Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-316/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Cvitko Tomić, odvjetnica iz Labina, Zelenice 8, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d. o. o. iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-821/2023-7 od 8. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-821/2023-7 od 8. studenog 2023., u pobijanom dijelu toč. I. izreke presude, te u odluci o troškovima postupka, toč. III. izreke.

II Žalba tužiteljice protiv rješenja o troškovima postupka sadržanom u toč. IV. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-821/2023-7 od 8. studenog 2023. u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu preostalih troškova postupka odbijen, uvažava se kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana, te rješava:

1. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da plati tužiteljici HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 435,48 eura (četiri stotine trideset pet eura četrdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. studenog 2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

2. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 560,02 eura odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da naknadi tužiteljici HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog žalbenog postupka u iznosu od 54,43 eura u roku od 15 dana.

IV Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

V Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu u iznosu 2.835,00 eura1 (dvije tisuće osamsto trideset pet eura) / 21.360,31 kuna (dvadeset jedna tisuća tristo šezdeset kuna i trideset jedna lipa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 3.280,60 eura1(tri tisuće dvjesto osamdeset eura i šezdeset centi) / 24.717,68 kuna (dvadeset četiri tisuće sedamsto sedamnaest kuna i šezdeset osam lipa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. studenog 2023. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022. i 156/2022.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Ovu presudu, toč. I. i toč. III. izreke (u odluci o troškovima postupka), pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u toč. I. izreke na način da odbije tužiteljicu sa iznosom od preko 2.128,00 eura odnosno za iznos od 707,00 eura te da se preinači rješenje o troškovima postupka (toč. III izreke) sukladno žalbenim navodima, podredno ukine te predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u toč. IV. izreke ove presude, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Traži trošak žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, te navode tužiteljice iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovoga suda pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio na navedeni način.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete koju je pretrpjela tužiteljica u štetnom događaju 4. srpnja 2019. u kojoj su sudjelovali tužiteljica, upravljajući osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] te osiguranik tuženika koji je upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka].

11. Između stranaka nije sporan štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika, omjer odgovornosti osiguranika tuženika za nastalu štetu od 70 %, te doprinos tužiteljice nastanku iste u omjeru od 30% .

12. Sada, u žalbenoj fazi, obzirom na žalbene navode tuženika, sporna je visina dosuđene neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 2.128,00 eura i to za iznos od 707,00 eura kao i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

13. U postupku je utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužiteljica u štetnom događaju od 4. srpnja 2019. zadobila tjelesne ozljede;

- da je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-1987/2022-2 od 18. svibnja 2023. potvrđena presuda istog suda broj P-113/2020-59 od 17. listopada 2022., u dijelu i za dosuđeni iznos naknade imovinske štete u iznosu od 8.385,41 Kn,

- da je medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarec utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu u vidu prijeloma prsne kosti (sternuma) s kasnije utvrđenim oštećenjem hrskavice rebara a koje u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu;

- da je tužiteljici dijagnoza postavljena na Zavodu za torakalnu kirurgiju KBC Rijeka;

- da je zbog zadobivene ozljede bila zadržana na bolničkom liječenju od 5. do 8. srpnja 2019.

- da je nakon nezgode je trpjela bolove i to bolove jakog intenziteta u trajanju ukupno od tri do četiri dana, bolove srednjeg intenziteta od 12 do 15 dana te slabijeg intenziteta od 25 do 30 dana;

- da je trpjela strah u trenutku ozljeđivanja te tijekom liječenja;

- da su joj ostale trajne posljedice slijedom čega joj je umanjena opća životna aktivnost od 4% do 5%;

- da je zbog predmetne ozljede bila je na bolovanju neprekidno od 5. srpnja 2019. do 23. rujna 2019.;

- da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, i stručan;

- da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

14. Vezano uz žalbene razloge tuženika potrebno je istaći da je nova koncepcija instituta neimovinske štete uvedena je u pravni sustav Republike Hrvatske Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05), koji je na snazi od 1. siječnja 2006. Prihvaćena je objektivna koncepcija neimovinske štete prema kojoj neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, a pretrpljeni tjelesni i duševni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih okolnosti, pri utvrđivanju pravične novčane naknade. Polazeći od prava osobnosti napominje se da je pravo osobnosti vrlo širok pojam koji ima biološki, etički, društveni, pravni i općecivilizacijski aspekt. U tom smislu zaštita prava osobnosti popravljanjem nanesene neimovinske štete tek je jedan oblik zaštite.

15. Novčanu naknadu koju oštećenik dobiva ne treba, dakle, shvatiti kao ekvivalent ugroženom ili izgubljenom dobru. Novac treba oštećeniku osigurati mogućnost pribavljanja drugih dobara i ugodnosti koje mu pomažu da lakše prebrodi tjelesnu ili duševnu krizu ili strah nastao kao posljedica štete. Isplata neke svote barem može ublažiti osjećaj neugode koju oštećenik trpi i donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju.

16. Institut isplate novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu uređuje odredba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 23/18., 126/21. i 114/22. - dalje: ZOO) gdje je konačno zakonodavac izrijekom uputio sud da ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosudi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

17. Na okolnost karaktera i opsega ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela a radi utvrđenja da li težina povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade te visine iste, sud prvog stupnja je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku Dr. Željku Cesarec, spec. kirurške ortopedije koji je u svom nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2022., a koji nalaz i ovaj sud cijeni objektivnim i stručnim, u istom nisu nađene okolnosti koje bi upućivale na sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja, utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju od 4. srpnja 2019. zadobila ozljede u vidu prijeloma prsne kosti (sternum) sa kasnije utvrđenim oštećenjem hrskavice rebra, a koje ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

18. Polazeći od navedenih utvrđenja, cijeneći medicinsku dokumentaciju, cijeneći nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dr. Željka Cesareca koji je svoj nalaz dao nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice (30. ožujka 2022.), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje tužiteljici pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a, te na temelju spomenute odredbe odlučio na navedeni način.

19. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

20. Obzirom na vrstu i težinu zadobivenih ozljeda tužiteljice (prijelom prsne kosti - sternuma sa kasnije utvrđenim oštećenjem hrskavice rebra) a koje ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, na fizičke bolove, njihovo trajanje i intenzitet koje je tužiteljica trpjela u štetnom događaju kao i za trajanja liječenja (jaki bolovi 3-4 dana, srednje jake 12-15 dana te slabe 25-30 dana), te neugodnosti tijekom liječenja (hospitalizacija, mirovanje, dijagnostički postupci UVZ i RTG, oftamološka obrada, mirovanje, uzimanje analgetika), na intenzitet pretrpljenog straha i njegovo trajanje (primarni strah jačeg intenziteta unutar 1 sata, vezan uz mehanizam nastanka prometne nesreće i reakciju na stres, sekundarni srednjeg intenziteta u trajanju od 7- 10 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 15-20 dana) te stupanj umanjenja opće životne aktivnosti u omjeru od 4-5% i ovaj drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, nalazi da dosuđeni iznos od 2.835,00 eura predstavlja primjerenu i pravičnu naknadu zbog povrede prava osobnosti, koja je odmjerena u skladu sa odredbom iz članka 1100. ZOO-a, te kojom se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa naravi naknade i njenom društvenom svrhom.

21. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjeno materijalno pravo, te primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a utvrdio da bi tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pripadao ukupan iznos od 4.050,00 eura jer je, i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, primjeren jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, straha, i umanjenja opće životne aktivnosti te cilju kojemu služi ta naknada, koji iznos je pravilno u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a , tužiteljici po toj osnovi, obzirom da je sama pridonijela nastanku vlastite štete u omjeru od 30% umanjio za navedeni omjer, te tužiteljici na ime naknade neimovinske štete, sukladno odredbi čl.1100. st. 1. i 2. ZOO-a, dosudio iznos od 2.835,00 eura.

22. Protivno žalbenim navodima tuženika za ukazati je da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade te da fizički bolovi i strah, umanjenje životne aktivnosti, predstavljaju isključivo kvalifikatorne okolnosti. Radi se o neimovinskoj šteti koja se u svakom pojedinom slučaju odmjerava vodeći računa o nizu relevantnih okolnosti, dakle, koja je strogo individualizirana, a ne može i ne smije biti rezultat matematičkih operacija.

23. Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi tuženika da visina dosuđene naknade nije u skladu s opsegom i težinom povreda kod tužiteljice i zaostalih posljedica u odnosu na njezino zdravstveno i opće životno stanje obzirom da je sud prvog stupnja, a polazeći od činjenice da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila višestruke teške tjelesne ozljede, te obzirom na ograničenja koja će tužiteljica imati u daljnjem životu u odnosu na njezino zdravstveno stanje i aktivnosti primjerene životnoj dobi u vrijeme ozljeđivanja, njezinu dob, polazeći od nalaza i mišljenja medicinskog vještaka koji je u svom nalazu dao objektivni i stvarni opseg nastale štete, i posljedice iste po daljnju životnu aktivnost tužiteljice, pravilno odmjerio visinu naknade.

24. U kontekstu svega u tom smislu ranije navedenoga neprihvatljivi su žalbeni navodi tuženika da je visina dosuđene naknade arbitrarna odnosno u neskladu sa svrhom, opsegom i težinom povreda koje je zadobila tužiteljica i zaostalih posljedica u odnosu na njezino zdravstveno i opće životno stanje, obzirom da je za svoju odluku prvostupanjski sud dao valjane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud, a koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u pitanje.

25. Protivno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbe Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 105/15., 37/22 i 126/22., dalje Odvjetnička tarifa) kojom je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 50. Odvjetničke tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 15 kuna (1,99 eur). Stoga, a polazeći od odredbe Tbr. 48. st. 3.

Odvjetničke tarife valjalo je u vrijeme kada je sud u pobijanoj presudi donosio odluku o naknadi parničnog troška primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Odvjetnička tarifa/22), pa vrijednost boda za sve radnje računati po Tbr. 50. Odvjetničke tarife/22 u iznosu od 1,99 EUR, a kako je prvostupanjski sud i učinio. U tom pravcu Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je svoje shvaćanje u odlukama poslovni broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/72021 od 13. veljače 2024. te Rev- 574/2024 od 16. travnja 2024.

26. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio uspjeh stranaka u postupku, te pravilno primijenio materijalno pravo, kada je obzirom na utvrđeni uspjeh tuženika u postupku (5 %), o troškovima postupka odlučio sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

27. Međutim, djelomično je u pravu tužiteljica kada žalbom u dijelu kojim je odlučeno o nepriznatom trošku postupka ističe da je prvostupanjski sud isto rješenje donio uz djelomično pogrešnu primjenu odredbe čl. 155. ZPP-a i odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27.1. Tužiteljica je u postupku zahtijevala naknadu troškova zastupanja po punomoćniku za sastav odštetnog zahtjeva 199,08 eura, sastav tužbe 199,08 eura, sastav podnesaka od 29. travnja 2020., 31. kolovoza 2020., 21. rujna 2020., 20. kolovoza 2020., 6. travnja 2022. i 22. kolovoza 2023. po 199,08 eura, pristupa ročištima 16. lipnja 2020., 15. listopada 2020., 1. veljače 2022., 26. svibnja 2022., 30. kolovoza 2022. i 4. listopada 2023. po 199,08 eura, sve uvećano za PDV 25 %, troškova prometnog vještačenja 569,71 eura, trošak medicinskog vještačenja 298,17 eura te troškova sudskih pristojbi na tužbu 82,95 eura i presudu 90,12 eura.

27.2. Temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prvostupanjski sud je tužiteljici priznao troškove za zastupanje kod sastava odštetnog zahtjeva od 6. prosinca 2019. 199,08 eura (tbr. 28. u vezi s tbr. 7. t. 1., tbr. 48. t. 3. i tbr. 50. OT), sastava tužbe od 11. veljače 2020. 199,08 eura (tbr. 7. t. 1., tbr. 48. t. 3. i tbr. 50. OT), sastava podnesaka od 29. travnja 2020. i 20. kolovoza 2021. po 199,08 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi tbr. 7. t. 1., tbr. 48. t. 3. i tbr. 50. OT), kod pristupa ročištima 15. listopada 2020., 1. veljače 2022., 30. kolovoza 2022. i 4. listopada 2023. po 199,08 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi tbr. 7. t. 1., tbr. 48. t. 3. i tbr. 50. OT), dok joj je kod pristupa ročištima 16. lipnja 2020. i 26. svibnja 2022. priznata nagrada u iznosima po 99,54 eura (iz tbr. 9. t. 2. u vezi tbr. 7. t. 1., tbr. 48. t. 3.. i tbr. 50. OT) budući da se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari te se nisu izvodili dokazi, već su ona bila procesne naravi. Na odmjerene troškove zastupanja u iznosu 1.791,72 eura priznat joj je i PDV u iznosu 447,93 eura (tar. br. 42. OT). Pored toga, priznati su joj i nastali troškovi prometnog vještačenja u iznosu 569,71 eura te troškovi medicinskog vještačenja u iznosu 298,17 eura. Priznate su joj i sudske pristojbe i to na tužbu u skladu s tar. br. 1. st. 1. u iznosu 82,95 eura i na presudu 90,12 eura u skladu s tar. br. 2. st. 1. u vezi s tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/2019). Time su joj odmjereni troškovi u ukupnom iznosu 3.280,60 eura.

27. 3. Prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a tužiteljici nije priznao troškove sastava podnesaka od 31. kolovoza 2020., 21. rujna 2020. i 22. kolovoza 2023. u iznosima po 199,08 eura uvećano za PDV te trošak sastava podneska od 6. travnja 2022. u iznosu 199,08 eura uvećano za PDV nije joj priznat iz razloga što u spisu takav podnesak nije priložen.

27.4. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a kada joj nije odmjerio trošak za sastav obrazloženog podneska od 22. kolovoza 2023. obzirom da se radi o obrazloženom podnesku (str. 311- 315 spisa) kojim se tužiteljica očituje na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka. Stoga tužiteljici prema Tbr. 8 st.1.Tarife pripada trošak za sastav tog podneska u iznosu od 199,08 eura sa pripadajućim PDV (Tbr. 42 Tarife) dakle ukupno 248,85 eura. Nadalje, podneskom od 31. kolovoza 2020. tužitelj se očituje na dostavljenu dokumentaciju Postaje prometne policije Pula te Croatia osiguranja, kao i na do tada provedeni tijek postupka, ponavljaju se ranije izneseni navodi, stoga pravilnom primjenom Tbr.8/3 Tarife, tužiteljici pripada iznos od 44,77 eura odnosno sa pripadajućim PDV (Tbr. 42 Tarife) 62,21 eura. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da joj za pripremno ročište od 16. lipnja 2020. pripada trošak prema Tbr. 9. st. 1., a ne Tbr. 9. st. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo, stoga tužiteljici uz odmjereni trošak za to ročište pripada još daljnji iznos od 99,54 EUR-a odnosno uz pripadajući PDV (Tbr.42 Tarife) 124,42 eura.

27.5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud za zastupanje na ročištu održanom 26. svibnja 2022. odmjerio nagradu prema Tbr. 9. t. 2. Tarife (50% nagrade) jer je uvidom u raspravni zapisnik utvrđeno da je na ročištu bila nazočna samo punomoćnica tužiteljice, a raspravnim rješenjem odlučeno je provesti medicinsko vještačenje već ranije predloženo u postupku. Pravilno, a primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, prvostupanjski sud nije priznao trošak sastava podnesaka od 21. rujna 2020. (str.117 spisa) obzirom da isti podnesak obzirom na sadržaj nije bio potreban za vođenje postupka.

27.6. S obzirom na navedeno, valjalo je žalbu tužiteljice protiv odbijajućeg dijela odluke od troškovima postupka djelomično uvažiti i tužiteljici dosuditi daljnji trošak postupka u iznosu od ukupno 435,48 eura (toč. II. izreke).

28. Tužiteljica je žalbom pobijala odbijajući dio zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 995,50 eura a uspjela je sa 435,48 eura (43,74 %) pa su joj razmjerno uspjehu dosuđeni troškovi sastava žalbe u iznosu od 54,43 eura (Tbr. 10. toč. 4. Tarife).

29. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na žalbu tuženika jer se ne radi o troškovima nužnim za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

30.O troškovima postupka tuženika odlučeno je u smislu odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom.

31. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

32. U nepobijanom dijelu (toč. II. izreke) presuda prvostupanjskog suda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran