Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-163/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo financija, Porezna Uprava, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, protiv ovršenika ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Valentinu Jakovcu, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu od 23. siječnja 2025. poslovni broj Ovr-193/2018-33,8. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu od 23. siječnja 2025. poslovni broj Ovr-196/2018-33, osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ-a).
II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Karlovac, Ispostava Karlovac, klasa: UP/I-415-01/06-01/51 od 6. studenog 2006., pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Karlovac, Ispostava Karlovac, klasa: UP/I-411-01/2005-02/00949 od 21. siječnja 2005. i pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Karlovac, Ispostava Karlovac, klasa: UP/I-411-01/2006-02/00936 od 17. siječnja 2006., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 187.675,99 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, troškova ovršnog postupka - određena je ovrha na nekretnini ovršenika i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Istim je rješenjem ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 331,81 Eur.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik, u cijelosti i to iz svi zakonom dopuštenih razloga jer je predmetno rješenje u potpunosti nezakonito i doneseno na temelju neprikladnog prijedloga za ovrhu. U žalbi u bitnome navodi kako ovrhovoditelj potražuje tražbinu u kunama, iako to više nije novčana jedinica koja se koristi, i da se takva tražbina ne može ovršavati. Ističe kako Porezna uprava nema tražbinu prema ovršeniku. Predlaže utvrditi bitne činjenice za ovaj postupak i odrediti razuman trošak ovršeniku.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ovršenika ističe kako je žalba u potpunosti neosnovana i da nije istaknuta iz zakonom propisanih razloga. Prijedlog za ovrhu ispunjava sve zakonom propisane pretpostavke i da je prijedlog podnesen 23. studenog 2021. kada je novčana jedinica bila kuna, a sud prvog stupnja je rješenje o ovrsi donio 23. siječnja 2025. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 500,00 Eur-a.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sukladno čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj:112/12,25/13,93/14, 55/16,73/17, 131/20, dalje OZ), u vezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 21. OZ-a, ovaj sud nalazi da u postupku nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. OZ-a.
6. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a propisano je koji su razlozi za žalbu protiv rješenja o ovrsi dok je odredbom čl. 52. OZ-a propisano da ukoliko je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. toga Zakona da će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a ukoliko ovrhovoditelj prizna postojanje kojega od razloga zbog kojih je žalba izjavljena da će sud obustaviti ovrhu. No, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana sud će bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. toga članka zbog kojega je izjavio žalbu.
7. Ovršnu ispravu u ovom predstavlja – pravomoćno i ovršno rješenje Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Karlovac, Ispostava Karlovac, klasa: UP/I- 415-01/06-01/51 od 6. studenog 2006., pravomoćno i ovršno rješenje Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Karlovac, Ispostava Karlovac, klasa: UP/I- 411-01/2005-02/00949 od 21. siječnja 2005. i pravomoćno i ovršno rješenje Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Karlovac, Ispostava Karlovac, klasa: UP/I-411-01/2006-02/00936 od 17. siječnja 2006.
8. Stoga je sud prvog stupnja postupajući po navedenoj ovršnoj ispravi pravilno donio predloženo rješenje o ovrsi sukladno načelu strogog formalnog legaliteta koje vrijedi u ovršnom postupku. Nije sporno postojanje ovršne isprave ovrhovoditelja (jer ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost ili bez učinka, niti se radi o zahtjevu za ovrhu podnesenu po proteku roka), ali ni činjenica da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu prema ovrhovoditelju čime je navedena isprava postala podobna za ovrhu u smislu odredbe čl. 23. i čl. 28. OZ-a .
9. Žalbeni navodi ovršenika svode se na tvrdnju da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, te osporavaju visinu potraživanja ovrhovoditelja, pa navedeno predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ-a koji je sukladno čl. 52. OZ- a u nadležnosti suda prvog stupnja, pa sud prvog stupnja zbog tih žalbenih navoda treba uputiti ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
10. Slijedom izloženoga žalbu ovršenika valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
11. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, jer to nisu nužno potrebni troškovi.
Osijek, 8. svibnja 2025.
Sudac
mr. sc. Krunoslav Baran
