Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1015/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Katice Krajnović članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja JB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Mrklić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, kojeg zastupa Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. Split, radi: utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3748/2019-32 od 2. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3748/2019-32 od 2. svibnja 2024. potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] 22. veljače 2006. godine koji je solemniziran pred Javnim bilježnikom Radoslavom Vukovićem pod posl.br. OU-31/06 sklopljenog između Tužitelja, kao korisnika kredita i Tuženika u dijelu kojim je ugovoreno da ugovara promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim internim odlukama banke.
II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Dužna je tužena OTP BANKA d.d. (kao pravni slijednik HVB SPLITSKE BANKE d.d.), Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 3.088,52 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od dospijeća pa do isplate i kako slijedi:
na iznos 18,62 EUR od 10.03.2007.;
na iznos 20,47 EUR od 10.04.2007.;
na iznos 19,49 EUR od 10.05.2007.;
na iznos 20,11 EUR od 10.06.2007.;
na iznos 19,15 EUR od 10.07.2007.;
na iznos 20,02 EUR od 10.08.2007.;
na iznos 19,95 EUR od 10.09.2007.;
na iznos 18,99 EUR od 10.10.2007.;
na iznos 19,80 EUR od 10.11.2007.;
na iznos 18,95 EUR od 10.12.2007.;
na iznos 19,90 EUR od 10.01.2008.;
na iznos 20,11 EUR od 10.02.2008.;
na iznos 19,07 EUR od 10.03.2008.;
na iznos 20,04 EUR od 10.04.2008.;
na iznos 19,10 EUR od 10.05.2008.;
na iznos 19,60 EUR od 10.06.2008.;
na iznos 18,89 EUR od 10.07.2008.;
na iznos 19,34 EUR od 10.08.2008.;
na iznos 19,31 EUR od 10.09.2008.;
na iznos 19,23 EUR od 10.10.2008.;
na iznos 20,26 EUR od 10.11.2008.;
na iznos 19,39 EUR od 10.12.2008.;
na iznos 21,55 EUR od 10.01.2009.;
na iznos 40,10 EUR od 10.02.2009.;
na iznos 36,96 EUR od 10.03.2009.;
na iznos 39,24 EUR od 10.04.2009;
na iznos 37,59 EUR od 10.05.2009.;
na iznos 38,51 EUR od 10.06.2009.;
na iznos 37,47 EUR od 10.07.2009.;
na iznos 37,98 EUR od 10.08.2009.;
na iznos 38,13 EUR od 10.09.2009.;
na iznos 36,31 EUR od 10.10.2009.;
na iznos 37,73 EUR od 10.11.2009.;
na iznos 36,62 EUR od 10.12.2009.;
na iznos 50,89 EUR od 10.01.2010.;
na iznos 51,49 EUR od 10.02.2010.;
na iznos 46,24 EUR od 10.03.2010.;
na iznos 51,66 EUR od 10.04.2010.;
na iznos 50,69 EUR od 10.05.2010.;
na iznos 53,17 EUR od 10.06.2010.;
na iznos 52,89 EUR od 10.07.2010.;
na iznos 52,70 EUR od 10.08.2010.;
na iznos 56,70 EUR od 10.09.2010.;
na iznos 52,60 EUR od 10.10.2010.;
na iznos 54,53 EUR od 10.11.2010.;
na iznos 54,32 EUR od 10.12.2010.;
na iznos 57,12 EUR od 10.01.2011.;
na iznos 44,26 EUR od 10.02.2011.;
na iznos 40,39 EUR od 10.03.2011.;
na iznos 43,55 EUR od 10.04.2011.;
na iznos 43,98 EUR od 10.05.2011.;
na iznos 46,64 EUR od 10.06.2011.;
na iznos 45,55 EUR od 10.07.2011.;
na iznos 53,91 EUR od 10.08.2011.;
na iznos 46,97 EUR od 10.09.2011.;
na iznos 44,26 EUR od 10.10.2011.;
na iznos 45,74 EUR od 10.11.2011.;
na iznos 43,94 EUR od 10.12.2011.;
na iznos 46,02 EUR od 10.01.2012.;
na iznos 46,38 EUR od 10.02.2012.;
na iznos 43,32 EUR od 10.03.2012.;
na iznos 45,61 EUR od 10.04.2012.;
na iznos 44,10 EUR od 10.05.2012.;
na iznos 45,55 EUR od 10.06.2012.;
na iznos 43,48 EUR od 10.07.2012.;
na iznos 44,65 EUR od 10.08.2012.;
na iznos 43,74 EUR od 10.09.2012.;
na iznos 42,28 EUR od 10.10.2012.;
na iznos 43,88 EUR od 10.11.2012.;
na iznos 42,07 EUR od 10.12.2012.;
na iznos 43,40 EUR od 10.01.2013.;
na iznos 42,53 EUR od 10.02.2013.;
na iznos 37,95 EUR od 10.03.2013.;
na iznos 42,36 EUR od 10.04.2013.;
na iznos 40,11 EUR od 10.05.2013.;
na iznos 40,82 EUR od 10.06.2013.;
na iznos 38,87 EUR od 10.07.2013.;
na iznos 40,32 EUR od 10.08.2013.;
na iznos 40,28 EUR od 10.09.2013.;
na iznos 38,93 EUR od 10.10.2013.;
na iznos 39,97 EUR od 10.11.2013.;
na iznos 38,69 EUR od 10.12.2013.;
na iznos 20,98 EUR od 10.01.2014.;
pa do konačnog namirenja tužitelja.“
III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."
2. Presudu suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev za isplatu prihvati kao osnovan, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Presuda suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 22. veljače 2006. solemniziran pred Javnim bilježnikom Radoslavom Vukovićem pod poslovnim brojem OU-31/06 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu kojim je ugovoreno da se ugovara promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim internim odlukama banke, kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamati jednostranom odlukom banke.
8. Sud prvog stupnja utvrdio je ništetnom ugovornu odredbu Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 22. veljače 2006. kojom je ugovorena promjenjiva kamata jednostranom odlukom banke, dok je zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe ukupno 3.088,52 EUR odbio kao neosnovan zbog zastare.
9. Neosnovano tužitelj osporava presudu suda prvog stupnja pod toč. II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati na temelju jednostrane odluke banke, jer je sud prvog stupnja:
- donio rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe 28. prosinca 2021. u kojem je utvrđeno da je tužba djelomično povučena pod toč. II. i III. izreke (zahtjev za isplatu po osnovi ništetne odredbi Ugovora o kreditu) koje je postalo pravomoćno jer nije pobijano žalbom,
- radi zajedničkog raspravljanja spojio spis istog suda prvog stupnja poslovni broj P- 1185/2022 u kojem je tužitelj protiv istog tuženika podnio tužbu radi isplate preplaćenog iznosa po osnovu ništetne odredbe o promjenjivoj kamati jednostranom odlukom banke,
- utvrdio da je u predmetu P-1185/2022 tužba podnesena 28. ožujka 2022.
10. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. (utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na tuženika) i do tada je trajao prekid zastare, a zastara je počela teći ispočetka od 14. lipnja 2014., tako da se tuženik u ovom predmetu osnovano poziva na zastaru, jer do 28. ožujka 2022. kao dana podnošenja tužbe u spojenom predmetu, zastara je nastupila za potraživanje po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamati na temelju jednostrane odluke banke.
11. Tužitelj pogrešno tumači objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022.
11.1. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
11.2. Sud prvog stupnja pravilno se poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača). Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO- a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502.c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.
12. Prvu tužbu tužitelj je podnio 12. lipnja 2019., ali nije postupio po traženju suda da uredi tužbeni zahtjev za isplatu u pogledu točnog iznosa koji potražuje od tuženika po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamati, pa je došlo do presumiranog povlačenja dijela tužbe (toč. II. i III. petita) koje je utvrđeno rješenjem suda prvog stupnja. Povučena tužba smatra se kao da nije bila podnesena i može se ponovno podnijeti (čl. 193. st. 9. ZPP-a).
12.1. Drugu tužbu tužitelj je podnio protiv istog tuženika 28. ožujka 2022. ali do toga dana je nastupila zastara za tražbinu po osnovi preplate za iznose kamata po promjenjivoj kamati jednostranom odlukom banke jer je presuda iz postupka po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača postala pravomoćna 13. lipnja 2014. do kada je trajao prekid zastare a zastara je počela ponovno teći od 14. lipnja 2014. i do 28. ožujka 2022. kao dana podnošenja tužbe iz spojenog predmetu, zastara je nastupila jer je protekao petogodišnji rok zastare iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).
13. Prema tome, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prigovor zastare i odbio tužbeni zahtjev za isplatu kao neosnovan, a žalbenim navodima tužitelja primjena materijalnog prava od strane suda prvog stupnja nije dovedena u sumnju, pa je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke potvrđena.
14. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, jer sa istom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).
15. U nepobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
16. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Anđela Bošković Rajković
