Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-188/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisen-Landesbank Steiermark AG sa sjedištem u Republici Austriji, Radetzkystrasse 15, 8010 Graz, OIB: 99299600513, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ilica 1A/III; (ranije Landes-Hypothekenbank Steiermark AG sa sjedištem u Grazu. RAdetzkystrasse 15-17, OIB: 33631069813) protiv I. tuženika ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika FZ, OIB. 73325069079 iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Vlatku Marušiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-246/2020-40 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-246/2020-40 od 26. listopada 2023.:

a) potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke presude u cijelosti te u točki II. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka do iznosa od 9.188,59 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama na isti iznos koje teku počev od 26. listopada 2023.;

b) preinačava u točki II. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka te se preko iznosa od 9.188,59 EUR do iznosa od 16.893,88 EUR (za iznos od 7.705,29 EUR) odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Tuženicima se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-259/14 od 21.veljače 2014. javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba i nalaže se prvotuženiku ČZ i drugotuženoj FZ, oboje iz [adresa], da solidarno namire tužitelju Raiffeisen-Landesbank STeiermark AG sa sjedištem u Republici Austriji, Kaiserfeldgasse 5, 8010 Graz, (ranije Landes-Hypothekenbank Steiermark AG sa sjedištem u Grazu, Radetzkystrasse 15-17, OIB: 33631069813), tražbinu u iznosu od 20.365,39 eura (dvadesettisućatristošezdesetpeteuraitridesetdevetcenti) zajedno s ugovorenim kamatama po stopi od 11,75% godišnje te zajedno s ugovorenom zateznom kamatom po stopi od 5% godišnje, a koje kamate teku na iznos od 20.365,39 Eura od 1. lipnja 2013. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima ČZ i FZ, oboje iz [adresa] da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 16.893,88 eura /127.286,99 kn sa zateznom kamatom koja teče od 26. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavili su tuženici pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi ukazuju na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz č. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Posebno ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka. Predlažu da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Zahtijevaju i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivio svim žalbenim navodima tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužitelja iz odgovora na žalbu, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenima navodima tuženika pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i stoga se može ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuju tuženici.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 20.365,39 EUR zajedno sa ugovorenim i zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od 1. lipnja 2013. do isplate i to na temelju raspolaganja po Ugovoru o otvaranju računa s pohranom potpisa br. [broj bankovnog računa].

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

-da su tuženici sa tužiteljem 24. siječnja 2002. zaključili Ugovor o otvaranju računa s pohranom potpisa broj [broj bankovnog računa] koji se vodio kao žiroračun potrošača;

- da su sastavni dio toga ugovora Opći uvjeti Austrijskog kreditnog poslovanja koji reguliraju prava i obveza stranaka iz Ugovora o otvaranju računa, pa tako između ostalog, u slučaju spora i primjenu austrijskog prava;

- da je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Filipa Tolića koji je sačinjen na temelju dokumentacije s ovjerenim prijevodom s njemačkog na hrvatski jezik, utvrđeno da su tuženici na predmetnom računu na dan 1. siječnja 2011. raspolagali sa iznosom od 49.397,30 EUR i to na način da je do 9. ožujka 2011. isti račun bilo sa pozitivnim saldom nakon čega je evidentirano terećenje računa za 10.000,00 EUR od kada je isti račun tužitelja sve do 31. svibnja 2013. u negativnom saldu i to sa iznosom od 20.365,39 EUR;

- u predmetnom razdoblju evidentirane su 163 knjigovodstvene promjene od čega se 161 promjena odnosi na terećenje istog računa, a 2 promjene na odobrenje računa;

- knjigovodstvene promjene koje su evidentirane odnose se na isplatu na bankomatima u Republici Hrvatskoj, u doznakama u inozemstvo, dok se nakon 4. travnja 2011. u knjigovodstvenoj dokumentaciji evidentiraju promjene koje se tiču kamata na dugovanje, zateznih kamata, naknade za vođenje računa, poštarine i sl.;

- da su sve ove transakcije koje su provedene na računu tuženika evidentirane u Obračunu prihoda i troškova po računu, da za gotovinske isplate postoje Potvrde o isplati, dok su isplate na bankomatima i doznake zavedene u računalnom sustavu banke u vidu isplata, da za isplatu od 10.000,00 EUR postoji potvrda potpisana od tuženika;

- da tuženici niti na koji način nisu dokazali da su platili dug ili dio nastalog duga;

- da su isprave koje je tužitelj dostavio vjerodostojne s obzirom da tuženici samo paušalno osporavaju vjerodostojnost istih isprava;

- da tuženici nisu dokazali da nisu podizali sredstva na bankomatima ili davali naloge za isplate.

9. Slijedom svega naprijed navedenog sud prvog stupnja u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja pri tome se pozivajući na odredbu čl. 1007. u vezi s čl. 991. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO).

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i to kako na temelju isprava priloženih u spisu, ali i na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka čiji nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja pravilno prihvatio kao stručan i objektivan i sačinjen prema pravilima struke.

11. Nadalje, na potpunost utvrđenog činjeničnog stanja ne utječe niti žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja neosnovano odbio provesti dokaz saslušanjem tuženika kao stranke. Sud prvog stupnja odbio je isti dokazni prijedlog na temelju odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a iz razloga jer je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Osim toga predlažući provođenje istog dokaza uopće nije navedeno na koje okolnosti bi bilo potrebno provesti saslušanje tuženika.

12. Međutim, na tako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbe čl. 1007. i 991. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO).

13. Naime, na pravni odnos stranaka prije svega se primjenjuju Opći poslovni uvjeti Austrijskog kreditnog poslovanja (dalje u tekstu: Opći poslovni uvjeti), a potom mjerodavno austrijsko pravo kako to proizlazi iz čl. 20. Općih poslovnih uvjeta.

13.1. Međutim, unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava i primjenom Općih poslovnih uvjeta valjalo je na jednak način odlučiti o zahtjevu tužitelja.

14. Među strankama tijekom postupka nije sporno da su tuženici sa tužiteljem 24. siječnja 2002. zaključili Ugovor o otvaranju računa s pohranom potpisa broj [broj bankovnog računa] koji se vodio kao žiroračun potrošača.

14.1. Tijekom postupka, a i u žalbenom postupku je sporno da li je dokumentacija kojom tužitelj dokazuje visinu svoga potraživanja vjerodostojna, odnosno da li se ista mogla koristiti za izradu nalaza i mišljenja financijskog vještaka u ovom postupku, kao što je i sporna visina potraživanja tužitelja.

15. Sud prvog stupnja je pravilno prihvatio dokumentaciju tužitelja kao vjerodostojnu i pravilno je na temelju iste dokumentacije odredio provođenje financijskog vještačenja.

15.1. Naime, potrebno je uzeti u obzir da je tužitelj bankarska institucija, a da su na temelju zaključenog Ugovora o računu, tuženici, koji su, što je bitno u ovom sporu, u vrijeme otvaranja računa imali prebivalište u [adresa], na temelju Općih poslovnih uvjeta mogli raspolagati isti računom davanjem kako usmenih naloga, ali isto tako koristiti račun i za podizanje gotovine sa bankomata, za plaćanje putem interneta i slično., a o čemu se sve vodi odgovarajuća evidencija koja je i sadržana u Obračunu prihoda i troškova po računu, te u izvatku s računa za razdoblje od 2011. do 2017. (list 142-207 spisa).

16. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je ista dokumentacija vjerodostojna iako se radi o kompjuterskom izlistanju prometa po računu s obzirom da je na istim izvadcima jasno naveden naziv banke i njezine filijale, adresa klijenta, svaka pojedina transakcija, a potom i stanje na računu.

16.1. Pri tome je još potrebno navesti da prema čl. 5. Općih poslovnih uvjeta, klijent mora sva priopćenja kreditne institucije, kao što su potvrde danih naloga, obavijesti o njihovom izvršenju, izvatke s računa kao i razne ostale obračune, te dostave i plaćanja kreditne institucije provjeriti glede njihove potpunosti i ispravnosti i odmah dostaviti eventualne prigovore, a prema st. 2 čl. 5. Općih poslovnih uvjeta, ako kreditna institucija u roku od šest tjedana ne dobije pismeni prigovor klijenta, navedena priopćenja i usluge kreditne institucije smatrat će se odobrenima, a kreditna institucija će na početku ovog roka klijenta uvijek upozoriti na važnost njegovog reagiranja. Nadalje, prema čl. 6. Općih poslovnih uvjeta klijent mora odmah obavijestiti kreditnu instituciju ako u uobičajenom roku ne primi redovna priopćenja kreditne institucije ili ostala priopćenja, s kojima bi klijent morao računati.

16.2. Nadalje, na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanje ne utječe niti žalbeni navod tuženika da se financijski vještak nije mogao očitovati o značenju terminologije „standardni upit i „mogućnost dispozicije“ koja se navodi u obračunu prihoda i troškova po računu iako se po tim stavkama vode isplate u ukupnom iznosu od 11.554,22 EUR.

16.3. Naime, tuženici pri tome zanemaruju da su na temelju takvih naloga evidentirane i isplate u vrijeme kada je račun tuženika bio sa pozitivnim stanjem, odnosno, da kao što je navedeno, tuženici nisu niti pokušavali dokazivati da su postupili po čl. 5. Općih poslovnih uvjeta.

16.4. Također na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nemaju utjecaja niti žalbeni navodi tuženika da tužitelj ne dokazuje da je namirio bilo kakve iznose bankama u Republici Hrvatskoj na čijim su bankomatima vršene isplate, odnosno da u spisu nema relevantne dokumentacije koje bi potvrđivale bilo kakvu transakciju prema Paylife band GmbH, s obzirom da iz pismenog pojašnjena vještaka financijske struke proizlazi da se radi o međusobnom odnosu banaka, a što ne utječe na pravilnost knjiženja u evidencijama tužitelja.

17. Upravo iz tog razloga, pravilno je sud prvog stupnja naložio vještaku financijske struke da za potrebe nalaza i mišljenja koristi istu dokumentaciju koja osim toga i prema čl. 8. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 114/22. i 82/23.) koji je bio na snazi u vrijeme izrade nalaza i mišljenja predstavlja vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu.

18. Na pravilnost odluke suda prvog stupnja ne utječe niti žalbeni navod tuženika da račun koji glasi na ime tuženika predstavlja obični račun stranog državljanina u Republici Austriji kojim ovlaštenik raspolaže u granicama raspoloživih novčanih sredstava, odnosno da tuženici kod tužitelja nisu imali odobren kredit ili da bi koristeći kredit mogli prekoračiti raspolaganje novčanim sredstvima koja su se stvarno nalazila na računu.

18.1. Potrebno je prije svega navesti da tuženici pogrešno smatraju da račun koji su oni imali otvoren kod tuženika predstavlja obični račun stranog državljanina u Republici Austriji. Naime, upravo iz Ugovora o računu proizlazi da su tuženici 2002. u vrijeme otvaranja računa imali prijavljeno prebivalište u [adresa] s adresom u [adresa], da su 2011. godine na tom računu imali gotovinu u iznosu od 49.397,30 EUR s kojom su raspolagali, te su osim vlastitih sredstava očito koristili do određenog razdoblja i mogućnost određenih prekoračenje.

18.2. Stoga neosnovano u žalbi tuženici ukazuju da iz zaključenog Ugovora o računu ne proizlazi da bi tuženici kod tužitelja imali odobren kredit, odnosno da su mogli prekoračiti raspolaganje novčanim sredstvima koja su se stvarno nalazila na računu, s obzirom da na temelju nalaza i mišljenja vještaka proizlazi upravo suprotno, da su raspolagali novčanim sredstvima preko iznosa koji se stvarno nalazio na računu.

19. Kako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao stručan i objektivan i na temelju takvog nalaza utvrdio visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku, pravilno je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadrža u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i solidarno obvezao tuženike da namire tužitelju iznos od 20.365,39 EUR zajedno sa pripadajućim ugovorenim i zateznim kamatama budući solidarnost tuženika kao zajedničkih vlasnika računa proizlazi iz čl. 3 a. st. 3. Općih poslovnih uvjeta prema kojoj za sve obveze u vezi s računom solidarno odgovaraju svi vlasnici.

20. Međutim, osnovano tuženici ukazuju da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka i to na način da je u potpunosti zanemario čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj odredbi će sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka cijeniti koji troškovi su bili potrebni i nužni i samo takve troškove priznati stranci.

20.1. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je potpuno nekritički ocijenio troškovnik tužitelja i priznao mu sve zatražene troškove za sve podneske i radnje i to u iznosima kako je tužitelj i zahtijevao, ne provjeravajući pri tome da li su isti troškovi bili potrebni i nužni, odnosno da li su stvarno i nastali.

21. Stoga, osnovano u žalbi tuženici ukazuju da je sud prvog stupnja neosnovano priznao tužitelju trošak sastava šest podnesaka prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - u daljnjem tekstu: Tarifa/22). Naime, od tako priznatih podnesaka samo za podnesak od 24. kolovoza 2023. bilo je opravdano tužitelju priznati nagradu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife/22 sa 250 bodova kako je i zahtijevao troškovnikom s obzirom da se istim podneskom tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Za sastav podneska od 2. srpnja 2015. tužitelju nagrada ne pripada po Tbr. 8. toč. 1. već po toč. 3. Tarife/22 i to sa 50 bodova s obzirom da se ne radi niti o jednoj vrsti podnesaka koji su taksativno navedeni tu toč. 1. Tbr. 8. Nadalje, tužitelju je neosnovano priznat i trošak sastava podneska od 19. ožujka 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife/22 iako podnesak sa istim datumom ne postoji u sudskom spisu (naime istog dana je održano ročište za glavnu raspravu). Također, za sastav podneska od 1. lipnja 2023. tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife/22 sa 50 bodova a ne prema Tbr. 8. toč. 1. s obzirom da isti podnesak ne predstavlja niti jednu od vrste podnesaka koji su taksativno navedeni u toč. 1. Tbr. 8. Tarife. Neosnovano je tužitelju priznat i trošak sastava podneska od 9. rujna 2015. i to prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife/22 već je pravilno trebalo priznati mu nagradu prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife/22 sa 50 bodova.

21.1. Osnovano također tuženici ističu da je tužitelju priznat sastav sveukupno 40 podnesaka prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife/22 iako svi ti podnesci nisu bili potrebni i nužni.

21.2. Tako je sud prvog stupnja, protivno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a priznao tužitelju kao potreban i nužan i to sastav podneska od 24. travnja 2015. kojim tužitelj požuruje postupanje suda, trošak sastava podneska od 23. srpnja 2015. kojim tužitelj dostavlja zamjeničku punomoć, trošak sastava podnesaka od 24. studenog 2015., 20. siječnja 2016., 15. veljače 2016., 23. lipnja 2016., 22. srpnja 2016., 24. kolovoza 2016., 20. rujna 2016. kojim podnescima tužitelj požuruje sud prvog stupnja na izradu rješenja o određivanju vještačenja. Naime, u tu svrhu ocijenjen je potrebnim samo sastav podneska od 14. ožujka 2016. prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife/22 sa 50 bodova.

21.3. Također su ocijenjeni nepotrebnim i podnesi od 10. siječnja 2017. kojim tužitelj dostavlja Opće poslovne uvjete koji su već dostavljeni u sudski spis, podnesak od 2. veljače 2017. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma, podnesak od 7. srpnja 2017. kojim dostavlja zamjeničku punomoć, podnesak od 8. svibnja 2018. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma, podnesak od 15. studenog 2018. kojim dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe na žalbu.

21.4. Nadalje, sud prvog stupnja je tužitelju priznao trošak sastava podnesaka od 18. veljače 2019., 16. travnja 2019., 14. lipnja 2019., 8. kolovoza 2019., 11. listopada 2019., 23. prosinca 2019., 24. veljače 2020. za koje u spisu uopće ne postoji dokaz.

21.5. Također, nepotrebnim se imaju smatrati i podnesci tužitelja od 2. kolovoza 2021., 24. svibnja 2022., 18. siječnja 2023. kojim tužitelj požuruje postupanje suda, podnesak od 14. veljače 2022. kojim obavještava sud o uplati predujma za provođenje vještačenja, kao i sastav drugog podneska od 24. kolovoza 2023. prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife s obzirom da je za isti podnesak tužitelju pravilno priznata nagrada prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife/22.

22. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i Tarifu/22 važeću u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, sud prvog stupnja je pravilno tužitelju priznao trošak ovršnog postupka u iznosu od 865,10 EUR, trošak zastupanja na sedam ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to sa 250 bodova za svako ročište (ročišta održana 25.svibnja 2015., 23. listopada 2015., 11. srpnja 2017., 11. siječnja 2018., 4. rujna 2018., 16. travnja 2021., 25. svibnja 2023., 7. rujna 2023. (ukupno 1.750,00 bodova).

22.1. Međutim, za ročišta održana 30. srpnja 2015. i 19. ožujka 2021., tužitelju je nagradu trebalo odmjeriti prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife sa 50 bodova za svako ročište (ukupno 100 bodova) s obzirom da se na istim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari.

22.2. Tužitelju je za trošak pristupa na ročište za objavu presude trebalo priznati nagradu prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife ali sa najviše 50 bodova a ne sa 125 bodova kako je tužitelj zahtijevao u troškovniku, a sud prvog stupnja dosudio.

23. Također je tužitelju zastupanom po punomoćniku trebalo dosuditi i nagradu za sastav podnesaka prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife i to za podnesak od 22. svibnja 2015., 2. srpnja 2015., 13. srpnja 2015., 9. rujna 2015., 14. ožujka 2016., 28. veljače 2017., 4. rujna 2017., 18. rujna 2017., 3. studenog 2017., 16. ožujka 2018., 24. kolovoza 2022., 12. travnja 2023., 1. lipnja 2023., i to za svaki podnesak po 50 bodova (ukupno 650,00 bodova),

23.1. Tužitelju je nadalje pravilno priznat i trošak sastava žalbe protiv presude od 25. listopada 2018. i to prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 250 bodova.

24. Tako je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju za sve poduzete radnje u postupku trebalo priznati 3.050,00 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 1,99 EUR u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka kao i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 7. 586,88 EUR.

24.1. Pored ovog iznosa tužitelju su kao potrebni i nužni priznati još i plaćeni iznosi sudske pristojbe na presudu i žalbu protiv presude u sveukupnom iznosu od 736,61 EUR.

25. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a te važeće Tarife/22, valjalo je tužitelju dosuditi na ime troškova kako ovršnog tako i parničnog postupka sveukupni iznos od 9.188,58 EUR, dok je preko toga iznosa zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka neosnovan.

26. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

27. Kako su tuženici sa žalbom djelomično uspjeli samo u pogledu troškova postupka a ne i u pogledu glavne stvari istima prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a nisu priznati troškovi žalbenog postupka.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu i to primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je ocijenjeno da isti trošak nije bio nužan za donošenje odluke povodom izjavljene žalbe.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac