Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-149/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "NOVASOL" AS, OIB: 87687957339, Virumgardsvej 27, 2830 Virum, Danska, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-573/2022-7 od 29. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-573/2022-7 od 29. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba, Prilaz Ivana Visina 5, poslovni broj Ovrv-11445/2022 od 20. rujna 2022. kojim je tuženiku naloženo u roku 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2022. do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 71,341 eura / 537,50 kn (slovima:sedamdesetjedaneuritridesetetiricenta / petsttridessedamkunaipedesetlipa)."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu sukladno čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti i predmet vratit prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik prvenstveno ukazuje da je žalba nepravovremena i predlaže istu odbaciti, a opreza radi osporava osnovanost navoda u žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega valja ukazati da je tužitelj pravovremeno podnio žalbu u zakonskom roku od 15 dana propisan čl. 348. st. 1. ZPP-a, budući da iz spisa proizlazi da je presudu prvostupanjskog suda tužitelj primio 29. lipnja 2023., a žalba je dostavljena sudu elektronskim putem 7. srpnja 2023.

6. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužitelja i navode tuženika u odgovoru na žalbu, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a pa ni bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj žalbom poziva jer je suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude razumljiva, neproturječna sama sebi i razlozima presude te pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom, na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga.

8. Tužitelj svoje potraživanje temelji na ugovoru o uslugama posredovanja zaključen 6. lipnja 2018. između tužitelja i tuženika kao vlasnika kuće/apartmana za odmor i odredbi Općih uvjeta poslovanja, koji su sastavni dio tog ugovora, a kojom je propisano da u slučaju ako tuženik prekrši odredbe ovog ugovora, obvezan je tužitelju platiti ugovornu kaznu u iznosu od 2.500,00 eura.

9. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da je u izvatku iz poslovnih knjiga potraživanje tužitelja specificirano kao "naknada za otkaz ugovora",

-da je tuženik putem elektroničke pošte 5. travnja 2020. obavijestio tužitelja da otkazuje suradnju za slijedeću godinu 2021.,

- da je time tuženik otkazao ugovor sukladno odredbi čl. 212. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) i sukladno odredbi predmetnog ugovora, kojom je propisano da obavijest o otkazu tužitelj treba zaprimiti najkasnije 1. lipnja kako bi isti stupio na snagu do slijedeće godine ugovora pa prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije kršio odredbe ugovora o otkazu, slijedom čega je ocijenio neosnovanim zahtjeva tužitelja na plaćanje ugovorne kazne.

10. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim i odbio tužbeni zahtjev uz prethodno ukidanje platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

11. U konkretnom slučaju je nesporno da je tuženik otkazao ugovor 5. travnja 2020. te obavijestio tužitelja da otkazuje suradnju za slijedeću godinu 2021. pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je obavijest o otkazu tuženik dostavio do 1. lipnja 2020, kako je i ugovoreno i time tuženik nije prekršio odredbe ugovora o otkazu, a s koje osnove tužitelj potražuje ugovorenu ugovornu kaznu u iznosu od 2.500,00 eura

12. Vezano za žalbene navode tužitelja kojim obrazlaže da ugovornu kaznu potražuje jer tuženik nije ispunjavao ugovorne obveze za 2020., valja odgovoriti da u situaciji kada je tuženik osporavao vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i postojanje tražbine tužitelja, na tužitelju je bio teret dokaza osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Kako je u izvatku iz poslovnih knjiga predmetna tražbina specificirana kao naknada za otkaz ugovora te je i usmeno na pripremnom ročištu održanom 18. travnja 2023. tužitelj obrazložio da je osnova utuženog potraživanja ugovorna kazna s obzirom da je tuženik izvan roka propisanim ugovornim odredbama otkazao predmetni ugovor, to se neosnovano tužitelj sada u žalbi poziva da ugovornu kaznu potražuje jer tužitelj nije ispunjavao ugovorne obveze za 2020. godinu, a koje činjenice tužitelj nije iznosio tijekom postupka.

13. Kako tužitelj prvi puta u žalbi navodi da tužbeni zahtjev temelji na činjenici neispunjenja ugovora, a ne na činjenici kršenja odredbe o roku otkaza ugovora, a što je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, ovaj sud te navode žalbe nije razmatrao jer su iznijeti protivno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, budući da žalbeni razlozi nisu osnovani, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda.

15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, ne ostvaruje pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a..

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac