Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1024/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja OC pok. OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja NC pok. OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tužitelja TC pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. tužitelja BC pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. tužitelja LC pok. SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (dalje: tužitelji) koje zastupaju punomoćnici Karlo Surić i Ivona Stazić Malbaša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Surić&Partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženika Općina Privlaka, koga zastupa punomoćnica Ankica Kamber, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kranjčec i Kamber j.t.d. Zadar, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 233/2023 od 22. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-233/2023 od 22. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

''I. Utvrđuje se da su tužitelji OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/6 dijela, NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/6 dijela, TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/6 dijela, BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/6 dijela, LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/3 dijela, stekli pravo vlasništva nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 111 m2, u naravi selo, pašnjak, što je tužena Općina Privlaka dužna priznati i trpjeti te da tužitelji na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrše prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini sa imena tužene, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima troškove predmetnog parničnog postupka u iznosu od 2.325,75 EUR / 17.522,20 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva (stečenog dosjelošću) nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 111 m2, uz nalog tuženiku da trpi upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, a podredno i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem da su tužitelji stekli valjan pravi osnov za stjecanje prava vlasništva na istoj nekretnini.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom provedenim dokazima utvrđeno je:

- da je u zemljišnoj knjizi vlasnikom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 111 m2 upisan tuženik,

- da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige utvrđeno da su OC, TC, BC i LC posjednici nekretnine nove oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no kako nisu imali valjanu ispravu kojom bi dokazali svoje pravo vlasništva vlasnikom je upisana Općina Privlaka,

- da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ranije bila dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 41547 m2,

- da je OC, CC i SC (prednicima tužitelja) Rješenjem Općine Zadar, Komisije za uzurpaciju od 5. travnja 1978. priznato pravo vlasništva na jednake dijelove dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 120 m2,

- da je OC svoj dio nekretnine (kao nekretninu „Od zapad kuće“) darovao svojim sinovima OC i NC,

- da su sinovi CC, pok. N izvršili podjelu nekretnina na način da su spornu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dio CC) TC i BC,

- da je svoj suvlasnički dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] LC naslijedio od svog oca pok. SC,

- da je na nekretnini sada oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nekada bila vapnenica, koju su koristili prednici tužitelja, da su sada na toj nekretnini sagrađene garaže,

- da tužitelje, niti njihove prednike nikada nitko nije smetao u posjedu niti im osporavao pravo na posjed,

- da su tužitelji u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu putem svojih prednika više od 100 godina,

- da između tužitelja nikada nije bilo spora koji tužitelj posjeduje koji dio nekretnine, da je podjelom u obitelji zapadni dio nekretnine OC i NC, srednji TC i BC a južni dio nekretnine LC.

9. Na temelju prethodno utvrđenih činjenica prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnine na temelju odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV).

10. Suprotno žalbenim navodima, iskazi svjedoka AC, ŠC i ŽC nisu u suprotnosti, niti u neskladu sa sadržajem isprava priloženih prvostupanjskom spisu, a tuženik ne konkretizira u kojim bi se to činjenicama razilazili iskazi svjedoka i sadržaj isprava.

11. Činjenica što tužitelji nisu dostavili povijest posjeda nekretnine ne utječe na utvrđenu činjenicu da se nekretnina sada kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 111 m2 nalazi u posjedu tužitelja, prethodno njihovih prednika od vremena prije početka Drugog svjetskog rata jer se određena činjenica, pa tako i posjed, može dokazivati različitim dokaznim sredstvima. U konkretnom slučaju činjenica posjeda dokazana i materijalnom dokumentacijom (Rješenjem Općine Zadar, Komisije za uzurpaciju od 5. travnja 1978.) i iskazima svjedoka AC, ŠC i ŽC koji su iskazivali o vlastitim, neposrednim i dugogodišnjim zapažanjima.

12. Obzirom na prethodno identifikacija nekretnina koja je predmetom tužbenog zahtjeva nije identificirana izjavama tužitelja (koji nisu niti saslušani u postupku), niti svjedoka, već provedenim vještačenjem, dok su saslušani svjedoci iskazivali o svojim saznanjima o posjedovanju nekretnine.

13. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio ispunjenim sve uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14. Tužitelji su dokazali da imaju valjan pravni temelj posjedovanja (Rješenje Komisije za uzurpacije od 5. travnja 1978., Ugovor o darovanju, Ugovor o podjeli zemljišta), pa je njihov posjed zakonit najkasnije od 1978. Naime, te su godine prednici tužitelja ishodili rješenje Komisije za uzurpacije kojim im je priznato vlasništvo tada kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 120 m2, a rješenje je doneseno na temelju čl. 2. i čl. 15. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (Sl. list 31/58, 20/17, 34/79). Istim su rješenjem prednici tužitelja ovlašteni po pravomoćnosti rješenja upisati svoje vlasništvo u zemljišnu knjigu. U prvostupanjskom spisu ne prileži dokaz o pravomoćnosti tog rješenja, no isto ne utječe na zakonitost tužiteljeva posjeda i posjeda njihovih prednika.

15. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; s time da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.).

16. Kod stjecanja stvari u vlasništvu određenih privilegiranih osoba (čl.159. st. 4. ZV) pa tako i jedinica lokalne samouprave (pa i tuženika), posjednik nekretnina steći će ih nakon 20 godina posjedovanja, ako mu je samostalan, neprekinuti posjed kvalificiran (zakonit, istinit i pošten), a nakon 40 godina ako mu je posjed barem pošten.

17. S tim u vezi treba istaknuti da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja - pravo na posjed (čl. 18. st. 1. ZV). Nadalje, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV). Zaključno, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 3. i 5. ZV). Pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed) i da je barem pošten, odnosno da nije znao ili nije morao znati (niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

18. Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) odredbom čl. 388. st. 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

19. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U- I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. ZV. Dakle, od dana stupanja na snagu ZV, pa do 17. studenog 1999. bilo je omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

20. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2019., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je slijedeće shvaćanje:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

21. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, u kojim presudama je zauzet stav da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

22. U smislu izraženih pravnih shvaćanja Europskog suda za ljudska prava za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu pa i u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, odlučne su činjenice neprekinutog posjeda određene kvalitete u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. ZV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (dakle do 17. studenog 1999.) i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe, s obzirom na stečena subjektivna građanska prava, a koje se su pretpostavke u konkretnom slučaju u cijelosti ostvarene.

23. Uzimajući u obzir da su tužitelji zakoniti, istiniti i pošteni posjednici nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] putem svojih prednika najkasnije od 1978., to je do 17. studenog 1999. kada je objavljena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U- 58/1997, U-1235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 - "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV proteklo vrijeme od 20 godina samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja, pa je pravilno na temelju čl. 159. st. 4. ZV utvrđeno da su tužitelji vlasnici nekretnine stečene dosjelošću.

24. Iako tuženik pobija presudu u cijelosti, pa tako i u odluci o trošku pod toč. II. izreke, u žalbi nije konkretizirao žalbene razloge u odnosu na odluku o trošku. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, valjano utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12. 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

25. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski