Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-16/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iz pok. DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislava Krivačića i Korane Krivačić u Bjelovaru, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 4. studenog 2024. poslovni broj: Pn-51/2024-80, te rješenja o preinaci tužbe od 19. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 4. studenog 202. poslovni broj: Pn-51/2024-80 u točki I., II. i V. izreke, te se potvrđuje rješenje o preinaci tužbe od 19. listopada 2021.

II. Žalba tuženika u odnosu na točku III. i IV. izreke presude Općinskog suda u suda u Bjelovaru od 4. studenog 202. poslovni broj: Pn-51/2024-80, se odbacuje.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, isplatiti tužitelju OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od

6.824,60 EUR (slovima: šesttisućaosamstodvadesetčetirieuraišezdesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, isplatiti tužitelju OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 6.748,00

EUR (slovima: šesttisućasedamstočetrdesetosameura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa naknade neimovinske štete iznad iznosa dosuđenog u toč. I. izreke do zatraženog iznosa od 9.184,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. srpnja 2020. do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 6.824,60 EUR u razdoblju od 9. srpnja 2020. do dana donošenja ove presude i u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 6.748,00 EUR u razdoblju od 28. siječnja 2024. do dana donošenja ove presude. V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.327,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude i rješenja kojim se dopušta preinaka tužbe, tuženik je podnio pravovremenu žalbu, te presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako je sporno pitanje postojanja suodgovornosti pok. tužiteljice nastanku štete, visina - težine povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno obim neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje osnovom tjelesnih ozljeda koja je zadobila pok. tužiteljica u prometnoj nesreći, čije je potraživanje naslijedio sin i posljedično tome sporna je i visina neimovinske štete, kako i ocjena trajanja tuđe pomoći i cijena sata tuđe pomoći, te je sporna dopuštenost preinake tužbe rješenjem suda od 19. listopada 2021., nakon zaključenja prethodnog postupka kojom tužiteljica vrši preinaku, s obzirom na rezultate medicinskog vještačenja te s tim u vezi sporni su i troškovi parničnog postupka. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje podredno preinačiti pobijanu presudu i rješenje. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 1.043,68 Eur-a.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi kako žalba nije osnovana i da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu postupka kako to tvrdi tuženik niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe kako tuženik pogrešno smatra da je pok. tužiteljica doprinjela nastanku štetnog događaja u visini čak 50 %. Navodi kako tuženik neosnovano prigovara nalazu i iskazu medicinskog vještaka, te visini dosuđene naknade za neimovinsku štetu, kao i dopuštenosti preinake tužbe, te utvrđenoj cijeni nestručne pomoći od 4,00 Eur-a po satu, te neosnovano prigovara i načinu obračuna parničnih troškova. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 Eur-a.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a). Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čanka 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj kao nasljednik pok. tužiteljice, traži da mu tuženik naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju štetu je prednica tužitelja pok. DH pretrpjela u štetnom događaju od 12. srpnja 2018.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da se 12. srpnja 2018. dogodila prometna nezgoda na pješačkom prijelazu ulice I.

O i [adresa] u [adresa], kada je na pok. DH naletio osobi automobil kojim je upravljala EH, osiguranica tuženika,

- da se prema nalazu vještaka prometne struke, nezgoda dogodila na način da je EH čeonim lijevim dijelom osobnog automobila, udarila u više prednju desnu bočnu stranu bicikla na kojem je sjedila DH pri tom je bila lijevom nogom na lijevoj pedali, a desnu nogu zabacila je unazad, izvan gabarita vozila i stopalo je bilo na kolniku, odgurujući se. U trenutku kontakta osobni automobil se kretao brzinom oko 10 km/h, a DH se kretala odgurivanjem desnom nogom brzinom ne većom od oko 3 km/h. Pri tome desna noga nije bila izložena direktnom udaru osobnog automobila, ali je kontaktom došlo do rotacije bicikla oko njegove vertikalne težišne osi u smjeru obrnutom od smjera kazaljke sata i do udara stražnjeg desnog bočnog dijela bicikla u unutarnju bočnu stranu desnog gležnja oštećenice i došlo je do rušenja bicikla na njezinu lijevu bočnu pri čemu je padom i dočekivanjem na lijevo stopalo došlo do izvrtanja njezine lijeve noge u gležnju u stranu,

- da je u tom događaju pok. tužiteljica zadobila teške ozljede i to višeivaralnog trimaleolarnog prijeloma s pomakom ulomaka i djelomičnim isčašenjem lijevog gležnja i oteklina mekih tkiva uz unutarnji bočni maleol desnog gležnja,

- da je nakon operativnog liječenja prijelom konsolidirao u neanatomskom položaju (značajan varus i rekurvacija u području prijeloma), i ograničen je opseg pokreta lijevog gležnja u srednjem do teškom stupnju te lijevog donjeg nožnog zgloba u lakom stupnju uz znakove posttraumatske artroze lijevog gležnja,

- da je DH u štetnom događaju trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 21 dan i fizičke bolove lakog intenziteta u trajanju od 120 dana, te je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta, a potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 7 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i strah lakog intenziteta u trajanju od 60 dana. Kod DH zaostalo je umanjene opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 20 % zbog čega je trpjela duševne boli u tom omjeru te će morati ulagati pojačane napore, a zaostalo je i naruženje u srednjem stupnju,

- da je zbog toga događaja po mišljenju vještaka medicinske struke, pok. DH trebala tuđu pomoć u razdoblju od 24. srpnja 2018. pa do 14. rujna 2018. u opsegu 3 sata dnevno, od 17. rujna 2018. do 24. rujna 2018. u opsegu od 2 sata dnevno, od 24. rujna 018. do 24. listopada 2018. u opsegu od 1 sat dnevno, a nadalje je trebala trajnu tuđu pomoć u opsegu od dva puta po tri sata tjedno, odnosno ukupna tuđa pomoć od 24. listopada 2018. od 205 sati, a nakon toga po 6 sati tjedno,

- da je osiguranica tuženika EH pravomoćnom presudom od 27. studenog 2018. poslovni broj K-523/2018-4 oglašena krivom za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu,

- da je DH umrla **.**.2024., pa je tužitelj kako nasljednik nastavio postupak.

8. Imajući navedeno u vidu te cijeneći izvedene dokaze sud prvog stupnja je utvrdio, da pok. DH nije doprinjela nastanku štete, jer se preko pješačkog prijelaza kretala brzinom od oko 3 km/h, a općepoznato je da prosječna brzina kretanja pješaka oko 5 km/h i da je šteta nastala isključivo radnjom osiguranice tuženika, sa čime se slaže i ovaj žalbeni sud. Nakon provedenog vještačenja po vještaku medicinske struke pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako je osnovan zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.824,60 Eur-a, a imovinske štete u iznosu od 6.748,00 Eur-a.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđene naknade štete i to iz razloga što je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti iz čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/05, 41/08, 125/11, 75715,29,18, 126/21 i 155/23, dalje: ZOO) o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te je pravilno utvrdio da je pok. DH pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravilne novčane naknade. Naime, DH je pretrpjela ozljede zbog kojih je trpjela fizičke bolove i strah te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i to u opsegu koji, i prema stajalištu ovoga suda u potpunosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. Pri tome je sud prvog stupnja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, dob oštećenice u vrijeme ozljeđivanja, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpjela, pravilno utvrdio da pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.900,00 Eur-a, prema jačini i trajanju straha u iznosu od 1.990,84 Eur-a, prema jačini i trajanju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 2.990,00 Eur-a, te zbog naruženja u iznosu od 2.660,00 Eur-a, odnosno ukupno 10.540,84 Eur-a. S obzirom da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio štetu u iznosu od 28.800,00 kn (3.716,24 Eur) tako da je zahtjev za naknadu neimovinske štetu u ukupnom iznosu od 6.824,60 Eur-a, osnovan kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je osnovan i zahtjev za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, jer je DH, prema utvrđenju i mišljenu vještaka medicinske struke, trebala 1843 sata tuđe pomoći pa tužitelju pripada naknada štete po tom osnovu u iznosu od 6.748,00 Eur-a.

11. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno primijenio materijalno pravo iz. čl. 19. i čl. 1100. ZOO-a, pa u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a, kojeg ističe tuženik.

12. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja dosuđujući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu postupio protivno Orjentacijskim kriterijima, potrebno je istaknuti da Orjentacijski kriteriji za utvrđivanje visine novčane naknade neimovinske štete, predstavljaju samo dodatni okvir koji bi trebao omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 1100. ZOO-a. Isti ne mogu predstavljati matematičku formulu koja služi za izračunavanje pravične novčane naknade i nisu propis, bilo materijalnopravne ili pustupovnopravne prirode, već po svojoj naravi predstavljaju smjernice koje su usmjerene na ujednačenu primjenu čl. 1100. ZOO-a. Za navesti je da sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija, jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete.

13. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je, prilikom određivanja naknade štete pravilno primijenio materijalno pravo, te je na temelju nalaza vještaka medicinske struke utvrdio da su posljedice zadobivene u prometnoj nezgodi trajno i nepovratno izmijenile zdravstveno stanje oštećenice u tolikoj mjeri da su trajno umanjile njene životne sposobnosti i trajno i nepovratno narušile njenu radnu sposobnost.

14. Žalbeni navodi tuženika o nedopuštenosti preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedbi vještačenja, nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja je dopustio preinaku pozivajući se na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP-a, da sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a je određeno da tužitelj iznimno može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

15. Po mišljenju ovoga suda, specificiranje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja predstavlja okolnost koja daje tužitelju pravo na preinaku tužbe i nakon zaključenja prethodnog postupka. Neosnovano tuženik tvrdi kako je pok. DH mogla i prije podnošenja tužbe angažirati vještaka radi utvrđivanja visine naknade, jer bi to za oštećenicu bio prevelik teret, jer takav nalaz i mišljenje vještaka ne obvezuje sud, već samo onaj koji je proveden u sklopu sudskog postupka, a oštećenica bi se izložila troškovima koje ne može tražiti kao nužno potrebne troškove postupka.

16. Pri tome valja imati u vidu da se u konkretnom slučaju radi o zaštiti zdravlja oštećenice koje je narušeno štetnom radnjom osiguranice tuženika. Stoga, bilo kakvo ograničenje prava na pristup sudu, kao jednog od najvažnijih jamstava pravičnog suđenja, koje ne podrazumijeva samo mogućnost pokretanja postupka već podrazumijeva i mogućnost da postupak bude vođen i okončan na način da se u najvećoj mogućoj mjeri osigura ostvarenje načela pravičnosti i zaštite najviših vrijednosti pa tako i života i zdravlja čovjeka, nije dopušteno.

17. Takvo ograničenje pristupa sudu bilo bi nespojivo i odredbom čl. 6. st. 1. u vezi čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

18. Preinaka tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja predstavlja okolnost koja opravdava mogućnost objektivne preinake tužbe sve do zaključenja glavne rasprave, a radi ostvarenja konačnog cilja, reparacija štete nastale na vrednotama koje uživaju najveću konvencijsku zaštitu i ustavnu zaštitu - život i zdravlje ljudi i kvaliteta života, u najvećoj mogućoj mjeri.

19. Pravilna je i odluka o trošku postupka kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa). Prema Tbr. 52. st. 1. odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća nagrade, dok je st. 2. određeno da vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća nagrade. Kako je u konkretnom slučaju nagrada odvjetnika tužitelja dospijela danom zaključenja glavne rasprave, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedenu Tarifu. Stoga se žalbeni navodi tuženika u ovom dijelu ukazuje neosnovani.

20. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu suda prvog stupnja, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a u točkama I., II. i V. izreke. Žalba tuženika na rješenje o dopuštenosti preinake tužbe nije osnovana pa ju je valjalo odbiti i u smislu odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

21. Iz žalbe tuženika proizlazi da presudu suda prvog stupnja pobija u cijelosti. Međutim, točkama III. i IV. izreke pobijane presude odbijen je tuženi zahtjev tužitelja kao neosnovan glede naknade neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 6.824,60 Eur-a do zatraženog iznosa od 9.184,42 Eur-a kao i glede zateznih kamata na taj iznos od 9. srpnja 2020. pa do 4. studenog 2024. i zateznih kamata na iznos od 6.748,00 Eur-a u razdoblju od 28. siječnja 2024. pa do 4. studenog 2024. Kako je u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba tuženika glede odbijenog dijela tužbenog zahtjeva (točka III. i IV. izreke), nedopuštena, jer tuženik nema pravnog interesa presudu pobijati u tom dijelu, to je valjalo primjenom odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u tom dijelu žalbu tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

22. U odnosu na ostale žalbene navode, ističe se kako nisu od odlučne važnosti za rješenje ovoga spora, te da je tuženik sve te navode isticao u odgovoru na tužbu te tijekom postupka pred sudom prvog stupnja.

23. Tužitelju nisu priznati troškovi odgovora na žalbu, jer to nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovoga spora, pa je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

Osijek,8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov