogledu brojanja tako i u pogledu otpisa. Razgovarao je sa okrivljenicom koja mu se pravdala da ima robe koju nije platila, a koju nije dala, te su u [adresa] svi poznaju pa je moguće da je davana na poček. Siguran je da je ta roba plaćena jer se radi o domaćim ljudima i pomorcima koji ako nešto uzmu to i plate kada dođe mirovina ili neka druga primanja. Svi ključevi od prodavaonice se daju poslovođi, a nitko od zaposlenika u računovodstvu nema ključ od prodavaonice. Siguran je da 2010. godine nije bilo provala a one koje su bile ranije sačinjen je očevid. Nema saznanja da je brava bila mijenjana 2010. godine. Svjedok je na raspravi iskazao da je 21. listopada 2010. imenovan upraviteljem Poljoprivredne zadruge Privlaka i 20-ak dana nakon njegovog imenovanja počele su inventure. Na prvoj inventuri utvrđen je manjak od nekih 50.000,00 kuna, a na drugoj inventuri manjak od nekih 5.000.00 kuna. Kako je okrivljenica u tome trenutku bila voditeljica dućana on je smatrao da je ona odgovorna za nastali manjak. Pozvao ju je u ured, ali je ona negirala da bi imala išta s tim. Pozvao ju je i rekao joj neka razmisli o svemu i ponudio joj da se sve to riješi na kulturan način. Međutim, sve se nije uspjelo riješiti na taj način. On je okrivljenici u travnju 2011. uručio «namjeru za izvanredni otkaz“ jer se prethodno konzultirao sa pravnicima jer su mu rekli da se kod izvanrednog otkaza uvijek prvo radnik treba očitovati. Dodao je da je u periodu od prosinca 2010. do travnja 2011. okrivljenica bila na godišnjem i na bolovanju i da se zbog svega toga to otegnulo. Imao je plan dogovorit se sa okrivljenicom, a kako bi ona ostala raditi kao prodavačica, a sve pod uvjetom da ona nadoknadi iznos manjka za koji je po ugovoru o radu ona odgovorna. On je 19. travnja 2011. donio odluku da je imenuje za šeficu prodavaonice. Kako se ona nije pojavila na poslu 20. ili 21. travnja 2011. išao je izvanredni otkaz ugovora o radu. Dodao je da je o otkazu zatraženo mišljenje sindikata. Na upit zastupnice optužbe svjedok je odgovorio kako misli da je okrivljenica prije ovih događaja u zadruzi radila nekih godinu dana i da misli da je bila zaposlena na neodređeno s time da mu je to poznato iz ugovora o radu. Što se tiče ključeva navodi da je ključ imao radnik koji radi sa poslovođom, ali da nitko od zaposlenika u računovodstvu nije imao ključ zadruge. Na drugoj inventuri iz zadruge je maknuto sve što je bilo izvan roka i te su stvari stavljene na teret zadruge. U 2010. godini nije bilo nikakvih provala. Glede ugovora o radu koji bi bio zaključen 1. siječnja 2011. svjedok je naveo da ne zna koji bi to ugovor bio i da misli da je okrivljenici dan ugovor na neodređeno vrijeme puno ranije. Dodaje i da zadruga ima 22 vlasnika, zadrugara, a da on obavlja funkciju upravitelja zadruge. Plaća radnice u dućanu je prosječno 2.800,00 kn, a poslovođe 600,00 do 800,00 kn više, ovisno o trgovini. Na upit zamjenice opunomoćenice oštećenika zašto je 19. travnja 2011. imenovao okrivljenicu poslovođom zadruge svjedok odgovara da se nakon što joj je uručio namjeru o davanju izvanrednog otkaza i pozivu da se očituje o istome, okrivljenica očitovala kako želi i dalje raditi kao prodavačica u zadruzi, ali ne i poslovođa. Na upit braniteljice okrivljenice kako to da je u 12. mjesec 2010. utvrđen manjak a da je okrivljenici dan otkaz 4 mjeseca kasnije, svjedok je odgovorio da joj je otkaz dan kasnije jer se nadao da će se okrivljenica „osvijestiti“. U 10. mjesecu 2010. kada je stupio na dužnost upravitelja zadruge okrivljenica je imala zaključen ugovor o radu za radno mjesto poslovođe, a koji je bio zaključen na neodređeno vrijeme i zaključio ga je bivši upravitelj sa okrivljenicom. Prije inventure u prosincu 2010. bila je inventura godinu dana prije i to u 11. ili 12. mjesecu 2009. Odgovara kako nakon te inventure u 2009. nije bilo nikakvih provala. Popis robe na prvoj inventuri vršila je tročlana komisija zajedno sa poslovođom odnosno ovdje okrivljenicom dok na drugoj inventuri okrivljenica nije bila prisutna nego samo tročlana komisija. Odgovara kako on nije pregledavao dokumentaciju o inventuri nego mu je samo uručen zapisnik. Pojašnjava kako pregledavanje dokumentacije tj. usklađenje knjiga i popisa roba vrši šef računovodstva. Zadnjih 26 ili možda čak 28 godina šef računovodstva je AD a nije mu poznato je li su predmetnoj prodavaonice i ranije bilo manjkova. Na prijedlog braniteljice okrivljenice svjedoku je uručena knjiga popisa o nabavi i prodaji robe kako bi izvršio uvid na stranicu 49 i očitovao se da li je rukopis kojim je pisano njegov rukopis. Svjedok se očitovao kako rukopis na stranici 49, nije njegov rukopis. Na daljnji upit braniteljice okrivljenice svjedok odgovara kako ključeve imaju poslovođa i prodavač, a u slučaju mijenjanja brave kada se mijenja poslovođa pravilu je da bi bravu mijenjao netko od muških, primjerice šef računovodstva, a isto bi bilo i u slučaju provale kada bi se mijenjala brava. Odgovara kako je prodavaonica koja se spominje zapravo kiosk, da kvarova robe nije bilo, ali da je na drugoj inventuri ustanovljeno da je bilo rabe kojoj je istekao rok. Nije mu poznato da bi praksa u prodavaonici bila da se roba daje na poček, ali ako je bilo tako rađeno da on nije imao ništa s tim i da je to u tome slučaju bila odluka poslovođe. Upravitelj prije njega bio je ŠD. Njemu je kao upravitelju poznato tko ima kakva zaduženja u računovodstvu. Blagajnik u tome periodu bila je ZD, a knjiženje robe koja bi ušla u prodavaonicu Glavanci vršile su ZD ili OD. Poznato mu je da se kod zaprimanja robe potpisuju 2 otpremnice i jedna se zadržava u prodavaonici dok se druga šalje u sjedište firme, s time da se u roku od mjesec dana dobije povratna informacija o obradi otpremnice i poslovođa dobije kalkulaciju. Tada poslovođa tu otpremnicu uspoređuje sa kalkulacijom, a u slučaju manjka robe odmah reagira. Na upit da li je u dućanu odnosno prodavaonici prilikom inventure utvrđen manjak stari ili novca svjedok pojašnjava da je ,,roba novac“ i da je iznos zaduženja prodavaonice bio veći nego što je utvrđeno stanje. Na upit kakva vrsta kase je bila u prodavaonici svjedok navodi da je u kasi unošeno koja vrsta robe se prodala, u kojoj količini i po kojoj cijeni. Na upit suda svjedok je odgovorio da su vršene dvije inventure i da je nakon prve redovne inventure vršena i druga i to nekih 10-ak ili 15-ak dana kasnije, a kako bi se utvrdilo pravo stanje stvari jer je na prvoj redovnoj inventuri utvrđen manjak i kako bi on otklonio odgovornost od sebe jer je smatrao da za manjak treba biti odgovoran poslovođa. Druga Inventura rađena je za naknadno razdoblje.

18. Iz iskaza svjedokinje OD (list spisa 64, 102-103), proizlazi da je ona radila u računovodstvu, na poslovima izrade kalkulacije prodavaonice. Po odluci upravitelja bila je i član komisije za popis robe. Bila je prisutna kod obje inventure. Kod prve je bila prisutna i okrivljenica i nije imala primjedbi na rad komisije. Sa prvom inventurom se okrivljenica složila a na drugu izvanrednu inventuru nije pristupila. Nitko osim poslovođe nije imao ključ, a poslovođa da je imao tri ključa. Ona je pisala robu u listu popisa, dok su drugi članovi brojali i njoj govorili količinu, a ono što joj se kaže ona je pisala. Ne zna da li je kod prve inventure vršen otpis neke robe. Ne zna da bi bilo provala 2010. godine. Kod nje je dolazila okrivljenica sa dnevnim utrškom. Na raspravi je ova svjedokinja iskazala odgovarajući na pitanja tužitelja kako su tri ključa predana poslovođi prodavaonice i da ona nema saznanja kome su ti ključevi dani. Poslovođa je bila okrivljena. Ne zna tko je i da li je netko osim okrivljene i PD radio u poslovnici 2010., ali joj je poznato da se radilo u smjenama. Dnevni utržak uvijek bi donosila okrivljena, a navodi kako misli da PD nije nikada vidjela da nosi dnevni utržak. Na upit zastupnice optužbe je li moguće da je PD radila popodnevnu smjenu, a okrivljenica jutarnju pa da okrivljenica donese utržak i od prethodnog dana, svjedokinja je odgovorila kako to ne zna i da samo zna da je njoj dnevni utržak donosila okrivljenica. Nadalje, svjedokinja navodi da ne zna je li u 2010. bilo provala u poslovnicu, ali da je inače bilo provala. U tim slučajevima najprije bi se zvala policija i radile bi se inventure. Ne zna ništa o mijenjanju brava nakon provala, a niti pojedinosti o svakoj počinjenoj provali. Odgovara kako je moguće da je bilo kvarljive robe u prodavaonici jer se prodavala i hrana. Misli da je bilo otpisa robe u 2010. godini. Roba je bila u inkriminirano vrijeme osigurana kod Croatia osiguranja. Roba je bila osigurana za slučaj krađe budući su veoma česte bile provale jer Poljoprivredna zadruga ima oko 8 poslovnica. Nije joj poznato je li bilo davanja robe sa počekom plaćanja, a navodi da joj nije jasno pitanje i ne može odgovoriti što je manjkalo prilikom inventure, da li je utvrđen manjak robe na način da je u poslovnici bilo manje robe nego je trebalo biti ili je robe bilo u dovoljnoj količini, a nedostajalo je novca. Pojašnjava kako nisu bili umreženi kompjutorski, ali da je u poslovnici bila kompjutorska kasa i pregledom podataka iz kase moglo se utvrditi koji su artikli prodani. Što se tiče manjkova u poslovnici pojašnjava da manjkova uvijek ima i bilo ih je i da je bilo uobičajeno da taj manjak plate odgovorne osobe, a to su poslovođe prodavaonice. Svjedokinja navodi da je znala doći sanitarna inspekcija, a što se tiče unošenja artikala u knjige pojašnjava da bi poslovođa, odnosno odgovorna osoba u prodavaonici dobio račun od dobavljača kako bi prekontrolirao preuzetu robu, a i na kraju mjeseca bi se izvršila kalkulacija i provjera stanja i da li tadašnje stanje odgovara prometu. Dalje je svjedokinja odgovorila kako ne zna da li su kupci krali iako je bilo provalnih krađa te da misli da okrivljena nije prijavljivala nikakve krađe, barem koliko ona zna. U slučaju bilo kakvih krađa ili problema poslovođa bi se obraćao direktoru, a ne njoj. Svjedokinja navodi da ne zna na koji način je utvrđena krivnja odgovornih osoba odnosno poslovođa za prethodne manjkove u poslovnici jer da to nije njezina domena i da ona to nije radila. Na upit braniteljice okrivljenice svjedokinja je odgovorila kako joj nije poznato da li bi se uz polaganje gotovine prilagali i nekakvi dokumenti jer se dnevni utržak predavao blagajnici, a ne njoj koja radi u računovodstvu. Dodaje kako misli da nije bilo značajnijih nesklada u knjigama na mjesečnoj razini u inkriminiranom razdoblju te da joj nije poznato jesu li u inkriminiranom razdoblju postojale neke otpremnice koje nisu bile potpisane od strane poslovođe, ovdje okrivljene. Svjedokinja pojašnjava da je ona sudjelovala na inventuri, a da je ona samo pisala dok su brojanje vršile ZD, PD i JD. Brojala se roba na policama, izražavale su se cijene te robe i sve se to zbrajalo. Svjedokinja navodi da su oni prilikom inventure ispisivali inventurne liste i da se u nju unosilo naziv robe, količina robe i cijena robe. Svjedokinja navodi da ne zna kako je utvrđen manjak jer su knjige radili ZD i AD. Nadalje pojašnjava kako su prilikom inventure sačinjene inventurne liste, ali da nije sastavljen zapisnik ili bilo druga dokumentacija te misli da su svi članovi komisije potpisali inventurne liste. Također je dodala da je u prodavaonici omogućeno kreditno plaćanje, te ne zna koje je marke bila kasa u prodavaonici. Na upit suda svjedokinja je odgovorila da je u Poljoprivrednoj zadruzi Privlaka zadužena za poslove izrade kalkulacija i da se bavi unošenjem roba, cijena i količina robe u knjige i da je ono što ona unese zaduženje zadruge. Svaka poslovnica odnosno prodavaonica ima svoju otpremnicu iz koje je vidljivo za koliko se robe zadužuje. Ništa drugo osim toga ne radi. Kontrolu stanja vrši njezin šef, a to je DD te nije uopće upoznata sa dokumentacijom koju bi vodio njezin šef. Svjedokinja pojašnjava da je bilo i ranije manjkova u poslovnici te misli da su ti manjkovi utvrđeni na isti način kao i ovaj zbog kojega se vodi ovaj postupak. Nije joj poznato koliko su iznosili ti manjkovi te da nikakav podatak o utvrđenim manjkovima u vidu nekog službenog dokumenta nije vidjela. Dodaje da sve što zna o utvrđenim manjkovima da bi ih uvijek platila odgovorna osoba. Svjedokinja je navela kako joj je poznato da su vršene kontrole nad poslovanjem Poljoprivredne zadruge Privlaka, ali da ne zna u kojem razdoblju.

19. Iz iskaza svjedokinje ZD (list spisa 65 i 100), proizlazi da je u inkriminirano vrijeme bila blagajnica i bila je član komisije za inventuru. Na inventuri je utvrđen manjak, a okrivljenica da je negirala postojanje manjka. Izvršena je i izvanredna inventura kojoj nije nazočila okrivljenica, već je pristupila kasnije. Kod prve inventure je okrivljenica potpisala zapisnik o popisu robe a kod druge inventure nije potpisala. Kao blagajnica prima dnevni utržak a koji joj donose dnevno ili dan poslije. Poslovođe imaju „Z isječak“ koji joj donose sa novcem a ona im izdaje uplatnicu. Svjedokinja je tvrdila da nitko od uprave nema ključ od prodavaonice već kada dođe novi poslovođa dobije novu bravu i tri ključa. Tvrdila je da 2010. godine nije bilo provala u prodavaonicu, ali ih je bilo ranije. Njoj mora odgovarati „z isječak“ sa gotovinom. Na raspravi je svjedokinja dodala da u inventuri uvijek sudjeluje komisija od 3 člana. Redovna je inventura vršena svake godine a izvanredna u slučaju primopredaje i slično. Okrivljenica joj je polagala gotovinu a „Z isječak“ je uvijek odgovarao gotovini koju bi ona polagala.

20. Svjedok DD (list spisa 66 i 99-100, 106-107) je iskazao da dugo godina radi u zadruzi na mjestu šefa računovodstva. Inventure se rade jedno godišnje negdje u 12 – om mjesecu pa je tako bilo i 2010. godine u prodavaonici u kojoj je poslovođa bila okrivljenica. Poslovođa zaprimi robu tako da jedan primjerak primljene robe dostavi računovodstvu sa svojim potpisom a drugi primjerak ostavlja za sebe. Komisija je utvrdila manjak od 51.302,05 kuna i zna da je okrivljenica tada potpisala inventurnu listu ali je negirala postojanje manjka i bilo je više razgovora između nje i upravitelja koji joj je htio izaći u susret da to otplati u više rata. Kada to nije dogovoreno napravljena je nova izvanredna inventura i utvrđen je manjak još od 5.234,02 kuna. Također je naveo da kada se imenuje novi poslovođa mijenja se brava s ključem i sva tri ključa od brave dobije poslovođa. Provale nije bilo 2010. godine ali je bilo ranije. Na raspravi je svjedok iskazao kako mu je poznato da je upravitelj zadruge pokušao dogovoriti plaćanje manjka sa okrivljenicom jer je bio osobno prisutan kada su razgovarali okrivljenica, njezin suprug i upravitelj. Poznato mu je da je okrivljenica radila kao poslovođa neke 2 godine, a da je prethodno radila u svojstvu prodavačice možda oko 3 godine. Druga inventura i to ona 21. prosinca urađena je zato što je nakon prve inventure i utvrđenog manjka upravitelj odlučio da će se izvršiti primopredaja i to novom poslovođi. Dnevni promet u prosincu 2010. evidentiran je u knjizi popisa, a iz knjige popisa je bilo razvidno da je stanje u računovodstvu i knjizi popisa bilo isto. Pojasnio je da je on osobno promijenio ključ od vrata kada je okrivljenica postala poslovođa, a da je i prije bilo manjkova u istoj prodavaonici, ali bi u pravilu odgovorne osobe sve priznale i platile manjak s time da je do sada bio na sudu u vezi utvrđenih manjkova nakon predmetnog odnosno inkriminiranog događaja. Okrivljenica je bila prisutna pri mijenjanju brave kada je ona preuzimala dužnost poslovođe, a da je prethodna inventura bila u 2009. i to u prosincu ili studenom 2009. Poznato mu je da je bila provala u prodavaonicu 2009. godine, ali se ne može sjetiti da li je ta provala bila prije inventure ili nakon, ali da zna da je okrivljenica prijavila manjak robe nakon provale. Nadalje, odgovara kako se ne sjeća da bi ga okrivljenica zvala nakon provale i predlagala inventuru i da mu je poznato da inventura nakon provale nije rađena. Nadalje, svjedok na pitanje da li je moguće da je polazište od 1. siječnja 2010. točno ako je prethodno bila provala u prodavaonicu a nije rađena inventura, odgovara da je moguće i da je u 11. i 12. mjesecu 2009. kontroliran ulaz i izlaz robe i da se lako naknadno moglo odbiti ono što je okrivljenica prijavila, a odnosi se na manjak robe otuđene provalom. Svjedok navodi da je dokumentacija otpremnina odgovara knjiženjima u knjizi popisa. Kada mu se predočava knjiga popisa [adresa] PZ i to stranica 5 pod 847. stavci u iznosu od 6.681,00, a iz koje stavke se ne vidi o kojoj robi je riječ već isključivo je knjiženo [adresa] PZ dokumentacija broj 1-2, svjedok navodi da se trenutno ne može očitovati što je knjiženo i da bi se to moglo utvrditi uvidom u knjigu popisa i u računovodstvu Poljoprivredne zadruge. Kada se svjedoku uručuje Knjiga popisa navodi da u ovome trenutku ne može pronaći evidentirano takvo zaduženje, ali da je moguće u računovodstvu sve provjeriti. Braniteljica okrivljenice predlaže da se svjedoku na uvid preda zapisnik sastavljen 2. prosinca 2010. na listu 11. spisa i zapisnik na listu 13. spisa, a kako bi se očitovao o razlici utvrđenog manjka i to manjka koji je utvrđen na zapisniku na listu 11. u iznosu od 51.302,05 kuna i manjka koji je istovremeno utvrđen u zapisniku na listu 13. spisa i to u iznosu od 50.779,38 kuna, nakon što se svjedoku predočavaju zapisnici odgovara kako ne zna zbog čega je došlo u razlici i da se vjerojatno radi o grešci u ispisu. Nadalje, odgovara kako je usklađenje vršio na temelju otpremnica, računa i popisnih lista inventura, da misli da su popisne liste sve trebale biti potpisane, ali da neke nisu bile. Kasa kojom se u to vrijeme služilo u prodavaonici je Registar Alfa 1750 koja može bilježiti količinu i vrstu robe koja je prodana. Prodaja tiska u navedenoj prodavaonici bila je po njegovom mišljenju mala. Knjiženje tiska bilo je kada Tisak dostavi račun, a to je u pravilu bilo krajem mjeseca. Nadalje, odgovara da sa okrivljenicom nije u zavadi i da je samo jednom dobio upozorenje od policije zbog neprimjerenog ponašanja, a zbog toga nije bio na sudu niti je pokrenut bilo kakav postupak. Nije mu poznato da bi okrivljenica odbijala potpisati ugovor na radno mjesto poslovođe. Također je naveo da je okrivljenica radila sve do 21. prosinca 2010. pa je tako radila i prije druge inventure. Nije mu poznato da bi u prodavaonici bilo kupovine na dug, ali da mu je poznato da se okrivljenica potužila da ima dužnika kada je rađena inventura. Prodavaonica je prodavala mješovitu robu i u prodavaonici je bilo kvarljive robe i sva se kvarljiva roba mogla vratiti dobavljaču. U trenutku inventure bilo je kvarljive robe i sve je priznato. Ta je roba obračunata i ona je evidentirana u otpisu robe. Pojašnjava da se tada zasigurno moglo plaćati u gotovini, ali da ne zna da li se tada moglo plaćati u karticama jer se ne može sjetiti točnog dana stavljanja POS-ovih uređaja. Odgovara i da je u to vrijeme sa okrivljenicom u prodavaonici radila PD. Naveo je da je u prodavaonici Glavanci nakon inventure 2009. utvrđen manjak, nakon inventure 2011. utvrđen manjak, nakon inventure 2012,. utvrđen manjak, nakon inventure 2014. utvrđen manjak, za 2013. godinu ne zna, ne zna ni za 2008., ali se sve može provjeriti. 2015. je nakon inventure utvrđen višak. Manjak u prodavaonici 2012. ili 2013. je bio oko 160.000,00 kn, a za druge godine se ne može točno sjetiti. Odgovara da su tih godina utvrdili nedostatak novca i da su sastavljeni zapisnici koje bi odgovorne potpisale i podmirili dugovanja. Odgovara da ne zna na koji način je nastao dug odnosno manjak, da je moguće da su i odgovorne osobe uzmu „ spizu“ a da ju ne plate. Svjedok pojašnjava da su prilikom inventure brojani svi artikli i da je utvrđen ukupan broj artikala u prodavaonici u financijskog vrijednosti. Kada ga se pita da li je taj broj artikala u financijskoj vrijednosti odgovarao stanju u računovodstvu svjedok pojašnjava da se u odnosu financijskog ulaza i izlaza robe dobije stanje koje treba imati trgovina i da je tu utvrđen manjak. Odgovara kako je utvrđen manjak novca. Postupak je bio takav da se na kraju svakog radnog dana zaključi blagajna i sutra dan se taj novac dostavlja u upravu zadruge na blagajnu gdje se izdaje uplatnica. Tada se ne dostavlja popis robe koja je prodana. Na osnovi dnevnog zaključka se zna koliko se tog dana robe prodalo, ali se ne zna koja je to točno roba. Ti dnevni zaključci su odgovarali stanju u financijskom smislu, a stanje se nije uspoređivalo nego se uspoređivalo tek prilikom inventure. Financijsko stanje nismo utvrđivali na temelju dnevnih zaključaka nego se usklađivalo stanje popisa robe trgovine i popisa robe u računovodstvu. Svjedok navodi da je njegov rukopis na stranici 49. knjige popisa o nabavi i na stranici 50. Svjedok je dostavio i originalne otpremnice. Navodi i da je bila provala 15. prosinca 2019. godine i da nakon toga nije bila rađena inventura ali da je poslovođa bila dužna prijaviti kao odgovorna osoba što je otuđeno pa je to navedeno na zapisniku kod policije i ta roba da je otpisana. Poslovođa je prijavio iznos i taj iznos im je nadoknadila Croatia osiguranje. Svjedok je ispustio u spis i podatke o likvidaciji štete od strane osiguravajućeg društva.

21. Svjedokinja PD (list spisa 67 i 103) je iskazala da je od rujnu 2009 godine radila zajedno sa okrivljenicom koja je tamo bila poslovođa. Zna da je okrivljenica bila prisutna kod prve inventure ali da nije potpisala knjigu usklađenja a kod druge inventure nije bila prisutna. Druga inventura je počela bez okrivljenice ali je ista naknadno pristupila. Utržak je uglavnom nosila okrivljenica skupa sa „z isječkom“ i tada bi se dobila uplatnica koja bi se donijela u blagajnu. Robu nisu davali na poček. Ne zna ništa o utvrđenom manjku ni po prvoj ni po drugoj inventuri. Misli da su u 2010. godini bile dvije provale u trgovinu ali nije sigurna. Jedan ključ od prodavaonice je imala ona a jedan poslovođa i ne zna gdje je bio treći ključ. Brave su se mijenjale kod svake provale. Nakon provalnih krađa popis robe nije vršen jer su ZD i upravitelj rekli da za to nema vremena. Roba je znala propadati u prodavaonici jer je klima curila. Kada su to prijavile rečeno im je da to stave sa strane ili bace u smeće i one su to i učinile. Na raspravi je svjedokinja pojasnila da je u prodavaonici Glavanci 2010. radila zajedno sa okrivljenicom i da se sjeća provale iz 2010. kada je bilo razbijeno staklo. Tada je zvala okrivljenu kako bi ju o tome obavijestila, ali i šefa DD te policiju. Ne sjeća se da su taj put radili inventuru nakon provale nego su samo okvirno utvrdili što je nedostajalo. Što se tiče otpisa navodi da bi o tome sve podatke trebao imati šef DD, a da se ne može sjetiti detalja. Također navodi da nije mogla primijetiti ako bi netko nešto ukrao, a to zbog položaja prodavaonice i rasporeda stvari. U prodavaonici se prodavala roba različite vrste pa tako i hrana, novine, pića, sladoledi, voće itd. Što se tiče smjena pojašnjava da se mijenjala u smjenama sa okrivljenom, a da se ne može sa sigurnošću sjetiti tko bi nosio dnevni utržak u onim danima kada je radila popodnevnu smjenu. Sve otpise koji su vršeni i dokumentirani potpisivala je okrivljena. AD je vidjela svega nekoliko puta i to kada je potpisala ugovor i možda još koji put. U prodavaonici su u inkriminirano vrijeme imali staromodnu kasu u koju bi se ručno unosio artikal koji se prodaje i cijena. Brigu o tome što je zaprimljeno u prodavaonici i svu tu dokumentaciju vodila je okrivljena. Kada je vršena inventura bila je prisutna i sjeća se da su brojali artikle po policama. Sjeća se i da je utvrđen manjak, ali mislili da je to bilo samo taj put. Ne bi nikada prihvatila posao poslovođe jer smatra da bi imala puno obaveza u vezi dokumentacije pa i manjkova. Jedino što je čula je da je bilo manjkova, ali da ne zna pojedinosti o tome i ne zna da li su poslovođe te manjkove platili. Dodala je i da je bila prisutna inventuri i da su potpisivali inventurne liste. Misli da je brojala ona i okrivljenica, a isto tako misli i da su iz uprave pisali. Ljude iz uprave nije kontrolirala što su pisali.

22. Provedeno je i knjigovodstveno – računovodstveno vještačenje po vještaku Damiru Uglešiću (list spisa 70-75). Vještak je zaključio da je u inkriminiranom razdoblju od 01. siječnja do 21. prosinca 2010. godine, odgovorna osoba za poslovanje prodavaonice Glavanci, u vlasništvu Poljoprivredne zadruge ,, [adresa]“ iz [adresa] bila poslovođa BD. Knjiga popisa o nabavi i prodaji robe koja je vođena u prodavaonici Glavanci u inkriminiranom razdoblju, usklađena je s knjigovodstvenim evidencijama koje se vode u Upravi Zadruge. Dakle prema navedenim stanjima zaduženja i razduženja prodavaonice Glavanci, te provedenim popisima na dan 02. i 21. prosinca 2010. godine, utvrđeni su inventurni manjkovi u ukupnom iznosu od 56.536,07 kuna, odnosno za razdoblje od 01.01. do 02.12.2010. godine 51.302,05 kuna, a za razdoblje od 03. do 21. 12. 2010. godine 5.234,02 kuna. U knjigovodstvu Zadruge utvrđeni manjkovi u 2010. godini u ukupnom iznosu od 56.536,07 kuna knjiženi su na teret poslovođe BD. Kod nastanka ovih manjkova, u okolnostima kada se zaduženja i razduženja prodavaonice prate i evidentiraju samo financijski, dakle kada je izostalo i praćenje po vrsti robe i količini, nije moguće utvrditi da li se navedeni manjak odnosi na manjak robe ili novca, odnosno njihova kombinacija. Ali ako uzmemo u obzir izjavu svjedoka — blagajnice u Zadruzi, da su dnevni utržak prodavaonice, poslovođe polagali na temelju ,,z isječka“ iz registar kase, to znači da su na kraju radnog dana registar kasu nulirali i pritom dobili zaključno stanje prodaje toga dana. Dakle polagali su točno onoliko novčanih sredstava koliko je toga dana bilo registriranih prodaja, što znači da je manjak mogao nastati na način da se za svaku prodaju nije izdavao račun kupcu, pa se dio utrška zadržavao, odnosno da se uzimala roba iz prodavaonice za vlastite potrebe.

23. Također se u sudskom spisu nalazi i obavijest o likvidiranoj šteti rekapitulacija i otpremnice (list spisa 108-117), a što je ispustio svjedok DD na raspravi te se odnosi na provalu koja je bila 15. prosinca 2009. godine dakle neposredno pred inkriminaciju a u odnosu na koju provalu su zaposlenice navele da nije vršena inventura, dok su nadređeni naveli da je proveden popis.

24. Kao dokaz na raspravi je izvršen uvid u račune i otpremnice dostavljene od poljoprivredne zadruge (list spisa 121-129), u knjigu popisa o nabavi i prodaji robe kao i račune u originalu a koji su oduzeti temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, te u popis inventure robe za dan 2. 12. 2010. godine i 21.12. 2010. godine a što se nalazi u prilogu ovog sudskog spisa a koja materijalna dokumentacija je bila važna za vještačenje obzirom da su evidentirane činjenice tko je kada, na koji način radio inventuru kao i što je utvrđeno inventurom.

25. Obzirom na činjenicu da je u predmetnoj prodavaonici neposredno pred inkriminaciju bila provalna krađa od vještaka Damira Uglešića je zatraženo da izvrši dopunu vještačenja (list spisa 133-143), što je isti učinio i sudu dostavio mišljenje iz kojega proizlazi da je dana 15. prosinca 2009. godine, izvršena provalna krađa u prodavaonici Glavanci, PZ Privlaka. Tom prilikom nepoznati počinitelj je otuđio razne vrste cigareta, naznačene u obračunu štete. Odgovorna osoba u knjigovodstvu Zadruge za otuđenu trgovačku robu cigarete sačinila je Primku/kalkulaciju br. 959 od 16.12.2009. godine na ukupni maloprodajni iznos od 1.480,00 kuna, te navedenim iznosom smanjila zaduženje prodavaonice Glavanci u knjizi popisa - stavka 1102 dana 16.12.2009. godine. Za trgovačku robu koja je prenešena iz prodavaonice Škrapavac u prodavaonicu Glavanci, sačinjene su 4 otpremnice i Prika/kalkulacija br. 712, na ukupni iznos od 6.681,00 kuna. Primka/kalkulacija br. 712 po svojem sadržaju i broju odnosi se na trgovačku robu prenešenu iz prodavaonice Škrapavac u prodavaonicu Glavanci, te je omaškom na istoj tiskan datum 07.04.2010. godine, umjesto 04.10.2010. godine. Zaduženje prodavaonice Glavanci izvršeno u Knjigi popisa o nabavi i prodaji robe koja se vodila u prodavaonici Glavanci, po 4 otpremnice u ukupnom iznosu od 6.681,00 kuna, dok je zaduženje u knjigi popisa koju vodi knjigovodstvo Zadruge izvršeno po primki/kalkulaciji br. 712, također na iznos od 6.681,003. Temeljem četiri računa - otpremnica od dobavljača Tisak d.d. Zagreb, sačinjene su primke br.: 556 od 23.07.2010. na iznos od 6.330,00 kuna; 641 od 15.08.2010. na iznos od 6.055,00 kuna; 644 od 23.08.2010. na iznos od 5.085,00 kuna i 708 od 15.09.2010. na iznos od 4.145,00 kuna. Zaduženje prodavaonice Glavanci u Knjigi popisa o nabavi i prodaji robe koja se vodila u prodavaonici Glavanci, izvršeno je po otpremnicama u ukupnom iznosu od 21.615,00 kuna, dok je zaduženje u Knjizi popisa koja se vodi u knjigovodstvu Zadruge zaduženje prodavaonice Glavanci izvršeno po primkama u ukupnom iznosu od 21.615,00 kuna. Dakle zaduženja u obje knjige popisa su identične po iznosu. U inkriminiranom razdoblju od 01. siječnja do 21. prosinca 2010. godine, odgovorna osoba za poslovanje prodavaonice Glavanci, u vlasništvu Poljoprivredne zadruge ,, [adresa]“ iz [adresa] je poslovođa TD. Knjiga popisa o nabavi i prodaji robe koja je vođena u prodavaonici Glavanci u inkriminiranom razdoblju, usklađena je s knjigovodstvenim evidencijama koje se vode u Upravi Zadruge. Dakle prema navedenim stanjima zaduženja i razduženja prodavaonice Glavanci, te provedenim popisima na dan 02. i 21. prosinca 2010. godine, utvrđeni su inventurni manjkovi u ukupnom iznosu od 56.536,07 kuna odnosno za razdoblje od 01.01. do 02.12.2010. godine 51.302,05 kuna, a za razdoblje od 03. do 21. 12. 2010. godine 5.234,02 kuna. U knjigovodstvu Zadruge utvrđeni manjkovi u 2010. godini u ukupnom iznosu od 56.536,07 kuna knjiženi su na teret poslovođe BD. Kod nastanka ovih manjkova, u okolnostima kada se zaduženja i razduženja prodavaonice prate i evidentiraju samo financijski, dakle kada je izostalo i praćenje po vrsti robe i količini, nije moguće utvrditi da li se navedeni manjak odnosi na manjak robe ili novca, odnosno njihova kombinacija. Ali ako uzmemo u obzir izjavu svjedoka — blagajnice u Zadruzi, da su dnevni utržak prodavaonice, poslovođe polagali na temelju ,,z isječka“ iz registar kase, to znači da su na kraju radnog dana registar kasu nulirali i pritom dobili zaključno stanje prodaje toga dana. Dakle polagali su točno onoliko novčanih sredstava koliko je toga dana bilo registriranih prodaja, što znači da je manjak mogao nastati na način da se za svaku prodaju nije izdavao račun kupcu, pa se dio utrška zadržavao, odnosno da se uzimala roba iz prodavaonice za vlastite potrebe.

26. Vještak Uglešić je i usmeno pojašnjavao svoje vještvo na raspravi te je iskazao (list spisa 159-160) da je prvo vještačenje radio u fazi istrage i tada je na raspolaganju imao dokumentaciju koja je bila u spisu i pregledao je dokumentaciju poljoprivredne zadruge Privlaka. A kod dopune koju je radio 2016. godine, sve mu je naloženo u nalogu od 26. listopada 2016. godine, ta dodatna dokumentacija nije utjecala na iskazani manjak jer je utvrdio da su ti dodatni navedeni dokumenti naknadno dostavljeni evidentirani i u knjizi popisa o nabavi i prodaji robe koja se vodila u prodavaonici Glavanci, a također da je evidentirano i u knjizi popisa koja se vodila u knjigovodstvu PZ Privlaka. U oba vještačenja manjak je za razdoblje od 1.1 – 21. 12 2010. godine isti utvrđen u iznosu od 56.536,07 kuna. Ostaje kod zaključka da nije mogao utvrditi točno manjak u robi i manjak u novcu, oni su imali običnu kasu a ne PC kasu pa iz tog razloga ta kasa evidentira samo ono što ulazi i izlazi ali samo financijski dio, jer nisu bili šifrirano artikli po barkodu i iz tog razloga radi kase koju su tada imali nije moguće točno utvrditi koliki je manjak u robu a koliki u novcu, pa se može pretpostaviti da se za taj manjak nije izdavao račun kupcu, odnosno da se roba uzimala iz prodavaonice za vlastite potrebe pa se nije kucala u kasu. Kada je vještaku predočen list spisa 122. – 129. i kada ga se pita jesu li mu dostavljene i pečatirane otpremnice i primke vještak je naveo da je utvrdio da je to evidentirano i u knjizi u popisu i nabavi robe, to je knjiga koja se vodi u prodavaonici i u nju unose zaduženja poslovođa, okrivljena je to zadužila pa nema veze da li je potpisano ili ne. To uopće nije sporno. Nema veze što na otpremnici primki nema potpisa i pečata sama činjenica da ju je poslovođa upisala u knjigu čini ispravu vjerodostojnom. Kada ga se konkretno pita o naknadno dostavljenim otpremnicama s list spisa 122. do 129. vještak je odgovorio da je način poslovanja opisao u svom vještačenju od 12. prosinca 2016. godine na strani 2 i 3, pa nema smisla da bi JD kao poslovođa određenu robu upisala u knjigu a da je ne bi zadužila. Ona je očito tu robu dobila kada ju je upisala. Otpremnice nisu potpisane radi načina na koji se poslovalo a ja sam to opisao. To što mu se stalno predočava je kopija kopije, tu se ne vidi ni tko je robu slao ni tko je primao a činjenica je dokumentacija koja je u spisu na listu 121-129 naknadno pribavljena od dobavljača Tisak i ista nije potpisana ni od osobe koja je izdala niti tko je preuzeo robu a obzirom da je ta ista dokumentacija knjižena i u knjizi popisa o nabavi i prodaji robe koje je vodila odgovorna osoba u prodavaonici, isto tako knjižena je u knjizi popisa koja se vodila u knjigovodstvu PZ Privlaka pa se može zaključiti da je originalna dokumentacija izgubljena ali ostaje činjenica da je odgovorna osoba zadužila svoju prodavaonicu sa navedenom robom i isto tako je to učinilo i knjigovodstvo zadruge što je opisano na strani 4. nalaza i mišljenja od 12. prosinca 2016. godine. Upitan na temelju čega je na stranici 3 svog nalaza iz 2016. godine zaključio da se radi o omašci u pisanju datuma 7. 4. 2010. godine umjesto 4. 10. 2010. godine., kako stoji u dokumentaciji, odgovorio je da je on to pojasnio na stranici 3 svog nalaza i mišljenja. Upitan da li može isključiti mogućnost da bi se radilo o datumu od 7. travnja 2010. godine iskazuje da je sve moguće ali to je tako mala vjerojatnost, on je išao tom logikom da se radi o istim proizvodima i istim iznosima, taj iznos od 6.681,00 je zbroj otpremnica (4 otpremnice) i evidentiran je u knjizi popisa o nabavi i prodaji robe koja se vodila u prodavaonici Glavanci i isto tako je evidentiran u knjizi popisa koja se vodi u knjigovodstvu PZ Privlaka. On je sve to objasnio u vještačenju da su datumi različiti. Upitan jesu li narudžbe i roba od tiska uglavnom bili u istim iznosima i dali se toga može sjetiti odgovorio je da ne zna, ne može se sjetiti. Kada mu je predočeno da je popis robe bio 25. studenog 2009. godine i da je to konstatirao na stranici 2, i kada ga se pita je li imao podatak da je nakon toga u ovoj prodavaonici bila krađa, tu mislim na 2009. godinu mjesec prosinac, misli da je to opisao u zaključku. Upitan da li je iza krađe rađena inventura, odgovorio je da takav podatak nema a kada ga se pita da li bi bilo dobro da je odgovorio je da bi bilo. Nakon primjedbi je pojasnio da nije startao od 21. 11. 2010. već od prije i da je ukupna vrijednost popisa robe na dan 25. 11. 2009. bila 96. 525,71 kunu kod tog popisa utvrđen je inventurni manjak u iznosu od 15. 574.26 kuna kojeg je odgovorna osoba JD podmirila dana 28. siječnja 2010. godine.

