Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1114/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Branki Guljaš kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari 1. ŠŽ, pok. ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TŽ pok. ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Vedrana Spagnol odvjetnica iz Malog Lošinja, protiv tuženika 1. Grada Malog Lošinja, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, koga zastupa punomoćnik Krešimir Pugel odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke i 2. ŠŽS rođ. ZŽ iz [adresa], nepoznatog boravišta, zastupane po privremenom zastupniku Adeli Budinić Kušeta, odvjetnici iz Malog Lišinja, radi ponavljanja postupka, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 20. siječnja 2022., poslovni broj P-3873/2015-66, 8. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava, ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 20. siječnja 2022., poslovni broj P-3873/2015-66 i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se prijedlog tužitelja radi ponavljanja pravomoćno dovršenog postupka, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku Gradu Malom Lošinju naknade troškove postupka u ukupnom iznosu od 15.625,00 kn (petnaesttisućašestodvadeset pet kuna), u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu 1. tuženik je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije, a njemu dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da su tužitelji 14. siječnja 2015. podnijeli tužbu protiv 1. Grada Malog Lošinja i 2. UŽ žene ŽŽ rođene ZŽ radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj su tužitelji upisani kao vlasnici svaki u 5/16 dijela, a 1. tuženik u 2/8 dijela i 2. tuženica u 1/8 dijela, navodeći da je nekretnina od 1890. bila upisana u cijelosti kao vlasništvo ZŽ koji je imao četvero djece i to Š i Đ koji su umrli bez nasljednika prvog nasljednog reda, OŽ ovdje tuženicu i T čiji su nasljednici tužitelji, da je 1. tuženik samo formalno upisan kao vlasnik, a da su tužitelji na spornom dijelu nekretnine vlasništvo stekli ustupom imovine, od tuženice ŠŽS koja je trajno odselila u [adresa] i koja je svoju imovinu ostavila svojoj sestri T čiji su nasljednici tužitelji, te po osnovi dosjelosti s obzirom da se nalaze u cijelosti u posjedu predmetne nekretnine i da im nitko nije osporavao posjed nekretnine.

6. Prvostupanjski je sud presudom broj P-3873/15. od 28. rujna 2017. odbio tužbeni zahtjev, s obrazloženjem da je Grad Mali Lošinj upisan kao vlasnik nakon što je prethodno 2/8 dijela nekretnine prešlo u društveno vlasništvo, pod upravom N.O. Općine Mali Lošinj na temelju rješenja od 19. listopada 1961. broj 3914/61 N.O. Općine Mali Lošinj kojim je došlo do prijenosa imovine UŽ žene Z kao optanta u općenarodnu imovinu, dok je u odnosu na 1/8 dijela koju je tuženica ŠŽS, nakon što joj je nacionalizirana 1/4 dijela predmetne nekretnine, stekla nasljeđivanjem iza smrti brata ĐŽ odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelji priloženim punomoćima nisu dokazali da je ŠŽS rođ. ZŽ, svoj nasljedni dio iza oca U, kao i brata ĐŽ ustupila sestri JŽ, rođ. ĐŽ, te zaključno da je tužiteljima kao i njihovim prednicima kroz provedene postupke (obnova zemljišnih knjiga, ostavinski postupak) bilo ili moralo biti poznato zk. stanje i da se ne radi o poštenom posjedu i da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-2103/2017-2.

8. Tužitelji su 10. listopada 2018. podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a navodeći da su saznali za nove činjenice i nove dokaze navodeći da je u rješenju Narodnog odbora od 1961. došlo do greške u osobi optanta, da SŽ iz [adresa] na temelju čijeg iskaza je donijeto navedeno rješenje nema nikakve veze s obitelji tužitelja, da je rješenje doneseno za imovinu osobe koja je različita od osobe po imenu ŠŽS, da se rješenje odnosi na drugu osobu sličnih podataka na UŽ bez dodatka ŠŽS, rođenu **.**.1901. koja je prebivala na adresi [adresa], sa sličnim imenom supruga ŽŽ, Ž, Z ali od oca O, te se nakon opcije preselila u Italiju na adresu [adresa] na kojoj još živi njezina kći NŽ, dok je ŠŽS rođena **.**.1986. od oca U i nikad nije optirala iz [adresa] jer je bila u [adresa], te nikada nije prebivala na adresi [adresa].

8.1. U prilog svojih tvrdnji tužitelji su predložili saslušanje svjedoka NŽ, od čijeg saslušanja su odustali, službeni upit Matičnom uredu u [adresa] o osobnom kartonu osobe ČŽ rođ. **.**.1901., saslušanje svjedoka EŽ i VŽ, a koje je prvostupanjski sud i saslušao, povijesne izvatke iz zemljišne knjige, dopis Narodnog odbora Lošinj od 24. srpnja 1957. upućen ZK odjelu radi zabilježbe zabrane otuđenja na nekretninama ĆŽ i DŽ oca O (Z-395/57), punomoć od 28. veljače 1981. koju je ĐŽS, udova ŠŽS izdala u Čileu u kojoj je izjavila da se odriče nasljedstva iza smrti FŽ pok. U koji je preminuo 1963. u korist svoje sestre MŽ, udove JŽ, zapisnik iz ostavinskog predmeta broj O-67/70-2 koji se vodio iza smrti pok. BŽ iz kojeg je razvidno da se ĐŽS udana ŠŽS odrekla nasljedstva u korist svoje sestre JŽ, podatke Državnog arhiva u Rijeci od 16. rujna 2014. iz kojih proizlazi da za TŽS udatu ČŽ, rođenu **.**.1896. nije pohranjen osobni karton ni opciono rješenje u Zbirci dokumenata o optantima, te da se pretpostavlja da navedena osoba nije imala prebivalište u [adresa] u razdoblju kad su se vodili osobni kartoni za [adresa] nakon 1932. do 1947. i da tako nije mogla optirati iz [adresa], te prilažu iz Državnog arhiva u Rijeci pribavljen osobni karton za DŽ rođ. **.**.1901. od oca O i majke PŽ, vjenčanu 20. siječnja 1923. u [adresa] za ŽŽ, te rješenje o optiranju ČŽ rođ. DŽ, rođ. u [adresa] **.**.1901., s tim što tužitelji navode da su tek nakon 24. listopada 2017. kad su izvršili prijevod prvostupanjske presude na talijanski jezik saznali za činjenice i pribavili dokaze na osnovi kojih sada traže ponavljanje postupka.

9. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud ocijenio da je prijedlog pravovremen, ali je odbio prijedlog kao neosnovan, navodeći u obrazloženju samo da nije dopušteno preispitivati pravilnost odluka sadržanih u rješenjima upravnog tijela odnosno pravomoćne upravne akte.

10. Međutim, s pravom se u izjavljenoj žalbi tužitelja navodi da izreka rješenja nije uopće obrazložena valjanim razlozima, da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, te da nije naveden niti pravni propis na kojem se temelji sudska odluka, pa je stoga osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10.1. Naime, prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže radi li se o novim činjenicama i novim dokazima na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

11. Pri tome treba uzeti u obzir da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđivanje prava suvlasništva po osnovi dosjelosti s obrazloženjem da je tužiteljima i njihovim prednicima bilo ili moralo biti poznato zemljišnoknjižno stanje i da se stoga ne radi o poštenom posjedu.

12. Činjenice i dokaze pak na koje se pozivaju tužitelji u prijedlogu za ponavljanje postupka treba cijeniti na način radi li se o novim činjenicama i dokazima na temelju kojih je da su upotrijebljeni u prijašnjem postupku za tužitelje mogla biti donesena povoljnija odluka u odnosu na poštenost posjeda.

12.1. Naime, iako nije sporno da su 1. tuženik Grad Mali Lošinj i 2. tuženica ŠŽS upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici u 2/18 i 1/8 dijela od odlučnog je značaja je su li tužitelji imali osnovanog razloga vjerovati da im pripada pravo na posjed i proizlazi li to iz činjenica i dokaza na koje se tužitelji pozivaju u prijedlogu za ponavljanje postupka.

12.2. Za istaći je da činjenica da su prednici tužitelja i tužitelji kao posjednici nekretnina mogli znati ili znali da su tuženici upisani kao suvlasnici u zemljišnoj knjizi ne čini sama za sebe njihov posjed nesavjesnim ili nepoštenim, ako su oni za vrijeme svoga posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, kako su to i tvrdili u podnesenoj tužbi (tako i Rev-778/2021.).

13. Kako prvostupanjski sud u tom smislu nije raspravio i cijenio činjenice i dokaze na koje se pozivaju tužitelji, to je uvažavanjem izjavljene žalbe ukinuto rješenje suda prvog stupnja i predmet vraćen tome sudu na ponovni postupak.

14. U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je ukazano u razlozima ovog rješenja i zatim vodeći računa o primjedbama iznijetim u razlozima ovog rješenja ponovno odlučiti o prijedlogu tužitelja.

15. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 380. to. 3. ZPP-a).

Osijek, 8. svibnja 2025.

Sudac

Branka Guljaš