Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-382/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i članice vijeća sutkinje Katice Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Dubravko Marjanović, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, koga zastupa punomoćnik Slavko Baotić, odvjetnik u Županji, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-190/2016-44 od 30. listopada 2017., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-190/2016-44 od 30. listopada 2017.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

''I - Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužitelju ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete za izgubljenu zaradu isplati iznos od 347.662,85 kn (tristočetrdesetsedamtisućašestošezdeset dvijekuneiosamdesetpetlipa), zajedno sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 postotnih poena i to do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. sa zateznom kamatom prema čl. 29. ZOO-a po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita uvećanoj za 3 postotna poena, a koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- 3.597,77 kn od 15.01.2010.g. do isplate,

- 2.671,50 kn od 15.02.2010.g. do isplate,

- 5.343,00 kn od 15.03.2010.g. do isplate,

- 3.580,91 kn od 15.04.2010.g. do isplate,

- 4.010,07 kn od 15.05.2010.g. do isplate,

- 4.214,32 kn od 15.06.2010.g. do isplate,

- 4.390,90 kn od 15.07.2010.g. do isplate,

- 4.390,90 kn od 15.08.2010.g. do isplate,

- 4.390,90 kn od 15.09.2010.g. do isplate,

- 4.390,90 kn od 15.10.2010.g. do isplate,

- 4.390,90 kn od 15.11.2010.g. do isplate,

- 4.390,90 kn od 15.12.2010.g. do isplate,

- 4.390,90 kn od 15.01.2011.g. do isplate,

- 4.488,90 kn od 15.02.2011.g. do isplate,

- 3.988,28 kn od 15.03.2011.g. do isplate,

- 2.504,89 kn od 15.04.2011.g. do isplate,

- 3.691,00 kn od 15.05.2011.g. do isplate,

- 3.691,00 kn od 15.06.2011.g. do isplate,

- 3.691,00 kn od 15.07.2011.g. do isplate,

- 3.691,00 kn od 15.08.2011.g. do isplate,

- 3.691,00 kn od 15.09.2011.g. do isplate,

- 3.691,00 kn od 15.10.2011.g. do isplate,

- 3.691,00 kn od 15.11.2011.g. do isplate,

- 3.691,00 kn od 15.12.2011.g. do isplate,

- 3.691,00 kn od 15.01.2012.g. do isplate,

- 3.728,00 kn od 15.02.2012.g. do isplate,

- 3.728,00 kn od 15.03.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.04.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.05.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.06.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.07.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.08.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.09.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.10.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.11.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.12.2012.g. do isplate,

- 4.128,00 kn od 15.01.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.02.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.03.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.04.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.05.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.06.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.07.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.08.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.09.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.10.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.11.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.12.2013.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.01.2014.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.02.2014.g. do isplate,

- 4.165,00 kn od 15.03.2014.g. do isplate,

- 4.919,38 kn od 15.04.2014.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.05.2014.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.06.2014.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.07.2014.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.08.2014.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.09.2014.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.10.2014.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.11.2014.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.12.2014.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.01.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.02.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.03.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.04.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.05.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.06.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.07.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.08.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.09.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.10.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.11.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.12.2015.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.01.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.02.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.03.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.04.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.05.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.06.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.07.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.08.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.09.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.10.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.11.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.12.2016.g. do isplate,

- 3.529,60 kn od 15.01.2017.g. do isplate,

- 3.507,76 kn od 15.02.2017.g. do isplate,

- 3.507,76 kn od 15.03.2017.g. do isplate,

- 3.507,76 kn od 15.04.2017.g. do isplate,

- 3.507,76 kn od 15.05.2017.g. do isplate,

- 3.507,76 kn od 15.06.2017.g. do isplate,

- 3.507,76 kn od 15.07.2017.g. do isplate,

- 3.507,76 kn od 15.08.2017.g. do isplate,

II – Nalaže se tuženiku da tužitelju plaća buduću izmaklu zaradu i to svakomjesečno po 3.507,76 kn, počev za mjesec kolovoz 2017.g. do zaključno za rujan 2029.g. sa zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita uvećanu za 3 postotna poena, tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa i to

15. dana u mjesecu, do isplate.

III - Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 81.697,97 kn, sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 3 postotna poena, koja teče od presuđenja 30. listopada 2017.g. pa do isplate.''

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava sve žalbene navode tuženika, s prijedlogom da se žalba odbije i tužitelju dosudi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda dijelom nema razloga o svim odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik u žalbi, no navedene je činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza iz spisa prvostupanjskog predmeta.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime izgubljene zarade i rente kao posljedice prometne nesreće od 30. kolovoza 2008. za koju je odgovoran tuženik.

8. Prethodno je tužitelju iz istog štetnog događaja (prometne nesreće od 30. kolovoza 2008.) presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Pn-246/2015-4 od 15. svibnja 2015. zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđen iznos na ime neimovinske štete od 12.807,75 Eura (96.500,00 kn) sa zateznom kamatom od 29. svibnja 2012. i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 358,35 Eura (2.700,00 kn) s kamatama od 15. svibnja 2015. pa do isplate. Navedena je presuda u tom dijelu potvrđena presudom ovog suda broj Gž-2047/2015-2 od 12. svibnja 2016., a rješenjem istog poslovnog broja ukinuta u dijelu zahtjeva tužitelja za isplatom izgubljene zarade i rente i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj potpuno radno nesposobna osoba, je li kod tužitelja nastupila profesionalna nesposobnost za rad kao posljedica prometne nesreće, ili opća nesposobnost za rad, kao i utjecaj ranije operacije hernije diska na tužiteljevu radnu sposobnost, dakle radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između posljedica koje su prouzročene ozljedom u prometnoj nesreći 2008. i nemogućnosti tužitelja da ostvaruje zaradu.

9. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 46.124,79 Eura (347.662,85 kn) za razdoblje od siječnja 2010. do srpnja 2017. (s dospijećem 15. kolovoza 2017.) s pripadajućim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos, kao i plaćati mu mjesečno iznos od 465,56 Eura počevši od kolovoza 2017. pa do rujna 2029. sa zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od 15. dana u mjesecu.

10. Tužitelj je ozlijeđen u prometnoj nesreći 30. kolovoza 2008. godine kojom je prilikom zadobio ozljede i to nagnječenje kralježnice i kralježnične moždine s posljedičnom kljenuti nogu, slabošću ruku, te inkontinencijom mokrenja i stolice u smislu otežane kontrole mokrenja zbog oslabljene funkcije mišićnog sistema takve kontrole i poremećene kontrole pražnjenja stolice i impotencija (nalaz i mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Osijeku i nalaz i mišljenje vještaka doc.dr.sc. Damira Kovačića, prim. dr. med.), kao i da je kao posljedica štetnog događaja razvijen i kronični posttraumatski stresni poremećaj (nalaz i mišljenje dr. sc. Mirele Delalle, dr. med. psihijatar).

11. Za prometnu nesreću odgovoran je PT, osiguranik tuženika, koji je presudom Općinskog suda u Dugom Selu poslovni broj K-98/08 od 18. prosinca 2008. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće, po čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06 i 110/07).

12. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica provedeno je više medicinskih vještačenja i to po doc. sc. Damiru Kovačiću, specijalisti opće i abdominalne kirurgije, po dr. sc. Mireli Delalle, dr. med. specijalisti psihijatrije, Odboru za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Osijeku u sastavu prof. dr. sc. ČT, prim. dr. med. specijalisti opće kirurgije i traumatologije, prof. dr. sc. VT, prim. dr. med. specijalisti psihijatrije i prof. dr. sc. Hrvoja Kuveždića, specijalisti urologije, na okolnosti povrede prava osobnosti tužitelja na fizičko i duševno zdravlje, iz kojih je utvrđeno (relevantno za zahtjev na ime izgubljene zarade i rente) da je kod tužitelja došlo do bitnog pogoršanja zdravstvenih smetnji nakon ozljede u prometnoj nesreći 30. kolovoza 2008.

13. Provedenim vještačenjima utvrđeno je da su posljedice prometne nesreće uvjetovale znatno pogoršanje ranijeg zdravstvenog stanja tužitelja koje se odnosilo na kontrolu stolice i mokrenja i to kao izravna posljedica nagnječenja leđne moždine, tako da je došlo do potpune inkontinencije pa i najmanje opterećenje tijela dovodi do nekontroliranog pražnjenja crijeva (stres inkontinencija). Nastupila je i potpuna seksualna impotencija. Nakon završenog kirurškog liječenja 18. ožujka 2009. i provedene fizikalne terapije ostala je trajno prisutna tetrapareza tj. poluklijenut ruku i nogu. Na psihičkom planu već ranije postojeće narušeno zdravlje dovodi do razvoja kroničkog posttraumatskog stresnog poremećaja što je prouzročilo trajne promjene na planu osobnosti i trajno narušeno mentalno zdravlje, što zahtjeva intenzivno liječenje, tako da je tužitelj zbog promjena na psihičkom planu i nakon studenoga 2009. kada se stanje ustalilo, u nekoliko navrata bio hospitaliziran.

14. Uzročno posljedična veza između prometne nesreće i nemogućnosti tužitelja da ostvaruje zaradu utvrđena je vještačenjem po vještaku dr. med. Draganu Terziću, specijalisti medicine rada. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je i prije prometne nesreće 2008. tužitelju bila narušena radna sposobnost i njegovo zdravstveno stanje bilo je nestabilno. U trenutku prometne nesreće tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad, a trajna radna nesposobnost nije bila utvrđena niti od strane medicine rada niti od strane invalidske komisije. Karakteristika tužiteljeva tadašnjeg stanja bila je vulnerabilnost, osjetljivost i to na tjelesnom planu jer je imao oštećenje vratne i slabinske kralježnice, slabiju snagu lijeve noge i urgenciju urina i stolice, a na psihičkom planu u smislu emocionalne ranjivosti, krhke i labilne osobnosti. Nakon prometne nesreće došlo je do bitnog pogoršanja tužiteljevog zdravstvenog stanja, a ozljeda u prometnoj nesreći bila je "trigger", okidač, s kaskadom evidentnih pogoršanja zdravstvenog stanja. Da prethodno nisu postojali poremećaji tužiteljeva zdravstvenog stanja tada bi ozljeda u prometnoj nesreći moguće izazvala samo smetnje prolaznog karaktera, no ne može se sa sigurnošću predvidjeti kakva bi bila tužiteljeva radna sposobnost da nije bilo štetnog događaja. Ozljeda iz prometne nesreće bila je okidač na postojeće zdravstveno stanje koje je dovelo do trajnog djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

15. Kod tužitelja je nastupio gubitak djelomične radne sposobnosti zbog bolesti, što proizlazi i iz Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. srpnja 2014., radi čega je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu.

16. U konkretnom slučaju, tužitelju je radni odnos prestao zbog stečaja poslodavca. Do prosinca 2009. bio je na bolovanju. Nakon završetka bolovanja nije se zaposlio te je primao naknadu za nezaposlene. No, suprotno žalbenim navodima, prethodno samo za sebe ne ukazuje na nepostojanje uzročne veze između štetnog događaja i nezaposlenosti tužitelja, a posljedično i njegova umirovljenja.

17. Neodlučni su žalbeni navodi tuženika o razlozima prethodnog odbijanja tužiteljeva zahtjeva za umirovljenje, koje je u uslijedilo rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. srpnja 2014. i u kojem stoji da je tužitelj umirovljen zbog bolesti.

18. Utvrđenje upravnog tijela (Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje) da je tužitelj umirovljen zbog bolesti, a obzirom na utvrđeno da je ozljeda iz štetnog događaja bila okidač ("trigger") za pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja što je rezultiralo umirovljenjem ne otklanja odgovornost tuženika. Pri tome, neodlučno je pozivanje tuženika na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je iznijet stav da je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku u smislu čl. 12. ZPP, jer tužitelj ne spori da je bolest razlog umirovljenja, no u postupku ističe da je bolest posljedica štetnog događaja.

19. Do pogoršanja tužiteljeva zdravstvenog stanja (pogoršanja bolesti) dovela je upravo prometna nesreća za koju je odgovoran osiguranik tuženika, pa je pogoršanje tužiteljeve bolesti, a time i nezapošljavanje nakon štetnog događa i umirovljenje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a što je utvrđeno provedenim vještačenjem po vještaku dr. Draženu Terziću, specijalisti medicine rada.

