Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-254/2025
(Kov-122/2025)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to mr.sc. Ane Brkić, kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Danijele Zubčić, kao članice vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AM zbog kaznenih djela iz čl. 139 st. 3. u svezi st. 2., čl. 117. st. 2., čl. 136. st. u svezi st. 2 i čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika AM, podnesenoj putem braniteljice Ksenije Vrkić, odvjetnice iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-122/2025 od 14. travnja 2025., na sjednici vijeća dana 8. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika AM.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-122/2025 od 14. travnja 2025., na temelju čl. 351. st. 1. i 2. u svezi čl. 10. st. 1. i 2. ZKP/08, odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika AM za izdvajanjem kao nezakonitih dokaza i to zapisnika o očevidu s CD fotografijama, kriminalističko- tehničko izviješće, zapisnik o ispitivanju svjedoka GM od 17. siječnja 2025. i zapisnik o ispitivanju oštećenice SM.
2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik AM, putem braniteljice, uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se usvoji prijedlog okrivljenika te iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi i to zapisnik o očevidu s CD fotografijama, kriminalističko-tehničko izviješće, zapisnik o ispitivanju svjedoka GM od 17. siječnja 2025. i zapisnik o ispitivanju oštećenice SM.
3. Žalba okrivljenika AM nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.
5. Iako se okrivljenik u žalbi izjasnio da žalbu ulaže i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka sadržajno nije iznosio argumentaciju o tome.
6. Kad se analizira sadržaj žalbe okrivljenika slijedi da su po njemu zapisnik o očevidu, CD medij sa fotografijama i kriminalističko-tehničko izviješće nezakoniti dokazi jer su uzeti povredom odredaba Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09, 92/14 i 70/19). Konkretno, okrivljenik se poziva da su po kaznenoj prijavi žrtvu AMC pregledali policijski službenici istog spola. Da je u pregledu žrtva sudjelovala policijska službenica, dakle osoba ženskog spola, tek kad se pristupilo fotografiranju njenih intimnijih dijelova tijela. S pravom prvostupanjski sud ne prihvaća ocjenu okrivljenika da bi navedene prigode bila počinjena bilo kakva povreda na štetu okrivljenika. Optužno vijeće prije donošenja odluke provelo je ispitivanje policijskih službenika BM i ČM, osoba koje su sudjelovale u zaprimanju kaznene prijave, provođenju očevida, sastavljanju kriminalističko-tehničkog izviješća i fotografiranju tijela žrtve. Time je dobiveno ono što je već bilo razvidno iz tih samih dokaza. Nema nikakve dvojbe, kako iz tih iskaza, kako iz samih spornih dokaza, da su oni svi provedeni uz volju same žrtve. Nema nikakve dvojbe da je žrtva dala pristanak i da se izvrši očevid na njezinom tijelu, i da se njezino tijelo fotografira, kao i da je sama prijavila kazneno djelo. U takvoj situaciji potpuno je nevažno kako su potom te radnje provedene. Provedene su na način da osoba nad kojom su provedene na to nije imala primjedbu.
7. Cilj propisivanja posebne procedure za pregled osobe, predmeta i prometnih sredstava jest zaštita privatnosti te osobe. Ako ta osoba ne daje suglasnost da se nešto nad njom poduzme, tada policijski službenik mora poštivati proceduru kako ne bi povrijedio ustavno načelo privatnosti i time se izložio da ono što provodi ne postane nezakonit dokaz. Međutim, ako je ta osoba suglasna s time povrede privatnosti nema. Štoviše, zaštita privatnosti se u tom slučaju odnosi na osobu nad kojom se te radnje vrše, a to u ovom slučaju nije okrivljenik, nego žrtva. Postavlja se pitanje na koji način bi došlo do povrede prava na privatnost okrivljenika, a samim time i razloga za nezakonitost dokaza na temelju čl. 10. st. 2. t. 2. ZKP/08, ako su ove radnje obavljene nad žrtvom. Žrtvom koja je bila s time suglasna. Ako kojim slučajem okrivljenik ima primjedbu na vjerodostojnost, ili možda uvjerljivost, onoga što je provedeno, to je pitanje za dokazni postupak i ne dovodi u pitanje zakonitost dokaza. Okrivljenikovo pravo na obranu ničim ne može biti povrijeđeno činjenicom da bi tijelo druge osobe fotografirala osoba koja eventualno nije istog spola kao ta osoba koju se fotografiralo.
8. Iz podataka u spisu doista slijedi da je svjedokinja SM ispitana bez da su na to ispitivanje pozvani okrivljenik ili njegov branitelj. Međutim, to ne čini taj dokaz nezakonitim. Takav dokaz smije se tijekom rasprave pročitati, međutim na temelju čl. 411.a i čl. 431. st. 2., sve u svezi čl. 234. i čl. 235. ZKP/08, na njemu se ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri utemeljiti osuđujuća presuda.
9. U odnosu na tvrdnju okrivljenika da je nezakonit dokaz zapisnik o ispitivanju svjedoka GM, za istaći je da se taj svjedok na dokaznom ročištu pozvao na privilegij nesvjedočenja. Dakle, od njega nije uzet iskaz. Ostaje nejasno zašto bi onda taj iskaz uopće mogao biti nezakonit. Ovo vijeće mora napomenuti da ukoliko se državno odvjetništvo kojim slučajem pri sastavljanju optužnice poslužilo kakvom izjavom tog svjedoka iz obavijesnih razgovora to ne bi moglo imati nikakve veze sa ovim iskazom. Obavijesni razgovori nisu dokaz u kaznenom postupku i ako se državno odvjetništvo poslužilo kakvom tvrdnjom iz njih tada bi ta njihova tvrdnja postala nepotkrijepljena bilo kakvim dokazom. Ako je isti svjedok saslušan na istu tu okolnost i nije svjedočio, jer na to ima zakonsko pravo, onda taj zapisnik o ispitivanju, u kojem se pozvao na svoje zakonsko pravo da ne svjedoči, ne može biti povezan sa sadržajem izjave tog svjedoka iz neke druge radnje, makar se ne radilo o dokazu u kaznenom postupku. Državni odvjetnik mora dokazati svoje tvrdnje dokazima koji se mogu upotrijebiti u kaznenom postupku. Ako je neku činjeničnu tvrdnju u optužnici iznio, a na to ima zakonsko pravo, onda je dužan tu činjeničnu tvrdnju i dokazati. Ako se radi o bitnoj činjenici i ako o njoj nema dokaza, onda će se raditi o nedokazanoj činjenici i to će imati posljedice po presudu, a ne po nekakav dokaz u predmetu koji je povezan s tom činjeničnom tvrdnjom.
10. Policijski službenici, kao i tijela kaznenog progona općenito, postupajući u dosadašnjem dijelu ovog kaznenog postupka ni na koji način nisu postupali arbitražno i na štetu okrivljenikovog prava na privatnost i obranu.
11. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika AM, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.
Zadar, 8. svibnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Balić
mr. sc. Ana Brkić
