Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-37/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice Opća bolnica Pula, Zagrebačka 30, OIB:16089706543, zastupana po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku u Puli, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 14. studenog 2024. poslovni broj: Pr-276/2021-30, na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 14. studenog 2024. poslovni broj: Pr-276/2021-30, te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.611,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 3,05 € od 16. svibanj 2016. - 2,91 € od 16. lipanj 2016. - 55,75 € od 16. srpanj 2016. - 6,09 € od 16. kolovoz 2016. - 108,95 € od 16. rujan 2016. - 2,92 € od 16. listopad 2016. - 18,72 € od 16. studeni 2016. - 74,77 € od 16. siječanj 2017. - 58,63 € od 16. veljača 2017. - 22,23 € od 16. ožujak 2017. - 2,85 € od 16. travanj 2017. - 15,84 € od 16. svibanj 2017. - 25,75 € od 16. srpanj 2017. - 3,12 € od 16. kolovoz 2017. - 70,39 € od 16. rujan 2017. - 16,58 € od 16. listopad 2017. - 6,82 € od 16. studeni 2017. - 58,18 € od 16. prosinac 2017. - 35,82 € od 16. siječanj 2018. - 47,36 € od 16. veljača 2018. - 11,78 € od 16. ožujak 2018. - 16,54 € od 16. travanj 2018. - 80,26 € od 16. svibanj 2018. - 50,35 € od 16. lipanj 2018. - 33,74 € od 16. srpanj 2018. - 8,47 € od 16. kolovoz 2018. - 26,22 € od 16. rujan 2018. - 2,91 € od 16. listopad 2018. - 0,75 € od 16. studeni 2018. - 70,46 € od 16. prosinac 2018. - 67,44 € od 16. siječanj 2019. - 82,78 € od 16. veljača 2019. - 62,52 € od 16. ožujak 2019. - 10,13 € od 16. travanj 2019. - 53,60 € od 16. svibanj 2019. - 10,98 € od 16. lipanj 2019. - 159,27 € od 16. srpanj 2019. - 87,76 € od 16. rujan 2019. - 4,33 € od 16. listopad 2019. - 73,35 € od 16. prosinac 2019. - 184,91 € od 16. siječanj 2020. - 106,09 € od 16. veljača 2020. - 21,89 € od 16. ožujak 2020. - 9,37 € od 16. travanj 2020. - 101,60 € od 16. svibanj 2020. - 73,00 € od 16. lipanj 2020. - 103,69 € od 17. srpanj 2020. - 75,17 € od 16. rujan 2020. - 29,81 € od 16. listopad 2020. - 75,17 € od 16. prosinac 2020. - 54,01 € od 16. siječanj 2021. - 175,65 € od 16. veljača 2021. - 50,81 € od 16. ožujak 2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.431,20 EUR sa zateznim kamatama od 14. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 168,80 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Presudu suda prvoga stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i glede odluke o troškovima. U žalbi u bitnome navodi kako je u pobijanoj presudi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da je presuda kontradiktorna i nerazumljiva. Smatra kako je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbe GKU i njegova tumačenja koje predstavlja pravo među strankama. Predlaže uvažiti žalbu kao osnovanu i preinačiti pobijanu presudu na način da sud drugog stupnja odbije u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženici, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženica traži trošak žalbe u iznosu od 250,00 Eur-a uvećano za PDV i sudsku pristojbu na žalbu od 200,00 Eur-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je žalba osnovana.

6. U pobijanoj presudi ostvaren je i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer presuda ne sadrži jasne, logične i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se stoga za sada ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Tužiteljica je podnijela tužbu kojom je zatražila isplatu na ime razlike plaće u neutvrđenom iznosu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom čiju će visini i tijek tužiteljica odrediti nakon što tuženik dostavi obračune plaća i evidenciju radnog vremena tužiteljice, kao i izračun plaće i naknade iz kojeg će biti razvidni iznosi uskraćenih plaća i naknada kao i obračun svih dodataka na sate prekovremenog rada, uz napomenu da će sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP-a nakon dostave dokumentacije po tuženici i provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev. Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 2.611,54 Eur-a bruto.

8. Sud prvog stupnja se u obrazloženju pobijane presude poziva na pojedine odredbe Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje:ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj:143/2013, 96/2015 i Narodne novine, broj: 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020 – dalje:KU), odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine,broj: 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022 – dalje:TKU), Dodatak 1 Kolektivnog ugovora (Narodne novine, broj 96/15) kojima je regulirano pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, za rad nedjeljom, blagdanom, dodatak za posebne uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, naknade plaće za godišnji odmor, dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu.

9. Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, pa da ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada-iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, te naknadu za godišnji odmor i bolovanje. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 i čl. 59. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima te da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi dodatak iznosi 12 % od osnovne plaće.

10. Sud prvog stupnja navodi kako tužiteljica i za redovan rad kao i za prekovremeni rad ima pravo na iste dodatke na plaću - što je sukladno stajalištu VS RH sa VIII sjednice Građanskog odjela od 19. prosinca 2019. Sud citira i tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje:Povjerenstvo) obzirom na odredbe čl. 18. i 19. KU jer ista imaju snagu i učinke kao i sam KU a koja tumačenja se odnose na utvrđivanje mjesečnog redovnog fonda sati.

11. Pravilno sud prvog stupnja navodi kako je Povjerenstvo je na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., u svezi upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, donijelo Zaključak broj 148 koji glasi: „Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu ili turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom“.

12. Nadalje, isto Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.“

13. Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013. to se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

14. Tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od svibnja 2016. pa do ožujka 2021. S obzirom na razdoblje, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu, na odnos stranaka u konkretnom slučaju se ne može primijeniti Zaključak povjerenstva broj 148, jer isti nije bilo na snazi u spornom razdoblju.

15. Pravilno sud prvog stupnja navodi kako je na sudu tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora u svakom pojedinom slučaju, ali to tumačenje mora biti u skladu sa sadržajem propisa koji se tumači i sukladan pravilima struke i ne smije biti arbitraran i vođen zahtjevima da je nešto za neku stranku povoljnije.

16. Kad se ima u vidu da je tužiteljica postavila zahtjev za isplatu prekovremenih sati zajedno sa dodacima za otežane uvjete rada, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknadu za korištenje godišnjeg odmora i naknadu za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, a da je sud prvog stupnja priznao tužiteljici iznos od 2.611,54 Eur-a, jer je to za tužiteljicu povoljniji izračun vještaka, to je obrazloženje pobijane presude potpuno nerazumljivo i nejasno i ne može se ispitati. Naime, sud prvog stupnja navodi kako je prihvatio varijantu II nalaza vještaka, jer je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno Zaključcima 148 i 153 koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom rau i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti.

17. Iz prethodno navedenog obrazloženja suda prvog stupnja nije razvidno na temelju kojih propisa je sud prvog stupnja utvrdio pravo tužiteljice na isplatu navedenog iznosa, jer sud prvog stupnja u obrazloženju navodi kako je primijenio i Zaključak 148, iako je isti bio izvan snage u razdoblju za koje tužiteljica traži isplatu.

18. S obzirom na sve prethodno navedeno osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima opširno obrazlaže razloge zbog čega je neprihvatljiv nalaz knjigovodstveno financijskog vještaka temeljem kojeg sud donosi osporenu presudu.

19. Imajući u vidu navedeno valjalo je ukinuti presudu suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ujedno je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

20. U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi redovni mjesečni fond radnih sati za svaki utuženi mjesec za tužiteljicu, te uzimajući u obzir da tužiteljica radi u smjenama da svaki njezin odrađeni radni sat bilo subotom, nedjeljom, blagdanom, u noćnom radu ulazi u redovni fond sati, te tek ukoliko na taj način ukupni broj odrađenih radnih sati u pojedinom mjesecu prelazi redovni mjesečni fond sati koji se izračunava sukladno tumačenjima Povjerenstva isti predstavlja prekovremeni rad koji se isto kao i za redovno odrađeni sat rada uvećava za sve dodatke na koje ima pravo temeljem kolektivnog ugovora i plaća u povećanom iznosu sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstvenog osiguranja. Nakon toga, sud prvog stupnja će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice imajući u vidu pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, glede istovjetnih predmeta spora, kao i iznijetog u ovoj odluci.

21. Novom odlukom sud prvog stupnja će ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

Osijek, 8. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov