Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1351/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja NM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužiteljice ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Jošku Dujmovu, odvjetniku u Kaštel Lukšiću, protiv tuženika VM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa skrbnik HM, OIB [osobni identifikacijski broj], i punomoćnik Srđan Vrdoljak, odvjetnik iz Splita, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbama 1. tužitelja NM i 2. tužiteljice ZM (dalje: tužitelji) protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2403/2020-29 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2403/2020-29 od 28. svibnja 2024..

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tužitelji pod 1. i 2. suvlasnici na jednake dijelove, dakle svaki po ½ dijela cjeline čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] pa su stoga ovlašteni temeljem ove presude u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] u odnosu prema tuženiku VM zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoja imena na jednake dijelove na čest. zem. [katastarska čestica] za 14480/17026 dijela cjeline, a na čest. zem. [katastarska čestica] za 186/219 dijela cjeline uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena VM. "

II/ Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku u roku od 15 dana trošak ovog postupka u iznosu od 3.062,50 eura sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 28. svibnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu protiv naprijed citirane prvostupanjske presude, pobijajući istu u cijelosti, kako u pogledu glavne stvari, tako i u odluci o trošku, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da preinači pobijanu presudu, kao i rješenje o trošku, u smislu žalbenih navoda.

2.1. U žalbi protiv presude tužitelji prvenstveno ističu da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. i 11. ZPP-a, navodeći da u tijeku prvostupanjskog postupka tuženika kao parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik u smislu odredbe čl. 80. ZPP-a te da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su u obrazloženju iste razlozi o odlučnim činjenicama međusobno proturječni i suprotni izvedenim dokazima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio te žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za stjecanje prava vlasništva (suvlasništva svatko po ½ dijela) dosjelošću na kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] te za uknjižbu temeljem presude upisa prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama na jednake dijelove na čest. zem. [katastarska čestica] za 14480/17026 dijela cjeline, a na čest. zem. [katastarska čestica] za 186/219 cjeline uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

7. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, nije proturječna sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o danim iskazima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, na koju upiru žalitelji, jer je tuženika, kao osobu djelomičnu lišenu poslovne sposobnosti rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-179/2017 od 16. veljače 2018., tijekom postupka zastupao kvalificirani punomoćnik odvjetnik te je njegov skrbnik HM odobrio sve radnje odvjetnika koji su zastupali tuženika. Naime, tuženik je djelomično lišen poslovne sposobnosti te ne može samostalno poduzimati poslove raspolaganja i upravljanja imovinom te odlučivati o liječenju ili smještaju u odgovarajuću ustanovu. Stoga je Centar za socijalnu skrb Split tuženika, u odnosu na poslove koje ne može samostalno poduzimati, kako je naprijed navedeno, stavio pod skrbništvo rješenjem broj klasa: UP/I-551-02/18-05/45, S-1086/18, ur.broj: 2181-160-04-96-18-2 od 10. studenog 2018., a za skrbnika mu je imenovan rođak HM.

9. Na temelju izvedenih dokaza uvidom u priložene isprave (materijalne dokaze) te saslušanjem 1. tužitelja NM i svjedoka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz povijesnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] proizlazi da su na temelju odluke Kotarske agrarne Komisije od 19. studenog 1948. A-54/48 upisane EM i UM p. N svaki za po ½, a 19. veljače 1996. temeljem presude Općinskog suda u Splitu I P-2635/95 od 8. prosinca 1995. upisano je pravo vlasništva ĐM za 1273/8513 dijela, dok su EM i UM upisani za po 3620/8513 dijela,

- da je citirana presuda donesena 1995. godine u odnosu na tuženike EM, koja je umrla 1976. i KM, umrlog 1980. godine,

- da je na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. EM i pok. UM tuženik VM upisan za 7240/8513 dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica],

- da iz povijesnih podataka za čest. zem. [katastarska čestica] koji se nalaze u pribavljenom spisu Pst-342/12 proizlazi da je predmetna čestica bila upisana u posjedovni list [broj] K. O. [katastarska općina] na ime RM udove N, bake tuženika, u posjedovnom listu [broj] KO [katastarska općina] upisan je UM u površini od 7095 m2,

- da je vještačenjem po vještaku Tomislavu Čipčiću utvrđeno kako čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] odgovora nekadašnjoj čest. zem. [katastarska čestica] površine 613 m2, 4 P-2403/2020-29, koja je nastala 22. rujna 1998. cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] koja je pak nastala cijepanjem od čest. zem. [katastarska čestica],

- da utužena čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odgovora nekadašnjoj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 219 m2, koja je nastala 22. rujna 1998. cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica], a ova cijepanjem od čest. zem. [katastarska čestica].

10. Nadalje, uvidom u spis Općinskog suda u Splitu broj Pst-342/2012 prvostupanjski sud je utvrdio da je vođen postupak po tužbi tužitelja CM, MM i ĆM protiv tuženika VM te je presudom od 23. lipnja 2014. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva i to 7240/8513 dijela cjeline čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], obzirom da tužitelji nisu dokazali postojanje pravne osnove stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine. Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-89/2015 od 18. svibnja 2017.

11. Sporno je među strankama jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama u suvlasništvu tuženika dosjelošću.

12. Prvostupanjski sud je tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju tako izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

13. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15 i 94/17 - dalje ZV), vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a stavkom 2. propisano je da je na temelju stavka 1. istog članka stečeno pravo vlasništva kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

14. Valjano je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji nisu dokazali osnovanost zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina. Naime, tužitelji u tužbi tvrde da su predmetne nekretnine stekli još 1997. godine na temelju ugovora o kupoprodaji od prodavatelja BM, DM, SM, GM, MM, CM i ĆM te da su od tada nesmetano koristili iste i sagradili na njima obiteljsku kuću.

14.1. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina u cijelosti, jer su iste kupili od nevlasnika. Navedeno proizlazi iz pravomoćne i ovršne odluke Općinskog suda u Splitu od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno da osobe označene kao prodavatelji u ugovoru o prodaji od 13. studenog 1997. i aneksa ugovora o prodaji od 29. svibnja 1998. u odnosu na tuženika VM nisu vlasnici 7.240/8.513 dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU. K. O. [katastarska općina]. Dakle, kako je pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom utvrđeno da prodavatelji od kojih su tužitelji kupili nekretnine nisu utvrđeni kao vlasnici, ne može se u ovom postupku utvrđivati suprotno.

15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu bili savjesni stjecatelji pa nisu mogli niti dosjelošću steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina, jer nisu imali potrebnu kvalitetu posjeda. Valjano obrazlaže prvostupanjski sud da su prije zaključenja kupoprodajnog ugovora za predmetne nekretnine tužitelji, odnosno njihov punomoćnik odvjetnik zasigurno provjerili zemljišnoknjižno stanje nekretnina koje su predmetom kupoprodaje te su već tada morali znati da iste nisu u vlasništvu prodavatelja, stoga i po stavu ovog suda, tužitelji nisu bili u poštenom posjedu predmetnih nekretnina.

16. Za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke propisane čl. 159. ZV-a, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

16.1. Naime, odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tako prema čl. 159. st. 2. ZV samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina neprekidnog, samostalnog posjedovanja, ili ako je barem pošten (st. 3.), samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. tog članka, odnosno 20 godina. Stavkom 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka

2. i 3. istog članka.

16.2. Dakle, u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet bez kojeg se ne može steći pravo vlasništva dosjelošću (pošten posjed), neovisno o vremenu trajanja posjeda.

17. Za napomenuti je da, iako su tužitelji izgradili kuću na predmetnim nekretninama, isti su to učinili bez znanja i volje vlasnika zemljišta, odnosno tuženika, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a iz iskaza samog 1. tužitelja NM, koji je obrazložen pod toč. 8.4. obrazloženja presude, proizlazi da isti u početku nije mogao ishoditi građevinsku dozvolu te je započeo gradnju kuće bez potrebne dozvole, a kada je njegov arhitekt tražio vlasnički list, vidio je da su upisani VM i OM, zbog čega je i pokrenuo ovaj postupak. Navedeno ukazuje na nepoštenje tužitelja, radi čega je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neonosvan.

18. Odluka o trošku je pravilna i zakonita te donijeta na temelju odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i čl. 164. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 37/23).

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ljiljana Banac