Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-223/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te člana vijeća i suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana, te člana vijeća sutkinje Jasne Bratek, u pravnoj stvari tužiteljice EV, djevojačko E, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Tonćiju Miliću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB:26187994862, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 31. listopada 2024., poslovni broj Pn-9/2021, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Metkoviću od 31. listopada 2024. poslovni broj Pn-9/2021 preinačuje u točki I. izreke i točki III. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima, i sudi:
1. Tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 7.363,86 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 25. svibnja 2020. do isplate, odbija se kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
II. Nalaže se tužiteljici naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 312,50 Eur-a u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isplati tužiteljici iznos od 7.363,86 eura sa zateznim kamatama koje od 25. svibnja 2020. godine do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II Odbija se tužbeni zahtjev pod točkom II koji glasi:
" Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete, isplati tužiteljici iznos od 1.990,84 eura sa zateznim kamatama koje od 25. svibnja 2020. godine do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
III. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove ovoga spora u iznosu od 3.481,54 eura sa zateznim kamatama koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Protiv ove presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu i to protiv točke I. izreke i točke III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako nije bilo valjane pravne osnove za dosuđivanje daljnjeg iznosa od 7.034,30 Eur-a s naslova naknade neimovinske štete. Ističe kako je sud prvog stupnja zanemario činjenicu da je tuženik u mirnom postupku tijekom lipnja 2020. isplatio tužiteljici iznos od 53.000,00 kn. Smatra, da kada se uzmu u obzir utvrđenja trajanja i intenzitet fizičkih bolova, trajanje i intenzitet straha te smanjenje životne aktivnosti iz nalaza vještaka medicinske struke, uvažavajući Orjentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020., tada je upravo isplaćena naknada od 7.034,30 Eur-a, pravična i primjerena. Ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je previsoko odredio iznos naknade, te da nije uzeo u obzir doprinos tužiteljice vlastitoj šteti zbog nevezanja pojasom. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti odnosno ukinuti. Traži trošak žalbe u iznosu od 312,50 Eur-a uvećano za sudsku pristojbu na žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Međutim sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako to pravilno u žalbi ističe tuženik.
6. Predmet spora čini zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila 30. prosinca 2018. u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao suvozač vozila osiguranog kod tuženika, kojom prigodom je tužiteljica pretrpjela tjelesne ozljede zbog kojih je došlo do povrede prava osobnosti.
7. Kako u postupku među strankama nije sporna osnova odgovornosti za štetu, niti pasivna legitimacija, to je prijeporna samo visina potraživanja, jer tuženik u odgovoru na tužbu ističe da težina ozljeda koje je tom prigodom zadobila tužiteljica, ne opravdavaju dosuđenje više zatražene naknade.
8. Naime, u postupku nije bilo sporno da je tuženik u mirnom postupku u lipnju 2020. isplatio tužiteljici na ime naknade štete u svezi s predmetnom prometnom nezgodom iznos od 53.000,00 kn.
9. Sud prvog stupnja je po provedenom postupku, posebno cijeneći nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju od 30. prosinca 2018. zadobila višestruke rane razderotine područja lica, prijelom s pomakom nosnih kostiju, prijelom palčane kosti lijevo na tipičnom mjestu te djelomični prijelom krune dva zuba, koje ozljede u svom zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, da su svi medicinski postupci i tijek dijagnostike protekli na uobičajeni način i da je liječenje dovršeno krajem travnja 2019.
10. Prema mišljenju vještaka tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 2-3 dana, srednjeg intenziteta 10-15 dana, te slabijeg intenziteta i trajnog karaktera 3-4 tjedna, primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, nakon čega slijedi sekundarni strah zbog brige za zdravlje jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta oko dva tjedna i slabijeg intenziteta oko mjesec dana uz zaostao blaži povremeni kasni strah u sličnim situacijama u prometu te doživljaj. Da je kod tužiteljice umanjenje životne aktivnosti za 8 %.
11. Stoga je sud prvog stupnja smatrao da je tužiteljica ostvarila pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a time i na pravičnu novčanu naknadu zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, pa je tužiteljici priznao za fizičke bolove iznos od 2.000,00 Eur-a, za strah iznos od 1.000,00 eur-a, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 7.000,00 Eur-a, te za naruženost iznos od 4.000,00 Eur-a, ukupno s tog osnova tj. zbog povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje u odnosu na neimovinsku štetu utvrdio iznos od 14.000,00 Eur-a. Kako je tuženik tijekom lipnja 2020. tužiteljici isplatio iznos neimovinske štete od 6.636,14 Eur-a, to sud prvog stupnja tužiteljici priznaje daljnji iznos neimovinske štete od 7.363,86 Eur-a.
12. Tužiteljica je potraživala i naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći, to je sud prvog stupnja, sukladno odredbama čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 75715,29,18, 126/21 i 155/23, dalje: ZOO) kod neprijeporne činjenice među strankama da jedan sat usluge nemedicinske njege i pomoći iznosi 5,00 Eur-a, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, utvrdio da je tuženik isplatom 3.000,00 kn podmirio u cijelosti naknadu imovinske štete s osnova pružanja tuđe njege i pomoći, pa je ovaj zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.
13. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je visina naknade neimovinske štete po kriteriju smanjenja životne aktivnosti, fizičke boli i straha previsoko dosuđena.
14. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, a koji nalaz je sud prvog stupnja pravilno prihvatio, jasno proizlazi da su kod tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju zaostale povremene smetnje disanja na nos koje su trajne, da će trajno osjećati povremene bolove, slijedom čega joj je umanjena životna aktivnost 8%. Cijeneći navedena utvrđenja, kao i životnu dob tužiteljice, prema ocjeni ovog suda sukladno čl. 1100. st. 2. i 3. ZOO-a, te rukovodeći se Orijentacijskim kriterijima iz 2020., tužiteljici pripada pravična naknada po kriteriju smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.500,00 Eur-a.
15. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta 2-3 dana, srednjeg intenziteta 10-15 dana, te slabijeg intenziteta i trajnog karaktera 3-4 tjedna. Stoga, ujedno imajući u vidu težinu zadobivene ozljede i okolnosti i tijek liječenja tužiteljici prema ocjeni ovog suda po navedenom kriteriju pripada naknada u iznosu od 1.274,00 Eur-a.
16. Sud prvog stupnja je pravilno dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 1.000,00 Eur-a, te naruženosti u iznosu od 4.000,00 Eur-a.
17. Stoga, tužiteljici na osnovu neimovinske štete po kriterijima smanjenja životne aktivnosti, fizičke boli i straha pripada pravična naknada u ukupnom iznosu od 6.774,00 Eur-a, pa cijeneći nespornu činjenicu da je tuženik tužiteljici s te osnove isplatio iznos od 6.636,14 Eur-a, tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete bio bi osnovan u iznosu od 137,86 Eur-a.
18. Međutim, pravilno tuženik u žalbi ističe kako je tužiteljica doprinijela vlastitoj šteti jer nije bila vezana pojasom u trenutku prometne nezgode. Naime, vještak medicinske struke je utvrdio „uzevši u obzir dinamiku odvijanja frontalnog sudara i ozljeda tužiteljice proizlazi da imenovana nije ispravno koristila sigurnosni pojas, odnosno nije bila vezana. Da je tužiteljica bila ispravno vezana realno je za očekivati da ne bi zadobila gore navedene ozljede.“ Uzimajući u obzir navedeno odnosno doprinos tužiteljice vlastitoj šteti, koji u ovom slučaju iznos najmanje 50 % , te imajući u vidu da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 7.034,30 Eur-a, to se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnje neimovinske i imovinske štete ukazuje neosnovanim.
19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a žalbu tuženika uvažiti i preinačiti pobijanu presudu u točki I. izreke, te je valjalo preinačiti i odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki III. izreke pobijane presude i odlučiti o troškovima parničnog postupka.
20. Naime, s obzirom na ishod žalbenog postupka, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u parnici, to je u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna naknadi troškove tuženiku.
21. Međutim, odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je u skladu s pravičnom ravnotežom između stranaka, jer plaćanje troškova postupka za tužiteljicu kao stranku, koja nije uspjela u sporu bio bi prekomjeran teret i to bio dovelo do povrede prava na pristup sudu s aspekta prava na pošteno suđenje.
22. Temeljem prakse Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH u svakom predmetu koji otvara pitanje mogućnosti povrede prava na pristup sudu, potrebno je utvrditi postoji li razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti kao u konkretnom slučaju.
23. Kako trošak naknade tuženiku nije neznatan imajući u vidu vrijednost predmeta spora, to bi prema stavu Europskog suda za ljudska prava, isto predstavljalo povredu čl.1. Protokola br.1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - čl. 6.
24. Stoga je slijedom navedenog, odlučeno da se tuženiku ne dosuđuju troškovi parničnog postupka, odnosno kao u točki I.2. izreke ove odluke suda drugog stupnja.
25. Tuženik je uspio sa žalbom pa mu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pripadaju troškovi i to za sastav žalbe u iznosu od 250,00 Eur-a uvećano za PDV u iznosu od 62,50 Eur-a. Tuženiku nisu priznati troškovi sudske pristojbe na žalbu jer, isti nisu zatraženi u smislu odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.
25. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za 1.990,84 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama s osnove naknade imovinske štete, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
Osijek, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov
