Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-818/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Katice Krajnović članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice GR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Marinković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barać- Marinković d.o.o., Zagreb, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi: utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj P- 2/2024-97 od 13. veljače 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 2/2024-103 od 26. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj P-2/2024-97 od 13. veljače 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2/2024-103 od 26. ožujka 2025.
II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica nekretnine koja se nalazi u zgradi koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 290 m2, dvorište sa 38 m2, zgrada mješovite uporabe br. 75 B sa 252 m2 ukupno 290 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K.O. 999901 Grad Zagreb: 14. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-14) poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade površine 42,50 m2, sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi.
Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis njenog vlasničkog prava na navedenoj nekretnini, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se u skladu sa odredbom članka 29. stavka 2. ZOO određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a teče od dana pravomoćnost presude do isplate.“
II Nalaže se tužiteljici GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženoj Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 nadoknadi trošak postupka u iznosu od 12.950,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da vlasnica nekretnine koja se nalazi u zgradi koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 290 m2, dvorište sa 38 m2, zgrada mješovite uporabe br. 75 B sa 252 m2 ,ukupno 290 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb: 14. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-14) poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade površine 42,50 m2, sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis njezinog prava valsništva, što će u protivnom istu zamijeniti presuda suda prvog stupnja.
7. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
8. Tužiteljica u žalbi ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred sudom prvog stupnja, te zapravo iznosi svoju ocjenu dokaza koji su izvedeni, s tim da izvodi drugačije činjenične zaključke od zaključaka koje je pravilno izveo sud prvog stupnja, pa prema ocjeni ovog suda ti žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku (čl. 375. st. 1. ZPP-a) jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost pravnog stajališta suda prvog stupnja glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva, koje kao svoje stajalište prihvaća i ovaj sud.
9. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica tvrdi da je izvanknjižna vlasnica predmetnog poslovnog prostora na kojem je samo formalno upisana tuženica i da su njezini prednici također bili izvanknjižni vlasnici i da taj slijed izvanknjižnih stjecanja proizlazi iz Ugovora o zamjeni poslovnog prostora sklopljenog između „Astra obuće“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb i „Centrotextil“ Export-Import, Beograd dana 12. srpnja 1991. (za koji navodi da je sklopljen prije donošenja Uredbe o zabrani raspolaganje nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske), Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između Astra Marijane d.d. u stečaju (sljednika Astra-obuće) i Solidum–Žužić d.o.o, nakon čega je Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljenog između NR i Solidum Žužić d.o.o. 7. kolovoza 2007. poslovni prostor prenesen na NR, a nakon toga Ugovorom o darovanju broj: OV-9887/14 od **.**.2014. KR darovao je predmetnu nekretninu njoj kao svojoj supruzi. Nadalje je tužiteljica isticala da zbog toga što je postupak prodaje nekretnine proveden u ovršnom postupku i temelj stjecanja nekretnine njezinog prednika Solidum-Žužić d.o.o. je sudska odluka u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe čl. 126. st. 1. i 2. i 127. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZV).
10. Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza utvrdio je odlučne činjenice:
- da je najamna kuća s dvorištem odnosno dvorište sa zgradom u [adresa], u kojoj se u prizemlju nalazi predmetni poslovni prostor čije utvrđenje vlasništva tužiteljica u ovom postupku traži, rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO Medvešćak, broj: Kn-1493/59 od 29. prosinca 1959. i rješenja Sekretarijata za financije općinskog narodnog odbora Medvešćak od 28. srpnja 1959. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo,
- da je najamna kuća s dvorištem odnosno zemljište sa zgradom u [adresa] uknjiženo je kao društveno vlasništvo bez upisanog prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a da su iz nacionalizacije prema zemljišno knjižnom izvatku bili izuzeti samo pojedini stanovi koji se nalaze na katovima zgrade (ali ne i poslovni prostor u prizemlju zgrade, relevantan za ovaj predmet),
- da se u prizemlju ulične zgrade [adresa] nalaze se tri poslovna prostora,
- da su poslovni prostori od 22,00 m2 i 16,00 m2 utvrđeni vlasništvom tuženice na temelju čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (pravomoćnim djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 17. ožujka 2014.),
- da za treći poslovni prostor koji se nalazi lijevo od ulaza u zgradu u površini od 39,34 m2 za koji je vještačenjem utvrđena površina od 42,50 m2 tužiteljica smatra da je riječ o njezinom izvanknjižnom vlasništvu,
- da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa:943-01/95-01/2135, urbroj:
563-01-102/96-4 od 29. ožujka 1996. proizlazi da u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Astra-obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, u vrijednost društvenog kapitala nije procijenjena niti jedna nekretnina na lokaciji, [adresa] pa tako niti poslovni prostor za koji tužiteljica tvrdi da je izvanknjižni vlasnik i traži utvrđenje prava vlasništva,
- da iz Ugovora o zamjeni poslovnog prostora sklopljenog između „Astra obuće“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb i „Centrotextil“ Export-Import, Beograd dana 12. srpnja 1991. proizlazi da je izvršena zamjena poslovnih prostora koje koriste ugovorne strane tako da je „Centrotextil“ za poslovne prostore „Astra- obuće“ u Beogradu i Subotici dao poslovni prostor u [adresa] u [adresa] u površini 39,34 m2,
- da je zamjena poslovnih prostora prema tom Ugovoru izvršena na godinu dana računajući od zaključenja Ugovora s tim da je ugovoreno da će se po proteku tog roka stranke dogovoriti produžavaju li Ugovor za još godinu dana ili je Ugovor raskinut,
- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između Astra Marijane d.d. u stečaju (sljednika Astra-obuće – list spisa 59) i Solidum – Žužić d.o.o., solemniziranog dana 11. lipnja 2002. po Javnom bilježniku Vlatku Martinoviću u Zagrebu te tabularne isprave izdane od stečajnog upravitelja Marinka Paić, ovjerene kod javne bilježnice Alemke Gajski od 15. svibnja 2003. te zapisnika o primopredaji poslovnog prostora u [adresa] proizlazi da je prednik tužiteljice Solidum Žužić d.o.o. navedeni poslovni prostor kupio u stečajnom postupku nad tvrtkom Astra Marijana d.d. u stečaju koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj St-175/97 (dijelovi spisa prileže u spisu suda prvog stupnja),
- da je Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljenog između KR i Solidum Žužić d.o.o. dana 7. kolovoza 2007. koji je ovjeren kod javnog bilježnika 8. kolovoza 2007. predmeti poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa] u površni od 41,34 m2 prenesen na KR,
- da je KR Ugovorom o darovanju broj: OV-9887/14 od 29. prosinca 2014. predmetni poslovni prostor darovao tužiteljici koja mu je supruga.
9.1. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-1676/2014 od 2. rujna 2020. a koje je doneseno u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] da je predmetni poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade u [adresa] površine 42,50 m2 upisan kao etaža 14 za korist tuženice a na temelju prijedloga tuženice od 22. siječnja 2015. Osim toga sud prvog stupnja je utvrdio da je na predmetnom poslovnom prostoru bilo upisano na temelju akata o nacionalizaciji, društveno vlasništvo bez upisanog prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja pa da pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja nije bilo upusano niti za „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd niti za „Astra-obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu p.o. Zagreb.
10. Glede Ugovora o zamjeni poslovnog prostora od 12. srpnja 1991. sklopljenog između „Astra-obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu p.o. Zagreb. i „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd sud prvog stupnja utvrdio je da se u istom navodi da je poslovni prostor u [adresa] od 39,34 m2 u društvenom vlasništvu s tim da se ne navodi da „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd bio nositelj prava korištenja na predmetnom poslovnom prostoru kao titular bivšeg društvenog vlasništva.
10.1. Sud prvog stupnja je utvrdio da tužiteljica tijekom postupka nije dostavila niti jedan relevantan dokaz na temelju kojeg bi se mogla utvrditi činjenica da da je predmetna nekretnina dodijeljena na korištenje „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd, potom "Astra obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu p.o. Zagreb, a niti to proizlazi iz Ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora u koji je izvršio uvid (Stambeno poduzeće „Zagreb“, odnosno Poslovne službe stambenog fonda Zagreb te Grad Zagreb kao zakupodavac i „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd kao zakupac).
10.2. Nadalje, sud prvog stupnja utvrdio je da je Ugovore o zakupu Grad Zagreb (odnosno gradsko stambeno poduzeće „Zagreb“, i Stanoinvest OOUR „Poslovne službe stambenog fonda“ Zagreb kao njegovi prednici) kao ovlašteni zakupodavac za navedeni poslovni prostor sklapao i prije i nakon Ugovora o zamjeni poslovnog prostora od 12. srpnja 1991. i da "Cetnrotextil" nije bio titular društvenog vlasništva na predmetnoj nekretnini odnosno nositelj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja.
11. Sud prvog stupnja valjano je zaključio da Ugovor o zamjeni poslovnih prostora sklopljenog između „Astra obuće“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb i „Centrotextil“ Export-Import, Beograd, Knez Mihajlova 1-3 od 12. srpnja 1991. ne definira stjecanje prava vlasništva zamjenom, jer da iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da je volja ugovornih strana bila zamjena nekretnina radi mogućnosti obavljanja poslovne djelatnosti (a što proizlazi iz dijela u kom se navodi obveza zadržavanja radnika u radnom odnosu) a ne zamjena radi stjecanja prava vlasništva i da „Astra obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu p.o. Zagreb na temelju tog Ugovora nije stekla pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora.
11.1. Nadalje, sud prvog stupnja utvrdio je i to da je navedeni Ugovor o zajmjeni sklopljen je na godinu dana i da nije produžen, a u vrijeme isteka roka od godinu dana od njegovog zaključenja (12. srpnja 1991.) kada su ugovorne strane trebale produžiti trajanje ugovora (na još godinu dana) na snazi je bila Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91.) kao i Uredba o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92.) i da bi takav pravni posao, sklapanja aneksa o produženju važenja ugovora, bio sklopljen protivno odredbama tih uredbi, a za koje je propisana posljedica ništetnost.
12. U vezi pregovora u Beogradu 21. veljače 2002. sud prvog stupnja je na temelju dokumentacije i iskaza svjedoka KR utvrdio da su pregovori vođeni sa drugim poslovnim subjektom, različitim od poslovnog subjekta s kojim je sklopljen Ugovor o zamjeni poslovnog prostora za predmetnu nekretninu u [adresa] površine 39,34 m2 koja je bila društvenom vlasništvu i u odnosu na poslovni prostor koji nije predmet ove parnice.
13. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i odlučne činjenice u vezi pretvorbe društvenog poduzeća „Astra obuća“ i utvrdio da je iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 29. ožujka 1996. i zaključka o ispravci greške u tom rješenju od 11. srpnja 2003. vidljivo da je „Astra obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, izvršilo pretvorbu prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.) i da nije procijenilo nekretninu koja je predmet ovog postupka (niti druge nekretnine na adresi [adresa]) u vrijednost temeljnog kapitala.
13.1. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da prema odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96., 71/97., 16/98.) dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu za privatizaciju ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti valjanog stjecanja prava vlasništva pa se s obzirom na odredbu čl. 47. Zakona o privatizaciji te čl. 390. i 390.a ZV-a ne može prihvatiti da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom i stoga sud prvog stupnja nije prihvatio niti tvrdnje tužiteljice da je njezin prednik (Astra obuća) postao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine.
14. Zaključno sud prvog stupnja utvrdio je da predmetna nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala Astra obuće, poduzeća za unutarnju i vanjsku trgovinu d.d. i da u vrijeme prodaje u stečajnom postupku nije mogla biti u vlasništvu stečajnog dužnika „Astra –Marijana“ trgovina i proizvodnja d.d. kao njegovog sljednika, slijedom čega niti "Solidum Žužić“ d.o.o., kao prednik tužiteljice nije mogao na temelju kupoprodaje u stečajnom postupku steći vlasništvo nekretnine koja nije bila u vlasništvu stečajnog dužnika, jer se ne može steći pravo koje prodavatelj nije niti imao i da u tom slučaju kupac ima prava propisana odredbom čl. 460. ZOO/91.
15. Nadalje, sud prvog stupnja u odnosu na pravni temelj uknjižbe tuženice koji tužiteljica osporava utvrdio je da iz spisa zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-1676/14. proizlazi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagreb, (Z-1676/2014 od 2. rujna 2020.) donesenim u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predmetni poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade u [adresa] površine 42,50 m2 upisan kao etaža 14 za korist tuženice, u povodu prijedloga tuženice od 22. siječnja 2015. (za uknjižbu prava vlasništva na poslovnim prostorima u prizemlju zgrade od 22m2 i 16 m2 te svim ostalim posebnim dijelovima predmetne nekretnine na kojima treće osobe nisu na zakonit način stekle pravo vlasništva). Iz obrazloženja te odluke sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženica na vlasničkom listu B upisana na temelju uvida u zbirku isprava poslovni broj: Z-1437/62 ozn Z-2741/62., a iz povijesnog zk. izvadka vidljivo je da se te isprave odnose na akte o nacionalizaciji. U obrazloženju tog rješenja navedeno je da spisu nisu dostavljene neke druge isprave na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je predmetni poslovni prostor trebalo upisati za korist Grada Zagreba, a sud prvog stupnja zaključuje i to da tužiteljica nije ni podnijela nikakav zahtjev u tom zemljišnoknjižnom postupku i da je u ovom postupku izjavila da nikada nije tražila svoj upis u zemljišne knjige na temelju odredbi ZV-a ili Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima kao i da rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-1676/14 od 2. rujna 2020. nije osporavala prigovorom ili nekim pravnim lijekom.
16. Pravilno sud prvog stupnja smatra da nema mjesta primjeni odredbi čl. 126. i 127. ZV-a jer tužiteljica nije niti pokušala upisati svoje pravo vlasništva iako je Ugovor o darovnju sklopljen 29. prosinca 2014., dok je tuženica 2015. podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva.
16.1. Naime, tužiteljica nije dokazala da je tuženica znala ili da je morala znati da postoji vlasnik predmetnog poslovnog prostora i da nije u dobroj vjeri upisala svoje vlasništvo a teret dokaza je na tužiteljici (čl. 7. i 219. ZPP-a). Okolnost da je predmetna nekretnina prodana u stečajnom postupku nije odlučujuća u smislu saznanja za prodaju i ne dovodi u pitanje dobru vjeru tuženice. Je li tuženica imala pristup podacima o svim prodajama nekretnina u svim stečajnim postupcima i je li i na koji način znala ili mogla znati za prodaju predmetne nekretnine, tužiteljica nije dokazala relevantnim dokazima.
17. Tužiteljica je bila ovlaštena uknjižiti svoje pravo vlasništva kao i njezini prednici ali to nisu učinili sukladno odredbi čl. 127. st. 1. ZV-a. Nadalje, tužiteljica prema vlastitoj izričitoj izjavi u zemljišno knjižnom predmetu u kojem je izvršnee upis tuženice kao vlasnika predmetnog prostora, nije iskoristila svoje pravo za upis i osporavanje upisa tuženice.
18. Tužiteljica se na posjedovanje predmetne nekretnine ne poziva u smislu pravne osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a niti činjenični supstrat tužbe nije postavljen u smislu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pa taj pravni osnov nije niti raspravljan niti pred sudom prvog stupnja.
19. Žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao i primjena materijalnog prava, a sud prvog stupnja je proveo iscrpan dokazni postupak i na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza utvrdio odlučne činjenice i donio pravilan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
20. Odluku o troškovima tužiteljica nije obrazloženo pobijala, pa je ovaj sud istu ispitao u odnosu na žalbene razloge na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da je pravilna i zakonita, valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
21. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 3. ZPP-a i čl. 154. st. 1. ZPP-a).
22. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a.
Osijek, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Anđela Bošković Rajković
