Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-277/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darijo Čehić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61, koga zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1311/2019-42 od 9. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1311/2019-42 od 9. siječnja 2024.:
a) potvrđuje u pobijanim toč. I. i II. izreke u cijelosti,
b) preinačava odluka o troškovima postupka pod toč. IV. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, naknaditi tužitelju ĆS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 874,25 eur s pripadajućim kamatama od 9. siječnja 2024. do isplate po stopi zatezne kamate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u čl. 3.1. i 3.2. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama Broj: [broj kredita], sklopljenog 23. srpnja 2007. i solemniziranog 27. srpnja 2007. kod Snježane Nazarević, javnog bilježnika u Bujama pod brojem:
OU-5586/07, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, s jedne strane, te tuženika OTP banka d.d. Zadar, OIB: 52508873833, kao banke, s druge strane, i to dio čl. 3.1. koji glasi ,,s tim da je kamatna stopa promjenjiva"; te čitava odredba čl. 3.2. koja glasi: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.".
II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos 1.682,84 eura (12.679,36 kn) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), a koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
- na iznos 0,79 eura od 25. lipnja 2008.,
- na iznos 0,26 eura od 08. veljače 2008.,
- na iznos 5,94 eura od 25. srpnja 2008.,
- na iznos 5,90 eura od 25. kolovoza 2008.,
- na iznos 5,87 eura od 25. rujna 2008.,
- na iznos 5,94 eura od 25. listopada 2008.,
- na iznos 9,59 eura od 25. studenog 2008.,
- na iznos 17,37 eura od 25. prosinca 2008.,
- na iznos 17,80 eura od 25. siječnja 2009.,
- na iznos 17,83 eura od 15. veljače 2009.,
- na iznos 17,86 eura od 25. ožujka 2009.,
- na iznos 17,75 eura od 25. travnja 2009.,
- na iznos 17,55 eura od 25. svibnja 2009.,
- na iznos 19,75 eura od 25. lipnja 2009.,
- na iznos 22,80 eura od 25. srpnja 2009.,
- na iznos 22,96 eura od 25. kolovoza 2009.,
- na iznos 22,74 eura od 25. rujna 2009.,
- na iznos 22,67 eura od 25. listopada 2009.,
- na iznos 22,93 eura od 25. studenog 2009.,
- na iznos 22,85 eura od 25. prosinca 2009.,
- na iznos 22,84 eura od 25. siječnja 2010.,
- na iznos 22,81 eura od 25. veljače 2010.,
- na iznos 22,73 eura od 25. ožujka 2010.,
- na iznos 22,71 eura od 25. travnja 2010.,
- na iznos 22,76 eura od 25. svibnja 2010.,
- na iznos 22,52 eura od 25. lipnja 2010.,
- na iznos 22,66 eura od 25. srpnja 2010.,
- na iznos 22,74 eura od 25. kolovoza 2010.,
- na iznos 22,79 eura od 25. rujna 2010.,
- na iznos 22,95 eura od 25. listopada 2010.,
- na iznos 23,12 eura od 25. studenog 2010.,
- na iznos 23,08 eura od 25. prosinca 2010.,
- na iznos 23,11 eura od 25. siječnja 2011.,
- na iznos 23,13 eura od 20. veljače 2011.,
- na iznos 23,03 eura od 20. ožujka 2011.,
- na iznos 22,93 eura od 20. travnja 2011.,
- na iznos 23,13 eura od 20. svibnja 2011.,
- na iznos 23,08 eura od 25. lipnja 2011.,
- na iznos 23,17 eura od 20. srpnja 2011.,
- na iznos 23,25 eura od 20. kolovoza 2011.,
- na iznos 23,39 eura od 20. rujna 2011.,
- na iznos 23,25 eura od 24. listopada 2011.,
- na iznos 23,31 eura od 20. studenog 2011.,
- na iznos 23,37 eura od 20. prosinca 2011.,
- na iznos 23,50 eura od 20. siječnja 2012.,
- na iznos 23,56 eura od 20. veljače 2012.,
- na iznos 23,37 eura od 20. ožujka 2012.,
- na iznos 23,25 eura od 20. travnja 2012.,
- na iznos 23,43 eura od 20. svibnja 2012.,
- na iznos 23,40 eura od 20. lipnja 2012.,
- na iznos 23,18 eura od 20. srpnja 2012.,
- na iznos 23,08 eura od 20. kolovoza 2012.,
- na iznos 22,90 eura od 21. rujna 2012.,
- na iznos 23,32 eura od 23. listopada 2012.
- na iznos 23,30 eura od 20. studenog 2012.,
- na iznos 23,29 eura od 21. prosinca 2012.,
- na iznos 23,38 eura od 20. siječnja 2013.,
- na iznos 23,42 eura od 20. veljače 2013.,
- na iznos 23,40 eura od 20. ožujka 2013.,
- na iznos 23,48 eura od 20. travnja 2013.,
- na iznos 23,32 eura od 20. svibnja 2013.,
- na iznos 23,03 eura od 20. lipnja 2013.,
- na iznos 22,97 eura od 20. srpnja 2013.,
- na iznos 22,31 eura od 20. kolovoza 2013.,
- na iznos 22,51 eura od 20. rujna 2013.,
- na iznos 22,53 eura od 20. listopada 2013.,
- na iznos 22,55 eura od 20. studenog 2013.,
- na iznos 22,54 eura od 20. prosinca 2013.,
- na iznos 21,78 eura od 20. siječnja 2014.,
- na iznos 18,28 eura od 20. veljače 2014.,
- na iznos 18,24 eura od 20. ožujka 2014.,
- na iznos 18,15 eura od 20. travnja 2014.,
- na iznos 18,06 eura od 20. svibnja 2014.,
- na iznos 18,14 eura od 20. lipnja 2014.,
- na iznos 18,09 eura od 20. srpnja 2014.,
- na iznos 13,68 eura od 13. rujna 2014.,
- na iznos 12,63 eura od 15. listopada 2014.,
- na iznos 12,63 eura od 15. studenog 2014.,
- na iznos 12,62 eura od 20. studenog 2014.,
- na iznos 12,61 eura od 16. siječnja 2015.,
- na iznos 12,67 eura od 14. veljače 2015.,
- na iznos 9,03 eura od 26. ožujka 2015.,
- na iznos 8,07 eura od 27. travnja 2015.,
- na iznos 8,08 eura od 27. travnja 2015.,
- na iznos 9,09 eura od 23. lipnja 2015.,
- na iznos 8,05 eura od 07. srpnja 2015.,
- na iznos 8,00 eura od 19. kolovoza 2015.,
- na iznos 4,75 eura od 15. rujna 2015.,
- na iznos 3,95 eura od 12. listopada 2015.,
- na iznos 3,92 eura od 09. studenog 2015.,
- na iznos 3,91 eura od 11. prosinca 2015.,
- na iznos 3,94 eura od 20. prosinca 2015.,
- na iznos 8,64 eura od 20. siječnja 2016.,
- na iznos 2,73 eura od 15. ožujka 2016., sve do isplate, u roku 15 dana.
III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu iznad dosuđenog u točki II izreke presude do iznosa 201.239,33 kn uvećanog za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 18. listopada 2021. do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.799,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u toč. I., II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.
7. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).
8. Žalbeni navodi žalitelja ne dovode u sumnju niti potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena niti relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, izjasnio se o pravnoj osnovi te prijedlozima i prigovorima stranaka te je ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi čl. 3.1. i 3.2. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj [broj kredita] koji su stranke zaključile 23. srpnja 2007., kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetne promjenjive kamatne stope.
11. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da je 23. srpnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 29.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti,
- da se radilo o namjenskom stambenom kreditu za dovršetak obiteljske kuće na iznos 29.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s otplatom 25 godina, a koja će se otplata vršiti u 300 jednakih mjesečnih anuiteta,
- da je odredbom čl. 1.3. i 1.4. ugovora o kreditu ugovorena odredba da se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, te da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati u eurima po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za eure na dan uplate anuiteta,
- da je odredbom čl. 3.1. i 3.2. ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa 5,99% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva, a promjena kamatnih stopa da se vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje,
- da je tuženik tijekom otplate kredita više puta mijenjao kamatne stope pa se tako tijekom otplatnog razdoblja kamatna stopa mijenjala devet puta te se kretala u rasponu od 5,86 % do 6,99%,
- da je tužitelju nisu bili predočeni parametri na temelju kojih će banka mijenjati kamatnu stopu, niti je tužitelj mogao pregovarati o odredbi kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, već je tužitelju na potpis dan ugovor s unaprijed određenim i tipskim ugovornim odredbama,
- da na ovaj pravni odnos nema direktnog učinka presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, jer se ta presuda bavila pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF),
- da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio tužitelja na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, nije pružio tužitelju objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope,
- da na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostataka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pri tome bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budući kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva te buduća kamata nije bila niti određena niti odrediva,
- da sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan i razumljiv tužitelju i da ne postoje precizno određeni parametri za koje se veže promjena kamatne stope, pa stoga takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača,
- da je u odnosu na visinu pretplate po osnovi promjene kamatne stope provedeno financijsko vještačenje temeljem kojeg je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju izvršio preplatu iznosa od 1.682,84 eur / 12.679,36 kn kuna zbog promjene kamatne stope, a uzimajući u obzir početni način utvrđivanja kamatne stope.
12. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 23. srpnja 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. - dalje: ZZP/03).
13. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi na unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
14. Odredba čl. 87. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
15. Sud prvog stupnja je nakon ocjene izvedenih dokaza utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi unaprijed formulirana od strane trgovca, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Također, sud prvog stupnja je zaključio da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila jasno definirana, dovoljno odrediva da bi tužitelj mogao znati kriterije pod kojima će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati.
16. Suprotno žalbenom navodu tuženika da iz pobijane presude nije jasno obrazloženo kakvu je značajnu neravnotežu prouzročila ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i zaključio da je tužitelj bio u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer iz formulacije ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo jasno na temelju kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, pa je takvo postupanje tuženika uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora, a tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s povećanim rizikom koji donosi ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je iz svih navedenih razloga postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, tako da je tužitelj kao potrošač u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja te nemogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora.
17. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev pod toč. I. i II. izreke, pobijane presude i svoju odluku o utvrđenju ništetnim odredbi čl. 3.1. i 3.2. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 070723014088 od 23. srpnja 2007. pravilno primjenjujući odredbu čl. 81. i 87. ZZP/03 u vezi s čl. 322 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), čemu neosnovano prigovara žalitelj da iz pobijane odluke nije jasno na temelju koje osnove je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev.
18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u konkretnom slučaju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbi čl. 3.1. i 3.2. Ugovora o kreditu nije vezao uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, već je osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na utvrđenje ništetnih odredbi Ugovora o kreditu raspravio kroz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio odlučne činjenice i to ponajprije da su iste odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što ih čini i ništetnim, a kako to sud prvog stupnja izričito navodi u toč. 13. obrazloženja.
19. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Tomislava Prpića od 26. veljače 2022., koji je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti, utvrđeno je da je tužitelj na ime promjenjive kamatne stope platio više iznos od 1.685,33 eur/12.698,12 kn, te uzimajući u obzir da je u utuženom razdoblju kamatna stopa bila i manja u odnosu na početno ugovorenu, pa je s tog osnova tužitelj manje platio 19,08 kn/2,53 eur, a kako je tužitelj i uredio podneskom od 5. ožujka 2022., sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio iznos pod toč. II. izreke pobijane presude.
20. Osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno odredio uspjeh stranaka u parnici.
21. Tužitelj je u ovom postupku uspio sa iznosom od 1.682,84 eur, nije uspio sa iznosom od 25.026,21 eur, što je uspjeh od 6,30% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, dok je s osnovom uspio u cijelosti (100%), što je sveukupan uspjeh od 106,30%. Tuženik u odnosu na osnovu nije uspio (0%) dok je s visinom uspio 93,70%, iz čega proizlazi da je tužiteljev uspjeh u parnici 53,15%, a tuženikov 46,85%, pa tužitelju pripada 6,30% priznatog parničnog troška.
22. Tužitelju su priznati troškovi sukladno Tarifi i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu zatraženih 199,00 eur (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 08. veljače 2022., 16. siječnja 2023. i 13. studenog 2023. u iznosu ukupno zatraženih 597,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 5. prosinca 2019. (list 75 spisa), 7. prosinca 2021., 5. ožujka 2022., 2. srpnja 2022., u iznosu ukupno zatraženih 796,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 13. ožujka 2021., 18. listopada 2021., 02. srpnja 2022., 16. ožujka 2023., 27. travnja 2023. U iznosu ukupno zatraženih 497,50 eur (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) sveukupno za zastupanje 2.089,50 eur, uvećano za PDV po stopi od 25% što iznosi 522,38 eur, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur, što ukupno iznosi 2.664,97 eur, od čega 6,30% iznosi 167,89 eur uvećano za troškove predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 706,36 eur, pa je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 874,25 eur.
23. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav podnesaka od 5. prosinca 2019. (list 78 spisa), 12. srpnja 2021. i 8. veljače 2022., s obzirom da nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.
24. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu s obzirom da sud prvog stupnja tužitelja nije pozvao na plaćanje niti je tužitelj pristojbu na presudu platio.
25. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio u pogledu glavne stvari već samo u pogledu dijela troškova parničnog postupka.
26. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
Osijek, 8. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Melita Novoselac