27. Naloženo je novo vještačenje vještaku Anti Poljak ( list spisa 165-170) te je vještak zaključio da manjak u prodavaonici Glavanci u vlasništvu Poljoprivredne zadruge Privlaka u razdoblju od 01.01. do 02.12.2010.g., za kojeg je odgovorna BD, iznosi 51.302,05 kuna. Manjak u prodavaonici Glavanci u vlasništvu Poljoprivredne zadruge Privlaka u razdoblju od 03.12. do 21.12.2010.g., za koje je odgovorna BD iznosi 5.234,02 kuna. Ukupan manjak iznosi 56.536,07 kuna. Računi prikazani na str 121-129 Iista spisa vjerodostojni su i po istima je ispravno postupljeno na način da je terećeno prodajno mjesto prodavaonice Glavanci i to kako u knjizi prometa u samoj prodavaonici, tako i u računovodstvu zadruge. Nije moguće na vjerodostojan način utvrditi je li manjak nastao u robi ili u novcu, ali indicije ukazuju da je vjerojatno nastao u robi.

28. Oba vještaka su iscrpno branila svoja vještva na raspravi od 29. studenog 2018. godine. Vještaci su se složili da određene inventurne liste koje su oni inače koristili u svojim vještačenjima nisu bile valjano potpisane pa je sud nalogom od 29. studenog 2018. godine ( list spisa 207) od vještaka zatražio da izrade dopunu svojih nalaza i mišljenja na način da koriste samo inventurne liste koje su valjano potpisane od svih sudionika komisije.

29. U svom dopunskom mišljenju ( list spisa 208-211) vještak Ante Poljak je naveo da je u inkriminiranom periodu od 01.01.2010. godine do 21.12.2010. godine u prodavaonici Glavanci utvrđen manjak u iznosu od 56.536,07 kuna za koji je odgovorna JD. Vještak Damir Uglešić utvrdio je isti manjak kao i vještak Ante Poljak ( list spisa 213-220 ) s tim da je vještak Uglešić naveo da kod nastanka ovih manjkova u okolnostima kada se zaduženja i razduženja prodavaonica prate i evidentiraju samo financijski, dakle, kada je izostalo i praćenje po vrsti robe i količini, nije moguće utvrditi da li se navedeni manjak odnosi na manjak robe ili novca, odnosno njihovu kombinaciju. Ali ako se uzme u obzir izjava svjedoka – blagajnice u zadruzi da su dnevni utržci prodavaonice poslovođe polagale na temelju z isječka iz registar kase to znači da su na kraju radnog dana registar kasu nulirali i pri tom dobili zaključno stanje prodaje toga dana. Dakle, polagali su točno onoliko novčanih sredstava koliko je toga dana bilo registriranih prodaja, što znači da je manjak mogao nastati na način da se za svaku prodaju nije izdavao račun kupcu, pa se dio utržka zadržavao, odnosno da se uzimala roba iz prodavaonice za vlastite potrebe.

30. Također su oba vještaka ispitana na raspravi od 14. ožujka 2019. godine. Vještak Uglešić je ostao kod ranijih nalaza i mišljenja, dok je vještak Ante Polajk iskazao a odgovarajući na pitanje da li je prilikom druge inventure od 21.12.2010. utvrđen manjak koji bi nastao djelovanjem ili više sile ili zbog kala, odnosno rastepa da je on u svom vještvu i to prvom naveo što se tiče krađe na koju se ukazuje od strane tužene utvrđeno je da u razdoblju za koje se ona tereti nisu pribavljene krađe a što se tiče kala dostavio je pravilnik koji postoji u tvrtci i po njemu su oni obračunali i za taj iznos su je rasknjižili, a u vještvu je naveo da li je to stvarni kalo kvar i lom to nije moguće utvrditi a pogotovo ne naknadno ali joj je priznat sukladno pravilniku i više od toga nije bilo moguće priznati iako bi nadležna tijela ukoliko bi došli do spoznaje da je u prodavaonici moguć i veći kalo od pravilnika dozvoljenog mogli bi joj priznati ali oni to nisu napravili. U svom vještu se posebno osvrnuo na nešto što mu nije bilo posebno dato u zadatak ali je smatrao to bitnim u predmetu a to je činjenica da su kako u ovoj prodavaonici tako i u svim ostalim u inkriminirano razdoblju zabilježeni izrazito veliki manjkovi tako primjera radi je iznio da je trgovkinja koja je naslijedila JD u narednoj godini ostvarila manjak od 164.000,004 kune to je više nego 3 puta veći u odnosu na njen manjak. Ove indicije ukazuju da su možda djelom zbog neuvjetnih uvjeta poslovanja a to je u konkretnom bio kiosk a ne prodavaonica mogući bili i veći iznosi kala rasipa kvara i loma od onog koji je njoj priznat.

31. nakon provedenog prvog postupka sud je najprije donio osuđujuću presudu ( list spisa 237-243) koja je ukinuta, potom je sud donio oslobađajuću presudu ( list spisa 287-291 ) koja je također ukinuta. U trećem, ponovljenom postupku, sud je uvažio sve na što mu je ukazano od strane višeg suda, nastojeći ispraviti ranije pogreške.

32. Sud je u ponovljenom postupku ocijenio svaki dokaz zasebno te je iste doveo u međusobnu vezu jedne s drugima te sa obranom okrivljenice i ne nalazi dokazanim da je okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret.

33. Nesporna je činjenica da je u inkriminirano vrijeme okrivljenica bila poslovođa u navedenoj trgovini, a Ugovorom se obvezala odgovarati za nastali manjak u trgovini. Ova činjenica proizlazi kako iz materijalne dokumentacije tako i iz kazivanja svjedoka. Na ovaj način predmetna trgovina odnosno zadrugari imali su objektivno osobu koju su mogli teretiti za nastali manjak. Dakle, u objektivnom smislu, okrivljenica je bila odgovorna temeljem ugovora i činjenice da je bila poslovođa i ona je bila svjesna ove svoje objektivne odgovornosti za nastanak manjka.

34. Nije sporna činjenica da su napravljene dvije inventure, redovita i izvanredna, niti je sporna činjenica da je nastao manjak naveden u optužnici, a što su utvrdili i vještaci, također proizlazi i iz kazivanja svjedoka koji su provodili inventuru. Tijekom postupka se utvrdilo da određene inventurne liste nisu bile uredno potpisane te je u pogledu toga izrađena dopuna nalaza i mišljenja od strane obojice vještaka, međutim, nepobitno je činjenica da je u inkriminiranom periodu nastao navedeni manjak.

35. Zadatak suda je bio utvrditi subjektivnu odgovornost okrivljenice odnosno njenu namjeru da ostvari obilježja kaznenog djela odnosno da protupravno prisvoji novac i druge pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, a da je postupala sa ciljem prisvajanja takve vrijednosti.

36. Viši sud je zatražio da se u ponovljenom postupku utvrdi je li se doista mogao utvrditi manjak te na što se isti odnosi, je li ulaz robe vođen na pravilan način te knjige prometa i polaganja dnevnog prometa financijske službe. Povodom navedenoga ponovno su ispitana oba vještaka dana 18. veljače 2025. godine. Na pitanje : "Da li se doista mogao utvrditi manjak te na što se isti odnosi?" Vještak Damir Uglešić je odgovorio da je zadruga u svojim poslovnim knjigama pratila ulaz i izlaz robe samo financijski, dakle nije bilo ustrojeno robno knjigovodstvo. To znači da se zaduženja, odnosno razduženja prodavaonice nisu evidentirala, po vrsti i po količini robe, nego samo financijski. Ona je radila na staroj kasi, danas su nove PS kase. Na kasi na kojoj je okrivljenica radila nije bilo moguće utvrditi niti pratiti prodanu robu po vrsti i količini i iz tog razloga se ne može niti utvrditi u odnosu na što se odnosi manjak. Na kasi na kojoj je radila okrivljenica tada to se ne može utvrditi. Vještak je u konačnici zaključio da i nije bio moguć manjak u novcu, već da je mogao nastati samo manjak u robi, iz kase se nije moglo utvrditi na kojoj robi, a taj manjak je mogao nastati ili da se ne izdaju računi ili da jednostavno netko robu otuđuje. Upitan ima li on podatak u spisu da bi robu otuđivala baš okrivljenica, odgovorio je „pa nemam ja taj podatak jer nije ona sama radila u toj trgovini, tu je bila i druga zaposlenica. Tu je uvijek poslovođa materijalno i financijski odgovoran, a ima tamo ljude i ne može on biti 16 sati u dućanu." Na isto pitanje je vještak Ante Poljak odgovorio da ono što je on utvrdio jeste da se knjiga prometa vodila jako uredno i knjigovodstvena dokumentacija, a to je vodila JD. Inače ni jedna takva zadruga nije preživjela koliko zna, jer ova zadruga je imala veliku vrijednost imovine, nekretnine koje su se dale u zakup i ove trgovine su njima smetale, bile su nepotrebne, zato su i prestale poslovati. Međutim radi takvog jednog stanja nitko nije imao pravo u takvoj zadruzi poslužiti se sam stvarima koje mu trebaju. Sve trgovine su imale manjkove, ali svi su te manjkove vratili. Jednu godinu prije je i JD vratila manjak koji je nastao. Također nitko tko je imao manjak u toj zadruzi prije JD nije kazneno odgovarao, manjak su vratili, on ne zna zašto ona odgovara, da je ona vratila manjak vjerojatno je ne bi prijavili. Što se tiče manjka, on ga je utvrdio i nema nikakvog problema da je nastao manjak koji je utvrdio. Stanje u tim trgovinama je bilo totalno nesređeno, a manjkove su imali i drugi prije nje. Te su zadruge naslijeđene iz prošle države koje su donijele tu imovinu i sve takve zadruge su u biti propale. JD je bila šef i bila je odgovorna za imovinu. Te trgovine od tih zadruga i tako bi bile propale jer su došli veliki trgovački lanci i nisu im mogli konkurirati, zadrugarima je bila bitna imovina i najam prostora, ima dojam kao da su tamo svi živjeli u uvjerenju, ajmo uzeti što se uzeti može. Nedvojbeno je bilo da je JD bila vrsni stručnjak i dobro vodila knjigu prometa. JD je vodila knjigu prometa. Njegovo vještvo je točno i on iza njega stoji, tamo nije bilo ni krađa ni ništa, ona je bila tada poslovođa odgovorna je osoba za manjak. On i vještak Damir Uglešić se u bitnome slažu, a indicije postoje da je nestajala roba, a da li je tu robu odnosila JD ili drugi zaposlenici on to ne zna, ali je za robu kao poslovođa bila odgovorna JD. Neću ulaziti u pretvorbu i privatizaciju u tome su sudjelovali najveći lopovi, on samo može govoriti o konkretnom predmetu, a on je bio vještak u najmanje 10 poljoprivrednih zadruga i stečajni upravitelj i sve su otišle u stečaj. Smatra da je u svom pisanom nalazu i mišljenju dao sve odgovore. Vještak Damir Uglešić je naveo da točno utvrditi koliki je manjak robe ili novca, to je moguće samo putem PC kase koje se danas koriste, a to nije moguće putem kasa koju je okrivljenica koristila, a koja kasa je imala Z ključ i Y ključ.

37. Oba vještaka su upitana je li ulaz robe vođen na pravilan način? Vještak Damir Uglešić je odgovorio da je ulaz robe vođen na pravilan način. Vodila ga je JD i to kako kroz knjigu tako i kroz frakture koje je slala u računovodstvo. Također je i vještak Ante Poljak odgovorio da je ulaz robe vođen na pravila način.

38. Oba vještaka su upitana i da li je na pravilan način vođena knjiga prometa i polaganje dnevnog prometa financijske službe. Vještak Damir Uglešić je odgovorio da je knjiga prometa i polaganje dnevnog prometa vođeno je na pravilan način od strane JD. Vještak Ante Poljak je odgovorio da je knjiga prometa i polaganje dnevnog prometa vođeno na pravilan način od strane JD.

39. Vještaci su također bili upitani da li je inventura od 2. prosinca 2010. godine bila uredno sačinjena. Na ovo pitanje je vještak Ante Poljak odgovorio da inventura nije bila uredno potpisana od članova komisije i uopće nije bila važeća i njemu je nebitna bila za utvrđivanje ovog manjka. Ona nema nikakvog utjecaja na konačni manjak i to piše u njegovom vještvu. Vještak Damir Uglešić je odgovorio da inventura od 2. prosinca 2010. godine ni formalno ni suštinski nije valjana, ali je bila pokazatelj da s tom prodavaonicom nešto nije u redu i radi toga se izvršila 21. prosinca 2010. kada je donesena odluka da se JD makne i da se instalira P i tu je uredno bila primopredaja. JD je bila tada raspoređena na neko drugo radno mjesto. On je izbacio tu inventuru od 2. prosinca jer je bila loše napravljena nije ju uzeo u obzir. Utvrdio je tada ukupni manjak po inventuri primopredaje. JD je maknuta nakon te inventure 2. prosinca, našli su drugu osobu koja će biti poslovođa. Vještaci su upitani i da li mogu isključiti da je manjak robe nastao od 2. prosinca 2010. do 21. prosinca 2010. godine, a na predmetno je vještak Damir Uglešić odgovara da samo zna da JD od 7. prosinca 2010. godine više nije unosila ništa u knjigu prometa, a obrana je rekla da je ona tada bila na bolovanju. To je dalje vodila druga osoba, a on nije ulazio u to zašto JD više nije vodila knjige. Tu je trebalo napraviti inventuru kada je JD otišla na bolovanje, ali to nije napravljeno, već je samo nova osoba preuzela vođenje. Primopredajna inventura je bila 21. prosinca 2010. godine i na toj inventuri se utvrdio manjak od 56.000,00 kuna. Inventura od 2. prosinca 2010. godine formalno je bila loša i ne može je uvažiti ali manjak je bio isti. Do **.**.2010. JD je uredno unosila sve podatke u poslovne knjige. Ona nije potpisala usklađenje, a on ne zna zašto. Usklađenje se ne može obaviti jednostrano kao što je to u ovom slučaju, a tu misli usklađenje dokumentacije poslovođe i računovodstva. Po pravilima struke je trebala biti napravljena inventura kada je JD išla na bolovanje.

40. Konstatirano je da se originalna knjiga prometa nalazi priložena sudskom spisu. Izvršen je uvid u istu na raspravi. Na stranici 46 navedena je JD, dok je na stranici 47 navedena GD. Predočena je stranica 46 BD te ista navela da je njezin rukopis do 7. prosinca 2010. godine. Vještak Ante Poljak je naveo da je knjiga popisa o nabavi i prodaji robe vođena uredno. Vještak Damir Uglešić je naveo da je u svom vještačenju opisao da je provjerio podatke upisane u knjigu popisa o nabavi i prodaji robe sa podatcima u računovodstvu te je posebno provjerio i u plastičnom omotu sve što se odnosi na period od 7. prosinca 2010. godine pa do 21. prosinca 2010. godine. Vještak Ante Poljak je naveo "Kada mi predočavate stranicu 45 i kada me pitate što znači ovo što je navedeno da je 2. prosinca 2010. godine bio otpisa 66.666,00 kuna, pa to je neki čudan broj, ali su joj to priznali. Kada mi predočavate što znači da je 2. prosinca 2010. godine kao kalo upisano 74.386,00 kuna, pa ta prodavaonica nije imala klimu pa im je puno robe propadalo, a sve što je upisano crvenom kemijskom je zapravo priznato, nju se za to ne tereti.“

41. Vještaci su također upitani da pojasne "Ako je knjiga popisa o nabavi i prodaji robe vođena uredno kao što tvrdite, kada je onda utvrđen manjak?" Vještaci su suglasno odgovorili da je manjak utvrđen 21. prosinca 2010. godine. Potom su vještaci upitani "Tko je u to vrijeme bio poslovođa?" Vještak Damir Uglešić je odgovorio "Dana 21. prosinca 2010. godine jedna poslovođa odnosno JD je bila na bolovanju, a preuzela je poslovnicu GD s tim da se nije napravila inventura kod odlaska na bolovanje, već 21. prosinca 2010. godine." Vještaci su također upitani "Obzirom da su vještaci jednoglasno zaključili da inventura koja je provedena 2. prosinca 2010. godine nije bila valjanja, jer nije bila valjano potpisana od članova komisije, da li je toj inventuri nazočila ED i da li je ista trebala nazočiti inventuri?" Vještak Damir Uglešić odgovara: "Ja sam u svom vještvu napisao da je ona nazočila toj inventuri. Vještaci su upitani: "Imate li podatak da je JD bila na bolovanju i u kojem periodu je bila na bolovanju, a u periodu od 2. prosinca 2010. do 21. prosinca 2010. godine?" Vještak Damir Uglešić odgovara: "Ja imam samo podatak da od dana **.**.2010. JD više nije unosila podatke u knjigu popisa o nabavi i prodaji robe. Po inventuri od 21. prosinca 2010. godine manjak je od 56.536,07 kuna. Ne znamo da li je manjak u robi ili u novcu ili kombinirano. Sa ovim su suglasna oba vještaka. Vještak Damir Uglešić navodi: "Iz spisa sam vidio da je JD zakasnila na tu inventuru. To što je ona zakasnila to je faktički njen problem. Uvijek je mogla reći ajmo provjeriti to što ste vi radili." Vještak Ante Poljak navodi: "Sve i da je netko drugi otuđio robu odgovorna je bila za robu JD, to nije sporno."

42. Sukladno naputku višeg suda niži sud je kao što je ranije navedeno trebao utvrditi namjeru okrivljenice a ne njezinu objektivnu odgovornost za manjak. Pojašnjeno je da je ona bila poslovođa i ugovorom se obvezala odgovarati za nastali manjak što su isticali svjedoci i vještaci, međutim, za učin kaznenog djela je bilo bitno utvrditi namjeru okrivljene da prisvoji stvari koje su joj povjerene u radu, a radi se o robi i novcu, a navedeno nije utvrđeno niti dokazano. Kao prvo nije se moglo utvrditi da li je nastao manjak u robi ili novcu. Svjedoci su imali saznanja o tome da je ista poslovođa, da je rađena inventura i da je nastao manjak. Utvrđeno je da je i sama inventura s početka prosinca bila manjkava. Utvrđeno je da okrivljenica nije sama radila, osim nje je tu bila i druga radnica koja nije bila poslovođa a koja je imala pristup robi i novcu. Dakle, nije se utvrdilo da li se manjak odnosi na robu ili novac, niti je itko mogao potvrditi da je upravo okrivljenica otuđila robu ili novac koji joj je povjeren u radu. U konačnici je početkom prosinca okrivljenica otišla na bolovanje a nakon toga je utvrđeno još manjka iako ona nije niti radila niti unosila u knjigu popisa, a i to je njoj pripisano kao njezin manjak. Unatoč tomu su vještaci zaključili da je knjigu popisa okrivljenica uredno vodila te se istoj ne može pripisati neurednost u obnašanju njene funkcije. Dakle, okrivljenica je ulaz robe vodila ispravno, uredno je vodila knjigu prometa te je kod polaganja utržaka sve štimalo. Međutim, kako su vještaci pojasnili, sve navedene zadruge su propale, a zadrugare je zanimala samo imovina. Sve njene prethodnice a i gospođa koja je došla iza okrivljenice imale su velike manjkove jer je samo poslovanje zadruge bilo loše, stare kase, loš prostor, puno robe je propadalo. Povrh ovako utvrđenog činjeničkog stanja sud na strani okrivljene nije našao dokazanu namjeru kao bitno obilježje kaznenog djela a odnosi se na namjeru prisvajanja robe i novca. Okrivljenica je objektivno kao poslovođa odgovarala za manjak, međutim, knjige je vodila uredno, utržak je uredno polagala, nije radila sama osim nje je radila i radnica te nije dokazano da je upravo okrivljenica prisvojila novac ili vrijednost robe u visini manjka koji je nesporno utvrđen.

43. Uslijed ovako utvrđenog činjeničnog stanja ne nalazi se dokazanim da je okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret pa ju je sud oslobodio od optužbe.

44. Oštećenik Poljoprivredna zadruga Privlaka je upućena da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.

45. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

46.Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 8. svibnja 2025.

SUTKINJA

Ana Zrilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO na broj K-DO-179/11,

2. Okrivljenica BD, [adresa]

3. Braniteljica Klaudija Šopić, odvjetnica iz Zadra

4. Oštećenik Poljoprivredna zadruga, Ivana Pavla II 38, [adresa] Privlaka

5. Opunomoćenik Tanja Budimir odvjetnica iz Zadra

6. U spis poslovni broj 81 K-627/2023.