Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1058/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E ŠE N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Kokot-Živalj, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženice SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao supsidijarnog tuženika, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-199/2021-22 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-199/2021-22 od 22. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

Žalba II-tuženika ĆP se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Nalaže se I tuženici SP iseliti iz stana u [adresa], I. kat desno, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, smočnice, zahoda i predsoblja, ukupne površine od 37,93 m2, u zemljišnim knjigama opisan kao – Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), jednosobni stan na I. (prvom) katu desno, u kući izgrađenoj na čestici 3518 k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - u naravi kuća i dvorište, [adresa], površine 385 m2, te navedeni stan predati slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju ŽP, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 658,96 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnijeli su tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže odbiti žalbu kao neosnovnu te potvrditi prvostupanjsku odluku.

4. Žalba I-tuženice nije osnovana, a žalba II-tuženika nije dopuštena.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika stana na adresi [adresa]; [adresa] kat desno, koji se sastoji od jedne, sobe, kuhinje, smočnice, zahoda i predsoblja ukupne površine od 37,93 m2 za iseljenje iz predmetnog stana tuženice SP, kao osobe koju je tužitelj sukladno čl. 38. st. 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/18., dalje: ZNS) nakon smrti zaštićenog najmoprimca IP, odredio zaštićenim najmoprimcem. Tužitelj je istovjetni tužbeni zahtjev postavio i u odnosu na supsidijarnog tuženika ĆP, a sukladno čl. 197. st. 1. ZPP-a.

6. Kako je u predmetnom supsidijarnom suparničarstvu tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na I-tuženicu, to je parnica prema supsidijarnom tuženiku prestala teći i u odnosu na njega prvostupanjski sud nije meritorno odlučio pa kako se predmetna presuda ne odnosi na II-tuženika ĆP (supsidijarni tuženik), on nije ovlašten podnijeti žalbu. O eventualnoj osnovanosti zahtjeva prema II-tuženiku raspravljalo bi se tek kada bi zahtjev prema I-tuženici bio pravomoćno odbijen, što u predmetnoj situaciji nije slučaj. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud propustio odbaciti žalbu II-tuženika kao nedopuštenu, isto je učinio ovaj sud, pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, temeljem odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 358. stavak 3. ZPP-a.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode I-tuženice (dalje: tuženice) ovaj sud nije utvrdio da su u postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, presuda prvostupanjskog suda sadrži dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajno ukazuje u žalbi.

9. Prema ocjeni ovog suda, a suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, valjano utvrdio činjenično stanje te pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu; poslovni broj Ps-1304/98 od 6. lipnja 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 5857/07 od 28. siječnja 2009. donesena odluka koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom; između tužitelja kao najmoprimca i IP kao zaštićenog najmoprimca (dalje: Ugovor o najmu),

- da su u Ugovoru o najmu tuženica SP i tuženik ĆP navedeni kao osobe koje imaju pravo zajedno s najmoprimcem koristiti stan,

- da je zaštićeni najmoprimac IP umro **.**.2019.,

- da tuženici nisu sukladno čl. 38. st. 2. ZNS sporazumno odredili na koga od njih će preći prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca,

- da je 2. veljače 2021. tuženici SP pismeno otkazan Ugovor o najmu stana od 28. siječnja 2009. zbog neplaćanja najamnine od studenog 2019., u kojem otkazu tužitelj tuženu određuje kao zaštićenog najmoprimca budući da samo ona koristi predmetni stan te je zatraženo iseljenje po proteku 6 mjeseci, a koji rok počinje teći prvog dana sljedećeg mjeseca u odnosu na mjesec primitka otkaza,

- da je otkazu prethodio dopis od 20. siječnja 2020. naslovljen na tuženika ĆP, koji je zaprimila tuženica, te dopis od 30. listopada 2020. koji je bio naslovljen na tuženicu kojim je obaviještena o kršenju ugovora o najmu stana, odnosno o tome da već duže vrijeme nije plaćena dužna najamnina i to od studenoga 2019.,

- da je tužena pismeni otkaz primila preporučeno 5. veljače 2021., a tužitelj je tužbu za iseljenje podnio sudu 17. studenoga 2021.

11. Na osnovi ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica imala status zaštićenog najmoprimca koju je tužitelj odredio u smislu čl. 38. st. 2. ZNS, te koji pravni položaj tuženica ni ne osporava, a kako nije plaćala zaštićenu najamninu zaključuje da je u konkretnom slučaju bio ostvaren razlog za otkaz ugovora o najmu predviđen odredbom čl. 19. st. 1. toč. 1. u svezi odredbe čl. 40. st. 1. ZNS, zbog čega usvaja tužbeni zahtjev.

12. U konkretnoj situaciji kada je tužena bračni drug najmoprimca, ispunjene su pretpostavke za primjenu čl. 24. st. 2. ZNS kojom je propisano da u slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. Tužena tijekom postupka, a ni sada u žalbi, nije osporavala svoj status zaštićenog najmoprimca i obvezu plaćanja zaštićene najamnine pa je otkaz Ugovora o najmu pravilno dostavljen tuženoj.

13. Nadalje, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je predmetni najamni odnos prestao otkazom zbog neplaćanja najamnine pa tužena nema valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio osnovnim tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 19. st. 3. u svezi čl. 22. ZNS. Naime, u postupku je utvrđeno da tužena prije otkaza Ugovora o najmu (2. veljače 2021.) nije platila zaštićenu najamninu za cijelu 2020. te je ostalo i dugovanje za 2019. budući da je zadnja uplata iz studenoga 2019.

14. Nisu od značaja žalbeni navodi tuženice da je tužitelj nekoliko puta mijenjao iznos zaštićene najamnine, uvijek na veći iznos, a to iz razloga jer ukoliko je i postojao spor oko visine najamnine tužna prije otkaza ugovora o najmu nije plaćala ni nesporni iznos iz Ugovora o najmu.

15. Prema tome, žalbenim navodima tužene, kako vezano za činjenična utvrđenja, a niti prigovorima u pogledu pravilnosti primjene materijalnog prava, nije dovedena u sumnju zakonitost prvostupanjske presude.

16. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

17. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac