1                             Poslovni broj I Kž-176/2023-11

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: I Kž-176/2023-11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Maje Štampar Stipić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. F. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17.118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj K-13/2021-36. od 13. prosinca 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog A. F., branitelja T. G., odvjetnika u O. društvu G.-H.-Ž. i I. S., odvjetnika u Z. održanoj 21. studeni 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog A. F. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku, optuženi A. F. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude te je na temelju članka 246. stavak 2., uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 130/20., 84/21. i 80/22. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) od treće osobe, D. G. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 100.000,00 kuna/13.272,28 eura, koju je D. G. ostvario kaznenim djelom optuženog A. F..

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi A. F. oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te je odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žali se optuženi A. F., po branitelju T. G., odvjetniku u O. društvu G., H., Ž., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu u cijelosti, te predmet vrati na ponovno postupanje.

 

2.1. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika predlažući da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu optuženika odbije kao neosnovanu.

 

3. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08., sjednica je održana u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika, dok su pristupili optuženi A. F. i branitelji optuženika, odvjetnici T. G. i I. S..

 

5. Žalba optuženog A. F. nije osnovana.

 

6. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Optuženik smatra da je ta povreda počinjena iz razloga jer je prvostupanjski sud na kraju dokaznog postupka, na raspravi 8. prosinca 2022., kada je optuženik izjavio da ostaje kod ranije obrane i da ne želi odgovarati na pitanja suda niti državnog odvjetnika, samo konstatirao da optuženik iskazuje kao na zapisniku od 7. veljače 2018. bez da je pročitao obranu optuženika. Nadalje se u žalbi poziva na članak 435. stavak 2. ZKP/08. u kojem je propisano da kada optuženik ne želi iskazivati, ili odgovarati na pitanja, da će se reproducirati njegov raniji iskaz, pa nastavno navodi kako je sud morao pročitati raniju obranu optuženika, što nije učinio, a da je u daljnjem tijeku obrazloženja analizirao njegovu obranu te navodio razloge zašto ju je prihvatio kao vjerodostojnu. Dalje se poziva na članak 450. stavak 1. ZKP/08. koji propisuje da sud presudu temelji samo na činjenicama i dokazima iznesenim na raspravi, pa kako sud nije pročitao obranu, a analizirao je njen sadržaj u presudi, smatra da je počinio bitnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

 

6.1. Naime, da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. moraju biti kumulativno ostvarena dva uvjeta. Prvi je da sud u pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona ili je na raspravi povrijedio pravo obrane, a drugi je da je to utjecalo ili moglo utjecati na presudu, a što se u konkretnom slučaju nije ostvarilo.

 

6.2. Naime, članak 435. stavak 2. ZKP/08. propisuje da ukoliko optuženik na raspravi ne želi iskazivati ili odgovarati na pojedina pitanja, reproducirat će se snimka njegovog iskaza ili dijela tog iskaza odnosno taj dio iskaza će se pročitati. No, u konkretnom slučaju, a kako to navodi i žalitelj, optuženik je izjavio da ostaje kod ranije obrane i da ne želi odgovarati na pitanja suda i državnog odvjetnika,  što je sve prvostupanjski sud i konstatirao na zapisniku s rasprave od 7. veljače 2022., a na što stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

 

6.3. Članak 435. stavak 1. ZKP/08. odnosi se na situacije kada optuženik pri ispitivanju odstupi od svojeg prijašnjeg iskaza danog tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave, u kojem slučaju će ga predsjednik vijeća upozoriti na odstupanje i upitati zašto sada iskazuje drugačije, a po potrebi će reproducirati snimku njegovog iskaza ili dijela iskaza, odnosno taj dio iskaza u kojem je odstupio pročitati. U stavku 2. istog članka navodi se situacija kada optuženik pri ispitivanju na raspravi ne želi iskazivati ili odgovarati na pojedino pitanje, u kojem slučaju se reproducira snimka njegovog iskaza ili dijela iskaza, odnosno taj dio njegovog iskaza se čita. U konkretnom slučaju optuženik nije odstupio od svoje obrane od 7. veljače 2018., već je, naprotiv izjavio da u cijelosti ostaje kod iste i da ne želi odgovarati na pitanja, što je prvostupanjski sud i konstatirao na raspravnom zapisniku. Na taj način, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a kako to ispravno u odgovoru na žalbu navodi i državni odvjetnik, sud prvog stupnja nije povrijedio odredbe ZKP/08., niti pravo obrane, a posebno takvo postupanje suda nije utjecalo niti moglo utjecati na presudu.

 

6.4. Iz daljnjeg sadržaja žalbe proizlazi da optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da nije obrazložio odlučne činjenice koje tvore samo biće kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret. No, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, jasno naveo  razloge o odlučnim činjenicama, te obrazložio koje činjenice smatra utvrđenim tijekom postupka i na temelju kojih dokaza proizlazi da je optuženik ostvario subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela za koje je proglašen krivim, tako da nije ostvarena niti istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

6.5. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi obrane da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer da u obrazloženju pobijane presude nije navedeno niti obrazloženo s kojim oblikom krivnje je optuženik počinio kazneno djelo. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je optuženik kazneno djelo počinio s oblikom krivnje izravna namjera, da je bio svjestan svog djela i htio njegovo počinjenje, a što je prvostupanjski sud jasno naveo u obrazloženju presude pod točkom 21.

 

6.6. Slijedom iznesenog nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire optuženik u žalbi.

 

7. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, obrana smatra kako iz personalnih i materijalnih dokaza, te obrane optuženika ne proizlazi da bi optuženik poznavao D. Č. već da proizlazi upravo suprotno, a da je D. G. vidio samo jednom kada mu ga je predstavio sada pokojni P. P.. Nadalje navodi da je jedini dokaz koji povezuje optuženika s D. Č., iskaz svjedokinje M. R., koja je iskazala da je izvršila spornu uplatu po nalogu optuženika. U daljnjem tijeku žalbe žalitelj daje svoju ocjenu dokaza, ističe kako prvostupanjski sud nije objasnio motiv optuženika zašto bi dao nalog računovodstvu da se izvrši uplata u korist čovjeka kojeg nikada nije upoznao, zatim da je osim optuženika osoba ovlaštena za zastupanje bio i pokojni P. P., što proizlazi iz materijalne dokumentacije i iskaza svjedoka B.. Poziva se ponovno na kasniji iskaz svjedokinje M. R., s rasprave od 18. listopada 2018. kada je izjavila da se ne sjeća da bi optuženik potpisao ugovor u njenoj prisutnosti i da nije sigurna tko ju je pozvao u kancelariju vezano za potpisivanje spornog ugovora, kao ni da za sporni paraf na ugovoru nije dokazano da je paraf od optuženika.

 

7.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i analizirao sve provedene dokaze, kao personalne tako i materijalne te obranu optuženika, nakon čega je te osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. Prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaz svjedokinje M. R., te povjerovao njenom prvom iskazu od 24. lipnja 2016., gdje je izričito navela kako ju je upravo optuženik pozvao u kancelariju i naložio da sačini ugovor o pozajmici na iznos od 100.000,00 kuna kojim trgovačko društvo S. d.o.o. posuđuje novac D. Č., jer je i sama navela da se bolje sjećala događaja u ranijem tijeku postupka, a što je i navedeno pod točkom 4.3. obrazloženja presude. Također, vezano za daljnje navode žalbe optuženika, nije u pravu žalitelj da nije dokazano kako sporni paraf potječe upravo od optuženika. Prvostupanjski sud je u presudi obrazložio da tijekom postupka nije bilo predloženo od strane obrane eventualno grafološko vještačenje spornog parafa, no da potječe od optuženika proizlazi iz iskaza svjedokinje M. R., čijem iskazu je prvostupanjski sud povjerovao, a što je i valjano obrazložio. Sud je osim iskaza svjedokinje M. R., cijenio i druge provedene dokaze, pogotovo ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 10. travnja 2007., izvatke o stanju i prometu po računu društva S. t. d.o.o. za 10. travnja 2007., ugovor o cesiji kao i nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka, te dovodeći u vezu sve provedene dokaze, donio ispravnu odluku o krivnji optuženika.

 

7.2. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Nije u pravu obrana kada u žalbi navodi, vezano za odluku o kazni, da je prvostupanjski sud na nedopušten način utvrđivao otegotne okolnosti kada je optuženiku kao otegotno cijenio njegovu osuđivanost, jer da je uzeo u obzir pravomoćne presude koje datiraju desetljeće i više nakon kaznenog djela za koje je proglašen krivim ovom presudom. Naime, suprotno žalbenim navodima, u članku 47. KZ/11. propisano je da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, cijeniti ne samo prijašnji počiniteljev život, već i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, a što je prvostupanjski sud i učinio te je ispravno uzeo u obzir prilikom odluke o kazni osuđivanost optuženika. Također, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri optuženiku cijenio sve olakotne okolnosti koje navodi optuženik u žalbi, a upravo te okolnosti u svojoj ukupnosti bile su osnova za primjenu instituta ublažavanja kazne, koji je u konkretnom slučaju i primijenjen od strane suda prvog stupnja u odnosu na optuženika. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti  u smislu članka 47. KZ/11., koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te pravilno ocijenio da će se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci u odnosu na optuženika postići svrha kažnjavanja, a kako je to i obrazložio u svojoj presudi.

 

9. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesene žalbe optuženika, ispitao prvostupanjsku presudu i u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je našao da nije počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 21. studenog 2023.