20. Jedna od osnovnih pretpostavki odgovornosti za štetu je uzročna veza između štetne radnje i štete. Po prirodi stvari šteta je posljedica više uzroka, ali od više uzroka treba u svakom odabrati onaj koji je pravno odlučujući. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) ne daje neposredan odgovor na pitanje pravno relevantne uzročne veze, pa je u praksi prevladala teorija adekvatne uzročnosti prema kojoj se od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete, uzrokom smatra samo ona koja po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice.

21. U konkretnom slučaju štetu predstavlja tužiteljeva nemogućnost ostvarivanja zarade zbog bolesti čije je posljednji uzrok (okidač) štetni događaj od 30. kolovoza 2008. koji je uzrokovao profesionalnu nesposobnost za rad, pa postoji pravno relevantna uzročna veza između štetnog događaja od 30. kolovoza 2008. i nastale štete. Time, postoji i odgovornost tuženika naknaditi tužitelju štetu.

22. Prvostupanjski sud je osnovano, suprotno žalbenim navodima, odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po vještaku specijalistu medicine rada. Odredbom čl. 261. st. 3. ZPP propisano je u kojim slučajevima postoji obveza suda provesti novo vještačenje. Kako u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju, kao i usmenom očitovanju vještaka dr. Dražena Terzića nije nađeno proturječnosti niti nedostataka, prvostupanjski sud nije bio u obvezi provesti novo vještačenje. Tim je vještačenjem dokazana uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete jer se vještačenje ne može smatrati "nepoštenim" (kako navodi tuženik) samo zato što tuženik nije zadovoljan odlučnim činjenicama koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka.

23. Takvom zaključku ide u prilog i navod tuženika da je novim vještačenjem po vještaku medicine rada intencija tuženika bila "samo provjeriti mišljenje doktora medicine rada" i "preispitivanje stava dr. Terzića" bez konkretnih činjenica koje bi dovele u pitanje valjanost provedenog vještačenja i iznijete zaključke vještaka.

24. Odredbom čl. 1095. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (st. 1.), a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu (st. 2. ZOO).

25. Pogrešno tuženik u žalbi osporava primjenu odredbe čl. 1095. ZOO smatrajući da činjenicom nastupa trajne djelomične radne nesposobnosti (profesionalne nesposobnosti za rad) nije u obvezi naknaditi tužitelju štetu u vidu izgubljene zarade, a da bi to bio u obvezi samo nastupom "općeživotne nesposobnosti". Upravo je odredbom čl. 1095. st. 2. ZOO propisana obveza štetnika naknaditi štetu i u slučaju kada oštećeni zbog djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu. Tužitelj više ne može obavljati poslove svog zanimanja – profesionalni vozač.

26. Neodlučna je činjenica što je tužitelj potraživao štetu zbog izgubljene zarade od 2010., a ne od štetnog događaja. Naime, u vrijeme štetnog događaja, a kako je utvrđeno vještačenjem, tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad i u radnom odnosu. Štetu u vidu izgubljene zarade tužitelj je počeo trpjeti nakon prestanka bolovanja u prosincu 2009. Naknadno, nakon gubitka posla (zbog stečaja poslodavca), zbog posljedica štetnog događaja pogoršala se njegova bolest te je zbog svog stanja bio onemogućen u ponovnom zaposlenju i konačno umirovljen 2014.

27. U odnosu na visinu štete, pravilno je prvostupanjski sud cijenio nalaz i mišljenje vještaka Dajane Vuković, dipl. oec., koja je suprotno žalbenim navodima uzela u obzir sva primanja tužitelja u spornom razdoblju. Tuženik nije tijekom prvostupanjskog postupka prigovorio da bi postojala određena primanja tužitelja (osim primanja od Centra za socijalnu skrb, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i primljene mirovine) za koja bi dodatno bilo potrebno umanjiti postavljeni zahtjev, pa neosnovano isto žalbenim navodima dovodi u pitanje.

28. Suprotno žalbenim navodima (kao i navodima prvostupanjske presude da su u obzir uzeta primanja koja je tužitelj ostvario kod poslodavca Limex d.o.o.), prema stavu ovog suda, pravilno je utvrđujući visinu tužbenog zahtjeva kao očekivana i usporedna primanja vještačenje provedeno usporedno s prosječnom neto plaćom u Republici Hrvatskoj.

29. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj prethodno radio kao vozač. Tužitelj je svoj zahtjev za naknadu izgubljene zarade i rente postavio u odnosu na prosječnu neto plaću u Republici Hrvatskoj (podnesak tužitelja od 29. travnja 2014.). Tuženik je osporio visinu postavljenog zahtjeva, te je upravo na prijedlog tuženika provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje. Tuženik je predložio provesti vještačenje radi utvrđenja točnih mjesečnih iznosa izgubljene zarade i rente koju tužitelj potražuje, obzirom na socijalna primanja koja je tužitelj ostvario (naknada za nezaposlene, pomoć Centra za socijalnu skrb i primljene mirovine).

30. Odredbom čl. 259. st. 1. ZPP propisano je da sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i (prema potrebi) traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. No, sud je vezan činjeničnim navodima iznesenim u tužbi (čl. 7. ZPP). Tužitelj je kao usporednu plaću za postavljeni zahtjev uzeo prosječnu neto plaću u Republici Hrvatskoj, na temelju kojih je činjenica po prijedlogu tuženika vještačenje i provedeno. Tuženik je tek naknadno, po provedenom vještačenju, osporio pravo tužitelja na isplatu u odnosu na prosječnu neto plaću u Republici Hrvatskoj, smatrajući da je u konkretnom slučaju primjenjiva usporedna plaća ona na razini regije (Osječko-baranjske županije) koja je niža od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj.

31. Naknada štete zbog izgubljene zarade i renta može se ocijeniti osnovanim jedino na temelju činjenica da bi po redovnom tijeku stvari tužitelj pronašao novi posao i radio te ostvarivao prihod i to u određenoj visini u smislu čl. 1089. st. 3. ZOO gdje je propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

32. Tužitelj je prije štetnog događaja obavljao poslove profesionalnog vozača, za koji je posao u cijelosti izgubio radnu sposobnost. Nije zanemariva činjenica da tužitelj ima status hrvatskog branitelja, a time i prednost pri zapošljavanju na temelju čl. 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji ("Narodne novine" 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 137/09 i 146/10). Prema stavu ovog suda, uzimajući u obzir prethodno, tužitelj je osnovano mogao očekivati ostvarivanje plaće radnika u kopnenom prijevozu i transportu, koja je, a kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Dajane Vuković, dipl. oec. (list 285 spisa) veća od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, koliko tužitelj potražuje.

33. Stoga se ne mogu prihvatiti osnovanim žalbeni navodi tuženika da bi opravdano bilo razliku izgubljene zarade izračunati prema regionalnom, a ne državnom prosjeku, jer je tužitelj osnovano mogao očekivati ostvarivanje plaće radnika u kopnenom prijevozu i transportu koja je veća od državnog prosjeka neto plaće.

34. Sama činjenica da je nešto povoljnije za tuženika nije dostatan razlog za provođenje novog vještačenja, pa je pravilno prvostupanjski sud prijedlog tuženika za provođenje novog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kao neosnovan odbio.

35. Tuženik žalbom pobija i odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke, navodeći da je vrijednost predmeta spora mijenjana tijekom postupka. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, valjano utemeljena na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Točno je da je vrijednost predmeta spora mijenjana tijekom postupka (u tužbi 108.000,00 kn, potom 317.000,00 kn, na kraju 347.662,85 kn), no suprotno žalbenim navodima, pravilno je za određene radnje priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete pojedine parnične radnje. Prvostupanjski je sud pravilno obrazložio za koje je radnje priznao trošak tužitelju i tuženiku primjenom čl. 155. ZPP, pa nakon utvrđenog izvršio prijeboj priznatog troška na temelju čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude i donošenja odluke o trošku. Stoga, žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost odluke o trošku.

36. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

37. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila nužna u smislu čl. 155. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP.

38. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski