Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-226/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice LPT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja LP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Vjekoslavu Bušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17.listopada 2024. poslovni broj: Pn-1059/2021-53, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2024. poslovni broj Pn-1059/2021-53.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužiteljici TPT isplati novčani iznos od 3.981,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 04.12.2020. godine pa sve do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju TP isplati novčani iznos od 2.877,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 09.04.2019. godine pa sve do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana." II Nalaže se tužiteljima TPT i LP solidarno naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. trošak ovog postupka u iznosu od 33,18 eur u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti drugotužitelju iznos od 1.104,23 eur sa zateznim kamatama."

3. Protiv presude suda prvog stupnja tužitelji su podnijeli pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnome navode kako je sud prvog stupnja u predmetnoj pravnoj stvari razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja našao u službenoj bilješci - ispravi koju sastavljaju sami policijski službenici u policijskoj postaji nakon nesreće i koja se građanima niti pročita niti ju građani potpisuju, te ista sama za sebe, a posebno ako je u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima ne služi kao dokaz u niti jednom sudskom postupku. Ističu kako je sadržaj te isprave nepotpun i u svojim bitnim elementima je u proturječnosti s materijalnim tragovima na mjestu nesreće, rezultatima prometnog vještačenja, prometnim znakovima na licu mjesta, očitovanju nadležnog lovačkog društva, utvrđenim činjenicama u prekršajnom postupku, te je nepotpuna i suprotna svim drugim izvedenim dokazima. Stoga predlažu uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužiteljima, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelji traže trošak žalbe u iznosu od 305,70 Eur-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da im tuženik naknadi štetu i to I-tužiteljici u iznosu od 3.981,68 Eur-a, a II-tuženiku u iznosu od 2.877,45 Eur-a s pripadajućim zateznim kamata i troškovima.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je 9. travnja 2019. na nenaseljenom dijelu ceste oznake [adresa] došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo vozilo II-tužitelja, a kojim je upravljala I-tužiteljica, te se u vozilu nalazila kao putnik MP,

- da I-tužiteljica tvrdi kako je do nesreće došlo zbog izbjegavanja naleta na divljač koja je prelazila cestu,

- da je I-tužiteljica u nesreći zadobila tjelesne ozljede, te je nastala šteta na vozilu II- tužitelja,

- da je prekršajnom postupku I-tužiteljica oslobođena optužbi za izazivanje prometne nesreće,

- da predmetnim lovištem upravlja [obrt] i da je osiguratelj društvo Croatia osiguranje d.d.,

- da tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, ali osporava osnovu, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelji nisu dokazali da je do štete došlo izbjegavanje naleta divljači i ističe isključivu odgovornost I-tužiteljice za nastanak predmetne štete,

- da je vještačenjem po vještaku prometne struke utvrđeno da je I-tužiteljica vozila brzinom prije štetnog događaja oko 83,1 km/h i da je na tom mjestu brzina ograničena na 90 km/h.

9. Cijeneći izvedene dokaze sud prvog stupnja je utvrdio kako je I-tužiteljica prvi put spomenula izbjegavanje naplate na divljač tek u pisanoj obrani pred Općinskim sudom u Kutini u prekršajnom postupku, a da tu činjenicu nije spomenula u svom iskazu osam dana nakon nesreće, već je navela da se radi o tome da je vozilom uhvatila bankinu, dok se nakon devet mjeseci od nesreće prisjetila da je zapravo izbjegavala životinju i to vjerojatno lisicu. Zbog takvih oprečnih i nedosljednih navoda i tvrdnji sudionika prometne nesreće, sud prvog stupnja zaključuje da ne može prihvati kao dokazanu tvrdnju da bi do prometne nesreće došlo zbog izbjegavanja naleta na divlju životinju. Pozivanjem na pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, te na odredbu čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine, broj:84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje- ZC) te odredbe čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/05, 41/08, 125/11, 75/15, 29/18, 126/21 i 155/23, dalje: ZOO) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je suda drugog stupnja da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja suda prvog stupnja koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Sud prvog stupnja je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, kako se u službenoj bilješci policije ne navode razlozi zašto je I-tužiteljica skrenula u desno, pa da policija nije utvrđivala uzroke gubitka kontrole nad vozilom niti je u tom smjeru I-tužiteljici postavljala pitanja, ta da je od I-tužiteljice, u brizi za svoj život i život svoje sestre, u stanju stresa teško očekivati da iskazuje baš o svim detaljima prometne nesreće.

12. Naime, pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako je službena bilješka policije sačinjena 17. travnja 2019., dakle osam dana nakon prometne nesreće i da tada I- tužiteljica nije izjavila zbog kojeg je razloga skrenula u desno, niti je spomenula bilo kakvu životinju, da bi to tek u prekršajnom postupku, zastupana po punomoćniku odvjetniku po prvi puta navela kao razlog pretrčavanje divlje životinje. Imajući u vidu izjavu danu policiji 17. travnja 2019. da se kretala automobilom iz smjera [adresa] prema [adresa] i da je desnim kotačima uhvatila kamenčiće na bankini koji su počeli frcati te je ispred sebe primijetila smjerokazni stupić i smotala volan u lijevo kako bi ga izbjegla, nakon čega je izgubila kontrolu nad vozilom te je vozilo sletjelo s kolnika u lijevo nakon čega se preokrenulo na krov. Dakle, I-tužiteljica je detaljno opisivala sporni događaj, a da se nije po navodima žalbe, sjetila navodnog razloga skretanja u desno, „pretrčavanje divlje životinje“.

13. Pravilna je i odluka o trošku postupka kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a, a žalitelji nisu niti naveli točno u kojem dijelu ne bi bio pravilno obračunat zahtjev za naknadu troškova postupka.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih su tužitelji pobijali presudu, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Nepobijano rješenje suda prvog stupnja ostaje nepromijenjeno.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov