Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-38/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CG, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Opće bolnice Pula, Zagrebačka 30, Pula, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 29. listopada 2024., poslovni broj Pr-436/2018-51, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 29. listopada 2024., poslovni broj Pr-436/2018-51.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.547,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 232,78 EUR od 16.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 151,53 EUR od 16.02.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 49,79 EUR od 16.03.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 329,26 EUR od 16.04.201 4. godine pa do isplate

- na iznos od 256,41 EUR od 16.05.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 672,47 EUR od 16.06.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 447,76 EUR od 16.07.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 75,76 EUR od 16.08.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 98,27 EUR od 16.09.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 374,33 EUR od 16.10.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 87,01 EUR od 16.11.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 112,57 EUR od 16.12.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 1 33,18 EUR od 16.01.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 106,92 EUR od 16.02.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 100,06 EUR od 16.03.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 159,18 EUR od 16.04.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 150,78 EUR od 16.05.2 015. godine pa do isplate

- na iznos od 245,04 EUR od 16.06.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 365,47 EUR od 16.07.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 175,59 EUR od 16.08.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 83,78 EUR od 16.09.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 84,35 EUR od 16.10.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 132,86 EUR od 16.11.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 110,11 EUR od 16.12.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 51,59 EUR od 16.01.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 254,43 EUR od 16.02.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 189,79 EUR od 16.03.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 302,89 EUR od 16.04.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 177,14 EUR od 16.05.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 327,41 EUR od 16.06 .2016. godine pa do isplate

- na iznos od 303,97 EUR od 16.07.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 126,89 EUR od 16.08.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 420,40 EUR od 16.09.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 206,30 EUR od 16.10.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 254,27 EUR od 16.11.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 292,57 EUR od 16.12.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 192,06 EUR od 16.01.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 410,01 EUR od 16.02.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 285,94 EUR od 16.03.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 201,28 EUR od 16.04.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 423,57 EUR od 16.05.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 305,60 EUR od 16.06.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 61,89 EUR od 16.07 .2017. godine pa do isplate

- na iznos od 63,43 EUR od 16.11.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 208,43 EUR od 16.12.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 221,12 EUR od 16.02.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 254,41 EUR od 16.03.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 236,50 EUR od 16.06.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 40,67 EUR od 16.07.2018. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.909,76 EUR sa zateznim kamatama od 29. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 2.812,5 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik koji u žalbi navodi da presudu pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da naknada za prekovremeni rad prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora predstavlja dio osnovne plaće te se osnovna plaća uvećava za 50% i to sve do 1. travnja 2020., kada je Dodatkom III KU bilo propisano da se na prekovremene sate obračunavaju utuženi dodaci.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer nema proturječnosti i presuda se može ispitati.

6. Nadalje, neosnovano u žalbi tuženik ukazuje da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186.b ZPP-a, jer da nije bilo mjesta postupanju po navedenoj odredbi budući da tužitelj nije prije pokretanja tužbe zatražio od tuženika dostavu bilo kakve dokumentacije.

6.1. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj podnio tužbu sukladno čl. 186.b st. 2. ZPP-a i u tužbi predložio da se tuženik obveže na dostavu potrebne dokumentacije za provođenje financijskog vještačenja. Tuženik se u odgovoru na tužbu nije protivio ovakvom prijedlogu tužitelja te je sukladno rješenju suda sa pripremnog ročišta od 18. ožujka 2019. dostavio u spis zatraženu dokumentaciju.

7. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Predmet spora je isplata razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. srpnja 2018. na ime naknade za prekovremeni rad na dane državnih blagdana i praznika i obračuna dodataka za otežane uvjete rada, za posebne uvjete rada, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na odrađene sate prekovremenog rada, a što je utjecalo i na pravilnost obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

9. Odredbom čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15., dalje KU/13) i čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne Novine" 29/18., dalje KU/18), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.

10. Odredbom čl. 57. KU/13, kasnije čl. 55. KU/18 i II. Dodatku KU propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

11. Odredbom čl. 59. KU/13, kasnije čl. 57. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na osnovnu plaću.

12. Polazeći od citiranih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na isplatu navedenih dodataka na plaću za svaki sat rada, neovisno da li se radi o redovnom ili prekovremenom radu, a sve temeljem odredbi KU-a jer navedeni dodaci obračunati na plaću za redovni rad pripadaju za sve odrađene prekovremene sate, obzirom da isplata dodataka za plaću za redovan rad ne isključuje isplatu istih za sate ostvarene u prekovremenom radu.

13. Navedeno je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. koji glasi: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja KU 143/13 i KU 96/15 koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

14. U odnosu na žalbene navode u kojima se tuženik poziva na tumačenja Kolektivnog ugovora, valja ukazati da pravo tužitelja na isplatu dodatka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., dalje ZR), koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste, koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a, radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno otežane uvjete rada te stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu.

15. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev, uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrdio visinu pripadajućih dodataka tužitelju za utuženo razdoblje u iznosu od 10.547,82 EUR-a. Primjedbe tuženika na obračun vještaka da se dodaci na prekovremene sate ne mogu obračunati za utuženo razdoblje s obzirom da se takav obračun primjenjuje tek od 1. travnja 2020., primjenom Dodatka III KU, je pravne naravi, na što je odgovoreno prethodno u ovoj odluci.

16. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno tužitelju dosudio troškove postupka u cijelosti pozivom na čl. 154. st. 5. ZPP-a, o zauzetom stavu dao valjano obrazloženje (točka 20. i 21.) koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud, bez potrebe ponavljanja.

17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

18. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak