Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-795/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Vuković odvjetnik iz Križevaca, protiv tuženika OTP banke Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koga zastupa punomoćnik Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina&partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 16. prosinca 2024., poslovni broj P-298/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-298/2024-8 od 16. prosinca 2024.:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. I i II.

b) preinačuje u odluci o parničnom trošku u dijelu pod toč. III tako da preinačena glasi:

"Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 896,83 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 16. 12. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je a snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I

Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. Ugovora o [broj kredita] zaključenog dana 17.2.2010. godine između tužitelja VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i prednika tuženika SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d., kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita.

II

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za obradu kredita u iznosu od 750,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 11.3.2010. godine do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.231,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 16. 12. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ne postoje ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetna odredba čl. 7. Ugovora o [broj kredita] zaključenog 17. veljače 2010. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita, te da se naloži tuženiku da isplati tužitelju s osnove naknade za obradu kredita iznos od 750,00 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2010. do isplate.

7. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. 17. veljače 2010. sklopljen Ugovor o [broj kredita] kojim je korisniku kredita stavljen na raspolaganje iznos od 25.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da je odredbom čl. 7. Ugovora određena naknada za obradu kredita u iznosu od 3% od ukupnog iznosa odobrenog kredita, a najmanje 200,00 kn, da se naplaćuje jednokratno, odmah i prije korištenja kredita, te da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita.

7.1. Nije sporno niti da je tužitelj 11. ožujka 2010. platio naknadu za obradu kredita u iznosu od 750,00 EUR.

8. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbi čl. 7. Ugovora kojom je određena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, da je navedena odredba bila unaprijed formulirana i bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklopila s korisnikom kredita, te da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi ugovora i utjecati na njezin sadržaj.

8.1. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu kad je došao u banku nitko nije spomenuo naknadu za obradu kredita, da mu ništa o posebnim uvjetima nije rečeno niti mu je službenica banke to pojašnjavala, a niti je njemu ta odredba bila jasna, da je banka ugovor unaprijed pripremila, te da on po struci nije pravnik niti financijski stručnjak i da mu to onda nije bilo jasno.

9. Odredom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09. i 78/12.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

11. Kako je odredba čl. 7. Ugovora kojom je određena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3% od ukupnog iznosa odobrenog kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj, niti je bio upoznat na što se točno trošak naknade odnosi, te je bio dužan platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. S pravom je stoga prvostupanjski sud utvrdio da predmetna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 750,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. ožujka 2010. do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine broj: 35/05, 48/08, 29/18, 126/21, 114/22. – dalje ZOO).

13. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu ugovornu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.

14. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

15. Neosnovano se tuženik poziva i na odredbu čl. 99. ZZP-a kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

15.1. Naime, i ovaj sud smatra da nije jasno niti razumljivo zašto tuženik naplaćuje naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3% od ukupnog iznosa odobrenog kredita iako se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, s time što tužitelju djelatnici banke nisu niti pojasnili za što se točno troškovi naknade odnose.

16. Međutim, osnovano se u izjavljenoj žalbi osporava donesena odluka o parničnom trošku.

17. S pravom se tako u izjavljenoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kad je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.328,00 EUR prema navodima punomoćnika tužitelja iako je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbu kao suviše visoko određenu s obzirom da zahtjev za isplatu glasi na iznos od 750,00 EUR.

17.1. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora računa se tada prema vrijednosti zahtjeva na činidbu (tako i Rev-1264/2007., Rev-x-155/2010., Rev- 374/2013. i Rev-349/2020.).

18. Slijedom toga vrijednost predmeta spora prema kojoj treba izračunati troškove postupka iznosi 750,00 EUR.

19. Stoga je preinačena presuda suda prvog stupnja u odluci o parničnom trošku tako da su tužitelju dosuđeni troškovi u ukupnom iznosu od 896,83 EUR i to za sastav tužbe, jednog obrazloženog podneska i zastupanje na dva ročišta u iznosu od po 150,00 EUR, za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR, te PDV, sve sukladno Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i t. 3. i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.), s tim što je u ukupnom iznosu troška uračunata i sudska pristojba za tužbu i presudu prema navedenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od po 26,54 EUR.

17.1. Na troškove postupka dosuđena je i zakonska zatezna kamata koja teče od 16. prosinca 2024. do isplate po stopi propisanoj Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 155/2023.).

18. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović