Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-877/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iz pok. FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2021. poslovni broj: Pn-187/2018-60, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2021. poslovni broj: Pn-187/2018-60 u točki I. i II. izreke.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužiteljici FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 55.300,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 3. kolovoza 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnika Saše Pavličić Bekić iz Zagreba, Bednjanska 8, OIB: [osobni identifikacijski broj] IBAN br.: HR262484008-1100261860, koji se vodi kod Raiffeisenbank Austria d.d., sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, nadoknaditi tužiteljici FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 22.735,30 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnika Saše Pavličić Bekić iz Zagreba, Bednjanska 8, OIB: [osobni identifikacijski broj] IBAN br.: HR262484008-1100261860, koji se vodi kod Raiffeisenbank Austria d.d., sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 14.500,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i u dijelu u kojem traži naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa."

2. Protiv ove presude, tuženik je podnio pravovremenu žalbu, te presudu pobija u točkama I. i II. izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako sud prvog stupnja pasivnu legitimaciju tuženika te njegovu odgovornost za štetni događaj temelji na Zakonu o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/95, 70/07, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 70/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 47/14 i 35/15, dalje:ZKG), čime je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe kako je sud prvog stupnja poklonio vjeru iskazu tužiteljice te njezina sina i snahe koji su zainteresirani za ishod spora. Smatra kako je dosuđeni iznos pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu previsoko odmjeren te smatra pogrešnim nalaz i mišljenje vještaka. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi kako žalba nije osnovana i da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu postupka kako to tvrdi tuženik niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe kako su navodi tuženika paušalni i netočni, te da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari i da je time odgovoran za štetu. Navodi kako je sud prvog stupnja pravilno odredio visinu naknade štete i da tužiteljica ni na koji način nije doprinijela nastanku vlastite štete. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 2.687,50 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a). Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čanka 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj kao nasljednik pok. tužiteljice, traži da mu tuženik naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju štetu je prednica tužitelja pok. FP pretrpjela u štetnom događaju od 4. kolovoza 2013.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je saslušanjem tužiteljice FP i svjedoka ŽP i GP utvrđeno da je tužiteljica 4. kolovoza 2013. pala na javnoj površini u blizini njezina prebivališta nakon što je stala u rupu na nogostupu,

- da je tužiteljica tom prigodom izgubila ravnotežu i pala rukama prema naprijed i udarila glavom i tlo te je nakratko izgubila svijest,

- da joj je snaha pomogla i da su se vratile u stan te su pozvali hitnu pomoć koja je tužiteljicu odvezla u bolnici gdje joj je pružena medicinska pomoć i da je tužiteljica zadržana na liječenju dva tjedna,

- da je vještak za sudsku medicinu prof. dr. sc. Josip Škavić utvrdio kako je tužiteljica zadobila tipične i karakteristične ozljede nastale djelovanjem težine vlastitog tijela prilikom pada prema naprijed i dočekivanja na obje ispružene ruke i da je su ozljede koje je zadobila tužiteljica moguće i realne pri padu kako to navodi tužiteljica,

- da je u tom događaju pok. tužiteljica zadobila ozljede i to:prijelom gornjeg dijela obje nadlaktične kosti, iščašenje oba ramena zgloba i natučenje glave,

- da je nakon liječenja i provedene fizikalne terapije liječenje tužiteljice završeno 8. travnja 2014.,

- da je FP u štetnom događaju trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i fizičke bolove lakog intenziteta u trajanju od 75 dana, te je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta, a potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 4 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i strah lakog intenziteta u trajanju od 2 dana. Kod FP zaostalo je umanjene opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 20 % zbog čega je trpjela duševne boli u tom omjeru te će morati ulagati pojačane napore, a zaostalo je i naruženje u srednjem stupnju,

- da je zbog toga događaja po mišljenju vještaka medicinske struke, pok. FP trebala tuđu pomoć u trajanju od 45 dana po 4 sata dnevno, te zatim 45 dana po 2 sata dnevno i još 45 dana po 1 sat dnevno,

- da je FP umrla za trajanja parničnog postupka, 26. rujna 2024., pa je tužitelj kako nasljednik nastavio postupak.

8. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev djelomično usvojio.

9. U žalbenom stadiju postupka tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima.

10. Za navesti je i da je čl. 1., čl. 2., čl. 3., čl. 4., čl. 19., čl. 22. i čl. 30. ZKG-a važećem u vrijeme nastanka štetnog događaja, održavanje, između ostalog, pločnika odnosno trgova namijenjenim za kretanje pješaka, u nadležnosti upravo tuženika, to i ovaj sud nalazi tuženika odgovornim za štetu koju je tužiteljica FP pretrpjela padom obzirom da isti, a uzimajući u obzir, da na strani tužiteljice nema doprinosa nastanku štetnog događaja, pa time niti predmetnom ozljeđivanju u smislu odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/05, 41/08, 125/11, 75715,29,18, 126/21 i 155/23, dalje: ZOO), jer se pok. tužiteljica tom prigodom kretala upravo na način primjeren kretanju prosječnog čovjeka-pješaka nogostupom na gradskom području tuženika, te na strani tužiteljice nema nikakve protupravnosti, pa, stoga, niti bilo kakve odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja to je sva odgovornost za predmetni štetni događaj na strani tuženika i to zbog nezakonitog propusta u ispunjavanju njegove zakonom propisane obveze u održavanju javnoprometnih površina u stanju propisanom i podobnom za sigurno i nesmetano kretanje upravo onih kojima su te javnoprometne površine i namijenjene.

11. Odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 2. ZKG-a, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, a koja propisuje da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, a jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su na temelju tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja, osigurati javnost rada, te na odredbu čl. 3. ZKG-a prema kojoj komunalne djelatnosti obuhvaćaju i održavanje javnih površina, a koje održavanje sukladno st. 9. citirane odredbe podrazumijeva održavanje i pješačkih staza i pješačkih zona i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu, s time da se javnoprometnim površinama, između ostalog smatraju pločnicima, nogostupima, kao i pješačke i biciklističke staze te slične površine (čl. 2).

12. Tuženik je postupao protivno obvezi iz čl. 2. ZKG-a jer nije poduzeo potrebne mjere u održavanju predmetne javne površine jer nije popravio oštećenja na istoj na mjestu štetnog događaja pa je zbog toga i odgovoran pok. tužiteljici za pretrpjelu štetu.

13. Neosnovano ustraje i dalje tuženik kod prigovora promašene pasivne legitimacije, koji prigovor je, kao neosnovan, pravilno otklonio sud prvog stupnja.

14. Naime, ZKG-a propisuje da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti (čl. 2. st. 2.), a prema odredbi čl. 3. ZKG-a komunalnu djelatnost, između ostalog, predstavlja održavanje javnih površina. Istim zakonom utvrđeni su opći uvjeti i način obavljanja komunalne djelatnosti i ostvarivanje posebnog društvenog interesa u obavljanju tih djelatnosti, pa je propisano da je u cilju uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti Odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 16.) te su propisana i tijela nadležna za nadzor provedbi odredbi komunalnog reda (čl. 17.).

15. Dakle tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, je dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete.

16. Pogrešno tuženik smatra da se prenošenjem svojih javnopravnih ovlaštenja i obveza na Zagrebački holding d.o.o., tuženik Grad Zagreb oslobodio svoje izvorne obveze koja proizlazi iz čl. 2. st. 1. i 2. ZKG-a. Naime, prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, jedinica lokalne samouprave, kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, ne oslobađa se svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu (tako i Rev-1052/2005-2 od 17. svibnja 2006. i Rev-2596/2011-3 od 24. lipnja 2014.).

17. Provedenim medicinskim vještačenjem, čiji nalaz i mišljenje sud prvog stupnja prihvaća kao stručan, objektivan i logično obrazložen, utvrđena je uzročno - posljedična veza između štetnog događaja i štete, te je pravilno sud uzeo nalaz i mišljenje navedenog vještaka kao temelj svoje odluke.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđene naknade štete i to iz razloga što je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a, o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te je pravilno utvrdio da je pok. FP pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravilne novčane naknade. Naime, FP je pretrpjela ozljede zbog kojih je trpjela fizičke bolove i strah te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i to u opsegu koji, i prema stajalištu ovoga suda u potpunosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. Pri tome je sud prvog stupnja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, dob oštećenice u vrijeme ozljeđivanja, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpjela, pravilno utvrdio da pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 49.000,00 kn. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je osnovan i zahtjev za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, jer je FP, prema utvrđenju i mišljenu vještaka medicinske struke, trebala 315 sata tuđe pomoći pa tužitelju pripada naknada štete po tom osnovu u iznosu od 6.300,00 kn.

19. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno primijenio materijalno pravo iz. čl. 19. i čl. 1100. ZOO-a, pa u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a, kojeg ističe tuženik.

20. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je, prilikom određivanja naknade štete pravilno primijenio materijalno pravo, te je na temelju nalaza vještaka medicinske struke utvrdio da su posljedice zadobivene u prometnoj nezgodi trajno i nepovratno izmijenile zdravstveno stanje oštećenice u tolikoj mjeri da su trajno umanjile njene životne sposobnosti i trajno i nepovratno narušile njenu radnu sposobnost.

21. Pravilna je i odluka o trošku postupka kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

22. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu suda prvog stupnja, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a u točkama I. i II. izreke.

23. U nepobijanom dijelu u točki III. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

24. Tužitelju nisu priznati troškovi odgovora na žalbu, jer to nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovoga spora, pa je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov